Prijeđi na sadržaj

Šarani

Izvor: Wikipedija
Šarani
Acheilognathus longipinnis
Sistematika
Carstvo:Animalia
Koljeno:Chordata
Razred:Actinopterygii
Podrazred:Neopterygii
Infrarazred:Teleostei
Red:Cypriniformes
Podred:Cyprinoidei
Porodica:Cyprinidae
Potporodice
vidi tekst
Baze podataka
Ovo je glavno značenje pojma Šarani. Za druga značenja, pogledajte Šarani (razdvojba).
Ovo je članak o porodici riba iz reda šaranki. Za vrstu (Cyprinus carpio) pogledajte članak Šaran.
Chondrostoma nasus
Ženka Puntius titteya.

Šarani (lat. Cyprinidae) su velika porodica riba iz reda šaranki (lat. Cypriniformes), kod nas nazivana i ciprinidi. To je najveća porodica slatkovodnih riba, s 3032 priznate vrste unutar 371 roda.[1]

Ciprinidi žive u slatkoj i boćatoj vodi, i nijedna vrsta nije morska. Često su manji od 5 centimetara, a najveći primjerci kod nekih vrsta mogu narasti do 2,5 možda najviše 3 metra (Catlocarpio siamensis). Mnoge vrste značajne su u trgovini i ljudskoj preharani.

Biologija i ekologija

[uredi | uredi kôd]

Ciprinidi su ribe bez želuca, ili agastrične, s čeljustima bez zuba. Unatoč tome, hranu mogu učinkovito žvakati škržnim grabljama specijaliziranog posljednjeg škržnog luka. Ovi faringealni zubi omogućuju ribi žvakanje uz žvačnu ploču koju tvori koštani nastavak lubanje. Ždrijelni zubi su jedinstveni za svaku vrstu i koriste se za identifikaciju vrsta. Snažni faringealni zubi omogućuju ribama poput šarana i jeza da jedu tvrde mamce poput puževa i školjkaša.

Sluh je dobro razvijeno osjetilo kod ciprinida budući da imaju Weberov organ, tri specijalizirana vertebralna nastavka koji prenose kretanje ribljeg mjehura u unutarnje uho. Vertebralni nastavci Weberijevog organa također omogućuju ciprinidu da otkrije promjene u kretanju plinskog mjehura zbog atmosferskih uvjeta ili promjena dubine. Ciprinidi se smatraju fizostomima jer se pneumatski kanal zadržava i u odraslim stadijima, a ribe mogu gutati zrak kako bi napunile plinski mjehur ili mogu izbaciti višak plina u crijevo.

Ciprinidi su porijeklom iz Sjeverne Amerike, Afrike i Euroazije. Najveći poznati ciprinid je Catlocarpio siamensis, koji može narasti do 3 m duljine i 300 kg težine.[2] Druge vrlo velike vrste koje mogu premašiti 2 m su Tor putitora i Luciobarbus esocinus.[3][4]

Catlocarpio siamensis su najveći članovi ove porodice.

Sve ribe u ovoj porodici su oviparne i većina ih ne čuva mlađ; međutim, nekoliko vrsta gradi gnijezda i/ili čuva ikru.

Ciprinidi sadrže jedini poznati primjer androgeneze kod kralježnjaka, u alopoliploidnom kompleksu Squalius alburnoides.[5]

Većina ciprinida hrani se uglavnom beskralježnjacima i biljkama, vjerojatno zbog nedostatka zuba i želuca; međutim, neke vrste, poput bučine, su grabežljivci koji su specijalizirani za ribu. Mnoge vrste, poput jeza i crvenperke, love male ribe kada jedinke postanu dovoljno velike. Čak su i male vrste, poput modernlieschen, oportunistički grabežljivci koji će jesti ličinke obične žabe u umjetnim okolnostima.

Neki ciprinidi, poput amura, specijalizirani su biljojedi; drugi, poput Chondrostoma nasus, jedu alge i biofilmove, dok su drugi, poput Mylopharyngodon piceus, specijalizirani za puževe, a neki, poput Hypophthalmichthys molitrix, specijalizirani su za filtriranje vode. Zbog toga se ciprinidi često uvode kao alat za upravljanje radi kontrole različitih čimbenika u vodenom okolišu, poput vodene vegetacije i bolesti koje prenose puževi.

