Full text of "Povjest Hrvata : od najstarijih vremena do svretka XIX. stoljea"

See other formats

j»»Ht»»oof »*«wwww> v«i cacwwo aw hwti* j*«».)o«)m -

tsv • %sx • s?S!f ' 5%sY I res?

r*T

J:S^ :^^ JiisV '^ %y; VcSx 5%Sv 5?>V /tSX ^ >cJ\ ^ ^ix /■C3\ %Sn ^Cis Tcy: ^C5s •/Jjs ^C5s , yCs< ^ '

iV^ T ^^

"«S

V' 'V- ''^- «■♦■• 'V-

,s.?^ t. J*.^^'..^ >?.% 4, ;^;;; ,. ;«.%i ^ J*.?4 .^ ^?^ .*: -9-^ .t. ^.'^ 4=. >^?a .<-. >^?a 4. X9^ 4.. ^?a ,. k^pA ..^ !^?a ..-^ i^?A •. ;

•*• <|* * % * <|^ -^^ <|t -^ <|> * tt> * <|^ -^ tit * -^^^

5%' ^j:?4 ,. ^;^ ^ Aca; 4. x^?a ,t. x«?4 ,. >^?a ^ !S^ 4. x«% 4. ;^?^ 4. x«%i 4. ^^?a 4. xw>^ 4

X9-4 4, ^V'^

4- <|> 4- -frl* * t|> ^ f |> ■* tit * *|^ ■*• tit *• ^^ ^- tit * <|t •*• tit * ^|t * fit * tit * tit •*• tit ■*■ tit * ^It
f.^ 4. -9/i .v. ^.?< A ^9>; .1, ^f.% ,i. i^?A ,t. X9^ ..^ X9^ ,t. X9>i ..^ ^9^ .^ i^?A 4. X9- 4. ^9;^ 4. J^9« .u. ^9^ .f ><^?a .-i. >^?A 4. X9^ . ;.. ?

jfti .i. ijfet. ^ JLS?X A: ^^ Jf. J^'i. '.^. ^vi 1 J^Ji A i<^A. 1. JiAC 1 i%S. J:. X^ A. i^^X .t. A.^X. ^ i^^A. ^ jL^jC .t. 'J^Ji -i. JlA

* * t^t * -f t - W: * t5t * ts> •*• #► * * t^t * t^ •' tl^t

PA ^ X9>; .i. Jf.K :. X9/i 4. X«%i 4. x:.2< 4, A<:?4\*XW;; .. X«%'4,'X«i5 4. X«%; 4. >S^A 4, ^9-^ 4. X«.?^ 4. >^?A 4v X9/i

V- ••♦■* •♦• "V* .V- 'V>

<^> * ^^^ ^ • 4^ ■*• ^^-fr •*• 4^> # <■$»

* <$t J^t5^t * t*t ;, 7^^ :, 7vr :: j;^?: :<: t^t 7: t^t ^ t^t

t^-*-

.w-4 i. X9X 4. ^?A .t ^9^ 4. ^PA 4. ?<9>; 4. ?s?< 4=. x«^ 4. ;^"/ 4. >^?A 4. ^9a

* *5t * -frgt * "^S^ * "^St * ti-t * t^t ■*■ tS> * ^^ •*• "C> •*• 1^ * "^Kt

v. .■^. ,v 'V* 'V« 'V' 'V- '■>•

I J^9/. 4. -9/5 .:, J*.Vi I >^.^ 4. «9A 4. -9A ;. ^9/. 4 ;

9>i .t J^*^ ,t. ^'^.^ 4. X9>i .+. ^9>i 4. >^?A ,^ X«%i ^ ;^?4 I x?% I iii:;>i .1, ^«% .1. K9A -^ ^?.% .^ ^S.V^ 4. ^9>i .+. J<9>J 4. >^?A 4
'«v *^ %^ " yen * %>v X ^""^ ^'^'^ I ^<^^ '^'^ %"5" ^^^"^ I^ '""^ I ^^'^ I ^^ ^^ 1 '"" ^""^ r '""

Sis /t3\ .„.- . .,_, ....

T^T Ti%fT TyT ' T^T Tj^T TvT ^ T^T T^T TlST T^jt; T^T

9>; - x9/i "

^ .i. -9>s ^ i^?A 1 x«?i I i^?A :.. kzpA^k^pA 4. ;^W/;T>9>i I ^?A ^ >S'?a ... x<:.?4 ... i&?A ... >.oa ^ j<9x 4. X9« ^ '■■ .

X9/

■^ A9/4 4. X9X
4p> •*• f ^* * ^it * tit * "^vt * tS^t "^ '*vt

^ .t. ^9^ 4. ^9-^ .i. i§?A 4. ?»?.^ .L X«%S li^?A li^?Al'^?A I X«?4 1 .^?-4\.^*^.%'4.'j*.?4\.."x«?(;'4.*X9;;\^'jS;;^\.;,'x?^4' .^^

* v^^ -^ <}&^ ■* -^s* * m 4 <|f 4- f|> #• f|f * fit * f|> •*• f|f •*• tit * t|t •*■ t|t ■*• t|t •*• t|t •*• t|t '^ rlf

t|>

f^ 4. "9r .-^ if?A 4. X9/; 4. >§.^ 4. X9r 4. X9>^ .i. ^9A 4. >s9>5 4. ^^?A 4. Jf.%5 .+. ^9/i 4 x«M 4. ^«^ 4. X«%5 4, X9'^ .+. ^9-^ 4. -9*^ .t ^

*" -*- .A_ .» - *A» ^'Ak' **A»' ^VW' **^' **^' * "^ ' ^*6»' *'^* **^' ^ "^ • *^'

■^ .<^» ,<^. ,^» .^. ,^^ ."^i ..•♦'. ••^' '"^^ '•^- '-^^ .. .V" .. •■*''

Pc * ^'d ^ ^''6 i ^'-^ - 69>i .+. X9-^ ... >f;>J .L. ^?A ,. x«%; 4, ^;x 4. J^«%C 4. J*S.?>; ,. x?^ 4, x9a .+. ?$;/^ .-K ^?A ,v X9-^ .;. K9^

•*• <-|t ■*■ tj^t * 'M^ * f%^ * t^"*

«V> .. »"¥*• "V'* 'V" 'V^ • 'V* 'V' 'V> 'V> 'V*

P6 ^ d"g * 6"d #- s"g 4- o9^ ■*^ -9/4 4. ^;>i 4, >s^?a ,. X9x 4. ^?a 4, ^.%5 4. x9/i 4 ^9^ .^ x9 •*• t|* •*• * <|> * t|* * <|> * t|> * ^1^ * t|^

9A .i. ^?A ..1. >S^?A .1. J^.Vi I X9A I X9;i I XPA I J^>X I\>S.?/I'.^.5X I >&J^ 1 J*;/ T 'isr *^"" V......V..... v..„.'v.... V

>".V> ,.41 eV.V* ..h. «VV» .-1. «V.y» .4. fiMrJ

■/0\

J?:

I3<*^?^

cSfl^ 4. tv% 4. pMq .v «>,v4 4. tv% 4-. r^/A 4. r

%^ T '^cii ^ Y(n r %iV "*^ %^ %5V * ^

* iff * t|f * <§ * <|> * <|> i'^ *W-*-^ * -^If *^^ ^ •*• ^^ lif * ^ * -^If^ <|> *^

^•'g h ^.''^ ^ ^?^ * ^.^ -^ ^9-*^ -i, i^%5 4. ^9^ 4. ^.^ 4u s^9A .+. Jf.%^ 4. >S?A ..^ Jf.% 4. X9A .+. x<%5 4, X9A .i. ?

* tit •* tit * i .;. iS^PA

.1. ^«?^ .t. X9>i

vAV

^ t^r^'t^^ 'i^^ i^ 4^4

sjf;

' Ycti •* %iV • VcSi YrtV ^cii ^ r

• ♦• 'V- •♦• ''^> »V» 'V-

• X» "A' *A' 'A' ♦<'» ^•A' .

>A' >>• >^« <

.V« ''^' •♦• •

<■$> +•

^ ♦ t|f ♦ ^4 * ^ ♦ <|* '* tit *

^.^ 4. i^?A

\«%

• A.' >JV 'A' *A' '>A' *A- ^A' *A' *A' 'A* *A* *A' «A' *A'

4- <$> 4- «i> 4- <$> 4- 4^> 4- ^$> ''^ 4^ 4^ 4- <$> 4- 4 4^ •♦•

«A* «A> oX' *A' 'A- *A'' '^A' *A' '>A' "A' 4- <5* 4- ♦S*' 4- 4- 4- <§♦ > 4y>> 4> 4- <«> 4- <«> * -«§► 4- '«5> 4 4y> 4- -«
.^. -A" -A' »A* .v« -A* 'A- -A* 'A- •A> 'A* 'A* .A> 'A» »v» -A* *«v»

^.%5 4. AS.^ :. i^P^ K x9/. ;. >?.?^ 1 !S?A .1 ^.%i 4^. x«;^ 4. x«?^ ^ ;5;^ 4. x«%i .*. xc?^ .J, )^PA ^ >$pA .^ ;<;;x ..^ ;*.^ . ;- 4- <:<> 4

AS> > * ♦S* 4- + 4 <£> 4^ 4- 4^ 4- 4- 40f
f> 4> 4- <^^ 4 <$> <«♦> 4- <$> 4- <§> * <$> ^ + <«> -f A$A 4- 4- 4^> ♦ » •♦• 4$» 4- » •«• -<

X";

^A
i> 4 •««>

i^PA .. X94 ,. ispA .i. x«;>; ,s. ?f;^ .;, x^.^ j. x«u .^ x<;x ,. x9a fe. >?.%; .*. ^pa .-. xwx * x^ .t ?«< * J^ ♦ JM* * sf.vj

r> <^> -^ M 4- 4^> 4- 4 <0> 4- * 4$> 4 A*^ 4- f|> -^ 4|> 4- 4|> * <*♦ -4 a|> ^ 4^* 4 i> <|> 4- <0>-1:- <0> 4- <|f * «<
'^PA'Ti^pA,\^>A'Z'k^^A'T'kOAT>s^PA 4. X9-=;'4. -^.'-^ 4.'-<=?r .* •^.'- 4. ^.^'.^.'^^-^^i -«5« ... ^9-^ .:.'>S?A'.J>^pAT'^/^Ti^M'

■> 4 Ai^>
A

<>$> 4^ A$> 4- «^> * <«»
• Av .A» . 'V"',.. -V-

4 «§» 4- 4Sa
■ Av-- 'A'

A?:> 4- A$^ 4- -i-^ 4- <$A * <-$> 4> 4^A 4- <^ * AgA
A* .. -A« -A^ .. -A' .. -A* ., 'A* _ 'A* .A«

4!^ 4 <

^ " fr*A * ■

»4<«0f4-«0f44|>*<|fJ<0»*^^ ^4- ^ 4- 4|f -^ <^ t}t^:L'^^li^^^i <|fj^l|t*^^1$t=='^

:S?". ."A
^ i^PA

r;jT

X"^ ... J^?>; I ;i:2i; I ^;>i ^ >$?A .*, X9^ ..,.. ?$?A .i. XV>; ^ xwx ^ X9^ ... xox .i. }^pA ^.. >SPA .i. X9ri .*. >SiPA j, ?*?>

4|> 4- <§f 4 <|>*<|f-*-^*<|f-*-4|f4-4|>4'^4-^-i:>-^

; x<:^ ; >S%"I ";*??=; I xw^I'xs;/^ ..I x«%i\fc*x«?4' :/x9«'^"x9/4\^'x9x'4.'x9<^'.k*x9/.\^'^^^^^

-i> A?^A 4- 4*A -i- *^A

fl^

»A'

> 4- A^A 4- 4^ "<^A 4'
• .A> . «v- 'A

^ 4- ^ •::><^ 4- ; .c. X«?4 . Xi?;; . »:iA
, „^ yciJ? : 5^«V Ycti •■ /oV "^ 9ft!f

M., \At' 'A' ^ "A' 'A* *A' *A' *A' »A' 'A» 'A* 'X» 'A' -A' •■

<«> 4- ^ * «^> * <^S* 4- * <£■> * -frS* * <«> * 4S> ^- <&^ -^^ 4y> 4' * <£> ? "#> r <
-*- " 7;(P; .. .A> _. 'A* 'V» -A* -A" 'A* -A" 'A- -A* 'A*.^. .^« -A^

.^??^ .fe 55% I AS^ I X9-4 4, iSpA .i. X<.?« .i. >S^PA ..^, X«:i4 .. X9/? ^ X«?4 ... X"^ .i.

."W*- -V' /A» -A' ■ .'A'. 'V* 'A** 'A* 'V* 'V* »V« 'V* 'V- '^« 'V'

> 4- a|a 4 a|> 4- ^> * <^|a •«• 4t^> •*• 4k> + <|f 4- <-|> 4^ 4«> 4- 4SA 4- 4s> 4^ -^> 4- 4- ^^ 4- <;

■*• ^ 4 is nadvojvode Karla 3.19

Banski pecat Krste Ungna'a 341

Podpis bana Krste Ungnada 347

PeCat nadvojvode Ernesta 349

Podpis kralja Rudolfa 351

Nadvojvoda Karlo 357

Banski peCat Tome Erdeda 359

Nadvojvoda Maksimilijan 363

Vid Halek 365

Podpisi eianova ugarskoga drXavnoga vijeda
na izpravi, izdanoj u Po2unu 16. prosinca

1591 371

PozoriSte bojeva kod Siska, Bresta, Petrinje i

Hrastovice 373

Andrija Auersperg 379

Veliki vezir Sinan pa§a 381

Karlo markgrof Burgavski 385

BojiSte kod Siska 22. lipnja 1593 389

Ruprecht Eggenberg 393

Podpis bana Tome Erdeda 397

Veliki peCat kraija Rudolfa 399

Sigismund Batori 401

Podpis nadvojvode Matije 403

Sultan Muhamed III 405

Podpis bana Ivana Dra§koviaruacc(?i flo

fcna:cbac^oonavt)i voivo

du j© loplperna TDofridu

(odobipud>irracir<>

dpiodvdtci^c

pogibilu

'g>jodaiufcv5adrit)iCTOlima -^

i njegovi nasljednici savjestno vr§e. NaCelo, da svagdje sluze samo domaci urodjenici,
provodilo se je do kraja, tako te je napokon kralj Vladislav II. na zahtjev slavonskih sta-
leza pismom od 15. lipnja 1503. nalozio banu Ivani§u Korvinu, da prema starotn i hvale
vrijednom obicaju kraljevine u pojedinim zupanijama namjeSta za podzupane (vicecomi-
tes) i plemicke sudce (iudices nobilium) samo takove plemenite muzeve, koji pripadaju
onoj zupaniji, kojoj treba reCenlh castnika.

Bani su i u XV. stoljedu i u prvoj Cetvrti XVI. vrhovni u p r a v 1 1 e 1 j i kraljevstva,
vrhovni s u d c i I vrhovni v oj v o d e hrvatske vojskc. Kao vrhovni upraviteiji rade bani
sporazumno sa s a b o r i m a.

Sabori se u ovo vrijeme zovu
u latinskom jeziku congregatio
genera lis, zatim diaeta ili
diaeta general! s, pace i c o n-
ventus generalis; u njemac-
kom Landtag ili Versamm-
1 u n g, a u hrvatskom s t a n a k ill
spraviSce. Redovito se sastaje
sabor Slavonije posebice (vecinom u
Krizevcima, rjedje u Zagrebu, Cazmi,
Doljnim Zdencima), a sabor Dalma-
cije i Hrvatske opet zasebice (u
Kninu, Bihacu, Topuskom i Ripcu);
samo osobito u osudnim casovima
vijecaju stalezi svih triju kralievina
Zajedno. Saborima predsjedaju obicno
bani; ali ima sabora, kojima je na
celu sam kralj. Takovi-su sabori bill
u Krizevcima god. 1466. i u Zagrebu
1481., kojima je predsjedao kralj Ma-
tija§ Korvin; zatim sabor u Virovi-
tici 1495. pod kraljem Vladislavom II.
Na one sabore, kojima su predsjedali
bani, §iljao je kralj po jednoga ili dva
poslanika svoja, zvana o r a t o r e s,
koji su stalefima saobcivali kraljeve
predloge ili propozicije, a i zelje. Qod.
1525. spominju se kao kraljevski ora-
tori najprije dvorjanik Stjepan Des-
hazy, a poslije budimski prepoSt Ivan
Statileo. Za potonjega izdao je kralj
i vjerovno pismo, upravljeno na bana

Franju Ba(iana. Kralj pi§e banu ovako: »VelemoZni vjerni na§ Ijubljeni. Saljemo na taj sa-
bor (diaetam) kraljevine na§e Slavonije vjernoga naSega i Castnoga Ivana Statilea, pre-
poSta budimskoga, tajnika i savjetnika naSega, kojemu smo povjerili, da tvojoj vjernosti u
naSe ime neke stvari priobdi. Nala?.emo stoga, da svemu, §to 6e reCeni na§ orator kazati,
bez ikoje sumnje povjerujeS. Dato u Budimu dne 8. listopada 1525.*

Tako sabori kraljevine Slavonije, kao i sabori Dalmacije i Hrvatske bavili su se u
ovo doba poglavito time, kako da se kraljevstvo obrani od vanjskih neprijateija, naroCito
od Turaka. No pored toga izdavali su odredbe za osiguranje mira i reda u samoj zemlji,
dozvoljavali su redovite i vanredne da(ie, birali protonotara kraljevstva i kapitana voj-

/ //f

i^.

if^^

NASLOVNI LIST DRUQOQA IZDANJA MARU-
LICEVE .JUDITE. OD QOD. 1522.

