Idi na sadržaj

705.

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Godine:

◄◄ | ◄ | 701. | 702. | 703. | 704. | 705. | 706. | 707. | 708. | 709. | ► | ►►

Decenije:

◄ | 670-e | 680-e | 690-e | 700-e | 710-e | 720-e | 730-e | ►

Vijekovi:

◄ | 7. vijek | 8. vijek | 9. vijek | ►

705. u drugim kalendarima
Gregorijanski kalendar705
DCCV
Ab Urbe condita1458
Asirski kalendar5455
Bengalski kalendar112
Berberski kalendar1655
Budistički kalendar1249
Burmanski kalendar67
Bizantijski kalendar6213–6214
Kineski kalendar甲辰年 (Drveni Zmaj)
3401 ili 3341
    — do —
乙巳年 (Drveni Zmija)
3402 ili 3342
Koptski kalendar421–422
Diskordijanski kalendar1871
Etiopijski kalendar697–698
Hebrejski kalendar4465–4466
Hindski kalendari
 - Vikram Samvat761–762
 - Šaka Samvat627–628
 - Kali Juga3806–3807
Holocenski kalendar10705
Iranski kalendar83–84
Islamski kalendar85–87
Julijanski kalendar705
DCCV
Korejski kalendar3038
Minguo kalendar1207 prije Tajvana
民前1207年
Seleukidska era1016/1017 AG
Tajlandski solarni kalendar1247–1248

Godina 705. (DCCV) bila je redovna godina koja počinje u četvrtak u julijanskom kalendaru. Oznaka 705. za ovu godinu se koristi od ranog srednjeg vijeka, kada je kalendarska era Anno Domini u Evropi postala glavnom metodom označavanja godina.

Događaji

[uredi | uredi izvor]

Bizantijsko carstvo

[uredi | uredi izvor]
  • Proljeće – Vojska od 15.000 bugarskih i slavenskih konjanika pod Justinijanom II pojavljuje se pred zidinama Konstantinopola.[1] Nakon tri dana, njegove trupe otkrivaju neiskorišteni akvadukt ispod zidina grada i ulaze kroz Valensov akvadukt. Čuvši da je Justinijan preuzeo kontrolu nad Blahernskom palatom, car Tiberije III bježi u Bitiniju (današnja Turska), gdje nekoliko mjeseci izbjegava zarobljavanje.[2]
  • Justinijan II ponovo stupa na prijestolje i nagrađuje svog saveznika Tervela, vladara (kagana) Bugarskog Carstva, za njegovu pomoć titulom kajzara (cezara), što ga čini drugim, odmah nakon Justinijana, i prvim stranim vladarom u bizantijskoj historiji koji je dobio takvu titulu, te teritorijalnim ustupkom u sjeveroistočnoj Trakiji, regiji zvanoj Zagora u današnjoj Bugarskoj.

Emevijski halifat

[uredi | uredi izvor]
  • Arapske snage jačaju u Centralnoj Aziji, dok Kutajba ibn Muslim postaje guverner Horasana. Regija se obogatila trgovinom s Kinom i Istočnom Evropom, a njeni trgovci su se bavili svilom, krznom, ćilibarom, medom i bjelokosti od morževa. Tokom svoje vladavine, Kutajba je pokorio trgovačke gradove Buharu i Samarkand (današnji Uzbekistan), kao i područje delte Oksusa u Horezmu, južno od Aralskog jezera.
  • 8. oktobar – Halifa Abdulmalik ibn Marvan umire u svom zimskom odmaralištu u Al-Sinnabri (Palestina), nakon 20-godišnje vladavine. Tokom njegove vladavine, finansijska uprava Emevijskog halifata je reorganizovana. Arapski novčići su zamijenili bivše bizantijske i sasanidske novčiće, a uspostavljena je redovna poštanska služba između Damaska ​​i glavnih gradova provincija. Abdulmalika nasljeđuje njegov sin Al-Valid I.[3] Od Al-Valida I nadalje, vladari Emevija napuštaju Damask kako bi živjeli u "pustinjskim dvorcima", zapravo, prekrasnim rezidencijama okruženim oazama koje datiraju iz rimskog ili bizantijskog perioda (Mshatta, Istočni Kasr al-Hair, Zapadni Kasr al-Hair, Kusajr Amra, Kirbat al-Mafjar, itd.).
  • Arapsko osvajanje Armenije: Muhammed ibn Marvan ugušio je veliku armensku pobunu. On zarobljava i deportuje Smbata VI Bagratunija i druge vodeće prinčeve. Mnogi od zarobljenih naharara su okupljeni i ubijeni u Nahčevanu (današnji Azerbejdžan).
  • Arapski general Musa ibn Nusajr osvaja grad Tlemcen u Alžiru; učvrstivši se u Al-Maghreb Al-Awsatu (današnji Alžir), što otvara put stabilizaciji cijele Sjeverne Afrike nekoliko godina kasnije.

