Kuba

Republika Kuba República de Cuba (es)
Zastava
Uzrečica: Patria o Muerte (bs: za državu ili smrt)
Himna: La Bayamesa
Položaj Kube na karti Položaj Kube
Glavni grad		Havana 23°6′N 82°23′W
Službeni jezik		španski
Državno uređenje		Unitarna marksističko-lenjinistička jednostranačka socijalistička republika
• Prvi sekretar i predsjednik		Miguel Díaz-Canel
Nezavisnost		Od Španije
• Priznato		20. maj 1902.
Površina
• Ukupno		110.860 km2 (104)
• Vode (%)		0,94
Stanovništvo
• Ukupno (2022)		11.089.511
• Gustoća		89,8/km2 (125)
• Procjena (2025)		9.434.593
BDP (PKM)		2015
• Ukupno		$254,865 milijarde
• po stanovniku		$22.237
BDP (nominalni)		2024
• Ukupno		$252,063 billion (59)
• po stanovniku		$22.957 (60)
HDI (2023)		0,762 (97)
Valuta		Kubanski peso (CUP) Kubanski konvertibilni peso (CUC)
Vremenska zona		UTC−05:00
Topografija
• Najviša tačka		Pico Real del Turquino 1.974 m
• Najveće jezero		Zaza Reservoir 113,5 km2
• Najveća rijeka		Rio Cauto 330 km
Pozivni broj		+53
Internetska domena		.cu

Kuba je ostrvska država u Karibima. Obuhvata istoimeno glavno ostrvo, kao i 4.195 ostrva, otočića i koraljnih grebena. Smještena na mjestu gdje se susreću Karipsko more, Meksički zaliv i Atlantski okean, Kuba se nalazi istočno od poluostrva Yucatán, južno od Floride i Bahama, zapadno od Hispaniole te sjeverno od Jamajke i Kajmanskih ostrva. Kuba je najveća država na Karibima po površini i treća po broju stanovnika, nakon Haitija i Dominikanske Republike. Kulturološki se smatra dijelom Latinske Amerike. Glavni i najveći grad je Havana. Drugi po veličini grad je Santiago de Cuba. Na sjeveru se nalaze Sjedinjene Američke Države (udaljene oko 150 km), Bahami i Ostrva Turks i Caicos na sjeveroistoku, Meksiko na zapadu (oko 210 km).

Najveće je ostrvo u Karibima a s preko 11 miliona stanovnika i drugo najmnogoljudnije ostrvo nakon Hispaniole.

Danas je jedina preostala izvorno komunistička država u svijetu s visokim indeksom humanog razvoja i dobro rangirana u oblastima zdravstva i obrazovanja.

Kuba je bila naseljena još u 4. mileniju p. n. e, a narodi Guanahatabey i Taíno bili su prisutni u vrijeme španske kolonizacije u 15. vijeku. Stanovništvo Kube prvenstveno potječe iz tri grupe: pretkolumbovskih autohtonih naroda (uglavnom Taíno i Ciboney), španskih doseljenika i imigranata (uglavnom iz Andaluzije, s Kanarskih ostrva, iz Galicije i Asturije) te Afrikanaca iz područja južno od Sahare, dovedenih putem transatlantske trgovine robljem. Teritorija je ostala dio Španskog Carstva sve do Špansko-američkog rata 1898, nakon čega su je okupirale Sjedinjene Američke Države, a nezavisnost je stekla 1902. Državni udar 1933. srušio je demokratski izabranu vladu Carlosa Manuela de Céspedesa y Quesade i označio početak dugog perioda vojnog uticaja, posebno pod vodstvom Fulgencija Batiste. Kuba je 1940. usvojila novi ustav, ali su rastući politički nemiri kulminirali državnim udarom 1952. Batistina autokratska vlast konačno je srušena u januaru 1959. od strane Pokreta 26. juli, tokom Kubanske revolucije. Revolucija je uspostavila komunističku vlast pod vodstvom Fidela Castra, koja opstaje do danas. Castrova vlada postala je značajan izvor sukoba između Sovjetskog Saveza i Sjedinjenih Američkih Država tokom Hladnog rata; Kubanska raketna kriza iz 1962. općenito se smatra trenutkom kada je svijet bio najbliže nuklearnom ratu.