12 HRVATSKO KRALJEVSTVO U XV. STOLJKCU I PRVO.I CtfTVRTI XVI. STOLJECA.

ske, vijecali glede crkvene desetine i t. d. Na saborima napokon rjesavao je ban parnice
izmedju prucih se stranaka.

Za XV. stoljece i za prvu cetvrt XVI. sacuvani su nam brojniji podatci za sabore
kraljevine Slavonije, nego li za Dalmaciju i Hrvatsku. Da ogledamo neke slavonske
sabore.

God. 1432. dne 1. svibnja sastao se je slavonski sabor (prelati, baruni, velikasi i ple-
mici zupanije krizevacke, zagrebacke, varazdinske i viroviticke) pod banom i grofom
Hermanom Celjskim, tastom kralja Sigismiinda. Od nazocnih prelata i velikasa spominju
se izrijekom kninski biskup Ivan, vranski prior Albert de Ungh, napokon viroviticki zu-
pani Emerik i Ivan de Marczaly. Na torn saboru bise izdane odredbe, kojima bi se stalo
na put bezakonju i metezu, koji bijase preoteo maha za boravka kralja Sigismunda u
tudjini. Zakljucke sabora potvrdio je ban Herman Celjski. Znameniti su nadalje zakljucci
slavonskoga sabora, drzana u Krizevcima 9. — 11. ozujka 1439. pod banom Matkom Ta-
lovcem. Tomu saboru pribivala su takodjer braca Matkova: hrvatsko-dalmatinski ban
Perko i vranski prior Ivan Talovac, nadalje kninski biskup Dimitrija Cupor i brojno plem-
stvo. Najprije bise stvorene uredbe, da se osigura mir i red u kraljevini; a zatim je ban
potvrdio stalezima staro pravo, da si sami biraju protonotara ili cuvara banskih pecata.
Znamenit je nadalje sabor, sto ga je na poziv kralja Matijasa Korvina od 18. listopada
1477. obdrzavao u varosi Zdencima ban Ladislav od Egervara. Tomu je saboru bilo odre-
diti shodna za obranu Slavonije od Turaka, i podjedno izabrati zasebnoga kapitana, koji
ce rukovoditi tu obranu. Jos je spomena vrijedan sabor slavonski, drzan 1. — 12. svibnja
1481. u Krizevcima pod istim banom Ladislavom od Egervara, kojom bi prigodom sastav-
Ijen tocan cjenik za mitnice na posjedima velikasa i plemica, te odredjena kazan za vlastelu.
koja bi od trgovaca trazila vecu dacu na svojim mitnicama. Napokon je znamenit jo§ sla-
vonski sabor, drzan 6. travnja 1522. u Krizevcima, koji je imao za kraljevinu Slavoniju
prihvatiti sve one vanredne dace i zrtve, sto ih je ugarski sabor u studenom 1521. do-
zvolio u samoj Ugarskoj. Ugarski je sabor onom prigodom clankom 27. odredio: »Item
quod regna Sclavoniae et Transylvaniae singulas illas solutiones et contributiones, que
superius declaratae sunt, aeque ac in Hungaria pro hac vice subire facereque debeant, et
superinde maiestas regia quamprimum oratores suos ad ipsa regna transmittere dignetur«

O djelovanju hrvatsko-dalmatinskih sabora u XV. stoljecu i prvoj cetvrti XVI.
ostalo je posve malo pisanih spomenika. Sacuvano nam je znamenito pismo hrvatskih sta-
leza na rimskoga papu Aleksandra VI., kojim su iz svoga sabora u Bihacu 10. travnja
1494. zatrazili pomoc za obranu svoje tuzne domovine od Turaka. .Tednako se je sacu-
valo pismo, koje je »fidelis universitas nobilium regni Croaciae« 18. srpnja 1526. upravila
na austrijskoga nadvojvodu Ferdinanda; to j? vjerovno pismo za Bernarda Tumpica, po-
slanika hrvatskih plemica, sabranih tada na saboru u Bihacu.

Treba osobito iztaknuti, da je kraljevina Slavonija — a ne Hrvatska s Dalma-
cijom — p o c e 1 a u XV. stoljecu redovito siljati svoje zastupnike ili po-
uzdanike na ugarske sabore. Ovakovi zastupnici zovu se »nuncii regni
Sclavoniae* ili »o r a t o r e s regni S c 1 a v o n i a e.«

Cini se, da su plemici i velikasi slavonski zalazili vec od XIII. stoljeca na one
ugarske sabore, kojima je predsjedao kralj, koji je bio ne samo vladar Ugarske, nego i
hrvatskoga kraljevstva. No to nije bilo redovno, nego samo iznimice, i to u onakim po-
slovima, koje je jedini kralj rjesavao i obavljao. Takvi slucajevi bill su, kad se je radilo
o navjestaju rata iH sklapanju mira, a valjda i onda, kad se je odredjivalo nesto o nasljed-
stvu na prijestolju. Vjerojatno je jos, da su pojedini velikasi, ne samo slavonski, nego i
hrvatski, dolazili na te ugarske sabore budi kao posjednici u Ugarskoj. budi kad su pred
samim kraljem vodili parnice medju sobom. No sve to bilo je iznimno i neodredjeno, jer
do konca XIV. stoljeca nije ni ugarski sabor imao odredjena oblika, niti je bio stalezka
korporacija.

NaCIN VLADANJA. BAN! ! BANOVCI. SABORI. 13

Ugarski sabor kao neko stalezko zastupstvo dobivao je stalne oblike tek u prvoj
polovici XV. stoljeca. U ono vrijeme po^eli su i stalezi kraljevine Slavonije — premda
su imali svoj posve samostalni sabor — Siljati svoje izabrane poslanike (nuncii, oratores)
na ugarski sabor. Kazlog tome postupku ne 6e biti nikako podredjenost slavonskoga sa-
bora prema ugarskomu, nego nasuprot te^nja, da bi povlasti i prava ugarskih staleza
vrijedila i za slavonske.*)

Prvi poznati slncaj, da su zastupnici Slavonije bili na okupu sa zastupnicima Ugar-
ske i Erdelja, desio so god. 1442. kad se je radilo o izmirenju kralja Vladislava I. Var-
nenCika s obudovljelom kraljicom Elizabetom, majkom Ladislava Postuma. Na saboru u
Budiinu 17. kolovoza bili su osim prelata i magnata ne samo zastupnici zupanijskoga
pletnstva u Ugarskoj (comunitas regni Hungarie — nominibus et in personis comunitatis
regni Hungarie) i onda poslanici erdeljski (nuncii partium Transiluanarum), nego i cetiri
glasnika kraljevine Slavonije (nuncii regni Slauonie), po imenu Benedictus Nelepecz de
Dobrakuchya, Ladislaus Roh de Deeche, Petrus literatus de Zeanahraszthya, i Johannes
filius Viti de Corbowa. Namah zatim, 20. rujna 1447., nalazimo na saboru u Budimu sest
izabranih poklisara (e 1 e c t i nuncii) iz kraljevine Slavonije (de regno Slavoniae), a
ti se zovu: Qeorgius filius Simonis, alter Qeorgius filius Juan, Johannes filius Viti, Pe-
trus de Fizesd, alter Petrus de Zenaharaszt, et Qeorgius de Magalocz,

Od toga casa (1447.), cini se, da su sve vise dolazili »electi nunciii regni Scla-
vonic* na sabore u Ugarskoj. Vjerojatno je medjutim, da je to bivalo samo iznimice, i u
zamasnim pitanjima, koja su se ticala ne samo Ugarske, nego takodjer Slavonije i Er-
delja. Stalezi Dalmacije i Hrvatske nijesu ni sada dolazili u Ugarsku (osim pojedinaca), a
jo§ manje njihovi poslanici. J e d i n i slucaj u citavom XV. stoljecu i prvoj cetvrti XVI.
desio se je godine 1492., kad su »baruni, velikaSi i plemici kraljevina Hrvatske i Slavonije*
(njih 63) na saboru u Budimu 7. ozujka potvrdili mir Pozunski, te zajamcili kuci Habs-
burg pravo nasljedstva na prijestolje. Kad se je poslije toga opet sastao sabor na Rakosu,
koji je 12, listopada 1505. izkljucio s prijestolja sve tudjince, nije na torn saboru bilo hr-
vatskih- staleza, nego tek cetiri poslanika slavonske kraljevine, i to protonotar Emericus
Hassagh, Qeorgius Castellanfy, Bernardus de Thurocz i Elias Bosnyak de Busthincz (orato-
res regni Sclauonie). Ali ni ti nunciji kao da nijesu mnogo utjecali u razprave ni zakljucivali,
nego su tek zahtijevali, da im se dade jedan pismeni primjerak jur stvorenoga zakljuCka »u
zaStitu svojih prava« (iurium eorum ad cautelam), jamacno da ga pohrane u pismari svoje
kraljevine. Pojedini kraljevi nastojali su koji put i hrvatske staleze skloniti, da u zamaSnim pita-
njima ill svi dodju ill bar svoje oratore po§lju na ugarski sabor. Kad se je g. 1509. i 1510. radilo o
tom, da se Mletcima silom otme Dalmacija, pozvao je kralj Vladislav 11. 6. sije(5nja 1510.
hrvatske i slavonske staleze na sabor u Ostrogon za dan sv. Qregorija pape (12. os^ujka).
Medjutim mletacki poslanik Petar Pasqualigo javlja 11. veljaCe iz Zagrcba, da se kraljcv
poziv nije najbolje dojmio hrvatske gospode, jer nije bio obiCaj, da ih zovu na sabor u
Ugarsku (non era consucto in le diete de Hungaria chiamar li signori di Croatia), budui^i
da su po starom obiCaju i pravu imali svoj vlastiti sabor u Hrvatskoj (perche dicono,
haver loro auctorita ex concessione eis atributa far la loro dieta in Croatia da per se).

Ako skupimo sve u jedno, razabiramo, da je kraljevina Slavonija u nekim osobito
zamaSnim poslovima (nasljedstvo na priestolje, rat ili mir sa stranim drfavama) poCev
od god. 1442. Siljala svoje nuncije ili oratores na sabor ugarski; Hrvatska uCinila je to, §to

• U jednoj izpravi od Kod. 1517. eitamo: »de iure et consuetudine regni Hulf-
Kariae et per consequens rcRni Sclauonie, quod eisdem iuribus et con-
suetudinibus, quibus rcKnum HunRarie utitur, Kaudcrc solet...« No uza to
i povrh toKa shi?,e se slavonski stalezi »consuetHdinaria... leRe dicti regni Scla-
vonic...* Starine jujtosl. akad. V. str. 172—173. Slavonija dakle ima dvojaka prava: ugarska.
ktija su i slavoiiska. — a onda i poscbna siavonska.

14 Hi^VATSKO KRALJEVStVO U XV. SToLJECU I PRVOJ CETVRT I XVl. STOLJeCA.

se znade, kad se je radilo o nasljedstvu Habsburga, a prije ni poslije nikada sve do boja
na Muhackom polju. Tek u XVI. stoljecu, kad se je sabor hrvatski konacno zdruzio sa
slavonskim, stao je taj sjedinjeni sabor Hrvatske i Slavonije redovito siljati svoje iza-
brane nuncije na ugarski sabor.

Jos nesto o grbovima kraljevina Slavonije, Dalmacije i Hrvatske, od kojih je u
ono vrijeme sastojalo hrvatsko kraljevstvo. Najstariji grb, cini se, da je imala Slavonija;
u torn grbu bila je slika kune, koja se takodjer vidi na pjenezima banova u XIII. i XIV.
stoljecu. I na pecatu kralja Vladislava II. vidimo grb kraljevine Slavonije (kunu u stitu).
Ali bas taj kralj podijelio je diplomom od 8. prosinca 1496. kraljevini Slavoniji novi i do-
punjeni grb, koji se i danas jos rabi; ipak toga novoga grba nema ni na pjenezima kao ni
na pecatima prije Muhackoga boja.

Orb Dalmacije (tri leopardske glave) nalazi se, sto se znade, prvi put na dvogubom
pecatu kralja Sigismunda oko god. 1400. Grb kraljevine Hrvatske napokon (crvene i
srebrene kocke) nalazimo najprije na jednoj spomenici (taliru) kralja Ljudevita od god.
1525.; nadalje na slici istoga kralja Ljudevita II. od Hansa Burgkmaira (1472.— 1559.).

Uprava, upravne oblasti i oblastnici. Uprava, upravne oblasti i oblastnici bill su
u ovo doba gotovo jednaki, kao u XIV. stoljecu. Naravno, da je u krajevima, koji su
dolazili pod Mletke ili Turke, bila uprava uredjena po mletackom ill turskom nacinu.

2upanijsko uredjenje po ugarskom kalupu provodilo se je u Slavoniji sve do kraja.
Qod. 1486. ukinuta bi knezija Zagorje sa svojom zasebnom sudbenoscu, te bi privaljena
Varazdinskoj zupaniji i banskome sudbenomu stolu. U XV. stoljecu razsirena bi osobito
Krizevacka zupanija, koja je sezala daleko u danasnju slavonsku Podravinu, gotovo do
Valpova i Osijeka. Najmanja je bila Viroviticka zupanija, koja je bila odasvud opasana
Krizevackom zupanijom. Zagrebacka zupanija zadrzala je po prilici svoj prijasnji obseg;
jedino su krajeve na jugu Kupe stall nazivati Hrvatskom.

U staroj Hrvatskoj na jugu Qvozda obstojale su u prvoj poll XV. stoljeca cetiri zu-
panije: Li5ka, Lucka, Kninska iPoljicka. Medjutim u Lickoj zadobise mnoge gra-
dove Krbavski knezovi i Frankapani, tako da je »knez ili span stola k r a 1 j e v a meju pleme-
nitimi Ijudi Mogorovici v Lici« imao razmjerno malenu oblast, dok su poglaviti gradovi
(Pocitelj, Belaj ili Bilaj, Lovinac, Barleta, Novigrad ili Novi) bili u vlasti nasljednih kne-
zova. Zupanija Poljicka ili zupanija Poljica dosla je opet god. 1444. konacno pod Mletke.
Tako su u Hrvatskoj ostale samo dvije prave zupanije (Kninska i Lucka), dok i te nijesu
u prvoj cetvrti XVI. stoljeca spale sasvim ili dijelomice pod tursku vlast.

Uz zupanije obstojale su u to vrijeme u staroj Hrvatskoj brojne k n e z i j e
(kneztva) ili grofovije, kojima su gospodovali nasljedni knezovi ili grofovi: Franka-
pani, Kurjakovici, Nelipici, Talovci i drugi. Takove su knezije bile: Cetina s grado-
vima Sinj i Travnik, P o s u s j e s gradom Cacvina, K 1 i s s gradom Klis i vise sela, P e-
trovo polje s gradom Kljuc, Promina sa vise sela; napokon poznate vec odprije
knezije Krbava, Buzane, Qacka, Vinodol, Modruse i t. d.