Evropa

[uredi | uredi izvor]
  • Vojvoda Gisulf I od Beneventa osvaja gradove Soru, Arpino i Arce (Centralna Italija). Maršira sve do Horree,[4] pljačkajući i paleći, prije nego što dobije darove ambasadora pape Ivana VI, koji otkupljuje mnoge od njegovih zarobljenika.

Britanija

[uredi | uredi izvor]
  • Kralj Ine od Wessexa ograđuje se od kraljeva Sigehearda i Swæfreda od Essexa, koji skrivaju prognane rivale za wessexki prijestolje. Na vijeću u Brentfordu, ova dvojica kraljeva pristaju protjerati prognanike u zamjenu za to da Ine ne napada njihovo kraljevstvo.[5]
  • Princ Osred od Northumbrije, uz pomoć ealdormana, pobjeđuje uzurpatora Eadwulfa I. Postaje kralj u uzrastu od devet godina; vladom upravlja moćni biskup Wilfrid.
  • Kralj Geraint od Dumnonije dodjeljuje zemlju u Makeru (Cornwall) opatiji Sherborne, u pokušaju da ojača svoj položaj u spornim regijama Dorseta (približan datum).
  • 22. februar – Carica Vu Zetian svrgnuta je u državnom udaru koji je organizovao njen kancelar Zhang Džianzhi, nakon 15-godišnje vladavine. Njeni glavni ministri dobijaju podršku nekih generala da zauzmu carsku palatu i pogube braću Zhang. Oni ponovo postavljaju njenog sina Zhong Zonga, kojeg je svrgnula prije 15 godina, obnavljajući dinastiju Tang. Ovo označava kraj kratkotrajne dinastije Zhou u Kini.
  • Nishijama Onsen Keiunkan, hotel s termalnim izvorima, osnovan je u Hajakavi, prefektura Jamanashi, Japan. To je najstariji hotel na svijetu i njime upravlja ista porodica već 52 generacije (približan datum).

705. u temama

[uredi | uredi izvor]

Religija

[uredi | uredi izvor]
  • 11. januar – Papa Ivan VI umire u Rimu, nakon vladavine koja je trajala nešto više od 3 godine. Tokom svoje vladavine, štitio je bizantijskog egzarha Teofilakta kada je ovaj napao italijansko kopno sa Sicilije. Također je nagovorio Gisulfa I, lombardskog vojvodu od Beneventa, da se povuče s bizantijske teritorije, otkupio zarobljenike i naredio vraćanje Wilfrida na mjesto svrgnutog biskupa Yorka. Nasljeđuje ga Ivan VII kao 86. papa Katoličke crkve.[6]
  • El-Valid I naručuje izgradnju džamije Al-Aksa koja se nalazi u Starom gradu Jerusalemu (približan datum).
  • Amoghavadžra, kineski prevodilac (umro 774.)
  • Sturm, opat Fulde (približan datum)
  • Thingfrith, grof od Mersije (približan datum)
  • Tiberije, sin Justinijana II (umro 711.)
  • 11. januar – Papa Ivan VI
  • 8. oktobar – Abdulmalik ibn Marvan, muslimanski halifa (r. 646.)
  • 16. decembar – Vu Zetian, carica dinastije Zhou (r. 624.)
  • Aldfrith, kralj Northumbrije (ili 704.)
  • Bosa, biskup Yorka (približan datum)
  • Cellach mac Rogallaig, kralj Connachta (Irska)
  • Hædde, biskup Winchestera (približan datum)
  • Heraklije, bizantijski general (monostrateg)
  • Kallinik I, patrijarh Konstantinopola (ili 706.)
  • Lambert od Maastrichta, biskup (približan datum)
  • Varaz Trdat I, kralj kavkaske Albanije
  • Azza al-Majla, arapska pjevačica kijan-kurtizana (približan datum)

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ↑ Ostrogorsky, pp. 124–126
  2. ↑ Norwich, p. 337
  3. ↑ Treadgold, Warren (1997). A History of the Byzantine State and Society. Stanford, California: Stanford University Press. p. 341. ISBN 0-8047-2630-2.
  4. ↑ Paul the Deacon, Chapter XXVII. Identified as Puteoli or a location at the five mile mark of the Via Latina,
  5. ↑ Kirby, Earliest English Kings, pp. 125–126
  6. ↑ Venning, Timothy, ed. (2006). A Chronology of the Byzantine Empire. Palgrave Macmillan. p. 190. ISBN 1-4039-1774-4.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]