Od 1970-ih pa sve do kraja 1980-ih, Kuba je intervenisala u brojnim sukobima pružajući podršku antikolonijalnim i marksističkim vladama ili pokretima širom Afrike, Latinske Amerike i Bliskog istoka. Prema deklasificiranom izvještaju CIA-e, Kuba je do 1984. primila sovjetsku pomoć u vrijednosti od 33 milijarde dolara. Nakon raspada Sovjetskog Saveza, Kuba se tokom 1990-ih suočila s teškim ekonomskim padom, poznatim kao "Posebni period". Castro se povukao 2008. nakon 49 godina na vlasti, a za njegovog nasljednika izabran je Raúl Castro. Raúl se povukao s dužnosti predsjednika Državnog vijeća 2018, a Miguel Díaz-Canel je nakon parlamentarnih izbora izabran za predsjednika od Nacionalne skupštine. Raúl se 2021. povukao s mjesta prvog sekretara Komunističke partije, nakon čega je na tu dužnost izabran Díaz-Canel, postavši tako prvi kubanski lider rođen nakon Kubanske revolucije.

Kuba je socijalistička država u kojoj je uloga Komunističke partije utvrđena Ustavom. Kuba je trenutno jedina komunistička zemlja na svijetu izvan Azije. Ima autoritarnu vlast u kojoj je politička opozicija zabranjena. Cenzura je opsežna, a nezavisno novinarstvo se guši; organizacija Reporteri bez granica ocijenila je Kubu kao jednu od najgorih zemalja po pitanju slobode medija. Kuba je zemlja osnivačica UN-a, G77, Pokreta nesvrstanih (NAM), OACPS-a, ALBA-e i OAS-a. Od 1959. Kuba smatra američku vojnu bazu u zaljevu Guantánamo ilegalnom, a od 1961. održava minska polja duž svoje strane granice.

Kuba ima jednu od rijetkih svjetskih komandnih ekonomija, a u njoj dominiraju turizam te izvoz kvalificirane radne snage, šećera, duhana i kafe. Kuba je historijski gledano – kako prije, tako i tokom komunističke vladavine – postizala bolje rezultate od drugih zemalja Latinske Amerike i Kariba kada je riječ o pismenosti. Nakon revolucije 1959, Kuba je bilježila bolje pokazatelje od drugih latinoameričkih zemalja u pogledu smrtnosti dojenčadi i majki, kao i očekivanog životnog vijeka. Prema studiji iz 2012, Kuba je jedina zemlja na svijetu koja ispunjava kriterije održivog razvoja koje je utvrdio WWF. Kuba ima sistem univerzalne zdravstvene zaštite koji svim kubanskim građanima osigurava besplatno liječenje, iako postoje izazovi poput niskih plata ljekara, lošeg stanja objekata, nedostatne opremljenosti i čestih nestašica osnovnih lijekova.

Studija iz 2023, koju je provela organizacija Kubanska opservatorija za ljudska prava (uz finansijsku podršku SAD-a), procijenila je da 88% stanovništva živi u ekstremnom siromaštvu. Prema podacima Svjetskog programa za hranu Ujedinjenih nacija, hrana koja se distribuira putem sistema racioniranja zadovoljava tek mali dio dnevnih nutritivnih potreba mnogih Kubanaca, što dovodi do zdravstvenih problema. Embargo Sjedinjenih Američkih Država prema Kubi, na snazi ​​još od 1960, predstavlja jednu od najdugotrajnijih trgovinskih i ekonomskih mjera u historiji bilateralnih odnosa.

Historija

Glavni članak: Historija Kube

Otkrivena je tokom ekspedicije Kristofora Kolumba 1492. i pokušaja da se pronađe zapadni prolaz do Indije. Godine 1511. Španci započinju kolonizaciju njene teritorije čime počinje i istrebljenje autohtonih indijanaca. Od 1523. počinje dovođenje crnaca -robova iz Afrike. Tek 1898, nakon Američko-španskog rata, Kuba se oslobađa španskog, ali istovremeno pada pod uticaj SAD-a. Amerikanci su priznali Kubi nezavisnost 1902., ali su zadržali uticaj (Plattovi amandmani, ukinuti 1934). Diktator Fulgencio Batista Y Zaldivar, 1952-1958 vladao je uz pomoć američkih imperijalističkih krugova. Srušen revolucijom 1959, na vlast dolazi Fidel Castro, neprihvatljiv vlastima SAD-a, koje ubrzo uvode trgovinski embargo prema Kubi. Castro je nakon toga 1961. revoluciju proglasio socijalističkom, i uspostavio komunističku državu. Castro se održao na vlasti i nakon što je njegov najveći saveznik, Sovjetski Savez, prestao postojati 1991.