Qod. 1469. oteo je kralj Matijas Korvin knezovima Frankapanima znameniti pri-
morski grad S e n j s kotarom, a poslije jos i kneziju Qatansku ili Qacku s gradom O t o c-
cem 1 jo§ nekim gradovima u onoj okolici. Od toga citavoga podrucja stvorio je na to
kralj zasebnu upravnu vojnicku oblast, naime Senjsku kapitaniju. Qlavaru te
oblasti, zvanu k a p i t a n, bilo je poglavito s kraljevskom cetom braniti povjerenu mu
oblast i od navala turskih i od Mletcana; no pored toga bilo mu je paziti i na susjedne
knezove hrvatske. Ne zna se, koliko je kraljevska ceta brojila Ijudi; godine 1504. primao
je kapitan senjski za obranu Senja i ostalih gradova svoje kapitanije 2000 forinti u zlatu
i za 500 forinti soli.

Senjska kapitanija obuhvatala je ne samo grad Senj s kotarom, nego i nekadanju
Qatansku knezevinu s Otoccem, pace i grad Brinjski (1479.). Qod. 1489. spadaju na Senj-

UPRAVA, UPRAVNE OBLAStI I OBLAStNlCl.

sku kapitaniju gradovi: Senj, OtoCac, Starigrad na moru, i Novigrad. Citavom kapitani-
join upravlja kapitan i iijcgov zamjenik, vicckapitan; u pojedinim gradovima stoluju ka-
stelani (castellani) ili porkulabi (Burggrafen). Vec 1472. izdao je kralj Matijas Korviii gra-
djanima Senja slobodno pismo, kojim je potvrdio njihove stare povlastice, te ih zastitio
od nasilja kraljevskih kapitana i kaStelana. Po uzoru Senjske kapitanije bi§e poslije u
XVI. stoljecu iiredjene i druge kapitanije uz tursku medju, od kojih je onda postala
krajina.'^

Prvi po imenu poznati kapitan senjski bio je god. 1473. Bolffgangus Frodnar. Poslije
njega spominje se god. 1477. — 1482. Dubrovcanin Maroje 2unjevic kao kapitan. Godine
I486. — 1494. vrsi tu sluzbu Petar Tarnik Mak§ak (Petrus Tarnok de Machkas); godine
1495. i 1496. nalazimo u jedan mah zajedno dva kapitana: Nikolu Kolunica (Nikoiao Ko-
lonych, Nikolaus Horvath. Nicolao Croato) 1 Zagrebcanina Ivana Pastorija (Johanni Pa-
stori, Soan de Zagrabia, Johannes Qyoan). Iza ovih zarcdase: Oeorgius Orbanas (1496.),
Benedictus de Werner (1499.) i Alber-
tus Lonyay (de Lonya, 1501. — 1505.).
Od godine 1506. pak do 1518. nema po-
sebnih kapitana u Senju, vec tu cast
vr§e tadanji bani hrvatski, koji uz svoju
bansku placu primaju za kapitaniju 2000
zlatnih forinti u gotovom i za 1000 fo-
rinti soli. Pocev od lipnja 1518. nala-
zimo opet po dva kapitana. Najprije su
Jeronim Petelinic i knez Ferenac Nele-
peci (1518.), onda Jeronim Petelinic i
Gregorije Orlovcic (1521.). Od godine
1523. upravljaju kapitanijom Gregorije
Orlov5i6 (Qregorius Orlowchyth de
Choka) i Petar Kruzic (Petrus Krwsyth
de Kroog), kojima bi podjedno povje-
rena i obrana grada Klisa. Oni se zovu
»capitanei Segnae et castellani Clis-
siae«. Kad je Gregorije OrlovCid u boju
na Muhackom polju poginuo, ostao je
Petar Kruzic sam na braniku Senja i
Klisa (capitaneus Segnensis et Cli-
siensis).

Jednako kao Senjsku kapitaniju
uredio je kralj MatijaS Korvin i onaj dio Bosne, koji je god. 1463. i 1464. Turcima oteo. 1
ta banovina Bosna ili JajaCka banovina — kao i susjedna SrebreniCka —
imala je biti bedernom za suzbijanje osmanlijskc slle, te je bila na vojniCku uredjena.

U prvo vrijeme (1464.— 1471.) upravljali su Bosnom hrvatski bani (Emerik Zapoija,
Ivan Tuz, Bla^ Magjar); no god. 1471. imenovao je MatijaS kneza Nikolu IloCkoga kra-
Ijem Bosne. Po smrti Nikolinoj (1477.) zaredaSe samostaini bani Bosne ili Jajca; najprije
jedan (Petrus Doczy 1480., Fichwr 1486.) a poslije (1494.) po dva zajedno. Najpoznatiji
bani u to vrijeme jesu: Balthasar de Batthyan (1494.— 1505.). Franciscus Beryzio dc

QRB KRALJEVINE SLAVONIJE.

Snimak s grbovnice kralja Vladislava 11. od
Kodine 1496.

• Iza senjske kapitanije najstarija je B I h a e k a (Bihae i RipaC). kojii je Nikola JurlAie n
srpnju 1527. uredio. Sam grad Biha(i doSao je po smrti hercesa i bana IvaniSa Korvina (1504.) u
kraljevsku vlast, te su njim u kraijevo ime upravljali bani. Ve(5 od 1512. namjeStali su bani u Rradu
BihaCu zasebnc kapitane. Poznati su kapitani lurai Straiemanski (Strcsemley) cod. 1512. I Ivan
SvctaCkl (do Zempchc) cod. 1526.-1527.

16 HRVATSKO KRAUEVStVO U XV. StOLJECU I PRVOJ CETVRTI XVI. STOLJECA.

«
Grabarya (1494. — 1503.), Bartholomeus prior Auraiiae (1507.), Qeorgius Zthresemley
(1508.— 1512.), Nicolaus Zekel de Kewend (1508.), Petrus Keglewych de Bwsyn (1522.),
Nicolaus Gylethffy (1522.— 1527.), Johannes Horwath de Zedlak (1525.— 1527.).

Bosanskoj ili Jajackoj banovini pripadali su ne samo gradovi Jajce i Banja-
1 u k a (Banya-Luka), nego takodjer gradovi Grebe n, Sokoi, Jezero, Vijenac ili
Vjencac, Levac ili Livac, Komotin, Bocae, Zvecaj i Vrbaski grad
(Orbazvara). Po tome je banovina obuhvatala citavo podrucje rijeke Vrbasa od izvora
do utoka u Savu. U svima su gradovima bile vece ili manje posade; najjace utvrdjeno i
vojskom snabdjeveno bilo je Jajce. God. 1504. odredjeno bi za uzdrzavanje kapitana, voj-
nika (pjesaka i konjanika), kao i straza u Jajackoj banovini do 20.000 zlatnih forinti. Oko
god. 1506. — 1512. bio je proracun za uzdrzavanje i obranu Jajca ovaj:

Banima Jajca za 200 konjanika i 300 pjesaka u ime place ... . . . . . . . 12.000

Istim (banima) soli za 2.000

Za obnovu zidova, kao za popravak drugih zgrada 3.000

Pjesacima (150), koji sluze u Jajcu i ostalim gradovima 3.600

Lakim konjanicima (120), koji sluze u Jajcu i ostalim gradovima ...(... 3.000

Za uzdrzavanje straza kod Jajca i ostalih gradova 700

Za uzdrzavanje redovnicima sv. Franje u Jajcu 200

Mestru, koji pravi solitar (barut) 150

Gradjanima i ziteljima u Jajcu i ostalim gradovima 300

Topnicima u Jajcu i njihovim pomagacima 150

Svega . . 25.100
zlatnih forinti ili dukata.

Izneseni podatci objasnjuju se jos bolje racunima kraljevskoga dvora za kralja Lju-
devita II. u vrijeme od 12. sijecnja do 16. srpnja 1525. Iz tih racuna doznajemo, da su u
ono doba vrsili cast bosanskih bana Nicolaus Gylethffi i Joannes Horwath de Zedlak, koji
su u ono pol godine primili u ime place (sallarium) 1700 + 2200 + 2000 + 400 = 6300
zlatnih forinti. Uz oba bana spominje se »provisor« grada Jajca, po imenu Ivan Hober-
danac (Oberdanci), koji je primio za sest mjeseci place 100 + 66 + 100 = 266 forinti, te
se je jamacno morao brinuti za obskrbu vojske, kao i za popravak i uzdrzavanje samoga
grada. Gradska posada sastojala je od pjesaka, naime 300 domacih zitelja (Jajcana),
zatim od konjanika, i to dvorskih huzara ili katana. Konjanicima bili su na celu dva kapi-
tana, po imenu Mihajlo Turak (Therek) i Petar Keglevic; jednako je i pje^adija imala
kapitana (Erews Petrus) i vojvodu (Lukarith Martin wayda).

Vrlo je znacajno, da se je nadvojvoda Ferdinand na pocetku god. 1526. smijerao
proglasiti i kruniti kraljem bosanskim, »jer Bosna pripada Hrvatskoj« (appartenendo la
Bossina a la Croatia).

Zitelji po narodnosti i po stalezima. U XV. stoljecu sve se vise mnoze V 1 a s i i
M o r 1 a c i (Murlaci) na teritoriju hrvatskoga kraljevstva, narocito u samoj kraljevini Hr-
vatskoj na jugu Kupe. S kopna prelaze na otoke (Krk), pa odanle u austrijsku i mletacku
Istru.

Osobito mnogo Vlaha i Morlaka spominje se oko god. 1412. na imanjima knezova
Nelipica, poimence u zupama ili knezijama Cetini (oko gradova Sinja i Travnika), Posusju
(oko grada Cacvine), Petrovom polju (grad Kljuc), i Odorji (grad Zvonigrad) na Zrmanji,
zatim oko gradova Omisa, Klisa i Kamicca. Ti su Vlasi pomagali Nelepice u borbi s Mlet-
cima, pa su stoga uzivali posebne povlastice. Kad je god. 1434. umro posljednji knez Ne-
lipic, po imenu Ivanis, preuzeo je svu njegovu bogatu bastinu zet njegov Ivan (Anz)
Frankapan. Taj je, boraveci 18. ozujka 1436. u gradu Klisu, izdao za Vlahe u zupi Cetini
oko Sinja poseban statut, kojim je »svim dobrim Vlasima« potvrdio »dobre i postene i

:^ITELJI PO NARODNOSTI I PO STALEZfMA. 17

0rave njih navadne zakone, ki su im bili za njih biv§ega gospodina bana Ivanisa Ivano-
vica (Nelipica) i za njegova otca, kneza Ivana.« Buduci da je statut sastavljen hrvatskim
jezikom i pisan cirilicom, nema sumnje, da su ti Vlasi govorili tada hrvatski. To posvje-
docuju i njihova imena, koja se u statutu spoiiiinju, kao Viganj Dubravcic, Ninoje San-
kovic, Tonias Kocevic, MatijaS Vukcic, Milic Ostoic, Dragic Prodanic, Blaz Kocic, Hrelia
Oolesevic, Vukat Voinovic, Ivanis QrobaCic, Budan GrubSic, Bilosav Drazevic, Jelovac
Drazivojevic, Radivoj Vitkovic, Bulat Kustrazic i Ivan Poznanovic. Neke ustanove rece-
noga statuta, kojima se odredjuje »i da ne drze Hrvati Vlahov mimo jednoga bra-
vara«, zatim »i S r b 1 i n da nemore otdati na V 1 a h a, ni Vlah na S r b 1 i n a«, jasno
dokazuju, da se ti Vlasi ne mogu pribrojiti ni Hrvatirna ni Srbima. Znacajno je medjutim,
da se ti »dobri Viasi« nazivaju takodjer »dobri muzi k a t u n a r i«, kako se razabira iz
posljednje stavke recenoga statuta, gdje se kaze: »I na to im dasmo taj nas otvoren list,
jere svi ovi vise pisani dobri muzi katunari svojom bracom i svojimi katunami i svojim
opcinami obitovase se i prija§e i ob(v)ezase virami i dusami svojimi, da nas i na§ ostanak
oni i njih ostanak bote virno i pravo sluziti svojimi glavami i svojim blagom i svom svo-
jom mocu i ne ostaviti nas i nas ostanak protiv vsakomu cloviku*. Vlasi u zupi Cetini
imali su svoje zasebne knezove, koje su sami izabirali; jos god. 1476. izdao je Vladislav
Talovac, sin bana Franka, u gradu Cacvini otvoren list, kojim je potvrdio MiklouSa Deho-
jevica za kneza vlaskoga u zupi Cetini. U tom listu pise Vladislav Talovac: ». . . da vi-
divsi mi prave i verne sluzbe Miklousa Dehojevica i njegovih prvih sluzbe, ke su sluzbe
nasoj kuci sluzili, da mu ucinismo tu milost, da ga ucinismo kneza VlaSkoga strane Vlaske
po zakonu Vlaskom, onako, kako ga su Vlasi obrali, onako ga mi potvrdjujemo i potvr-
dismo ga za njegova zivota, da ga hocemo za njegova zivota u tomu uzdrzati . . .«

Qotovo u isto vrijeme, kad su Vlasi u Cetini dobili svoj statut, izticu se i Vlasi u
Lici na sjevernom podanku Velebita. Ti Vlasi imadu svoju obcinu, te izdaju 16. srpnja
1433. ovu hrvatsku izpravu u prilog franjevackom samostanu sv. Ivana vise dana§njega
Medka: »Mi Antun Tukovic i Ivan Herendic, knezi, vladiki, Paval voivoda. i sudci Vlaski,
po inieni: Dian Muskovic, Juraj Ruzic, Matias Vlkotic i Matias Jelcic, takoje pristava
stola Vlaskoga: Matul Rubanovic i Mikula Mulgasic, i takoje Ivan Sopkovic, Milota Pra-
visic, Lukac Milunovic, Tomas Aladinic, Franko Danilovic, $imun Bilkovic, Orgur Beko-
sevic i Bartol Ceprnic, i vsi dobri Vlasi v Hrvatih: damo viditi vsim, kim se dostoji, pred
kih obraz ta nas list pride, da ucinismo slobodscinu vsemu imanju svetoga Ivana crikve
V Lici na gori, najprvo v selu Celopekam i v Kozlu rogu i v Nadbrdu i drugdi, gdi je
imanje svetoga Ivana crikve, ca k njoj pristoji rccenomu imanju i njim kmetom, ki su
na 'nom imanju i ki napred budu, da nijedan Vlah i s nami nas brat Hrvatskih Vlahov ne
imi rccenomu imanju nijednoga zla uciniti, ni gajev pasti, ni zit ni senokoS trti, ni recenih
kmetov hasan zeti, ni ukrasti ... A to ucinismo cic Ivana svetoga i cic nasih du§ spa-
senia.« Licki dakle Vlasi, kojih imena svjcdoce, da su tada vec hrvatski govorili, imadu
poput Hrvata svoj »vlaski stol« (sud), kojcnni su na cclu kiicz, vladika i vojvoda. a uz
njih sudci i pristavi: oni nadalje izdaju slobodni list franjevackoj crkvi sv. Ivana, po iiemu
bi mogli nagadjati, da su i sami bili rimokatolicke vjere. Licki Vlasi razasuli su se poslije
po Citavom Velebitu sve do Senja. Jedna se obcina vlaSka (universitas Valachorum) spo-
minje u primorju kod Starigrada u zupi Podgorju; tim je Vlasima god. 1521. zapovjedio
kralj Vladislav II.. da se niorajn pokoravati senjskim kapitanima Jeronimu Pctcllni«iu I
(Iregoriju Orlovcicu.

Osobito nniogo Vlaha okupilo se je u Oinarskim planinama. U 2upi Vrhrika (Vr-
lika) spominju se Vlasi od plemena Tulic (dc gcnere Thwlich); te le Vlahe kralj MatiiaS
Korvin, boravcci 13. prosinca 1463. u Jajcu, darovao hrvatskomu vlastelinu i plcmiCu
Ivanu Cuhrcticii iz Vrhrikc, koji ga je pomagao pri podsadi recenoga grada. Vlaha nala-
/iiiK. i.s na Zrmanji oko Kegal-grada. k^dic sc uod. 1486. i 1487. parbe s Keglevi^i^a radi.

Klaie. Hrv. povj. 111. (5.) 2

18 HRVATsKO KRALJEVSTVO U tV. STOUECU 1 PRVOJ ceTVrti XVI. STOLJECA.

nekih zemaljaM ti su Vlasi jamacno bili vec pohrvaceni, jer se zovu Radic Quljevic, Rad-
mil Babic, Mozgota Quljevic, Radovan Skalic, Matija Terehimcic i Toma Kalcic.