Za razliku od većine vrsta riba, ciprinidi se općenito povećavaju u brojnosti u eutrofnim jezerima. Ovdje doprinose pozitivnoj povratnoj informaciji jer učinkovito jedu zooplankton koji bi se inače hranio algama, smanjujući njihovu brojnost.

Odnos s ljudima

[uredi | uredi kôd]

Hrana

[uredi | uredi kôd]
Ulov ciprinida u divljini po vrstama u milijunima tona, 1950. – 2009., prema izvješću FAO-a[6]

Ciprinidi su vrlo važne prehrambene ribe; love se i uzgajaju diljem Euroazije. Posebno u zemljama bez izlaza na more, ciprinidi su često glavna vrsta ribe koja se jede jer čine najveći dio biomase u većini vrsta voda, osim u brzim rijekama. U istočnoj Europi često se pripremaju tradicionalnim metodama, poput sušenja i soljenja. Rasprostranjenost jeftinih smrznutih ribljih proizvoda učinila je ovo manje važnim danas nego što je bilo u ranijim vremenima. Ipak, na određenim mjestima ostaju popularni za hranu, kao i za rekreacijski ribolov, za ukrasnu upotrebu, te se iz tog razloga stoljećima namjerno uzgajaju u ribnjacima i jezerima.[7]

Šport

[uredi | uredi kôd]

Ciprinidi su popularni za ribolov, posebno za match fishing (zbog svoje dominacije u biomasi i broju) i ribolov šarana zbog njegove veličine i snage.

Za suzbijanje štetočina

[uredi | uredi kôd]

Nekoliko ciprinida uneseno je u vode izvan njihovih prirodnih područja kako bi osigurali hranu, rekreaciju ili biološku kontrolu za neke vrste štetnika. Obični šaran (Cyprinus carpio) i amur (Ctenopharyngodon idella) najvažniji su od njih, na primjer na Floridi.

Sistematika

[uredi | uredi kôd]

Potporodice i rodovi

[uredi | uredi kôd]

Eschmeyerov katalog riba navodi potporodice i rodove unutar porodice Cyprinidae na sljedeći način:[8] [9]