Geografija

Glavni članak: Geografija Kube

Kuba je najveće ostrvo u Karipskom moru. Na sjeveru graniči sa Floridskim prolazom i Atlanskim okeanom, na sjeverozapadu s Meksičkim zaljevom, na jugu s Karipskim morem i na istoku Windwardskim prolazom. Prema površini, Kuba je po veličini 16. ostrvo na svijetu.

Klima na ostrvu je tropska, iako pušu i jaki vjetrovi. Postoji sušni dio godine i kišni dio godine. Havana (Habana) je glavni i najveći grad, ostali veći gradovi su Santiago de Cuba i Camaguey.

Politika

Glavni članak: Politički ustroj Kube

Kuba je socijalistička država. Na njenom čelu dugo je bio Fidel Castro, tačnije, od 1959, prvo kao premijer, a od 1976. kao predsjednik. Na toj je funkciji zvanično ostao do 2008, kada se povukao zbog narušenog zdravlja (iako je već od 2006. bio na medicinskom odsustvu). Bio je šef države, šef vlade, prvi sekretar Komunističke partije Kube, te vrhovni zapovjednik Kubanskih oružanih snaga. Naslijedio ga je njegov brat Raúl, koji je ostao predsjednik do 19. aprila 2018, također se povukavši zbog poodmakle dobi. Novi predsjednik postao je Miguel Díaz-Canel, dotadašnji potpredsjednik.

Kubanski parlament, Nacionalna skupština narodne vlasti (Asamblea Nacional del Poder Popular), ima 609 članova, a biraju se na rok od 5 godina. Komunistička stranka je jedina politička stranka na Kubi koja je legalna. Ona drži vodeće funkcije u upravi zemlje, uključujući i sudstvo. Ostala politička pitanja uključuju ilegalnu emigraciju kubanaca u SAD, ekonomski embargo koji je SAD nametnuo Kubi i zatvaranje političkih disidenata koji su u opoziciji prema vlasti.

Administrativna podjela

Glavni članak: Administrativna podjela Kube

Administrativna podjela Kube

Kuba je podijeljena na 15 pokrajina i jednu općinu sa specijalnim statusom (Isla de la Juventud).

• Pinar del Rio
• Artemisa
• La Habana
• Mayabeque
• Matanzas
• Cienfuegos
• Villa Clara
• Sancti Spíritus
• Ciego de Ávila
• Camagüey
• Las Tunas
• Granma
• Holguín
• Santiago de Cuba
• Guantánamo
• Isla de la Juventud (općina sa specijalnim statusom)

Privreda

Glavni članak: Privreda Kube

Kubanska država većim dijelom kontroliše i planira ekonomske aktivnosti, na osnovu socijalističkih principa. Većina sredstava za proizvodnju je u vlasništvu vlade i ona njima upravlja, a većina radne snage je zaposlena u državnom sektoru. Posljednjih godina uočen je trend ka porastu broja zaposlenih u privatnom sektoru. Do 2006. godine zaposlenost u javnom sektoru iznosila je 78%, a u privatnom sektoru 22%, u poređenju sa 91,8% do 8,2% u 1981. godini. Državna potrošnja iznosi 78,1% BDP-a. Od ranih 2010-ih, nakon početnih tržišnih reformi, postalo je popularno navođenje kubanske ekonomije kao tržišnog socijalizma ili kretanja ka tržišnom socijalizmu. Svaka firma koja angažuje radnika Kubanca, njegovu platu daje kubanskoj vladi, koja ga dalje isplaćuje u kubanskim pezosima. Prosječna mjesečna plata od jula 2013. iznosila je 466 kubanskih pezosa—oko 19 američkih dolara. Međutim, nakon ekonomske reforme u januaru 2021., minimalna plata je oko 2100 CUP (17,50 USD), a srednja plata je oko 4000 CUP (33 USD).