Uz imena Vlasi i Morlaci spominje se u XV. stoljecu jos i ime C i c i. Porijekio toga
imena nije poznato; jednako se ne zna, da li je ime Cici vrijcdilo za sve Vlahe u obce ill
samo za neka zasebria piemena. Ali svakako stoji, da su Cici takodjer Vlasi, mozda ta-
kovi, koji se ne bijahu jos posve pohrvatili. Cici spominju se vec god. 1463. u Istri oko
Pazina kao podanici i vojnici kneza Ivana Frankapana; koruski zupnik Jakov Unrest
opet u svojoj njemackim jezikom sastavljenoj kronici Ugarske znade oko god. 1499. za
citavu Cicku zemlju, koja se prostire izmedju Hrvatske i Bosne (C z y s c h n-
1 a n d t lig zwischn Wossen und Krabaten).

Vlasi na tlu hrvatskoga kraljevstva nijesu ni u XV. stoljecu bili oslobodjeni od voj-
nicke sluzbe. Po vojnickom registru kralja Sigismunda od god. 1432. morali su se oni
okupljati pod hrvatskim banom u taboru, koji je bio smjesten protiv Mletaka i Turaka
duz Hrvatske i Dalmacije. U tom su taboru stajali »citava kraljevina Hrvatska i Vlasi
u njemu zivuci sa svim svojim silama« (totum regnum Croatiae et Valachi in
eo existentes cum potentiis eorum). Uz vojnu sluzbu placali su Vlasi lakodjer i r a t n u
dacu, kako se razabira iz jednoga popisa ratne dace u Hrvatskoj od god. 1504. U tom
se popisu spominju Vlasi kod Knina (Walachi Tinninienses), kod Obrovca (Walachi Petri
Tarnok ad Obrowacz), kod Vrlike (V/alachi Pauli Chobrethyth in finibus), napokon uz
grad Nutjak na Cetini, koji je tada pripadao knezu 2arku Drazojevicu.

Turska najezda na Srbiju, Bosnu i Humsku zemlju (Hercegovinu) bila je po-
V o d o m, da se je narod iz tih zemalja stao seliti u tada jos zasticeno hrvatsko kraljev-
stvo. Odkad je srbski despot Qjuragj Brankovic ustupio kralju Sigismundu godine 1427.
Macvu s gradovima Beogradom i Qolubcem, pocelo se je sve vise Srba naseljivati po
Ugarskoj i iztocnoj Slavoniji, a narocito po Srijemu. Ta je seoba Srba ili Rasana (Ras-
ciani) postala jos zivlja, kad su Turci nakon pada Smedereva Srbiju pretvorili u turski
pasaluk (1459.). Pad Bosne (1463.) i Hercegovine (1482.) bijase opet povodom, da je hr-
vatski narod iz tih zemalja stao grnuti u Hrvatsku i Dalmaciju, pace i u Slavoniju. Bje-
gunci iz Srbije, Bosne i Hercegovine, koji su se pred turskom silom zaklanjali u slobodne
hrvatske zemlje, zvali su se u ono doba p r i b j e z i (prybeg, pribeg, prebeg). U drugoj
polovici XV. stoljeca i prvoj cetvrti sestnaestoga bilo je vec mnogo pribjega na teritoriju
hrvatskoga kraljevstva. Medju njima bio je i srbski despot Vuk Qrgurovic (Zmaj ognjeni
Vuk), zatim jedan ogranak hercega sv. Save iz Hercegovine, humski knezovi Vlatkovici i
druga gospoda, a s njima sila puka. Tako se primjerice god. 1504. spominje neki »Qeor-
gius M. Milithich una cum fratre suo, qui de Bistricia (Bistrica na Hlivanjskom polju u
Bosni) ad Klyz (Klis) venerat«, kako prima za svoja 32 konjanika godisnju placu od 320
zlatnih forinti, da sluzi protiv Turaka. Qod, 1525. zapovijeda opet kralj Ljudevit II. Petru
Keglevicu, da u kotaru svoga grada Bijelc Stijene doznaci zemljiste i seliste Tomi i Antunu
Qvozdenovicu, kao i Jurju Varjacicu, koji su od Turaka vi nasu drzavu pobjegli« (qui a.
Turcis ad nostrum regnum transfugerunt). Dogadjalo se je i to, da su i onaki Ijudi, koji su
bili silom poturceni, ostavljali svoju domovinu, te se pobjegavsi u Hrvatsku opet povratili
u krilo krscanske vjere. Tako je oko god. 1503. kralj Vladislav II. darovao kasteo Majko-
vec u Krizevackoj zupaniji nekomu Hadar vojvodi, koji se bijase ponovno pokrstio (agili
Hadar waivode, qui derelicta . . . secta Machometica ad fidem veram cristianam exiit).
God. 1511. opet darovao je isti kralj posjedovanja »Podplaw et Dolywacz ad castrum
Ottochacz pertinentes in regno Croatiae in comitatu de Gaczka existentes« pribjezima
»strenuis militibus Petro, Qregorio et altero Petro Dorothych, qui nuper sectam Macho-
meticam spreverunt . . . (et) se in sanctam religionem christianam contulerunt«.

Kad je Hrvatska nakon strasnoga boja na Krbavskom polju (1493.) bila sve vise
izlozena turskim provalama, zapocelo je takodjer i razseljivanje hrvatskoga

2ITELJI PO NARODNOSTI 1 PO STALE21MA.

tl a f o d a. Najprije su ziteiji iz juzne Hrvatske stali preko Qvozda Rrniiti u tada jo§ za-
klonjenu Slavonijii, narocito u krajeve izmcdju Gvozda, Kupe. Save i Une, koji su se
tada i prozvali lirvatskoni; u prvoj pak Cetvrti Sestnaestoga stoljeca. narocito nakon
pada Knina (1522.), Skradina (1522.) i
Ostrovice (1523.) javija se o prvim
seobama Hrvata u tudjinu. Dne
17. svibnja 1524. dozvolio je kralj Ljude-
vit mestrii svojih peharnika Franji Ba-
canu, da se iia njegovim posjedima
(Enyng et Bathyan) u Ugarskoj smiju na-
staniti »Mrvati, koji u na§oj kra-
Ijevini Hrvatskoj radi straha
i neprekidnih provala i navala
predivljih neprijatelja Tura-
ka mirno i sigurno prebivati
ne mogu, te kojima su vec isti
dusniani kuce, prebivalista i
sve zgrade ognjem u pepeo
obratili, a imanje i sve stvari
kao plijen razgrabili« (annuen-
dum duximus et conccdendum, ut Croati,
qui in regno nostro Croatie propter me-
tum et continuas incursiones et invasio-
nes ferocissimi hostis Thurcarum quiete
et secure habitare non possunt, . quorum
iam hostes ipsi domos, habitacula et omnia
edificia igne in cinerem, bonaque et res
universas in predam ipsorum convertis-
sent, pro ipsorum ampliore quiete, salute
et tranquillitate ad bona dicti Francisci
Batthyani morandi causa venerint vel ve-
nire voluerint, quantocumque numero sint,
ubi hostium invasiones evitare et se vi-
tamque ipsorum unacum uxoribus et filiis
rebusque et bonis custodire et defcndere
possint, libera et sine uUo impedimento in
bonis suis Enyng et Batthyan vocatis
descendere et descensum facere ibique
pro se habitacula ac domos et edificia
parare possint et valeant . . .). Slijedece
godine 1527. bjcze opet Hrvati preko
mora u 1 1 a 1 i j u, gdje su osnovali na-
seobinc u Apuliji, Markama i Abruzzama.
Kukavni ostatci tih hrvatskih bjegunaca
2ive jo§ i danas u talijanskoj pokrajini

Molise, te u svojim pjcsmama spominju tadanjega krbavskoga kneza i bana, slavnoga
Ivana Karlovica.

Prigodom selenja u drugoj polovici petnaestoga stoljeca i prvoj polovici Sestna-
estoga dolazilo je mnogo Iirvatskoga naroda takodjer ii one primorskc gradove

■.•'HMtr^tK.: ii^: Alt

teitti*Mti*Ki

tffe

NADQROBNA PLOCA MARKA MARULICA.
U crkvi Franjevaca konventualaca u Spljetu.

20 HRVATSKO KRALJEVStVO U XV. STOLJECU I PRVOJ CEtVRti XVI. StOLJECA.

D a 1 m a c i j t i Hrvatske (Nin, Zadar, Sibenik, Trogir, Spljet, Omis), k o j i s u b i I i u
mletackoj vlasti, pa i u slobodnu obcinu grada Dubrovnika. Tako se je zgodilo,
da je u onim dalmatinskini gradovima, u kojima je do 1420. bio pretezan romanski zivalj
(Zadar, Trogir, Spljet i Diibroviiik), sada sve vise preotimao maha hrvatski elemenat, na-
rocito medju pucanima. U drugu ruku se je opet za mletackoga viadanja iza god. 1420. stao
siriti talijanski jezik u prvotno hrvatskim gradovima, kao u Sibeniku, Omisu, Hvaru i
Korculi. U obce se je u svima gradovima mletacke Dalmacije (i Hrvatske) u ono doba u
javnomu zivotu rabio latinski, doticno talijanski jezik (mletacko narjecje), dok se je u pri-
vatnom zivotu i u porodicama govorilo mnogo hrvatski. Moze se reci, da je ogromna
vecina zitelja u mletackoj Dalmaciji tada govorila ili bar razumjela dva jezika: romanski
(starodalmatinski ili opet talijanski) i hrvatski (doticno srbski).

Sve izbrojene doseobe i razseobe nijesu ipak b i t n o promijenile etnografske pri-
like u hrvatskom kraljevstvu sve do god. 1526. U citavom kraljevstvu sacinjavaju jos
uvijek ogromnu vecinu Hrvati, doticno Slavonci (Slovinci). To posvjedocuje i savremeni
dubrovacki povjestnicar Ludovicus Tubero (Crijevic ili Cerva, t 1527.), kad opisujuci
tadanju Ugarsku i Hrvatsku do god. 1522. ovako govori: »0d dalmatinskoga primorja,
koje oplakuje Jadransko more, do rijeke Drave jesu i 1 i r s k i p u c i, koje Ugri djelomice
Hrvatima, a djelomice Slavenima il^asanima zovu. Od Drave pocinje ma-
gjarski govor«. (A littore Dalmatie, quod mari Adriatico abluitur, gentes lUyricae sunt,
Quos Hungari partim Crouatos, partim Sclauenos et Rascianos dicunt. A Dravo Hunga-
ricus incipit sermo.) f ■ ''m! I

Pored bitno nepromijenjenih narodnostnih prilika nijesu se promijenile ni stalezke
prilike.

Za slabih kraljeva u prvoj polovici XV. stoljeca znatno se dize vlast visega plem-
stva, koje sacinjavaju nasljedni k n e z o v i (comites) ili g r o f o v i. U kraljevini Hr-
vatskoj jesu po izumrcu Nelipica (1434.) najodlicniji knezovi K r c k i ili M o d r us k i k n e-
z o vi (Frankapani), koji se god. 1449 dijele na o s a m 1 o z a, te drze ogroman posjed
izmedju Kupe, Une, Zrmanje i Jadranskoga mora. Uz njih izticu se u tom prijedjelu jos
krbavski knezovi Kurjakovici kao gospodari Krbave, jednoga dijela Like, Podgorja
i nekih oblasti oko doljnje Zrmanje. Djedovinu izumrlih knezova Nelipica na jugu Krke
preuzeli su god. 1437. knezovi T a 1 o v c i, porijeklom Dubrovcani (ili Korculani), koji se
jos god. 1476. ponose naslovom »knezovi cetinski i kliski«. Tako krcko-modruski kne-
zovi, kao i knezovi Kurjakovici i Talovci drze brojna posjedovanja i u kraljevini Siavo-
niji, koja su stekli ili kraljevskim darovnicama ili zenitbama.

U kraljevini Slavoniji sve do god. 1456. silno utjecu u sve javne poslove C e 1 j s k i
knezovi, koji uz kneziju Zagorje gospoduju prostranim posjedima diljem citavoga hr-
vatskoga kraljevstva. Njihovu bastinu preuzeo je velikim dijelom »pan Jan Vitovec od
Qrebengrada«, kojega su opet naslijedili (1468.) njegovi sinovi, »z a g o r s k i k n e z o v i«
(grofovi) Juraj, Ivan i Vilim. Tek god. 1488. skrsena bi vlast tih zagorskih knezova. U sla-
vonskim krajevima izmedju Save i Une nalazinio knezove B a b o n i c e-B 1 a g a j s k e. U
iztocnoj Slavoniji izticu se u drugoj polovici XV. stoljeca 1 1 oc k i knezovi, od kojih se
12 knez Nikola podigao i do casti bosanskoga kralja (1471.— 1477.). I sin njegov Lovrinac
(t 1524.) ponosi se naslovom hercega bosanskoga.

Kralj Matijas Korvin (t 1490.) radio je za citavoga viadanja svoga svima silama.
da ne samo u Ugarskoj, nego i u Hrvatskoj i Slavoniji skuci silne knezevske (grofovske)
oligarhe. Zatiruci njih na svaki nacin podigao je nize plemstvo, pace je i kmetove uzvi-
sivao do najvisih casti. Tako se za njegova viadanja osilise ne samo mnoge porodice ni-
zega plemstva, nego i neke kmetske familije. U hrvatskom su se kraljevstvu tada
medju inim osilili plemici Keglevici, Berislavici i drugi. Osobito pak podigao se
je prvotno kmetski rod B a k a c a (Bakocz, Bakolcz), koji bi 1459. uzvisen na plemstvo

2nt:LJl PO NARODNOSTI I PO STALE21MA.

primivsi pridjevak E r d e d i (de Erdod) pc istoimcnoin mjestu ii szatmarskoj ziinaniji
Znameniti nadbiskup Tomo Erdedi pomo.irao i obosatio je svoj rod tako. da je svome si-
riovcu Petru god. 1521. mogao ostaviti ogromna imanja u kraljevini Slavoniji (Moslavimi,

\ ■''.Ij ■#,-.

m^"'Mln ■

. STOLNA CRKVA SV. JAKOVA U SiBENIKU.
Zasnovao ju i zapoCeo Kraditi Juraj Matejevid (1441).

Cesargrad, Okie s Jastrebarskim), po kojima je potonjega zapalo jedno od prvih rnjesta ii
toj zemlji.

Stari kne^evski rodovi lirvatski stali su u XV. stolje(3u izvoditi svoje porijeklo od
prastarih porodiea rimskih i talijariskih. Ne zna se, da Ii se je to zgadjalo pod dojmom

22 HRVATSKO KRALJEVSTVO U XV. STOLJECU I PRVOJ CETVRTI XVI. STOLJECA.

humanizma, ili su se oni htjeli tim odijeliti od n o v i h velikasa. Krcko-modruski knezovi
prozvali su se Frangepani (Frankapani), a Babonici-Blagajci opet U r s i n i (Orsini).
Knez Ivan Karlovic (Kurjakovic) poceo je izvoditi svoju lozu od starorimskih Torquata
(Torkvata); god. 1519. pjevao je o njemu dalji mu rodjak, knez i zagrebacki kanonik Stje-
pan Posidarski ovako:

sManlius arces Romanas et templa repulso
j Defendit Qallo saepius hoste procul.

Hie noster Torquatus agros defendit avitos,
Et saepe a nobis Turkica signa fugat;
Tarn gratus patriae quantum ille Quiritibus olim,
Et si fata dabunt prospera, maior erit!«

Pokusalo se je i knezove Zrinske od plemena Subic dovesti u srodstvo s rimskim
S u 1 pi c 1 j i m a, ali to nije poslo za rukom.

Dok su se brojne porodice nizega plemstva, obavljajuci razne javne sluzbe i oboga-
tivsi se kraljevskim darovnicama, stale takmiti s knezevsklm (grofovskim) rodovima, pre-
tezna se je vecina malih plemica morala boriti za svoju slobodu protiv nasilja premocnih
velikasa. Dogadjalo se je, da su citave plemicke obcine podlegle premoci tih veli-
kasa, koji bi obladali njihovim plemenskim gradom, pa im onda nametali razne dace i
druge duznosti. To se je narocito dogodilo slobodnoj plemickoj obcini u T u r o p o 1 j u.
Ona bijase radi obrane od Turaka oko godine 1467. podigla kasteo Lukavec. Kad
su na to godine 1469. Turci preko Turopolja sve do Zagreba provaljivali, za-
molili su receni plemici tadanjega bana Ivana Tuza od Laka za pomoc. Ban je
u kasteo Lukavec smjestio dvanaest puskara svojih, koji su ga branili; ali kad su Turci
otisli, nije vise htjeo plemicima kastela povratiti, vec ga je pridrzao za se, te je onda
silio plemice i njihove podanike, da cine razne sluzbe ne samo u tome kastelu, nego i u
njegovu gradu Medvedgradu. Poslije Ivana Tuza drzali su Medvedgrad i Lukavec herceg
Ivanis Korvin, braniborski markgrof Juraj, kraljica Marija i napokon knez Ivan Karlovic;
za svih tih gospodara turopoljski su plemici nemilo stradali. Jos godine 1527, tuzi Krsto
Frankapan kneza Ivana Karlovica u jednom hrvatskom pismu na senjskoga biskupa Joze-
fica ovako: »Ovo je knez Ivan (Karlovic) v Lukavci, tr razcinja one uboge plemenite
Ijudi, otijuci je poda se podbiti i s e b r i je uciniti«. Slicno kao s Turopoljcima desilo se i
drugim nizim plemickim obcinama. Bilo je pace malih plemica, koji su sami svoje pleme-
nite zemlje predavali knezovima i drugim velikasima, te stupali u njihovu sluzbu, jer se
inace nijesu mogli odrzati. Tako su se god. 1432. plemici »de generatione Lokochew« do-
brovoljno podvrgli zastiti knezova Blagajskih.