  1. Potporodica Acrossocheilinae L. Yang et al, 2015.
    1. Acrossocheilus Oshima, 1919.
    2. Folifer HW Wu, 1977.
    3. Onychostoma Günther, 1896.
  2. Potporodica Barbinae Bleeker, 1859
    1. Aulopyge Heckel, 1841.
    2. Barbus Daudin, 1805.
    3. Caecocypris Banister & Bunni, 1980.
    4. Capoeta Valenciennes, 1842.
    5. Cyprinion Heckel, 1843.
    6. Kantaka Hora, 1942.
    7. Luciobarbus Heckel, 1843.
    8. Paracapoeta Turan, Kaya, Aksu, Bektaş, 2022.
    9. Scaphiodonichthys Vinciguerra, 1890.
    10. Schizocypris Regan, 1914.
    11. Semiplotus Bleeker, 1860.
  3. Potporodica Cyprininae Rafinesque, 1815.
    1. Aaptosyax Rainboth, 1991.
    2. Albulichthys Bleeker, 1860.
    3. Amblyrhynchichthys Bleeker, 1860.
    4. Balantiocheilos Bleeker, 1860.
    5. Carassioides Oshima, 1926.
    6. Carassius Jarocki, 1822.
    7. Cosmochilus Sauvage, 1878.
    8. Cyclocheilichthys Bleeker, 1859.
    9. Cyclocheilos Bleeker, 1859.
    10. Cyprinus Linnaeus, 1758.
    11. Discherodontus Rainboth, 1989.
    12. Eirmotus Schultz, 1959.
    13. Hypsibarbus Rainboth, 1996.
    14. Kalimantania Bănărescu, 1980.
    15. Laocypris Kottelat, 2000.
    16. Luciocyprinus Vaillant, 1904.
    17. Mystacoleucus Günther, 1868.
    18. Neobarynotus Bănărescu, 1980.
    19. Parasikukia Doi, 2000.
    20. Paraspinibarbus X.-L. Chu & Kottelat, 1989.
    21. Parator H. W. Wu, G. R. Yang, P. Q. Yue & H. J. Huang, 1963.
    22. Poropuntius H. M. Smith, 1931.
    23. Procypris S.-Y. Lin, 1933.
    24. Pseudosinocyclocheilus C.-G. Zhang & Y.-H. Zhao, 2016.
    25. Puntioplites H. M. Smith, 1929.
    26. Rohteichthys Bleeker, 1860.
    27. Sawbwa Annandale, 1918.
    28. Scaphognathops H.M. Smith, 1945.
    29. Sikukia H. M. Smith, 1931.
    30. Sinocyclocheilus P.-W. Fang, 1936.
    31. Troglocyclocheilus Kottelat & Bréhier, 1999.
    32. Typhlobarbus X.-L. Chu & W.-R. Chen, 1982.
  4. Potporodica Labeoninae Bleeker, 1859.
    1. Ageneiogarra Garman, 1912.
    2. Altigena Burton, 1934.
    3. Bangana Hamilton, 1822.
    4. Barbichthys Bleeker, 1860.
    5. Ceratogarra Kottelat, 2020.
    6. Cirrhinus Oken, 1817.
    7. Cophecheilus Y. Zhu, E. Zhang, M. Zhang & Y. Q. Han, 2011.
    8. Crossocheilus Kuhl & van Hasselt, 1823.
    9. Decorus Zheng, Chen & Yang, 2019.
    10. Diplocheilichthys Bleeker, 1859.
    11. Discocheilus E. Zhang, 1997.
    12. Discogobio S. Y. Lin, 1931.
    13. Disymphia Endruweit, 2025.
    14. Epalzeorhynchos Bleeker, 1855.
    15. Fivepearlus C.-Q. Li, H. Yang, W. Li & H. Chen 2017.
    16. Garra Hamilton, 1822.
    17. Garroides V. H. Nguyễn & T.H. N. Vu, 2014.
    18. Guigarra Z.-B. Wang, X.-Y. Chen & L.-P. Zheng 2022.
    19. Gymnostomus Heckel, 1843.
    20. Henicorhynchus H. M. Smith, 1945.
    21. Hongshuia E. Zhang, X. Qiang & J. H. Lan, 2008.
    22. Incisilabeo Fowler, 1937.
    23. Labeo Cuvier, 1816.
    24. Labiobarbus van Hasselt, 1823.
    25. Lanlabeo M. Yao, Y. He & Z.-G. Peng, 2018.
    26. Linichthys E. Zhang & Fang, 2005.
    27. Lobocheilos Bleeker, 1854.
    28. Longanalus W. X. Li, 2006.
    29. Mekongina Fowler, 1937.
    30. Osteochilus Günther, 1868.
    31. Paracrossochilus Popta, 1904.
    32. Parapsilorhynchus Hora, 1921.
    33. Paraqianlabeo H.-T. Zhao, Sullivan, Y.-G. Zhang & Z.-G. Peng 2014.
    34. Parasinilabeo H. W. Wu, 1939.
    35. Placocheilus H.-W. Wu, 1977.
    36. Prolixicheilus L.-P. Zheng, X.-Y. Chen & J.-X. Yang, 2016.
    37. Protolabeo L. An, B. S. Liu, Y. H. Zhao & C. G. Zhang, 2010.
