Idi na sadržaj

Ured visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa OHR)
Ured Visokog predstavnika za
Bosnu i Hercegovinu
Trenutno
Louis Crishock (v. d.)

od 1. jula 2026.
PrebivališteEmerika Bluma 1, Sarajevo
Jovana Dučića 25, Banja Luka
Svetog Save bb, Bratunac
PredlagačVijeće za provedbu mira
Imenuje gaVijeće za provedbu mira
Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija
Mandatneodređeno
PrethodnikNjemačka Christian Schmidt
Osnivanje14. decembar 1995. (Dejtonski sporazum)
Prvi nosilacŠvedska Carl Bildt
ZamjenikSjedinjene Američke Države Louis Crishock (Međunarodni supervizor za Brčko)
Plata€ 20.000 mjesečno[1]
Veb-sajtohr.int

Ured visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu (engleski: Office of the High Representative – OHR) jest vodeća organizacija za civilni aspekt implementacije mira u Bosni i Hercegovini.

Glavno sjedište OHR-a je u Sarajevu. Visoki predstavnik, njegov Prvi zamjenik, te njihovi kabineti su također smješteni u Sarajevu. Pored njih u sarajevskom uredu također su smješteni Politički odjel, Ekonomska jedinica za tranziciju, Pravni odjel, Odjel za administrativno-finansijske poslove i kadrovska pitanja, te Pres-ured.

Postoje i dva regionalna ureda, u Banjaluci i Mostaru, arbitražni ured u Brčkom, te satelitski ured u Bratuncu. Predstavništvo OHR-a u Briselu koordinira sa međunarodnim organizacijama van Bosne i Hercegovine.

Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu

[uredi | uredi izvor]

Daytonskim mirovnim sporazumom, koji je potpisan 1995. godine, visoki predstavnik je u ime međunarodne zajednice zadužen da nadgleda provedbu civilnih aspekata Mirovnog sporazuma u Bosni i Hercegovini. Visoki predstavnik također ima zadatak da koordinira aktivnosti međunarodnih civilnih organizacija i agencija koje djeluju u zemlji.

Mandat visokog predstavnika preciziran je u Aneksu 10, u kojem se visoki predstavnik proglašava konačnim autoritetom u zemlji za tumačenje sporazuma o implementaciji civilnog dijela mirovnog ugovora. Vijeće za provedbu mira (PIC), koje čini grupa od 55 zemalja i međunarodnih organizacija koje sponzoriraju i vode proces implementacije mira, kasnije je dalje razradilo njegov mandat. Visoki predstavnik nema nadležnost nad vojnim Stabilizacijskim snagama (SFOR), koje su pod vođstvom NATO-a.

Visokog predstavnika predlaže Upravni odbor PIC-a, a imenovanje potvrđuje Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija, koje je odobrilo i Dejtonski mirovni sporazum kao i raspoređivanje međunarodnih vojnika u Bosni i Hercegovini.

Uslovi za zatvaranje Ureda visokog predstavnika

[uredi | uredi izvor]

U februaru 2008. Vijeće za provedbu mira (PIC) postavilo je uslove za zatvaranje OHR-a, tkz. "Program 5+2".[2] Dugoročni cilj PIC-a i OHR-a jeste da Bosna i Hercegovina postane “mirna samoodrživa zemlja koja je nepovratno na putu evropske integracije”. U tom kontekstu, postoji nekoliko dugoročnih ciljeva koje Upravni odbor Vijeća za provedbu mira smatra suštinskim za stvaranje mirne i samoodržive zemlje. Najvažnijim pitanjima smatrati će se ciljevi koje organi BiH treba da realiziraju prije nego što tranzicija bude moguća. Sa dugačkog spiska poznatih prioriteta, izdvojili smo samo ona pitanja koja su ključna za tranziciju, tj. za zatvaranje OHR-a.