Nada sve nepovoljno postajalo u ono doba stanje k m e t o v a, koje je uza sve
druge bijede zatirala jos i t u r s k a s i 1 a. Osobito nakon seljacke bude pod Jurjem Do-
zom sabor je ugarski u listopadu 1514. sasvim skucio nevoljne kmetove, oduzevsi im
pravo slobodnoga selenja, i nametnuvSi im toliko tereta, da su pod njim
pogibali.

Mletacki poslanik Oiustiniani kaze god. 1503. za Ugarsku, da su u njoj samo se-
Ijaci, vojnici i svecenici domaci Ijudi, a sve drugo da su stranci. Donekle vrijedi to i za
hrvatsko kraljevstvo, premda se ne moze pore6i, da je u XV. stoljecu u nas i medju g r a-
djanstvom bilo sve vise domacih Ijudi, i to ne samo u primorskim gradovima Dalma-
cije i u Senju, nego takodjer u slavonskim gradovima, a narocito u gradovima Zagrebu i
Krizevcima.

Siidlenie i pravo. NajviSi sud na tlu hrvatskoga kraljevstva bio je i u ovo doba
b a n s k i sud ili banski stol. Kako je hrvatsko kraljevstvo bilo podijeljeno na dvije
upravne oblasti, bila su i dva banska suda: jedan u Slavoniji, a drugi u Hrvatskoj. U
Slavoniji obdr2avao se je u Krizevcima i Zagrebu, a u Hrvatskoj u Kninu i poslije u
PihaCu.

SUDJENJE I PRAVO.

U Slavoniji bili su za redoviti banski siid odredjcni stanoviti rokovl. Sastaiao se ie
svakoga polugodista, i to u sijecnju nakon osmice iza blagdana BoRojavljenja (octava
Epiphaniarum Domini) i u kolovozu nakon osmice sv. Jakova (octava sancti Jacobi);
trajao je pak svaki put tako dugo, dok se nijesu svrSile sve parnice.* Tako se je doga-
dialo, da je sud bio na okupu i preko petdeset dana (quinquagesimo sexto die octavarum
festi Epiphaniarum doniini). Buduci da se je banski sud sastajao nakon reCenih osmica
ili octava, prozvali su ga osmickim ili oktavalnimsudom (iudicia octavalia ili
octavae).

Banskoniu ili oktavalnomu sudu predsjedao je ban, a zamjenjivali su ga banovci.
I kad je ban predsjedao, bili su nazoCni banovci. Uz ove vr§ili su sudaCku slu2bu p r i-

SREBRNA POSUDA BISKUPA ANDRIJE DE bLULAKlb IZ XV. STOLJECA.
Riznica prvostoine crkve u Zagrebu.

s j e d n i c i ili a s s e s s o r e s, koje su slavonski stalef i sami izabirali. liuduci da su se
o odiukama suda izdavale pismene izpravc, prisustvovao je sudovanju i protonotar
kraljcvstva (prothonotarius regni Sclavoniae), koji je bio podjedno i izvjestitel] u

* Na slavonskom saboru Rod. 1432. bi§e odredjena Cetiri roka (quatuor octavas, videlicet
festivitatum sancti fieorjiii. Jacobi. Michaelis et Epiphaniarum domini), »ita videlicet, ut semper
i|)se octave inchoentur fcria secunda (ponedeljak) proxima post octavum diem festorum predicto-
rum. ci l)irsagia distribuantur feria tertia (utorak) videlicet die sequent!.* Banski sud zapoCinjao ic
dakle prvi ponedeljak iza osmice odredienoga blagdana.

24 HRVATSKO KRALJEVSTVO U XV STOLJECU I PRVOJ CETVRTI XVI. STOLJECA. •

parnicama. Protonotar imao je zamjenika (pomocnika), koji se ie zvao viceprotho-
notarius.** Sastav banskoga suda ogleda se u formuli, kojom redovito zapocinju
izprave o odlukama toga suda: »Nos . . . banus commendamus, quod nobis in presentibus
octavis festi . . . proxime preteritis, unacum vicebano (vicebanis) ac magistro prothono-
tario, necnon nobilibus huius regni Sclauonie, iuratis scilicet sedis nostre iudiciarie asses-
soribus, pro faciendo moderativo iudicio causantibus, in sede nostra iudiciaria (Crisii, Za-
grabie) sedentibus . . .«. Po odredbi kralja Matijasa Korvina imale su se na banskom sudu
rjesavati sve parnice, izuzevsi parnice o veleizdaji (nota infidelitatis), zatim onih Ijudi,
koji su u Ugarskoj sluzbe obnasali, nadalje banskih podanika, i napokon onih, koje bi
krali oslobodio od banskoga suda. Prizvati se je moglo od banskoga suda na kraljevski
dvor, doticno na sudca kraljevskogadvora (iudex curiae regiae).

Premda su bili odredjeni stalni rokovi za banski ili oktavalni sud, dogadjalo se je
ipak, te se radi turskih provala i nutarnjih smutnja koji put po vise godina nije sastajao

*" Cast »pr()tonotara kraljevinc Slavonije« kao pomocnika 1 izvjestitelja na banskom sudu
potjece jamacno od onda, kad su se pocele izdavati pismene izprave o odlukama toga suda. I zu-
panijski sudbeni stolovi (krizevacki, zagrebacki) imadu vec u XIV. stoljecu svoje protonotare i
notare (god. 1432. sponiinje se Nicolaus de Drenowa prothonotarius sedis iudiciariae Zagrabiensis,
a 1434. magister Michael prothonotarius sedis Crisiensis).

Vrlo rano stali su se protonotari kraljevine Slavonije takmiti s banovcima, da budu zamje-
nici banski na oktavalnom sudu. U poveljama god. 1364. — 1376. citamo vise puta »prothono-
tarius et in iudicatu vicesgerens (zamjenik) magnifici domini . . . regni Sclavonic
b a n i«. Bas radi toga do§lo je i do smutnja izmedju banovaca i protonotara. Buduci da je proto-
notar izdavao odluke banskoga suda, te ih je podkrjepljivao banskim pecatom, bio je on takodjer
5uvar banskoga pecata. Bana je imenovao kralj, a banovce ban; protonotara pak b i-
rali su stalezi sabrani na saboru. Stoga je plemstvo smatralo protonotara za svoga
pouzdanika i jamca, da ce se na banskom sudu vrsiti pravo i zakon.

Vec god. 1398. izdao je ban Nikola Qorjanski plemstvu kraljevine Slavonije povelju, kojom
ie obnovio i potvrdio staro pravo njegovo jos od kralja Ljudevita I. (1342. — 1382.), da po svojoj
volji smije birati i skidati notare za zupanijske sudbene stolove. Podjedno je ustanovio nadlez-
nost tih sudova, te odredio, da notari i zupani ne smiju b e z plemickih sudaca (sine iudicibus no-
bilium) sami plemicke parnice rjesavati. Na saboru pak u Krizevcima 9. ozujka 1439. obnovio je
ban Matko Talovac od nekih njegovih predsastnika plemstvu zakra(?eno pravo, da samo bira i
skida protonotara (prothonotarios seu conservatores sigillorum banorum). Kralj Matijas Korvin
takodjer je plemstvu 23. lipnja 1465. potvrdio staro pravo, da slobodno bira protonotara; ali kad
se plemstvo dvije godine zatim nije moglo sloziti pri izboru njegovu, te su se stoga rodile smutnje,
onda je kralj sam 26. kolovoza 1467. imenovao protonotarom magistra Ivana Korotnaja (de
Korothna), koji je onda tu sluzbu obavljao preko dvadeset godina (svakako jo§ 1487.). Qod. 1498.
izdao je kralj Vladislav II. povelju slavonskomu plemstvu, kojom je odredio, da nakon odstupa
svakoga bana mora protonotar po starom obiCaju njegov peCat predati plemstvu, koje 6e ga na
komade razsjeci, da se njime ne cine zloporabe.

Poslije Ivana Korotnaja spominju se jo§ ovi protonotari kraljevine Slavonije: magistar Ni-
kola Vojkovic (Woykffy) od Vojkovca (1494. — 1504.), koji se je 10. svibnja 1504. utopio u
Dunavu, kad se je u camcu iz Budima u Pestu prevazao; zatim magister Emericus de Has-
sagh (Hassaghy, 1505. — 1507.); onda magister F r an c i s cu s de Marocha (1510. — 1514.),
koji ie podjedno bio »personalis presenciae regiae«; nadalje magister Stephanus Henczelffy
de Pethrowcz (1516.— 1523.), koji je uza to vrsio i cast dvorskoga sudca (iudex curiae regiae).
Kad je po smrti ovoga potonjega bilo izpraznjeno mjesto protonotara kraljevine Slavonije, pisao
je kralj Ljudevit II. banu Bacanu 7. lipnja 1525. iz Budima, neka poradi kod slavonskih staleza,
da bude izabran »fidelis noster egregius magister Nicolaus (Mylethynczy), personalis praesen-
tiae nostrae prothonotarius*. Kako se vidi, kraljevski je dvor nastojao, da ugledna cast protono-
tara kraljevine Slavonije zapadne vazda takove muzeve, koji su bili njemu po(5udni.

Kao viceprotonotari regni Sclavoniae spominju se u poznatim dosad spomenicima
ovi muzevi : magister Petrus de Qwdowcz (1474. — 1494.), magister Petrus Wrathysa
de Wratysyncz (1517.— 1518.), nadalje magister Qeorgius de Qregoryancz (1519.
do 1521.), i napokon Balthasar Hobethych de Dobowcz (god. 1524.).

Protonotari i viceprotonotari sastavljali su takodjer zapisnike slavonskih sabora, pa i spise,
koje su sabori izdavali.

SUDJENJE I PRAVO. 25

taj Slid. I^ilo je radi to.ica Ccstih tu2ba i na slavonskim i na uRarskini saborima. Cidjckad
trebalo je odluCnih poziva kraljevskih, da se sud teda negda nadje na okupu. Evo jednoga
primjera.

Qodine 1516. dne 8. prosinca javlja kralj Ljudevit II. iz Budima staleiima kralje-
vine Slavonije, kako je na njihovu naroc^itu molbii, koju sii preda nj iznijeli, zapovjedio
banu Petri! Bcrislavicu i njegovim banovcinia, da obiCajnim naCinom oglase oktavaini
sud na osmicu Bogojavljenja (u sije5nju) nastajne godine 1517. Podjedno nalafe i zapo-
vijeda, da se banovu pozivii odazovu svi i pojedinci, koji imadu ma kakve parnice. Istoga
dana izdaje kralj zapovijed slavonskomu protonotaru (magistro Stephano Henzelffy, regni
nostri Sclauonie prothonotario), da i on na banov poziv pristupi re(Jenomu sudovanju.
Tako se je izravnim posredovanjem kraljevim u polovici sijeCnja 1517. zaista sastao u
Zagrebii banski sud. kojcmu su iiz bam i protonotara pribivali jos oba slavonska ba-
novca, po imenu Baltazar Bacan i Baltazar Alapic. Bilo je na njemu obilato posia, jer se je
sudovanje oteglo do polovice oziijka. Cini se, da je banu ili drugim sudcima sudovanje do-
dijalo, pa su htjeli obustaviti posao i odgoditi neke parnice na drug! rok, toboze jer 6e na-
skoro zapoceti u Budimu kratki sud (indicia brevia); ali sabrani plemici. koji su te2ko
cekali na rije§enje svojih parnica, poslali su u Budim pred kraija zasebnoga poslanika, po
imenu literata Pavla od NespeSa, da se radi toga potuzi. Na to je 18. veljaSe 1517. kralj poseb-
nim ukazom zapovjedio banu, banovcima, protonotaru i zaprisegnutim prisjednicima ban-
skoga suda, da nastave sudovanje sve dotle, dok se ne obredaju sve parnice (ad finem
usque continuare ac causantibus et litigantibus quibuslibet secundum Deum iustitiam admi-
nistrare debeatis). I tako se je banski sud otegnuo, dok nijesu sve tuzbe i parnice rije§ili.
Sud se je narocito mnogo bavio tuzbama nizega plemstva i varoSkih obcina protiv mark-
grofa Jurja od Branibora i njegovih silovitih slu^benika u Slavoniji. Najzamasnija bila je
tuzba plemicke obcine u Turopoliu protiv recenoga markgrofa radi kaStela Lukavca, kao
i radi nasilja, koja bijahu plemicima nanijeli njegovi kapitani i kastelani Medvedgrada, Ra-
kovca i Lukavca. Markgrofa je zastupao njegov prokurator Ivan od MiSkovca (de Mys-
kolcz). Kad je banski sud osudio markgrofa i njegove sluzbenike radi dokazanih nasilja,
p r i z V a o je receni prokurator na kraljevski dvor, doticno na sudca kraljevskoga dvora
(in curiam regiam, eiusdem scilicet iudicis curie regie presenciam). Na to je banski sud
zakljucio. da se po s t a r o m o b i c$ a j u (consuetudine et libertate dicti regni Sclauonie
in hac parte ab antiquo fieri solita requirente) ustupi ^itava parnica kraljevskomu dvor-
skomu sudcu, koji ce o njoj razpravljati na dojdncoj osmici iza blagdana sv. Jurja, ali je
podjedno nalo^io strankama, da pismenu odiuku toga suda imadu donijeti pred banski
sud, koji ce se obdrzavati na osmicu Bogojavljenja slijcdea forinti, ne ubrojivSi amo place porez-
nika i posjede zakonom oslobodjenih Cinovnika; preko dvije trecine (lO.OSOK- forinti)
ostale su pak neuplacene. Medju onima, koji nijcsu niSta platili, bili su herceg Ivanis Kor-
vin, herceg Lovro Ilocki i brojni drugi veiikaSi. Oodine 1495. placala je Slavonija izvan-
rednu dacu d v a puta, u lipnju naime i studenom. U lipnju izbrojeno bi u zemiji medju
Dravom i Savoni (na jugu Save i Kupe riije se brojilo) u Cetiri ^.upanije 29.390 dimnjaka,
^to bi iznosilo 14.695 for. Od toga bi uplaceno 8525 for., a ostaio je neutjerano 5521 K- for.
U studenom izbrojeno bi jednako 29.390 dimnjaka. koji bi platili 14.695 for. Od toga bi
banu i hercegu Ivanisu Korvinu ustupljeno 18.890 dimnjaka ili 9445 for,, kraljevskomu
blagajniku predano bi 1000 forinti, a oproSteno po kraljevu nalogu 4190 forinti, dakako
najvise prelatima i velikaSima.

Sav prihod izvanredne ratne dade pripadao je kraljevskoj blagajni. Za namirenje do-
macih potreba kraljevstva (za placanje prisjednika banskoga stola i t. d.) htjeo je sabor u
Krizevcima god. 1523. zavesti manji porez po nekoliko dinara od svakoga ognjiSta. To
je tako zvana dimnica ili pecuniae fumales. Ali tomu se je opro velik dio
plemstva krizevacke zupanije, pa se ne zna, da li se je dimnica tada i pobirala.

Bilo je u Slavoniji u XV. stoljecu jo§ nekih daca, kao v o j § (i i n a (iudicium exer-
tus) za one, koji nijesu vrsili vojne duznosti, — zatim odkupnina od obccga ili gene-
ralnoga suda (taxa racione prorogacionis iudicii generalis); no te su dace bile viSc globe,
nego pravi porezi. Osim toga nijesu bile ni trajne ni obcenite.