    38. Pseudocrossocheilus E. Zhang & J.-X. Chen, 1997.
    39. Pseudogyrinocheilus P.-W. Fang, 1933.
    40. Pseudoplacocheilus X. Li], W. Zhou, C. Sun & X. Yun, 2024.
    41. Ptychidio Myers, 1930.
    42. Qianlabeo E. Zhang & Yi-Yu Chen, 2004.
    43. Rectoris S.-Y. Lin, 1935.
    44. Schismatorhynchos Bleeker, 1855.
    45. Semilabeo Peters, 1881.
    46. Sinigarra E. Zhang & W. Zhou, 2012.
    47. Sinilabeo Rendahl, 1933.
    48. Sinocrossocheilus H.-W. Wu, 1977.
    49. Speolabeo Kottelat, 2017.
    50. Stenorynchoacrum Y. F. Huang, J. X. Yang & X. Y. Chen, 2014.
    51. Tariqilabeo Mirza & Saboohi, 1990.
    52. Thynnichthys Bleeker, 1859.
    53. Vinagarra V. H. Nguyễn & T. A. Bùi, 2009.
    54. Zuojiangia L.-P. Zheng, Y. He, J. X. Yang & L.B. Wu 2018.
  5. Potporodica Probarbinae L. Yang et al, 2015
    1. Catlocarpio Boulenger, 1898.
    2. Probarbus Sauvage, 1880.
  6. Potporodica Schizopygopsinae Mirza, 1991.
    1. Diptih Steindachner, 1866.
    2. Gaoligongia Liu, Liu, Xu, He, He & Chen, 2026.
    3. Gymnodiptychus Herzenstein, 1892.
    4. Oxygymnocypris WH Tsao, 1964.
    5. Ptychobarbus Steindachner, 1866.
    6. Schizopygopsis Steindachner, 1866.
  7. Potporodica Schizothoracinae McClelland, 1842
    1. Aspiorhynchus Kessler, 1879.
    2. Percocypris YT Chu, 1935
    3. Schizopyge Heckel, 1847.
    4. Schizothorax Heckel, 1838.
  8. Potporodica Smiliogastrinae Bleeker, 1863.
    1. Amatolacypris Skelton, Swartz & Vreven, 2018.
    2. Barbodes Bleeker, 1859.
    3. Barboides Brüning, 1929.
    4. Bhava Sudasinghe, Rüber & Meegaskumbura, 2023.
    5. Caecobarbus Boulenger, 1921.
    6. Chagunius H.M. Smith, 1938.
    7. Cheilobarbus A. Smith 1841.
    8. Clypeobarbus Fowler, 1936.
    9. Coptostomabarbus David & Poll 1937.
    10. Dawkinsia Pethiyagoda, Meegaskumbura & Maduwage, 2012.
    11. Desmopuntius Kottelat, 2013.
    12. Eechathalakenda Menon, 1999.
    13. Enteromius Cope, 1867.
    14. Haludaria Pethiyagoda, 2013.
    15. Hampala Kuhl & van Hasselt, 1823.
    16. Namaquacypris Skelton, Swartz & Vreven, 2018.
    17. Oliotius Kottelat, 2013.
    18. Oreichthys H. M. Smith, 1933.
    19. Osteobrama Heckel, 1843.
    20. Pethia Pethiyagoda, Meegaskumbura & Maduwage, 2012.
    21. Plesiopuntius Sudasinghe, Rüber & Meegaskumbura, 2023.
    22. Prolabeo Norman, 1932.
    23. Prolabeops Schultz, 1941.
    24. Pseudobarbus A. Smith, 1841.
    25. Puntigrus Kottelat, 2013.
    26. Puntius Hamilton, 1822.
    27. Rohanella Sudasinghe, Rüber & Meegaskumbura, 2023.
    28. Rohtee Sykes 1839.
    29. Sedercypris Skelton, Swartz & Vreven, 2018.
    30. Striuntius Kottelat, 2013.
    31. Systomus McClelland, 1838.
    32. Waikhomia Katwate, Kumkar, Raghavan & Dahanukar, 2020.
    33. Xenobarbus Norman, 1923.
  9. Potporodica Spinibarbinae Yang et al, 2015
    1. Spinibarbichthys Oshima, 1926.
    2. Spinibarbus Oshima, 1919.
  10. Potporodica Torinae Karaman, 1971
    1. Acapoeta Cockerell, 1910.
    2. Arabibarbus Borkenhagen, 2014. (enciklopedijska natuknica).
    3. Atlantor Borkenhagen i Freyhof, 2023.
    4. Carasobarbus Karaman, 1971.
    5. Hypselobarbus Bleeker, 1860
    6. Labeobarbus Rüppell, 1835.
    7. Lepidopygopsis BS Raj 1941
    8. Mesopotamichthys Karaman, 1971
    9. Naziritor Mirza & Javed, 1985
    10. Neolissochilus Rainboth, 1985.
    11. Osteochilichthys Hora, 1942
    12. Pterocapoeta Günther, 1902
    13. Sanagia Holly, 1926.
    14. Tor Gray, 1834.

