Stemonuraceae
| Stemonuraceae | |
|---|---|
 | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Cardiopteridales |
| Porodica: | Stemonuraceae Kårehed |
| Baze podataka | |
Stemonuraceae porodica je pretežno tropskih drvenastih biljaka iz skupine asterida. Obuhvaća 12 rodova, a najveća joj je raznolikost u tropskoj Aziji i na otocima jugozapadnog Pacifika. [1] Porodicu je Jesper Kårehed ustanovio 2001. nakon molekularnih i morfoloških istraživanja koja su pokazala da tradicionalno široko shvaćene Icacinaceae nisu monofiletske. U sustavu APG IV su smještene su u red Aquifoliales, dok ih novija klasifikacija Angiosperm Phylogeny Websitea zajedno s Cardiopteridaceae izdvaja u red Cardiopteridales.
Pripadnici porodice vazdazeleni su grmovi i stabla, nikada penjačice. Deblo je često ravno, a bočne grane mogu gotovo vodoravno izlaziti iz debla, tvoreći karakterističan oblik krošnje. U pojedinih vrsta roda Stemonurus razvijaju se štakasti korijeni ili pneumatofori. Palistići nedostaju. Listovi su jednostavni, naizmjenični i ponekad prividno dvoredni, najčešće cjelovita ruba i peraste nervature.[2]
Cvatovi su većinom pazušni, ali mogu biti prividno vršni, smješteni nasuprot listu ili na starijim granama; najčešće su cimasti, a ponekad svedeni na nekoliko cvjetova. Cvjetovi su mali, obično promjera 3–6 mm, pravilni i najčešće peteročlani. Mogu biti dvospolni ili funkcionalno jednospolni, pri čemu su biljke nekih rodova funkcionalno dvodomne. Čaška je mala i uglavnom srasla, a latice su najčešće slobodne, često prema vrhu povijene prema unutra.[2]
Prašnika je obično koliko i latica i s njima se izmjenjuju. Niti prašnika često su široke i spljoštene te prema vrhu obrasle karakterističnim papiloznim ili batinastim dlačicama, premda kod nekih rodova mogu biti gole ili tanke. Antere su dvopretinčane, pričvršćene pri osnovi i otvaraju se uzdužno. Nektarijski disk može biti razvijen ili odsutan.[2]
Plodnica je nadrasla i jednokomorna, s dva viseća sjemena zametka pričvršćena pri vrhu. Vrat je vrlo kratak ili potpuno nedostaje, a njuška je široka i spljoštena, što je jedno od korisnih obilježja porodice. Plod je nepucava, najčešće jednosjemena koštunica. Često je bočno spljoštena ili izbrazdana i izrazito asimetrična, pri čemu se na jednoj strani može razviti mesnato zadebljanje ili privjesak. Taj oblik nije univerzalan; primjerice plodovi roda Stemonurus pravilniji su i nemaju tako izražen privjesak. Sjemenka ima obilni endosperm i malen embrij.[2]
Stemonuraceae su biljke tropskih vlažnih šuma. Većina rodova i vrsta nalazi se u južnoj i jugoistočnoj Aziji, Maleziji, Novoj Gvineji i na otocima zapadnog Pacifika. Rastu ponajprije u nizinskim kišnim šumama i njihovu podrastu, a neke vrste nastanjuju močvarne i obalne šume. Na Novoj Gvineji pojedini predstavnici mogu biti među čestim stablima šumskog podrasta.
Nekoliko rodova ima izrazito izdvojena područja rasprostranjenosti. Discophora je neotropska i raste od Kostarike i Paname do tropske Južne Amerike, Lasianthera je ograničena na vlažnu zapadnu i srednju tropsku Afriku, a Grisollea na Madagaskar, Komore i Sejšele. Gastrolepis je endemičan za Novu Kaledoniju, dok je Irvingbaileya australski rod. Takva rasprostranjenost pokazuje da je porodica geografski znatno šira od njezina glavnog azijsko-malezijskog središta raznolikosti.
Rodovi današnjih Stemonuraceae dugo su bili uključeni u široko shvaćene Icacinaceae. Kårehed je 2001. analizirao sekvence četiriju gena (ndhF, rbcL, atpB i 18S rDNA) zajedno s morfološkim podacima te pokazao da su stare Icacinaceae sastavljene od nekoliko međusobno udaljenih evolucijskih linija. Njihovi su predstavnici završili u redovima Garryales, Aquifoliales i Apiales. Za skupinu oko roda Stemonurus ustanovio je novu porodicu Stemonuraceae Kårehed, dok je drugu skupinu nekadašnjih Icacinaceae uključio u Cardiopteridaceae.[2]
Kårehed je Stemonuraceae zadržao kao zasebnu porodicu jer je skupina bila snažno poduprta filogenetskim rezultatima, ali i kombinacijom anatomskih i morfoloških obilježja, među kojima su građa drva, karakteristične niti prašnika, široka gotovo sjedeća njuška te često spljoštene koštunice s mesnatim bočnim privjeskom. Analiza iz 2001. pokazala je i blisko srodstvo s Cardiopteridaceae.[2]
APG IV zadržao je obje porodice u redu Aquifoliales, što još slijedi Plants of the World Online. Novija radna klasifikacija Angiosperm Phylogeny Websitea ponovno priznaje Cardiopteridales Takht., koji obuhvaća dvije porodice, Cardiopteridaceae i Stemonuraceae. APWeb za cijeli taj red trenutno navodi 17 rodova i 138 vrsta.[2]
- Cantleya Ridl. (1 sp.)
- Codiocarpus R.A. Howard (2 spp.)
- Discophora Miers (2 spp.)
- Gastrolepis Tiegh. (2 spp.)
- Gomphandra Wall. ex Lindl. (44 spp.)
- Grisollea Baill. (3 spp.)
- Hartleya Sleumer (1 sp.)
- Irvingbaileya R.A. Howard (1 sp.)
- Lasianthera P. Beauv. (1 sp.)
- Medusanthera Seem. (8 spp.)
- Stemonurus Blume (13 spp.)
- Whitmorea Sleumer (1 sp.)