Vjera i crkva. Sve pored brojnih seoba u zcmlje hrvatskoga kraljevstva ipak je
domace rimokatolicko ziteljstvo bilo tako brojno, da se nijesu znatno promijenilc ni vjcr-
ske prilike. Oospodujuca vjera ostala je i dalje rimokatolicka. Nema dvojbe, da je
vecina doseljenih Vlaha bila vjere grcko-iztocne; no da li su imali ovi Vlasi kakvo cr-
kveno uredjenje, ne moze se ustanoviti. Isto se ne zna ni za patarene (bogomile), koji su
prelazili iz Bosne. Srbi ili Rasani u Srijemu priznavali su svoga patrijarhu. H u s o v a
n a u k a udomila se je u jednom dijelu Srijema, narocito u varosi K a rn e n i c i. Protiv
Husovih sljedbenika gorljivo je revnovao bosanski franjevacki vikar Jakov de Marchia.
Dne 26. prosinca 1437. svjedoci u Djakovu bosanski biskup Josip, a 18. srpnja 1438. u Ba-
noStoru srijemski biskup Jakov, kako je re^eni vikar »u srijemskim stranama, gdje su
BoSnjani i Rasani, protivnici katolicke vjere, izpremijesani, te izmedju Save i Dimava Za-
jedno prebivaju, brojne krivovjerce, narocito zarazenc zlocom prokletih liusita, svojom
mudroscu i trudom izkorijenio i na katolicku vjeru obratio. te narod propovijcdanjcm u
katoliSkoj vjeri utvrdio«. Jednaku svjedocbu izdao je Jakovu de Marchia istoga dana i go-
dine u Valpovu velikas Vladislav od Morovica, koji kaze, da su u Srijemu »neke varoSi i
sela kroz mnogo godina bila zarazena sljedbom krivovjernih Husita (quedam villac et
civitates sectis Husitarum hereticorum infecte per plurimos annos cxtiterint)*, ali da ih
je reCeni vikar s Bozjom pomoci obratio. Medjutim uza sav trud vikara Jakova odr^ali
su se Husite u Srijemu, paCe su se razSirili i po Moldaviji, gdje ih nalazimo jo§ god. 1461.

Borbe s Turcima i razni dodiri s krScanskim inovjercima podigli su vjerski duh
rimokatoliCkih Hrvata. Taj se oCituje poglavito osnivanjem brojnih samostana
pavlinskih i franjevaCkih tako u Hrvatskoj kao i u Slavoniji. Na Celu svima
stoje knezovi Frankapani; njihova najodliCnija zadu^bina u to vrijeme jest glasoviti sa-
mostan Franjevaca s crkvom bla?.ene djevice Marije n a T r s a t u. koje je god.
1453. sagradio i obilato nadario pobo^ni knez Martin Frankapan. Frankapanske zadu?.bine
jo§ su pavlinski samostani u Crikvenici (1412.), Novom (1462.) i Brinjama (prije godinc
1476.). Za knezovima Frankapanima povodili su sc i uifA plenii(ii; tako su plemeniti Ijudi
Dra§kovi(Si iz Zaf.'iCna. (danas PazariSta) doljnoga u Lici god. 1489. osnovali pavlinski sa-
mostan sv. Marije na vrhn OradCini (danas KloStar), kojcmu je bio dobrotvorom i glaso-
viti junak 2arko Draio'ieviC. U Slavoniji osnovao je plemici Bencdikt Nclipic god. 1412.

Ht^VAtSKO KRALJKVSTVO U XV. STOL.IRCU I PRVO.I CfiTVRTI XVI. STOLJFXA.

pavlinski samostan sv. Ane u Dobroj kuci (kod danasnjeg Daruvara); pace siloviti celjski
knezovi okajavali su svoje grijehe podizanjem i darivanjem samostana i crkvi. Zloglasni
inace kiiez Fridrik Celjski, ubojica svoje zene Clizabetc Prankapankc, podigao je oko go-
dine 1447. u medjumurskom Strigovu novu crkvu na cast sv, Jeronima, za kojega se je
tada mislilo, da se je u recenom mjcstu rodio. I knezovi Zrinski, ma da su zivjeli u Sla-
voniji, brinuli su se za zaduzbine svojih pradjedova u juznoj Hrvatskoj. Tako je knez Ni-
kola Zrinski god. 1514. dosao u stari franjevacki samostan u Bribiru na jugu Velebita,
te ga je 4, listopada zajedno s ostalim plemicima od plemena Subic (Jurjem Krivcicem,
Krstom Krivcicem, Stjepanom Ugrinovicem, Petrom Obradicem i Jurjem Stojsicem) po-
sebnirn pismom primio u svoju zastitu i obranu, Vjersko niisljenje i osjecanje onoga doba
ogleda se u jednoj- hrvatskoj listini kneza Anza Frankapana od 5. lipnja 1495., gdje uz
ino citamo : ». .. mi smisljajuci nestanovito stanjesega svita i pozna-
vajuci kratkost zica telesnoga, u kom jesmo postavljeni, i prihodeci na pamet
pisma svetoga recenje, ko rece David prorok: Clovik kako trava, a dni njega kako cvet
poljski tako procvatut i paki usahnut . . .«

Znatna neprilika za jedinstvo i napredak katolicke crkve u Hrvatskoj bila je ta, sto
su od god. 1420. (doticno 1409.) ne samo obje nadbiskupske stolice (Spljet i Zadar), nego
i neki primorski gradovi dalmatinsko-hrvatski, u kojima su bile biskupske stolice (kao
Nin, Sibenik, Trogir, Hvar) bili u vlasti mletacke republike. Tako se je zgodilo, da su
mnogi crkveni kotari spljetske nadbiskupije i podrucnih joj biskupija spadali politicki pod
hrvatsko-ugarske vladare, dok su opet nadbiskup i biskupi bili mletacki podanici. Radi
toga trpila je mnogo ne samo crkvena stega i ugled crkve, nego su receni biskupi stra-
dali i u materijalnom pogledu. 2itelji primjerice zupa Cetine i Klisa kratili su se placati
spljetskomu nadbiskupu duznu desetinu, premda su spadali pod njegovu duhovnu vlast.
Dne 31. svibnja 1442. izdao je u Klisu Pctar Talovac, ban Dalmacije i Hrvatske, na molbu
spljetskoga nadbiskupa Jakova Badoarija pismo, kojim je zabranio svima kastelanima i
drugim sluzbenicima u zupama Cetini i Klisu, da pobiru desetinu i druge prihode, koji po
pravu pripadaju crkvi spljetskoj (quatenus dictas decimas et alia iura ecclesiastica, ad
praefatam ecclesiam spalatensem de iure spectantia, a modo in posterum non exigatis).
U recenom pismu iztice ban izrijekom, da su neki kralji i bani hrvatski uzkratili nadbi-
skupiji spljetskoj desetinu i druga prava »radi neke opreke izmedju svete krune i kraljeviiic
Dalmacije* (propter quandam differentiam inter sacram coronam et regnum Dalmatiae
exortam), pa su te prihode namijenlli uzdrzavanju gradova i tvrdinja u Hrvatskoj. Jed-
nako su stradali i pojedini biskupi, kao primjerice ninski, kojega se je dnhovna vlast pro-
tezala na Liku.

Od hrvatsko-dalmatinskih biskupa ostali su u drugoj polovici XV. stoljeca pod vlascu
ugarsko-hrvatskih vladara samo k n i n s k i, s k r a d i n s k i, k r b a v s k i, s e n j s k i (i
do god. 14S0. krcki). . ".

Kninska biskupija bila je od njih najznamenitija, premda je bila najvise izlozena bo-
sanskim patarenima i poslije Turcima. Ona je obuhvatala podrucje gornje Cetine, gornje
Krke i njezinih pritoka, zatim gornje Une i pritoka joj Unca. U njoj se spominju cetirj
arcidjakonata: vrhricki (Vrlika), hrvatski (Knin, Kosovo polje), lapac.ki
(Unac, Rmanj, Lapac) i hum ski (Bihac, Ripac, Otoka, Cazin). Koji put prisva-
jali su si kninski biskupi i druge crkvene kotare, koji su pripadali onim biskupima,
sto su biU mletacki podanici. Kninski biskupi godine 1409. — 1526. bili su ovi: Ladi-
slav (1409.— 1412), Ivan (1427.— 1436.), Dimitrija Cupor (1438.— 1457.; ovaj se je mnogo
otimao za zagrebacku biskupiju), Franjo (1459.), Marko (1464.— 1466.), Nikola (1468. do
1469.), Benedikt (1471.), Nikola (1474.-1489), Brikcije od Egervara (1493.-1517.). Kad su
Turci osvojili Knin (1522.), biskupija je velikim dijelom bila razasuta, te je tadanji biskup
Andrija TuSkanic KHsanin (1522. — 1534) prenio svoju stolicu u Topusko, buduci da ie

VJERA ! CRKVA.

podjcdno bio predstojtiik topuskc opatije. Zna(^ajno je, da se Andrija TuSkanic dugo nije
dao posvetiti za biskupa; jo§ 20. lipnja 1525. pozivao ga je papa Klement VII. na tu2bii
svjetovnjaka, da jednom primi posvetu, pa da vr§i biskupske poslove. Kninska biskupija
kao zaduzbina hrvatskih kraljeva iz narodne dinastije imala je prostranih po§jeda po hr-
vatskoj zemlji. U okolisu Knina spominje se jos god. 1494. biskupski utvrdjeni grad, na-
zvan Oazi (in castro episcopali (lazi); .siiviSe pripadao je biskupu i grad Cazin s pro-

♦n'orqcir^rpm. I
tobuc 'Bhoi.onor- ! !
rnur'dgriic mc bii ,
I mcttoma on bine clw^ H
nun aranircocqiu pill
loe (;;;iUo:iini ncia^ms I

Uib:ie fUrnux^ fitvlib? U
Ituani fptmi accIt in ^ I]

JmtSrc qfnm cifa. U

I ccixTfan-fiarc I?j"c I
J atmm cifa qua cv.i n

cxtpi'oiuinnicii; ttccfi "
b? ccmcctiir: ci bii't'
ctcci'm aUftiigiunu
far.'.nemr llxniu?. ^rp?
— j^tf^^ntiCQnU'an.

[ccrt^oJUtrnr ctxnc

I utr jqiu ifti f4h»ftll.':(^-
I oicimr jU J JUa ."IXGoiiftH,^
I vpnmx oif o • X-qm at^'vc'

: ue qin .id crn.i m

r.nn irpi nrc'cn c o

[nofttpaitiij.nnplcvic

ranenicicifnbiicijcni

mcnimrutaiinuicfti

I i ncir qi\oc- Ixciih ccuor
I ' b.ipnfin.mf it{!tiicr.in
' j f.ta.u' bn itncnr.ihatt
jucrtin. f curc.tpTn.^no ,
l.^ciTiCiic'. ri mifiiTa if

"hD cctcputclr.c.Jir. cjo.r
L^S'lEuci qui p.ttcl>3fc c ■
B^iob rcmci'iu cbm

iifh. (rtrccccrc brj icj>
,n«'mncnunj:pplinai
!;im cclcfti wnoaiftcdi

uria:}.>tniCiT'"'a.^ri\

amine mtlira-criUu-l
IC ctr.iftuni.cummTn
IfjOilTain Intromit.

'Jf^..'-2M

_' hiiTm T jobuc txcnnv

fitm au:t pcnintiiVmciivf'
niuu nta iUr.i immbil fu
I c ictc»m.i ttia air.\ Jlti.^ '
)»fc piobaiti inc iCi)^

M^wi^^^

STRANICA IZ MISALA, KOJl SE CUVA U PRVOSTOLNO.!
CRKVl SV. STJEPANA U ZAQREBU.

straniiti inianjem, u kojemu je Cesto boravio i stolovao. Kaptol kniiiski sv. Bartolomcja
imao je (kao locus credibilis) pravo, da izdaje javne izprave.

Krbavska biskupija obuhvatala je 2upe Krbavu, Dre?Jiik, ModruSe, PlaSki I Novi-
grad, pa i ne^to Like. Stolica biskupa i kaptoia bila je izprva U d v i n a (Udbina, civltas
Corbaviae). Na in()ll)u kiieza Stjepaiia Frankapana papa je i^io II. izdao bullu 4. lipnja
146()., kojoni je stolicu krbavske biskupije sa svima pravima (cum oinni iurisdictione) pre-
nesao u M o d r u § e, gdje no bi dotadanja iupna crkva sv. Marka pretvorena u stoinu

38 HRVATSKO KRALJEVSTVO U XV. STOLJECU I PRVOJ CETVRTI XVI. STOLJECA.

crkvu sv. Mafije. Medjutim kako su Modruse god. 1493. stradale od Turaka, prenio je ta-
danji biskup krbavsko-modruski Kristofor Dubrovcanin svoju stollcu u N o v i (Novigrad u
Vinodolu), gdje su ostali i njegovi nasljednici sve do druge polovice sestnaestoga stoljeca.
Na molbu kneza Sigismunda Frankapana, koji nije htjeo zaostati za bratom Stjepanom,
dozvolio je receni papa Pio II .god. 1461., da se crkva sv. Nikole u Otoccu, kojom su
dosad upravljali opati, pretvori u stolnu (biskupsku) crkvu. Kao patron te novo osnovane
biskupije izabrao je knez Sigismund za prvoga otockoga biskupa dominikanca Blaza iz
Dubrovnika.

Senjska biskupija zapremala je ne samo citavu zupu ili kneziju Vinodol (od Trsata
do Ledenica) i kotar grada Senja, nego i Senju na jugu dio zupe Podgorja do Cesarice,
koja se je vec pribrajala ninskoj biskupiji.* U nutarnjoj zemlji obuhvatala je do osnutka
biskupije u Otoccu zupu Gatansku (Gacku), zatim Busku zupu ili Buzane (Krasno, Pe-
rusic, Stitar, Kosinj). Uz gubitak gatanske zupe bilo je senjskim biskupima od god. 1469.
podnositi koje sta od senjskih kapitana i njihovih sluzbenika. Bas radi tih kapitana izrekao
je biskup Fran jo Jozefic (imenovan 6. veljace 1521.), franjevac, rodom iz Rijeke,
crkvenu kletvu (interdikt) nad ^itavim Senjem, kako se to razabira iz poslanice pape Kle-
menta VII. od 27. kolovoza 1526.

U Slavoniji ostalo je uredjenje katolicke crkve onakovo, kakovo je bilo u cetrnae-
stom stoljecu; tek sto je porazom na Muhackom polju obladala turska sila srijemskom bi-
skupijom (biskup Stjepan Brodaric) i stolicom bosanskoga biskupa u Djakovu. I od pe-
Cujske biskupije stradala su tada dva arcidjakonata, po imenu morovicki i vukovski, dok
je pozezki ostao gotovo netaknut.

Najznatnija bila je u ovo doba zagrebacka biskupija. Sacuvan je popis zupa
te biskupije od god. 1501., pak po njemu doznajemo za obseg njezin u ono vrijeme. Bisku-
pija je doduse izgubila na jugo-iztoku zupanije vrbasku, sansku, donekle i dubicku, a
s njima i sve katolicke zupe; no uza sve to imala je veci broj zupa (nekih 457),** nego u
polovici 14. stoljeca. Osobito se je pomnozao "broj zupa u krizevackoj zupaniji. Znacajno
je. da se u nekim mjestima oudi kao zupnici budi kao kapelani spominju popovi glagoljasi
(glagol i th a), medju njima i dva u Turopolju. Uz zupnike bilo je u pojedinim mje-
stima po vise kapelana, prebendara i altarista. Tako je u samoj Rasinji bilo sedam sve-
cenika; u Koprivnici zupnik sa dva kapelana, zatim dva altariste (sv. Mihajla i sv. Kriza),
rektor tamosnjega hospitala sa pet drugih svecenika (dva graciani, tri mansionarii). U
Prodavicu (Virju) opet bio je zupnik sa dva kapelana, zatim osam altarista i upravitelja
kapela. Mnogi zupnici imali su drugove (socius eiusdem), s kojima su valjda dijelili
posao i prihode. Prema svim ovim podatcima moramo suditi, da je duhovnicki stalez u za-
grebackoj biskupiji bio osobito brojan.