S tako velikom i raznolikom porodicom, taksonomija i filogenija se stalno razvijaju, pa se stvaraju alternativne klasifikacije kako se otkrivaju nove informacije. Slijedeća je filogenija Cyprinoidei,[10][11] s nazivima klada iz van der Laana 2017:[12]

Cyprinoidei

Psilorhynchidae

Psilorhynchus


Cyprinidae

Probarbinae
Labeoninae

Parapsilorhynchini

Labeonini

Garrini

Torinae

Smiliogastrinae


Cyprininae


Cyprinini

Rohteichthyini


Acrossocheilini

Spinibarbini

Schizothoracini

Schizopygopsini

Barbini










Leuciscidae
Danioninae

?Paedocypridini

?Sundadanionini

Rasborini

Danionini

Chedrini
Leptobarbinae

Leptobarbus
Xenocyprinae

Squaliobarbini

Opsariichthyini

Oxygastrini

Hypophthalmichthyini

Xenocypridini
Tincinae

Tinca


Acheilognathinae


Gobioninae

klad Hemibarbus-Squalidus

Sarcocheilichthyini

Gobionini
Tanichthyinae

Tanichthys


Leuciscinae

Phoxinini

Laviniini

Plagiopterini

Leuciscini

Pogonichthyini










Galerija

[uredi | uredi kôd]

Povezani članci

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Fish Base
  2. ↑ Froese, Rainer; Pauly, Daniel (ur.). Catlocarpio siamensis. FishBase. March 2015 version
  3. ↑ Froese, Rainer; Pauly, Daniel (ur.). Tor putitora. FishBase. March 2017 version
  4. ↑ Froese, Rainer; Pauly, Daniel (ur.). Luciobarbus esocinus. FishBase. March 2017 version
  5. ↑ Morgado-Santos, Miguel; Carona, Sara; Vicente, Luís; Collares-Pereira, Maria João. 2017. First empirical evidence of naturally occurring androgenesis in vertebrates. Royal Society Open Science. 4 (5). Bibcode:2017RSOS....470200M. doi:10.1098/rsos.170200. PMC 5451830. PMID 28573029 Nepoznati parametar |article-number= zanemaren (pomoć)
  6. ↑ Na temelju podataka iz FishStat baze podataka
  7. ↑ MacMahon, Alexander Francis Magri. 1946. Fishlore: British Freshwater Fishes. Pelican Books. 161. Penguin Books. str. 149–152
  8. ↑ Eschmeyer's Catalog of Fishes Classification. Kalifornijska akademija znanosti. Pristupljeno 11. prosinca 2024.
  9. ↑ Lei Yang; i dr. 2015. Phylogeny and polyploidy: Resolving the classification of cyprinine fishes (Teleostei: Cypriniformes). Molecular Phylogenetics and Evolution. 85: 97–116. Bibcode:2015MolPE..85...97Y. doi:10.1016/j.ympev.2015.01.014. ISSN 1055-7903. PMID 25698355
  10. ↑ Betancur-Rodriguez, Ricardo; Edward O. Wiley; Gloria Arratia; Arturo Acero; Nicolas Bailly; Masaki Miya; Guillaume Lecointre; Guillermo Ortí. 2017. Phylogenetic classification of bony fishes. BMC Evolutionary Biology. 4 izdanje. 17 (162): 162. Bibcode:2017BMCEE..17..162B. doi:10.1186/s12862-017-0958-3. PMC 5501477. PMID 28683774
  11. ↑ Lei Yang; i dr. 2015. Phylogeny and polyploidy: Resolving the classification of cyprinine fishes (Teleostei: Cypriniformes). Molecular Phylogenetics and Evolution. 85: 97–116. Bibcode:2015MolPE..85...97Y. doi:10.1016/j.ympev.2015.01.014. ISSN 1055-7903. PMID 25698355
  12. ↑ van der Laan, Richard. Prosinac 2017. Freshwater fish list (PDF). 23rd izdanje. str. 997. ISSN 2468-9157

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Šarani&oldid=7597210"