Ta pitanja su:[3]

  • Prihvatljivo i održivo rješenje pitanja raspodjele imovine između države i drugih razina vlasti;
  • Prihvatljivo i održivo rješenje za vojnu imovinu;
  • Potpuna provedba Konačne odluke za Brčko;
  • Fiskalna održivost[a] (promovirana putem Sporazuma o utvrđivanju stalne metodologije za utvrđivanje koeficijenata za raspodjelu sredstava UINO-a i osnivanje Nacionalnog fiskalnog vijeća);[4]
  • Zaživljavanje vladavine prava[a] (demonstrirano putem usvajanja Državne strategije za ratne zločine, donošenjem Zakona o strancima i azilu i usvajanjem Državne strategije za reformu sektora pravosuđa).[4]

Pored ovih ciljeva, Upravni odbor Vijeća za provedbu mira je također utvrdio dva uvjeta koje treba ispuniti prije zatvaranja OHR-a:

Dodatni nepisani uslov koji treba da se sprovede kroz konačni uslov "procjene Upravnog odbora PIC-a", kasnije usvojene od SAD-a i nekih zemalja EU:[5]

Upravni odbor Vijeća za provedbu mira smatra da je zatvaranje OHR-a preduvjet za članstvo u EU, pa čak i za kandidatski status.[5][6]

Spisak visokih predstavnika

[uredi | uredi izvor]
# Službenik
(životni vijek)
Mandat Država
Od Do Trajanje
1. Carl Bildt
(r. 1949)
14. decembar 1995. 18. juni 1997. 1 godina, 186 dana Švedska
2. Carlos Westendorp
(1937–2026)
18. juni 1997. 18. august 1999. 2 godine, 61 dan Španija
3. Wolfgang Petritsch
(r. 1947)
18. august 1999. 27. maj 2002. 2 godine, 282 dana Austrija
4. Paddy Ashdown
(1941–2018)
27. maj 2002. 31. januar 2006. 3 godine, 249 dana Ujedinjeno Kraljevstvo
5. Christian Schwarz-Schilling
(1930–2026)
31. januar 2006. 2. juli 2007. 1 godina, 152 dana Njemačka
6. Miroslav Lajčák
(r. 1963)
2. juli 2007. 26. mart 2009. 1 godina, 267 dana Slovačka
7. Valentin Inzko
(r. 1949)
26. mart 2009. 1. august 2021. 12 godina, 128 dana Austrija
8. Christian Schmidt
(r. 1957)
1. august 2021. 1. juli 2026. 4 godine, 334 dana Njemačka
– Louis Crishock[7]
(r. 1971)
1. juli 2026. trenutno 100 dana Sjedinjene Američke Države

Spisak zamjenika visokog predstavnika

[uredi | uredi izvor]

Prvi zamjenici visokog predstavnika

[uredi | uredi izvor]

Drugorangirani zvaničnik u Uredu visokog predstavnika nosi titulu "Prvi zamjenik visokog predstavnika". Dugi niz godina, pojedinac koji obavlja ovu poziciju je službenik Vlade Sjedinjenih Američkih Država, u većini slučajeva službenik službe vanjskih poslova State Deparment-a SAD-a. Prvi zamjenik visokog predstavnika također obnaša funkciju Međunarodnog supervizora za Brčko od 2007.[8]

# Službenik Mandat Država
Od Do
Prvi zamjenik visokog predstavnika
1. Michael Steiner januar 1996. juli 1997. Njemačka
2. Jacques Paul Klein juli 1997. 17. juli 1999. Sjedinjene Američke Države
3. Ralph Johnson 17. juli 1999. 17. juli 2001.
4. Donald S. Hays 17. juli 2001. mart 2006.
5. Lawrence Butler mart 2006. januar 2007.
Prvi zamjenik visokog predstavnika i Međunarodni supervizor za Brčko
6. Raffi Gregorian[c] januar 2007. 31. juli 2010. Sjedinjene Američke Države
7. Roderick W. Moore 20. septembar 2010. 21. oktobar 2013.
8. Tamir G. Waser 21. oktobar 2013. august 2014.
9. David M. Robinson 1. septembar 2014. 2. septembar 2015.
10. Bruce G. Berton 2. septembar 2015. oktobar 2017.
11. Dennis W. Hearne oktobar 2017. novembar 2018.
12. Michael Scanlan februar 2019. 30. juni 2022.
13. Jonathan Mennuti 30. juni 2022. 13. august 2024.
14. Louis Crishock 13. august 2024. trenutno

Viši zamjenici visokog predstavnika

[uredi | uredi izvor]