Mnogo je smutnje prouzrokovalo popunjivanje biskupskih stolica i opatija. Za sla-
bih vladara otimali su se za to (patronatsko) pravo pojedini knezovi i velikasi. Radi toga
je i u zagrebackoj biskupiji nastao razkol, koji je trajao trideset i tri go-
dine, naime 1433. — 1466. Celjski knezovi nametali su svoje pouzdanike (Benedikta de
Zolio i Baltazara de Montschiedel), dok je Ivan Hunjadi radio u prilog kninskom biskupu
Dimitriju Cuporu. Tek god. 1465. dokrajcio je smutnje kralj Matijas Korvin, predlozivsi
papi za zagrebackoga biskupa Osvalda Thuza de Szentlaszlo, kojega je papa Pavao II.
dne 16. travnja 1466. zaista imenovao. Receni Osvald Thuz, postav§i vrlo mlad bisku-

* Qod. 1500. bilo je pravde izmedju ninske biskupije i senjske radi Cesarice. U jednom
pismu od 25. travnja 1500. pise netko iz Senja vikaru ninskoga biskupa, »da nigdar po nijedno
vrime Cesarica ni bil' kumfin Ninski ni Baguski, nego bilo vazda senjsko duhovnim i telesnim za-
konom, kako cemo istrunienti verovanim pokazati.«

* Danasnja (nad)biskupija zagrebacka, kojoj pripada i velik dio pozezke zupanije, broji same
348 zupa, dakle za 109 manje.

VJKRA I CRKVA. 39

pom, upravljao je povjercnom mu biskupijom kroz trideset i tri godine (1466. — 1499.).
Umiruci u ZaCezamu (Cazmi) sastavio je oporuku, u kojoj je odredio 10.000 forinti za uz-
dr^avanje stolne crkve sv. Stjepana, a 7000 forinti za dvije kule, koje bi se podigle za
obraiiu crkve. Osvalda Thuza naslijedio je dotadanji Canadski biskup Luka (1500.— 1511.);
poslije ovoga postao je »patronom i protektorom* zagrebaCke biskupije svemocni tada
ostrogonski nadbiskup Tomo BakaC od Erdeda, koji je pomogao do biskupske Cast! dvo-
jici svojih rodjaka, najprije Ivanu od Erdeda (1514. — 1518.), a onda znamenitomu Simunu
od Erdeda (1518. — 1543.), koji je mnogo utjecao i u politicke prilikc hrvatskoga kraljev-
stva. Znacajno je, da je pomenuti ostrogonski biskup i kardinal Tomo BakaC od Erdeda
god. 1513. sklonio papu Lava X., te je njemu nakon smrti senjskoga biskupa Jakova Bla-
^evida podijelio u »commendu« i tu biskupiju, na §to je Tomo imenovao svojim namjest-
nikom i upraviteljem senjske biskupije tadanjega modruSkoga biskupa Simuna Ko^icica
Begnu, koji je njom upravljao nekih sedam godina (1513. — 1520.).

U Hrvatskoj prisvajali su si pravo patronata knezovi Frankapani za biskupije (senj-
sku, modrusku, otocku) u svojim oblastima. Oni su se pri tome pozivali na povelju kralja
Ladislava IV. Kumanca od 11. lipnja 1289., kojom bijase njihovim predjima potvrdio pa-
tronatska prava u biskupijama krbavskoj i senjskoj (iura patronatus ecclesiarum de Ck)r-
bouia et de Scenya). Knez Nikola Frankapan dao si je 18. rujna 1418. od zagrebaCkoga
kaptola izdati ovjerovljeni prepis te povelje, sto dokazuje, da je njegova porodica vazda
budno pazila na to svoje pravo. Ali bas radi toga doslo je cesto do sukoba izmedju njih
i papinske stolice, narocito kad se je radilo o popunjenju biskupije u Senju. Bernardin
Frankapan radio je pace, da svomu sinu Ferdinandu namakne biskupiju modrusku. I zaista
se Ferdinand u kraljevskim poveljama od god. 1501. i 1508. zove »izabrani«, doticno »iza-
brani i potvrdjeni« (electus et confirmatus) biskup modruSki. Kad je u to papa 7. stude-
noga 1509. zadarskoga kanonika Simuna Koziclca Begnu imenovao biskupom modruSkim,
uzkracivao je knez Bernardin potonjemu neko vrijeme investituru (denegat vestum); no
poslije ga je ipak priznao, te je biskup Simun postao gorljivim zagovornikom njegovim pri
rimskoj stolici, pade mu je posvetio i svoj govor, §to ga je god. 1513. drzao na lateran-
skom koncilu u Rimu.

Odkada je hrvatsko-dalmatinsko primorje od Zrmanje do u§ca Cetine doslo pod
mletaCku vlast, stall su nadbiskup! i biskup! primorskih gradova, vecinom od MletCana
nametnuti Ijudi, revnovati u svojim biskupijama protiv slavenske sluzbe bo^je
i glagolice. Tako je spljetski nadbiskup Bernardo Zane god. 1511. odredio, »da nijedan
svecenik, budi kojega god cina ili reda, ne smije tumaciti sveto pismo na jeziku slaven-
skom, osim jedino evangjelja (i) epistole, a uz to (vr§iti) izpovijest. priCest i na odredjeni
dan red mrtvih* (quod null! presbyter! cuiuscunque conditionis et gradus audeant inter-
pretari sacram scripturam in lingua illyrica, nisi evangelia, epistolas, et confessionem ac
communionem et in die proprio sequentia mortuorum). Kad je pak god. 1480. otok Krk
doSao pod mletaCku vlast, izdala je mletaCka vlada 24. travnja 1481. novomu krCkomu
providuru Franji Bembu ovaj nalog: »Nalaze se na onom otoku (Krku) u stanovitom sa-
mostanu nek! kaludjeri Hrvati, koji vr§e ! slave slufbu Bo2ju po obiCaju hrvatskom; ti
se (kaludjeri) iz stanovitih razloga moraju ukloniti s rec^enoga otoka. Stoga zapovijedamo
tebi, da mora§, Cim na otok stigneS, otjerati tc hrvatske redovnike, te im zabraniti, da se
ikad vi§e vrate na reCen! otok. Pobrini se jo§ za druge redovnike, koji Cc u reCenom sa-
mostanu boraviti i slu2it! po naSem, latinskom obii^aju*. Providur je jamaCno izvrSio nalog
svojih gospodara. Jo§ prije toga bijaSe kralj MatijaS Korvin. boravccM u drugoj polovici
studenoga 1480. u gradu Jajcu, primio neke franjevce, koje bijahu MletCani s otoka Krka
protjerali (religionis fratribus ordinis sanct! Francisci, quos Vcneti de insula Vegie eo.
quod nostri fuissent subditi. de quibusdam claustris exclusisscnt). pa im je odredio za pre-
bivanje neke manastire u okoliSu Skradina, Sto no su prije pripadali fratru Aleksandru
Dubrovcaninu. VrativSI se na to kralj u Zagreb, izdao je tu 24. sijeCnja 1481. banima i

40 HRVATSKO KRALJEVSTVO U XV. STOLJECU I PRVOJ CETVRTI XVI. STOLJECA.

banovcima Hrvatske i Dalmacije, kao i kapitanima grada i varosi Skradina posebni
pismeni nalog, da bjegunce Franjevce u darovanim njima samostanima brane i stite od
svih, koji bi im smetali.

Knjizevnost latinska i slavensko-hrvatska. Vjecito komesanje na tlu hrvatskoga
kraljevstva tijekom petnaestoga stoljeca i u prvoj cetvrti sestnaestoga nije nimalo bilo na
nstrb knjizevnosti, pace je sve to vecim obcenjem i prometom urodjenika s doselicama
uznapredovala. Politicka je raztrganost prijecila, te se nijesu stvorila veca kulturna i knji-
zevna sredista, izuzev jedino obcinu grada Dubrovnika. K tomu je nevolja od Turaka
gonila brojne ucenjake, knjizevnike 1 umjetnike ii tudjinu (Italljii, Ugarsku, Njemackii,
Ffancuzku), gdje su nasli sigurnija zaklonista, pa onda radili i privredjivali za one zemlje i
narode, ii kojima su zivjeli.

Obcenje izmedju hrvatskih zemalja (narocito primorja hrvaisko-dalmatinskoga) i
Italije bilo je od starine zivahno, a postalo je jos zivlje, odkad je velik dio toga primorja
dosao (1409. — 1420.) izravno i konacno pod inletacku vlast. Tim bise u dalmatinskim gra-
dovima (Ninu, Zadru, Sibeniku, Trogiru, Spljetu, Hvaru), pa i li slobodnom Dubrovniku
sirom otvorena vrata utjecanju tadanje talijanske kiilture, pa tako i preporodu kla-
s i c k i h n a u k a (h u m a n i z m a), koji je tada u Italiii slavlje slavio.

U Dalmaciju i primorsku Hrvatsku presadjivali su humanizam u prvi kraj brojni
Talijani, koji su ovamo dolazili kao svecenici (biskupi, opati), politicki i sudbeni cinov-
nici mletacki, kancelari i notari, a napokon kao ucitelji. Za njima su se povadjali i uro-
djenici, koji su vise nauke izucili u Italiji. Tako se je dogodilo, da se je narocito u primor-
skim gradovima Dalmacije sve vise zanemarivalo do mace narjecje romansko
(dalmatinsko), kojim se je dosad u obicnom zivotu govorilo, i koje je bilo srodno na-
p u 1 j s k o m u d i j a 1 e k t u talijanskomu; pa je mjesto njega u obicnom zivotu mah preo-
timalo mletacko narjecje talijansko, a u javnim poslovima klasicna latinstina.
Taj se preokret moze potanko pratiti u Dubrovniku, a obcenito i po ostalim gradovima na
otocima i u primorju.

U Dubrovniku govorilo je urodjeno plemstvo jos na koncu 14. stoljecu pretezito
domacim dijalektom dalmatinskim, slicnim napuljskomu narjecju; hrvatski jezik bio je
vecini plemica takodjer poznat, a govorili su njim brojni doseljenici s iztoka, zatim pucani
u gradu i podaniCx obcine po kotaru. Talijanski humanista i ucenik Petrarkin, po imenu
Ivan Raven janin (Ser Joannes quondam magistri Conversini de Fregnano), koji
ie god. 1384. — 1387. u Dubrovniku sluzio kao obcinski kancelar, tuzi se na nepriliku, s t o
njega nitko ne razumije, a ni on nikoga, pa mu treba sve raditi po
t u m a c u. Dubrovcani su doduse poslije osnovali skolu, u kojoj se je ucio klasicki
latinski jezik, pace i starogrcki jezik; no uza sve to pise Filip de Diversis
iz Luke, koji je godine 1434. — 1440. bio rektorom te gradske skole, ovako: »U
svim vijecima i uredima gradjanskim i kaznenim govornici, odvjetnici, sudci i konzuli
po odredbama zakona govore latinski, a ne slavenski; ali ne nasim italskim jezikom, ko-
jim govore i razpravljaju s nama, vecunekakvom drugom puckom govoru
njima osobitom, sto se od nas Latinaca ne moze razumjeti (sed
quodam alio vulgari idiomate eis speciali, quod a nobis Latinis intelligi nequit), ako nijesi
vican nekoliko, pace mnogo takvomu govoru. Kruh (panem) zovu pen, otca (patrcm) tata,
kuca (domus) kaze se chexa, ciniti (facere) fachir, pa tako dalje, sto sve cini govor nama
nepoznatim«. Medjutim vec u drugoj polovici petnaestoga stoljeca javljaju se u Dubrov-
niku urodjeni humaniste, koji se izticu poznavanjem klasickoga latinskoga jezika i knjizev-
nosti njegove. Izmedju njih proslavili su se svojim knjizevnim radom dva C r i j e v i c a
ili C e r V a, jedan kao latinski pjesnik, a drugi kao latinski povjestnicar, pa onda Jakov
B u n i c (Bonus).

KNJ12EVN0ST LATINSKA I SLAVENSKO-HRVATSKA.

Aelius Lampridius Cerva (1463. — 1520.), hrvatski Ilija Crijevic, odu§evio
se je u Riniu za svoga naukovanja u kolu pjesnika i uc^enjaka, koji sii se skiipljali oko
Julija Pomponija Leta, predsjednika rimske akadeniije, tako za latinsku starinu, da su ga
ondje vec u 22. godini nje}3:ovoj ovjen^ali pjesni(3kim vijencem. VrativSi se oko god. 1490.
11 Dubrovnik bio je jedan od najgorljivih pobornika humanizma, te je u svojim pjesmama.
listovima i govorima nastojao svojim sugradjanima utuviti u giavii, da su oni pravi prav-
cati potomci starih Rimljana (propago vera, verior colonia bis prolesque Quiritium). Nje-
gov imenjak Aloysius de Cerva (1459. — 1527.). koji je vi§e nauke izucio u Parizu i
ondje pritnio pridjevak Tu-
bcro (odatle zvani L u d o-
V i c n s Tuber o). napisao
jc opet u latinskom jeziku
povjestnicu svoga vijeka od
god. 1490. do 1522., u kojoj
je prikazao ne samo tadanje
zgode u Hrvatskoj i Ugar-
skoj, nego i po ostaioj Ev-
ropi. Radi elegantnoga sloga
latinskoga prozvan bi dubro-
vackim Sallustijem (il Sal-
lustio Raguseo).

I Jacobus Bonus
(1469.— 1534.), hrvatski Ja-
kov Bunic, svrsio je nauke u
Italiji. Bio je trgovac po
zvanju i kao pleinic obav-
Ijao je mnoge visoke sluzbe
u svomu zavicaju, ali se mi-
niogred bavio i latinskim
pjesnictvom. Jos oko 1500.
godine stampao je on, valjda
u Bologni, epsku pjesmu »Dc
raptu Cerberi«, najstariju po-
znatu epsku pjesmu, sto je
nikia na hrvatskom tlu. Do-
§av§i po njoj na glas i po-
svetivsi je naknadno papi
Leonu X. dobi on od pape
Castni zadatak, da u epskoj
pjesmi obradi evangjeosku
nauku o 2ivotu i radu Isusa ^

Krista. Na§ je DubrovCanin izvrSio taj zadatak prije talijanskoga pjesnika Jeronima Vide
i 1526. godine za pape Kiementa VII. bude doStampana u Rimu njegova pjesma »De vita
et gestis Christi«, koja ima 16 pjevanja i prcko 1000 heksametara. U istoj knjizi Stampao jc
Bunic sav svoj dotadaSnji rad na pjesnii^kom polju.

Uz oba Cerve, Jakova Buni(ia i druge Dubrovdane javljaju se humaniste i po osta-
lim gradovima Dalmacije svc do Nina. U Trogiru iztiCe se osobito Johannes So-
bota ili Ivan Subotic (t 1469.) kao gorljiv hutnanista. Od njegovih radnja poznati
su dosad samo neki listovi, Sto ih je pisao zadarskomu iiadbiskupu Mafeju Vallarcssu,
takodjer prijatelju rimske starine i starolatinske kulture. No najodliCnlji od svih dahnatin-

'< 'nap a^truana la-frnnflf) 53 ihprfrg/nrfm.h-^.ih'c rftnlie

flDuj3vs.Dr.jjwitajF8<3ffiafl BH/gK-gRicffitfrfiJODvawAa^ii

iffal>'inw^> jnadlia^n. [j|] stfti jtfta •n-fuamayxmb f robflBa*

aiia<3nacs «>afi5a ionviliidi

0 aEuara3!rafl8R>tfljg />li t biUd'ijoj;* ""Ci [fi:;?CijCM'^[h

t-3.'3^jti|i!nm3U)BfiRi'3*?m.i ^»b(n)liR/.

•£i'3*viiimihi.»rh.vS'«ai'iU'0£i' j^aobiMWOTgrtiij «0baiJm«»

Clbunc bjcuian'nj 3.'e^*«vg/.« jgntn;^'

tp:cmt magiitcr M.n ^^1^^,, f^^^ yg^ ♦.-u^tB

dread OC tbo:cfaniC5 Bwswasia+rvxsvanurtm-*

STRANICA HRVATSKOGA (GLAGOLSKOGA) BREVIJARA-
OD GOD. 1493.

42 HRVATSKO KRALJEVSTVO U XV. STOLJECU I PRVOJ CETVRTI XVI. STOLJECA.

sko-hrvatskih humanista bio je bez dvojbe Sibencanin Juraj Sizgoric (Sisgoreo),
kojega je zbirka latinskih elegija i pjesama izasla god. 1477. stampana u MIetcima s na-
pisom: »Georgii Sisgorei Sibenicensis elegiarum et carminum libri III. Impressum est hoc
opusculum in Venetiis per magistrum Adam de Rodueil, sub anno incarnationis domini
1477.« Pisao je i latinskom prozom o povjestnici svoga rodnoga grada, kao i u obce o
Dalmaciji i narodu u njoj.

