959.
Izgled
| Godine:
◄◄ | ◄ | 955. | 956. | 957. | 958. | 959. | 960. | 961. | 962. | 963. | ► | ►► |
| Decenije:
◄ | 920-e | 930-e | 940-e | 950-e | 960-e | 970-e | 980-e | ► |
| Vijekovi: |
| Gregorijanski kalendar | 959 CMLIX |
| Ab Urbe condita | 1712 |
| Asirski kalendar | 5709 |
| Bengalski kalendar | 366 |
| Berberski kalendar | 1909 |
| Budistički kalendar | 1503 |
| Burmanski kalendar | 321 |
| Bizantijski kalendar | 6467–6468 |
| Kineski kalendar | 戊午年 (Zemljani Konj) 3655 ili 3595 — do — 己未年 (Zemljani Koza) 3656 ili 3596 |
| Koptski kalendar | 675–676 |
| Diskordijanski kalendar | 2125 |
| Etiopijski kalendar | 951–952 |
| Hebrejski kalendar | 4719–4720 |
| Hindski kalendari | |
| - Vikram Samvat | 1015–1016 |
| - Šaka Samvat | 881–882 |
| - Kali Juga | 4060–4061 |
| Holocenski kalendar | 10959 |
| Iranski kalendar | 337–338 |
| Islamski kalendar | 347–348 |
| Julijanski kalendar | 959 CMLIX |
| Korejski kalendar | 3292 |
| Minguo kalendar | 953 prije Tajvana 民前953年 |
| Seleukidska era | 1270/1271 AG |
| Tajlandski solarni kalendar | 1501–1502 |
Godina 959. (CMLIX) bila je redovna godina koja počinje u subotu u julijanskom kalendaru. Oznaka 959. za ovu godinu se koristi od ranog srednjeg vijeka, kada je kalendarska era Anno Domini u Evropi postala glavnom metodom označavanja godina.
Događaji
[uredi | uredi izvor]Bizantijsko Carstvo
[uredi | uredi izvor]- April - Maj – Bizantinci odbijaju plaćati godišnji danak Mađarima. Mađarska vojska, predvođena Aporom, napada Makedoniju i Trakiju. Pljačkaju njene teritorije sve dok ne stigne do Konstantinopola. Na povratku, Apor je poražen tokom noćnog napada bizantijskih snaga.[1]
- 9. novembar – Car Konstantin VII Porfirogenet („rođen u purpuru“) umire u Konstantinopolu nakon 46-godišnje vladavine. Nasljeđuje ga njegov 21-godišnji sin Roman II kao vladar Bizantijskog Carstva (vlada do 963. godine). Uticaj nad carem ima njegova supruga Teofana. Eunuh Josip Bringas, imenovan za parakimomena, uz podršku lojalnih saradnika, upravlja Carstvom gotovo bez malo careve kontrole.[2]
- Zima – Roman II imenuje Lea Foku (Mlađeg) za komandanta bizantijske kopnene vojske (Domestic of the Schools) na Zapadu. Klan Foka postaje jedna od vodećih porodica u Konstantinopolu.
- Intenzivna diplomatska aktivnost između Kijevske Rusije i Bizantije, koja poziva Ruse da organizuju ekspediciju na Krit, koji je ponovo osvojen od muslimana 961. godine.[3]
Arapsko carstvo
[uredi | uredi izvor]Evropa
[uredi | uredi izvor]- April: Kralj Sančo I (Debeli) od Leona vraćen je na prijestolje od strane kordopskog halife Abdurahmana III, nakon zauzimanja Zamore. Glavni grad, Leon, pada sljedeće godine, a Ordoño IV je prisiljen potražiti utočište u Burgosu.[5]
- 14. maj: Crkva manastira Suso posvećena je San Millánu de la Cogolla, blizu grobnice pustinjaka Millána, koji je umro 574. godine; kralj García II od Navare daje joj značajne privilegije.[6] U skriptoriju manastira pronađen je latinski rukopis, Glosas Emilianenses, na čijim marginama se navodi da su prve poznate riječi na kastiljskom jeziku napisane 977. godine.[7]
- Ljeto: Olga Kijevska šalje ambasadora u Frankfurt na Majni da se sastane s Otonom I, s ciljem razvoja trgovine sa Srednjom Evropom. Olga traži od Otona biskupa i latinske svećenike.[8]
- Bruno I, nadbiskup i vojvoda (nadvojvoda) Lotaringije, odstupa s položaja. Njegov brat, kralj Oton I, dijeli vojvodstvo na dva dijela – Gornju Lorenu i Donju Lorenu. Imenuje Fridrika I i Godfreya I za markgrofove (podvojvode).[9] Obojica su ostala pod vlašću njemačkih kraljeva i pod budnim nadzorom biskupa.
