Prijeđi na sadržaj

Higijenski papir

Izvor: Wikipedija
Toaletni papir

Higijenski papir ili sanitarni papir se u ukupnoj proizvodnji industrije papira relativno malo proizvodi, ali njihova se upotreba u zadnje vrijeme mnogo povećala. Osim toaletnog papira, proizvode se danas i mnoge vrste sanitarnog papira, koje kao materijal u različitim područjima primjene potiskuju tekstil (papirnati ručnici, maramice, ubrusi, stolnjaci, krevetne presvlake u bolnicama).[1]

Od higijenskih papira ističu se:

  • papir za ubruse, od kvalitetnih vlakana, čvrst i u mokrom stanju, pogodan za tisak i mehaničko utiskivanje različitih površinskih oblika;
  • toaletni papir, zajednički naziv za papirne rupčiće, pelene, paketiće i kolute toaletnoga papira i slično, koji se odlikuju mekoćom, elastičnošću i velikom moći upijanja.[2]

Toaletni papir

[uredi | uredi kôd]

Toaletni papir je bezdrvni ili srednjefini, mekani, upijajući papir, katkada i krep papir, gramature od 40 do 60 g/m2.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ "Tehnička enciklopedija" (Papir), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.
  2. ↑ papir. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. 2018.
HE
Dio sadržaja ove stranice preuzet je iz mrežnog izdanja Hrvatske enciklopedije i nije slobodan za daljnju upotrebu pod uvjetima Wikipedijine licencije o sadržaju. Uvjete upotrebe uz dano nam pojašnjenje pogledajte na stranici Leksikografskog zavoda