Svako kubansko domaćinstvo ima knjigu obroka (poznatu kao libreta) koja mu daje pravo na mjesečnu zalihu hrane i drugih osnovnih namirnica, koje se obezbjeđuju po nominalnoj cijeni. Prema Havana Consulting Group, u 2014. godini, novčane doznake iz inostranstva upućene na Kubu iznosile su 3.129 miliona dolara, što je čini sedmom zemljom u Latinskoj Americi po iznosu ovih sredstava. U 2019. doznake su porasle na 6.616 miliona dolara, ali su pale na 1.967 miliona dolara u 2020., zbog pandemije COVID-19. Pandemija je teško pogodila i kubansku turističku industriju, što je, uz pooštravanje američkih sankcija, dovelo do velikog porasta emigracije među mlađim radno sposobnim Kubancima. Ovo je opisano kao kriza koja "prijeti stabilnosti" Kube, koja "već ima jednu od najstarijih populacija na hemisferi".

Dodatna literatura

• Albornoz, Sara Carrillo de (2006). "On a mission: how Cuba uses its doctors abroad". The BMJ. 333 (7566): 464. doi:10.1136/bmj.333.7566.464. JSTOR 40700096. PMC 1557950. PMID 16946334.
• Allaire, Louis (2000). "Archaeology of the Caribbean Region". u Frank Salomon (ured.). South America. The Cambridge History of the Native Peoples of the Americas. III. Stuart B. Schwartz (third izd.). Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 0-521-63075-4.
• Alvarez, José (2001). "Rationed Products and Something Else: Food Availability and Distribution in 2000". Cuba in Transition, Volume 11. Silver Spring, MD: ASCE. str. 305–322. ISBN 978-0-9649082-0-8. Arhivirano s originala (PDF), 24 December 2021. Pristupljeno 25 March 2013.
• Alvarez, José (2004). Cuban Agriculture Before 1959: The Social Situation (PDF). Gainesville, FL: Department of Food and Resource Economics, University of Florida. Pristupljeno 25 March 2013.
• Baklanoff, Eric N. (1998). "Cuba on the Eve of the Socialist Transition: A Reassessment of the Backwardness-Stagnation Thesis". Cuba in Transition, Volume 8. Silver Spring, MD: ASCE. str. 260–272. ISBN 978-0-9649082-7-7. Arhivirano s originala (PDF), 6 April 2023. Pristupljeno 25 March 2013.
• Breier, Mignonne; Wildschut, Angelique (2007). Doctors in a Divided Society: The Profession and Education of Medical Practitioners in South Africa. HSRC Press. ISBN 978-0-7969-2153-6.
• Chomsky, Aviva; Carr, Barry; Smorkaloff, Pamela Maria, ured. (2004). The Cuba Reader: History, Culture, Politics. Durham, NC: Duke University Press. ISBN 978-0-8223-3197-1.
• Clodfelter, Micheal (2017). Warfare and Armed Conflicts: A Statistical Encyclopedia of Casualty and Other Figures, 1492–2015 (4th izd.). McFarland. ISBN 978-0786474707.
• Corbett, Ben (2002). This Is Cuba: An Outlaw Culture Survives. Westview Press. ISBN 978-0-8133-3826-2.
• Domínguez, Jorge I. (1978). Cuba: Order and Revolution. Cambridge, MA: Belknap Press. ISBN 978-0-674-17925-7.
• Domínguez, Jorge I. (1989). To Make a World Safe for Revolution: Cuba's Foreign Policy. Cambridge, MA: Harvard University Press. ISBN 978-0-674-89325-2.
• Domínguez, Jorge I. (2003). A Constitution for Cuba's Political Transition: The Utility of Retaining (and Amending) the 1992 Constitution (PDF). Coral Gables, FL: Institute for Cuban and Cuban-American Studies, University of Miami. ISBN 978-1-932385-04-5. Pristupljeno 19 August 2012.
• Espino, María Dolores (2000). "Cuban Tourism During the Special Period". Cuba in Transition, Volume 10. Silver Spring, MD: ASCE. ISBN 978-0-9649082-8-4. Arhivirano s originala (PDF), 24 December 2021. Pristupljeno 25 March 2013.
• Falk, Pamela S. (1988). "Washing and Havana". The Wilson Quarterly. 12 (5): 64–74. JSTOR 40257732.