- Pietro III Candiano, dužd Venecije, umire nakon 17-godišnje vladavine. Nasljeđuje ga sin Pietro IV Candiano, koji prekida svoju kampanju u Spoletu vođenu u ime italijanskog kralja Berengara II i vraća se u Veneciju.
- Pietro IV Candiano razvodi se od svoje supruge Joanne iz političkih razloga i uputi je kao časnu sestru u samostan San Zaccaria.
- Robert od Vermandoisa preuzima Dijon na prevaru. Bruno od Kölna ulazi u Burgundiju na poziv kralja Lotara s vojskom sastavljenom od Lorrainera i Saksonaca. Opsjeda Dijon i Troyes, ali Roberta spašava njegov sin Archambaud, nadbiskup od Sensa, i grof od Sensa, Rainard "Stariji", te obje opsade prekidaju. Saksonci su navodno poraženi kod Villiers-Louisa, jedanaest kilometara od Sensa, a njihov vođa Helpon je ubijen. Dijon je sljedeće godine ponovo zauzeo kralj Lotar.
Engleska
[uredi | uredi izvor]- 1. oktobar – Kralj Edwy umire nakon 4-godišnje vladavine. Nasljeđuje ga njegov 16-godišnji brat Edgar I (Miroljubivi), koji efektivno dovršava ujedinjenje Engleske, kada se Northumbria pokorava njegovoj vlasti.
959. u temama
[uredi | uredi izvor]Religija
[uredi | uredi izvor]- Dunstan, biskup Worcestera i Londona, imenovan je od strane Edgara I za nadbiskupa Canterburyja i postaje njegov glavni savjetnik.
- 12. april – En'ju, car Japana (umro 991.)
- Ješe-O, tibetanski lama-kralj (približan datum)
- Zhao Defang, princ dinastije Song (umro 981.)
- 27. juli – Čai Rong, car Kasnog Zhoua (r. 921.)
- 1. oktobar – Eadwig (The All Fair), kralj Engleske
- 3. oktobar – Gérard od Brognea, franački opat
- 9. novembar – Konstantin VII, bizantijski car (r. 905.)
- Ælfsige (ili Aelfsige), nadbiskup Canterburyja
- Čen Džue, kineski zvaničnik i šef osoblja
- Donnchadh mac Urchadh, kralj Maigh Seóla (Irska)
- Han Janhui, kineski kitanski kancelar (r. 882.)
- Pietro III Candiano, dužd Venecije
- Song Qiqiu, kineski glavni strateg (r. 887.)
Reference
[uredi | uredi izvor]- ↑ Bóna, Istvá (2000). The Hungarians and Europe in the 9th-10th centuries. Budapest: Historia - MTA Történettudományi Intézete, p. 33. ISBN 963-8312-67-X.
- ↑ Louis Bréhier, Vie et mort de Byzance, Paris, Albin Michel, 1946, 596 p.
- ↑ Occident et Orient au Xe siècle : actes du IXe congrès de la Société des historiens médiévistes de l'enseignement supérieur public, Dijon, 2-4 juin 1978. les Belles lettres, 1979 (ISBN 978-2-251-63057-1)
- ↑ Évariste Lévi-Provençal Histoire de l'Espagne musulmane, Volume 2. Maisonneuve & Larose, 1999 (ISBN 978-2-7068-1387-0)
- ↑ Reinhart Pieter Anne Dozy Histoire des Musulmans d'Espagne. E. J. Brill, 1861
- ↑ Gonzalo de Berceo, Brian Dutton La vida de San Millán de la Cogolla. Tamesis, 1984 (ISBN 978-0-7293-0192-3)
- ↑ Andrés Amorós Letras españolas, 1976-1986. Editorial Castalia, 1976 (ISBN 978-84-7039-497-3)
- ↑ Michel Rouche Le Baptême de Clovis, son écho à travers l'histoire. Presses Paris Sorbonne, 1997 (ISBN 978-2-84050-079-7)
- ↑ Ferdinand Lot, Naissance de la France, Librairie Arthème Fayard, 1948, 864 p.
