Villa Gregoriana

Villa Gregoriana
Villa Gregoriana
	Villa Gregoriana, Tivoli
Tip	engleski park
Lokacija	Tivoli, Rim (pokrajina), Lacij, Italija
Koordinate	41°34′32″N 12°28′50″E / 41.5756°N 12.4805°E
Površina	8,2 ha
Osnutak	1832.
Uprava	Fondo Ambiente Italiano (FAI)
Službena stranica	visitfai.it/dimore/parcovillagregoriana

Villa Gregoriana (tal. Parco Villa Gregoriana) je prostrani park u Tivoliju blizu Rima koji spaja antičke rimske elemente s romantičarskim parkom. Park je nazvan po papi Grguru XVI. koji ga je naručio 1835. godine. Sastoji se uglavnom od guste šume s perivojima koje vode do malog kružnog rimskog hrama Veste, špilja Neptuna i Sirena, koje su dio niza klanaca i slapova, te do Velikog slapa. Slap rijeke Aniene pada 120 metara u dubinu vile. Parkom od 2002. godine upravlja talijanski Fondo Ambiente Italiano („Zaklada za spomenike i zaštitu okoliša”) i može se posjetiti.^[1]

Godine 2006. dolina rijeke Aniene i Villa Gregoriana uvršteni su na popis talijanskih kandidatura za popis mjesta svjetske baštine kako bi se pridružili već zaštićenoj svjetskoj baštini Hadrijanove vile i Ville d'Este u Tivoliju.^[2]

Povijest

Villa Gregoriana smještena je u strmoj klisuri zvanoj Valle dell'Inferno („Đavolja dolina”), urezanoj u porozni tuf rijekom Aniene ispod drevneakropole Tivolija. Od davnina rijeka je formirala široki zavoj oko akropole, nakon čega je padala s vapnenačkog grebena na ravnicu ispod. Akropola sadrži dva hrama, okrugli Hram Sibile koji datira iz 3. ili 2. stoljeća pr. Kr. i pseudoperipteros iz prve polovice 1. stoljeća pr. Kr., Hram Tiburna (ili Veste). Treći, koji danas više ne postoji, navodno je stajao na suprotnoj obali rijeke, gdje je 1835. pronađen terakotni zabat s likovima koji se mogu identificirati kao likovi iz mita o Argonautima.^[2] Mjesto je imalo strateški značaj jer je nadziralo stazu transhumance iz Abruzza duž staze koja je kasnije postala Via Valeria. Rimljani su ondje izgradili hidraulične artefakte (jarci, kanali, ustave i ogranci akvadukta), od kojih je danas poznato 12 nalaza, ne računajući ostatke mostova i mlinova.^[2]

Odavde je rijeka Aniene periodično uzrokovala katastrofalne poplave koje su nastavile urezivati njezino korito. Plinije Mlađi opisao je jednu razornu koja je uništila kuće, vile i spomenike 105. godine; druge su opisane u lokalnim vijestima 1688. i 1689. godine, te, na kraju, 1826. godine.

Park je 1835. godine naručio papa Grgur XVI. za obnovu korita rijeke Aniene, koja je bila oštećena poplavom 1826. godine, i kako bi se ubuduće obranio grad Tivoli, čije je najstarije središte bilo uništeno poplavom. Potok je skrenuo rijeku u dvostruki tunel (Cunicoli Gregoriani) iskopan u planinu Catillo; voda, usmjerena kroz to usko grlo, porasla je i pala u umjetni slap od 120 metara poznat kao Cascata Grande, koji je danas drugi najviši slap u Italiji, odmah iza Slapova Marmorea. Rijeka je izvorno činila četiri slapa, sada smanjena na dva. Neposredno ispod drevne Akropole, lijevo od velikog vodopada (u tzv. baratri tiburtini, „tiburtinskim ponorima”), papa je stvorio park koji nosi njegovo ime; divljenja vrijednu sintezu prirodnog krajolika s dobro kamufliranim umjetnim krajolikom koji ga prekriva. U 19. stoljeću ovo mjesto postalo nezaobilazna destinacija Velikog obilaska (Grand Tour) i najpopularnija tema na slikama koje prikazuju Tivoli, te više od stoljeća je omiljeno odredište za umjetnike, pisce i ljude kulture, koji su njezinu ljepotu otkrivali cijelom svijetu.^[1]

Vlasništvo parka je 1870. godine preneseno s Papinske države na talijansku vladu kako bi se nastavila regulacija voda Anienea. Godine 1886. Aniene je prikupljena ispod slapova u umjetnom bazenu za proizvodnju električne energije u hidroelektrani u Acquoriji. Tako je grad Tivoli postao prvi u Italiji s električnom rasvjetom.^[2] Vapnenački otvori i špilje u stijeni upućuju na raniji tok Aniene.

Nakon Drugog svjetskog rata, Parco Villa Gregoriana postao je državno vlasništvo, a 2002. godine posuđen je FAI-u. U to je vrijeme nalazište bilo u uznapredovanom stanju napuštenosti i hidrogeološke nestabilnosti. God. 2005. park je ponovno otvoren za posjetitelje, koji se danas mogu uroniti u najraskošniju zelenu prirodu i prošetati starim stazama sa 74 vrste drveća koje se nalaze u parku. Od znamenitosti u parku najistaknutiji su ostaci vile rimskog konzula Manlija Vopisca, raskošna rezidencija koju je slavio Horacije, te rimski hramovi na akropoli, među kojima je i poznati Hram Veste.

Znamenitosti parka Villa Gregoriana
Villa Gregoriana iznad slapova
Detalj papine vile iznad rimske vile
Ostaci rimske vile Manlija Vopisca
Slapovi Ville Gregoriane na fotografiji iz 1890.
Slapovi Ville Gregoriane
Veliki slap
Slap kod Špilje sirena
Slapovi kod Neptunove špilje
Most pape Grgura

Izvori

Cairoli Fulvio Giuliani, La Villa Gregoriana a Tivoli, Tiburis Artistica, 2005.

1 2 Park Villa Gregoriana, službene stranice FAI (engl.) Pristupljeno 16. rujna 2026.
1 2 3 4 The Aniene valley and Villa Gregoriana in Tivoli na popisu za upis na svjetsku baštinu UNESCO-a (engl.) Pristupljeno 16. rujna 2026.

Vanjske poveznice

Zajednički poslužitelj ima još građe o temi Villa Gregoriana

Villa Gregoriana – Službene stranice (tal.) (engl.)

[FAI-1] 1 2 Park Villa Gregoriana, službene stranice FAI (engl.) Pristupljeno 16. rujna 2026.

[UNESCO-2] 1 2 3 4 The Aniene valley and Villa Gregoriana in Tivoli na popisu za upis na svjetsku baštinu UNESCO-a (engl.) Pristupljeno 16. rujna 2026.

[1]

[2]