• Feinsilver, Julie M. (1989). "Cuba as a 'World Medical Power': The Politics of Symbolism". Latin American Research Review. 24 (2): 1–34. doi:10.1017/S0023879100022810. JSTOR 2503679.
• Gebru Tareke (2009). The Ethiopian Revolution: War in the Horn of Africa. New Haven, CT: Yale University Press. ISBN 978-0-300-14163-4.
• Gershman, Carl; Gutierrez, Orlando (January 2009). "Can Cuba Change? Ferment in Civil Society". Journal of Democracy. 20 (1): 36–53. doi:10.1353/jod.0.0051.
• Gleijeses, Piero (1996). "Cuba's First Venture in Africa: Algeria, 1961–1965". Journal of Latin American Studies. 28 (1): 159–195. doi:10.1017/s0022216x00012670. JSTOR 157991.
• Gleijeses, Piero (1997). "The First Ambassadors: Cuba's Contribution to Guinea-Bissau's War of Independence". Journal of Latin American Studies. 29 (1): 45–88. doi:10.1017/s0022216x96004646. JSTOR 158071.
• Gleijeses, Piero (2002). Conflicting Missions: Havana, Washington, and Africa, 1959–1976. Chapel Hill, NC: University of North Carolina Press. ISBN 978-0-8078-2647-8.
• Gleijeses, Piero (2010). "Cuba and the Cold War, 1959–1980". In Melvyn P. Leffler & Odd Arne Westad, eds., The Cambridge History of the Cold War, Volume II: Crises and Détente. Cambridge: Cambridge University Press. str. 327–348. ISBN 978-0-521-83720-0.
• Gott, Richard (2004). Cuba: A New History. New Haven, CT: Yale University Press. ISBN 978-0-300-10411-0.
• Horowitz, Irving Louis (1988). Cuban Communism. New Brunswick, NJ: Transaction Books. ISBN 978-0-88738-672-5.
• McAlister, Lyle N. (1984). Spain and Portugal in the New World, 1492–1700. Minneapolis, MN: University of Minnesota Press. ISBN 978-0-8166-1216-1.
• Pedraza, Silvia (2007). Political Disaffection in Cuba's Revolution and Exodus. New York, NY: Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-86787-0.
• Ramazani, Rouhollah K. (1975). The Persian Gulf and the Strait of Hormuz. Alphen aan den Rijn: Sijthoff & Noordhoff. ISBN 978-90-286-0069-0.
• Roy, Joaquín (2000). Cuba, the United States, and the Helms-Burton Doctrine: International Reactions. Gainesville, FL: University of Florida Press. ISBN 978-0-8130-1760-0.
• Scheina, Robert L. (2003). Latin America's Wars, Volume I: The Age of the Caudillo, 1791–1899. Dulles, VA: Brassey's. ISBN 978-1-57488-449-4.
• Scheina, Robert L. (2003b). Latin America's Wars Volume II: The Age of the Professional Soldier, 1900-2001.
• Scott, Rebecca J. (2000) [1985]. Slave Emancipation in Cuba: The Transition to Free Labor, 1860–1899. Pittsburgh, PA: University of Pittsburgh Press. ISBN 978-0-8229-5735-5.
• Smith, Wayne S. (1996). "Cuba's Long Reform". Foreign Affairs. 75 (2): 99–112. doi:10.2307/20047491. JSTOR 20047491.
• Smith, Kirby; Llorens, Hugo (1998). "Renaissance and Decay: A Comparison of Socioeconomic Indicators in Pre-Castro and Current-Day Cuba". Cuba in Transition, Volume 8. Silver Spring, MD: ASCE. str. 247–259. ISBN 978-0-9649082-7-7. Arhivirano s originala (PDF), 6 April 2023. Pristupljeno 25 March 2013.
• Sweig, Julia E. (2004) [2002]. Inside the Cuban Revolution: Fidel Castro and the Urban Underground (New izd.). Cambridge, MA: Harvard University Press. ISBN 978-0-674-01612-5.
• Thomas, Hugh (1998). Cuba; or, The Pursuit of Freedom (updated izd.). Cambridge, MA: Da Capo Press. ISBN 978-0-306-80827-2.
• Westad, Odd Arne (2012). Restless Empire: China and the World Since 1750. London: The Bodley Head. ISBN 978-1-84792-197-0.
• Whiteford, Linda M.; Branch, Laurence G. (2008). Primary Health Care in Cuba: The Other Revolution. Lanham, MD: Rowman & Littlefield. ISBN 978-0-7425-5994-3.
• Wright, Irene Aloha (1916). The Early History of Cuba, 1492–1586. New York, NY: The Macmillan Company.

Vanjski linkovi

• Službeni sajt Vlade Kube
• Kuba na CIA World Factbook