Jacob Berzelius
| Jacob Berzelius | |
|---|---|
| Rođenje | 20. august 1779. Väversunda, Östergötland, Švedska |
| Smrt | 7. august 1848 (68 godina) Stockholm, Švedska |
| Državljanstvo | Švedska |
| Alma mater | "Uppsala universitet" |
| Poznat(a) po | Relativna atomska masa Hemijska formula Kataliza Silicij Selen Torij Cerij |
| Istaknute nagrade | Copleyeva medalja (1836) |
Baron Jöns Jacob Berzelius (20. august 1779. - 7. august 1848.) je bio švedski hemičar koji se zajedno sa Robertom Boyleom, Johnom Daltonom i Antoineom Lavoisierom smatra jednim od osnivača moderne hemije.[1] Berzelius je postao član Švedske kraljevske akademije nauka 1808. godine da bi od 1818. godine obavljao funkciju glavnog funkcionera. U Švedskoj je poznat kao "otac švedske hemije" gdje se njegov dan obilježava 20. augusta.
Započevši karijeru kao liječnik, dao je veliki doprinos u poljima elektrohemije, hemijske veze i stehiometrije gdje je odredio atomske težine koje su dovele do potpunog razumijevanja principa stehiometrije, grane hemije koja se odnosi na kvantitativne odnose elemenata u hemijskim spojevima i hemijskih reakcija koje se javljaju u određenim proporcijama. Ovo razumijevanje je postalo poznato kao "Zakon određenih proporcija". Kao strogi empiričar, smatrao je da svaka nova teorija mora biti u skladu sa zbirom savremenih hemijskih znanja. Razvio je poboljšane metode hemijskih analiza koje su bile potrebne za razvijanje osnovnih podataka u stehiometriji. Istražio je izomere, alotropske modifikacije i katalizu gdje je među prvima artikulirao razlike između neorganskih i organskih spojeva. Proučavajući mnoge minerale i elemente došao je do otkrića cerija i selena, nakon čega je prvi izolovao silicij i torij.
Berzelius je smislio način upotrebe elektrohemijske ćelije u razgradnji određenih hemijskih spojeva u električno suprotne sastavne dijelove. Ovim istraživanjem artikulirao je teoriju koja je postala poznata kao elektrohemijski dualizam, tvrdeći da su hemijski spojevi oksidne soli spojene elektrostatičkim interakcijama. Njegov rad s atomskim utezima i stvaranje teorije elektrohemijskog dualizma su doveli do razvoja modernog sistema hemijskih formula koji su pokazali sastav bilo kojeg spoja i kvalitativno i kvantitativno. Njegov sistem je skratio latinska imena elemenata na jedan ili dva slova primijenivši superskripte da označi broj atoma svakog elementa prisutnog u spoju.
Biografija
[uredi | uredi izvor]Rođen je u Väfversunda Sorgardu, blizu Linköpinga 20. ili 29. augusta 1779. godine. Nakon što je završio gimnaziju u Linköpingu, upisuje se na Medicinski fakultet Uppsala Univerziteta, gdje 1802. godine stiče zvanje doktora medicine. Berzelius se isticao u mnogim biološkim disciplinama, pa je odmah po završetku studija dobio posao kao asistent na predmetima botanika i farmacija u Štokholmu. Pet godina poslije, 1807. godine dobio je status redovnog profesora.[2][3]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ↑ "Jöns Jacob Berzelius". Encyclopædia Britannica Online. Pristupljeno 16. 11. 2017.
- ↑ Berzelius, Jöns Jakob. Jakob Berzelius: Selbstbiographische Aufzeichnungen. Forgotten Books. ISBN 1332586104.
- ↑ "Jöns Jacob Berzelius (1779 - 1848)". Royal Netherlands Academy of Arts and Sciences. Arhivirano s originala, 21. 7. 2015. Pristupljeno 16. 11. 2017.