Bivši trećerangirani zvaničnik u Uredu visokog predstavnika nosio je titulu "Viši zamjenik visokog predstavnika". Pojedinac koji je objavljao ovu funkciju bio je iz zemalja Evropske unije i bio je angažiran na pitanjima vezanim za reformu odbrane i obavještajnog sektora, poduzimanju napora usmjerenih na jačanje zajedničkih institucija, reformu javne uprave, reformu medija i uspostavu Javnog RTV sistema u skladu sa standardima EU, razvoju civilnog društva u BiH, kao i za pitanja koja se odnose na djecu i mlade.[11] Ova pozicija je ukinuta nakon kraja mandata Petera Bas-Backera u julu 2007.[8]

# Službenik Mandat Država
Od Do
1. Gerd Wagner juli 1997. septembar 1997. Njemačka
2. Hanns H. Schumacher novembar 1997. juli 1999.
3. Matei Hoffmann oktobar 1999. oktobar 2000.
4. Mattias Sonn oktobar 2000. juli 2002.
5. Gerhard E. Schrömbgens juli 2002. august 2003.
6. Bernard Fassier august 2002. decembar 2004. Francuska
7. Werner Wnendt august 2003. maj 2005. Njemačka
8. Martin Ney juni 2005. februar 2006.
9. Peter Bas-Backer februar 2006. juli 2007. Nizozemska

Napomene

[uredi | uredi izvor]
  1. 1 2 Završeno u maju 2010. godine, potrebno kontinuirano održavati.
  2. ↑ Potpisan 16. juna 2008, stupio na snagu 1. juna 2015.
  3. ↑ Raffi Gregorian je već preuzeo poziciju međunarodnog supervizora za Brčko u oktobru 2006. prije nego što je preuzeo drugu poziciju kao prvi zamjenika visokog predstavnika u januaru 2007.[9][10]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ↑ "Oslobođenje - Da li je Inzkova plata 24.000 eura mjesečno? OHR se oglasio o pitanju koje je česta tema u bh. javnosti". www.oslobodjenje.ba. 23. 1. 2021. Pristupljeno 21. 10. 2021.
  2. ↑ "Konferencija za medije Visokog predstavnika nakon zasjedanja upravnog odbora vijeća za implementaciju mira". Office of the High Representative. 27. 2. 2008. Pristupljeno 6. 10. 2022.
  3. ↑ "Program 5+2". Office of the High Representative (jezik: hrvatski). Pristupljeno 6. 10. 2022.
  4. 1 2 "37th Report of the High Representative for Implementation of the Peace Agreement on Bosnia and Herzegovina to the Secretary-General of the United Nations". web.archive.org. 28. 2. 2011. Arhivirano s originala, 28. 2. 2011. Pristupljeno 6. 10. 2022.
  5. 1 2 "waz.euobserver.com / EU to end visa regime for Bosnia in November". web.archive.org. 16. 9. 2010. Arhivirano s originala 16. 9. 2010. Pristupljeno 6. 10. 2022.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  6. ↑ "Komunike Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira". web.archive.org. 6. 6. 2015. Arhivirano s originala 6. 6. 2015. Pristupljeno 6. 10. 2022.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  7. ↑ "Izjava Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira – Office of the High Representative". Pristupljeno 30. 6. 2026.
  8. 1 2 "Visoki predstavnik i zamjenici". Office of the High Representative. Pristupljeno 3. 1. 2024.
  9. ↑ "High Representative Appoints Raffi Gregorian as New Brčko Supervisor". High Representative for Bosnia and Herzegovina. Office of the High Representative. 3. 9. 2010. Pristupljeno 26. 10. 2023. become the fifth Brčko Supervisor on 1 October
  10. ↑ "Raffi Gregorian - Curriculum Vitae". High Representative for Bosnia and Herzegovina. Office of the High Representative. 5. 10. 2006. Pristupljeno 26. 10. 2023. appointed Brcko Supervisor and Deputy High Representative in September 2006
  11. ↑ "Visoki predstavnik pozdravlja dolazak ambasadora Martina Ney-a na funkciju višeg zamjenika visokog predstavnika". Office of the High Representative. 7. 6. 2005. Pristupljeno 3. 1. 2024.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]