U Slavoniji, pa onda u Ugarskoj utro je put humanizmu jedan od prvih Ivan (Q j e-
1 e t i c?) Vitez od Sredne (1400.— 1472.), sin siromasnoga plemica iz krizevacke zu-
panije. Izucivsi vise nauke u Italiji bio je tajnikom gubernatora Ivana Hunjada i odgoji-
telj sina njegova, potonjega kralja Matijasa Korvina, kojemu je u srce zasadio Ijubav za
humanizam i preporodjenu uifijetnost. Vrseci zatim razne duhovne casti (kao biskup ve-
likovaradinski i napokon nadbiskup ostrogonski) bio je glavni suradnik kralja Matijasa
na kulturnom polju. Njegovom pobudom osnovao je kralj Matijas sveuciliste u Pozunu,
zatim akademiju nauka i glasovitu knjiznicu u Budimu. Na svim ovim zavodima pona-
mjestao je kralj pretezito umne muzeve iz Hrvatske i Dalmacije, a narocito iz Dubrov-
nika. Na sveucilistu naucali su uz ine Dubrovcani Serafin Bunic i Toma Baseljic, dva
ucena bogoslovca; u akademiji izticu se uz predsjcdnika Ivana Viteza mladjega (biskupa
vesprimskoga i sinovca nadbiskupova) jos Ivan Cesmicki (Janus Pannonius), zatim Tro-
giranin Ivan Statilic (Statileo), knez Juraj Frankapan, i Julio Dalmatin; a kao predstoj-
nici i cuvari knjiznice spominju se Feliks Dubrovcanin i zemljak njegov Petar Zamanjic.
Prvi je bio na glasu radi podpunoga znanja jezika kaldejskoga, arapskoga, grckoga, latin-
skoga, talijanskoga i hrvatskoga, kao i radi vjestine svoje u sitnoslikarstvu; drugi opet
bio je znamenit kao bogoslovac i filozof. No od svih je najpoznatiji Ivan Cesmicki
ili Janus Pannonius (1434. — 1472.), po majci svojoj Barbari necak nadbiskupa Ivana
Viteza od Sredne. Rodjen u Cesmici (de Chesmicze) u krizevackoj zupaniji izgubio je rano
otca; na sto ga je ujak Ivan Vitez u trinaestoj njegovoj godini (1447.) poslao na nauke u
u Italiju. Ucio je kod Ivana Quarinija u Ferrari, a zatim je zivio u Padovi i Mantovi,
odakle je zalazio u Firencu, Rim i Napulj. Qod. 1458. vratio se je kao vec dobro poznati
pjesnik latinski i ovjencani doktor prava u domovinu, te je 1460. postao biskupom pecuj-
skim, premda mu je bilo tek dvadeset i sest godina. Kao pouzdanik i poslanik kralja Matijasa
poSao je god. 1465. papi Pavlu II. u Rim, kojom je prigodom pokupovao u Italiji sve
knjige i rukopise, do kojih je samo mogao doci. Ali god. 1471. stupi zajedno sa svojim
ujakom i drugim velikasima u zavjeru protiv kralja, na sto morade pobjeci iz Ugarske,
te se skloni u pavlinski samostan u Remetama kraj Zagreba. Tu i umre u drugoj polovici
god. 1472., te bi sahranjen u samostanskoj crkvi. Na grobnicu mu stavise napis, koji bijase
sam za zivota izpjevao, i u kojemu kaze, da tu pociva Ivan, koji je prvi k z a v i c a j-
nomu Dunavu priveo s Helikona lovorom ovjencane bozice, te moli,
»neka zavist bar postedi njegov grob i napis na njemu« (Hie situs est Janus, patrium
qui primus ad Istrum — Duxit laurigeras ex Helicone deas. — Hunc saltem titulum
livor permitte sepulto; — Invidie non est in monumenta locus). Od njegovih historijskih
i pjesnickih djela sacuvane su samo njegove pjesme (Panegyricon, Elegiae, Epigrammata),
koje su god. 1512. — 1518. stampane u Becu, Bologni i Krakovu.

Humaniste bavili su se poglavito latinskom poezijom, povjestnicom i starinama. Ali
je bilo medju njima znatne razlike. Jedni su se zanosili, da sto bolje izuce i oponasaju kla-
sicni latinski jezik i slog; drugi su se opajali sadrzinom te stare knjizevnosti i pogan-
skim duhom njezinim. Medju humanistima dalmatinsko-hrvatskoga primorja razabiru se
nadalje jos dva smjera: jedni odisu strastvenom mrznjom na sve, sto nije latinsko, te pre-
ziru narocito slavensku i hrvatsku rijec; drugi se opet, potaknuti bas humanizmom, za-
nimaju za hrvatski govor, kao i za tvorevine puckoga duha hrvatskoga. Na celu prvima
stoji Dubrovcanin Ilija Crijevic, dok kolo drugih vodi Sibencanin Juraj Sizgoric. Crijevica
Ijubav za klasicku starinu cini gotovim odrodom; on se obara na hrvatsku rijec, koja se

KNJI2EVN0ST LATINSKA I SLAVENSKO-HRVATSKA.

"IT^

>•' "fijjricuira

ilidlnujii'.irii ;■ . •;rrt0

■;>;;^!

iiiii/arvawia *

CO .

UBasW.-iiXIUlpjl.'f.U;

*' muiJKw: iriiR>!b:j i

u Dubrovniku tada sve viSc ozvanja. U jednoj pjesmi svojoj vapi on: »Uz ponioc pre-
dobrih bogova neka se povrati stari kviritski (latinski) govor, koji je nedavno izumro
pritisnut poplavom divljeg susjedstva. Neka povrati Epidavru Plauto, §to mu
je oteo nezgrapni Skit a... Tako te nestati ilirskoga kriCanja (stribiligo illu-
rlca) . . .« Ali ti vapaji nijesu koristili, jer je u Dubrovniku sve vi§e preotimao maha hr-
vatski govor, pace se javljalo i dubrovaCke vlastele, kao primjerice Ivan QuCeti(S
(1451.— 1502.), koja su uz grCke i latinske stihove gradila i hrvatske.

Sizgoric nasuprot s najvedim zanimanjem i Ijubavl prouCava sve, §to je hrvatsko,
kako to svjedoc^i njegov latinski spis »0 polozaju Ilirije i varoSi Sibenika godine 1487.«
(De situ Illyriae et civitate

Sibenici a. 1487.). Govoreci " . _

u 17, glavi o obicajima svo-
jih Sibenskih sugradjana, koji
su tada bili pretezno Hrvati,
spominje i ovo: »Uz zakone
imaju na§i gradjani i obicaje,
neke zasebne, a neke tudjin-
ske, koje prihvatiSe od su-
sjeda, Sluze se naime ilir-
skim (hrvatskim) poslovica-
ma (proverbiis), koje smo
mi prozvali dicteria, i koje
smo iz domacega jezika (ex
lingua vernacula) preveli na
latinski zajedno sa J. Nau-
pleom, ucenim i razboritim
dovjekom. Cini se bo, da
nijesu oStroumniji od njih
(poslovica) ni zakoni Solo-
novi, ni §to je Numa Pompi-
lij izmislio, ni sama nauka
Pitagorina. 2ene osim toga
na pogrebu pjevaju n a r i-
c a 1 j k e (nenias), dirajuci i
potiCuci na suze srca gordih
muzeva; te su (naricaljke)
fe§(5e (ferventiores) od placa
Tetide i majke Eurialove,
kad su za izgubljenim sino-
vima barbarski jadikovale. I
na vjenCane dane igraju6i

kolo pjevaju poskoCnice (epithalamia), kakovih nijesu Culi pjevati ni KatuI ni Klaudijan.
Obijestna nadalje i stra§6u obuzeta mlade2 pjeva nodu Ijubavne pjesme (amatoriuni
carmen), kakovih jedva da je saCinio ugladjeniTibul, ili meki Propercije, ili puteni Likoridin
Qal ili Lesbijka Safo. A vrte(ii tijest za priugotavljanje ulja smiSljaju i z m j e n i C n e
e k 1 o g e (eglogas alternas), rekao bi, da Damet i Menalka pripjevaju prcd Palemonom«.
Si2gori6 poznavao je dakle poslovice hrvatskoga naroda, a i sve vrsti narodnih pjcsama,
koje zovemo ?.enskima. Nesumnjivo da su mu bile poznate i gdjekoje junaCke pjesme, koje
su se pjevale o Filipu Mad^.arinu, Sibinjanin Janku i sestri(iu mu Sekuli, a mo2da ve(5 i o
kralju MatijaSu, Zmajognjenom Vuku i banu Doj^inu.

"iJiti^UJ.:- „-.. -Talo

U'TUJDODO fIR? PiO[Dtjrg +t^ltt)F«B

.1/ llm '.nUJWSi K<-.;

STRANICA HRVATSKOGA (OLAQOLSKOQA)
MIS ALA OD QOD. 1483.

44 HRVATSKO KRAUEVSTVO U XV. STOLJECU I FRVO.I CETVRTI XVI. STOLJhXA.

Sizgoric je toliko cijenio i zavolio hrvatsko iiarodno pjesnictvo, da je cudo, sto
nije i sam propjevao hrvatskim jezikom. Medjutim je to uciiiio mladji suvremenik njegov,
Spljecanin Marko Marulic (1450. — 1524.), koji se smatra o t c e m n m j e t n o ga
pjesnictva hrvatskoga, a po torn lijepe knjigc hrvatske. • Bio je potomak stare
vlasteoske porodice spljetske, a iziicio je vise nauke u Padovi, gdje mu je bio uciteljem
glasoviti Picentini. Uza sve to prigrlio je on samo vanjsku formu humanizma, dok je
inace ostao vjeran vjersko-crkvenomu smjeru sredovjecne knjizevnosti. To dokazuje sav
obilati rad njegov u latinskom i hrvatskom jeziku. Najznamenitije hrvatsko djelo njegovo
jest epska pjesma »J u d i t a«, koju je dovrsio 22. travnja 1501. u gradu Spljetu. Pjesnik je
n sest pjevanja (libara ili knjiga) obradio starozavjetnu pripovijest o junakinji Juditi, koja
je Olofernu glavii odrubila; a gradio je stibove, kako sam kaze, »po obicaju nasih (hr-
vatskih) zacinjavac i josce po zakonu onih starih (grckih i latinskih) poet«. Judita bi stani-
pana latinicom prvi put u Mletcima god. 1521. s napisom: Libar Marka Marula Splicanina,
u kom se iidrzi istorija svete udovice Judit u versih hervacki slozena, kako ona ubi voj-
vodu Oloferna posridu vojske njegove i oslobodi piik izraeiski od velike pogibili«. Namah
slijedece godine 1522. izaslo je stampom drugo izdanje te knjige. Marulic je spjevao jo§ i
drugu epsku pjesmu manjega obsega, naime S u s a n u, zatim mnogo lirskih pjesama po-
glavito vjerskoga i poboznoga sadrzaja, medju kojiina je i »M o 1 i t v a suprotiva
T u r k o m«. U toj se pjesmi moli svemogucemu, da spftsi krscanstvo i suzbije Turke, kako
je pobio vojsku Idumejaca i Moabite, kad su htjeli unistiti puk izraeiski.

Prilicno u isto vrijeme, mozda malo prije ili poslije Marulica, pojavili su se u Dubrov-
niku hrvatski pjesnici Sisko Mencetic (1457. — 1527.) i Gjore Drzic (1463.? do
1501.). Prvi je bio svjetovnjak, koji je god. 1521. i 1524. vrsio knezevsku sluzbu; drugi je
bio svecenik, te je god. 1498. obavljao sluzbu notara u kaptolu stolne crkve dubrovacke.
I ako se spominje, da je vec god. 1420. — 1430. bilo u Dubrovniku mlade vlastele, koja su
gradila hrvatske stihove; i ako se znade, da je vec Ivan Gucetic uz grcke i latinske pjesine
pjevao i hrvatske: Mencetic i Drzic ipak su prvi, kojih su se pjesme sacuvale. Oni su pro-
zvani prvim hrvatskim trubadurima, jer su sc povodili za juzno-francuzkini
trubadurima, kojih se je pjesma razsirila i po sjevernoj Spaniji (Kastiliji), pa odanle i po na-
puljskoj kraljevini u Italiji. Narocito se je Mencetic ugledao u Serafina (t 1500.), najmla-
djega izmedju znamenitijih pjesnika napuljske skole.

Sirenju knjizevnosti tako latinske kao i hrvatske mnogo je doprinijelo k n j i g o-
tiskarstvo. Latinske knjige stampale su se u Mletcima, Becu, Krakovu i drugdje; hr-
vatske pak knjige, narocito one s glagolicom pisane, u Mletcima i Senju.

Najstarija glagolicom tiskana knjiga hrvatska jest misal od god. 1483., na kojoj
je na posljednjem listu nastampano: »Let Qospodnjih 1483. meseca pervara (februara)
dan 12. ti misali bi§e svrseni«. Qdje je stampana, nije zabiljezeno; ali se nagadja, da je
tiskana u Mletcima. Deset godina iza toga izasao je u Mletcima glagolski brevi-
jar ili casoslov, kojega je 13. ozujka ,1493. dostampao rnletacki knjigotiskar, magi-
star Andrija de Thoresanis de Asula, tast najslavnijega mletackoga tiskara Alda Manu-
cija. U Mletcima je izucio Stamparsku vjestinu Q r g u r S e n j a n i n, kojega je poslije
arcidjakon i vikar senjske crkve Silvestar Bedricic pozvao u Senj, da nastampa nekoliko
glagolskih knjiga. Njegovim trudom dovr§ena bi 27. kolovoza 1507. knjiga »Narucnik plc-
banusev«, sastavljena »po Urbanu iz Otocca i po Tomasu djakonu«. kanonicima crkve
senjske. Grgur Senjanin stampao je iza toga jo§ pet drugih kojc obrednih koje bogo-
slovnih knjiga, medju njima i misal god. 1509. Prva latinicom stampana knjiga hrvat-
ska bit ce. koliko se dosada znade, spomenuta ve6 »Judita« od Marka Marulica (go-
dine 1521.).

Umjetnosti. Preporod (r e n a i s s a n s c) umjetnosti u Italiji doimao se je silno ta-
kodjer susjedne Hrvatske i Dalmacije. Pojavilo se mnoztvo umjetnika sviju grana, koji
su slavno djelovali budi u domovini budi u tudjini

UMJRTNOS>T(.

()d Hnijctnika, koji su sc proslavili izvan domovine, da spomenemo najprije one,
koji su radili II U^arskoj na dvorn kraija Matijasa Korvina. Tu sc osobito iztide J a k o v
S t a t i I i c (Statileo) iz Trojiira, jcdiiako odIiCan «raditeij. kao i kipalf ()d .icradjevina njc-
govih spoininjcmo biskupske dvorc u Novigradu (Ncograd) i stolnu crkvu u Vacu. Oko
god. 1467. izradio. je od mjedi Ijevene kipove kraija Matijasa i otca rnii Ivana Hunjada,
zatim kip Minerve, sva tri za kraljevski grad u Budimu. Nadalje je stvorio kipove Hor-
kiila, Diane i Apolona, kojima bi ureSen trg sv. Jurja u Budimu. Drug! Trogiranin, po imenu
Ivan D a 1 m a t i n (magister Johannes Dalmata de Tragurio) bio je znamenit kipar (sta-
tuarius sive marmorum sculptor). ProslavivJi se u Rimu, gdje je god. 1471. izradio grob-
nicu pape Pavla l\. za cikvu sv. Petra, posao je na poziv kraija Matije u Ugarsku, gdje
je djelovao svc do smrti kraljeve. Kralj mu je ostao duzan vece svote za njegove radnje,
pa da mu se oduzi, darovao mu je vi§e posjedovanja, medju njima i kaSteo Majkovec u
krizevackoj zupaniji. Jos god. 1489. dne
10. srpnja izdao je kralj Matija§ pismo na
slavonske bane i banovce, da magistra
Ivana Trogiranina stite u posjedu rece-
noga ka^tela. Po smrti Matijasa kraija
vratio se je magistar Ivan u Italiju, gdje
je radio poglavito u gradu Jakinu. Treba
jos iztaknuti Feliksa Dubrovca-
jii i n a, predstojnika knjiznice kraljeve u
'ilBudimu, koji je bio vrstan sitnoslikar
(fniniaturista) i poglavica sitnoslikara na
kraljevskom dvoru.

•' Mnogo je hrvatskili uiiijetnika bilo
Vazasuto po Italiji, koji su sc ondje ili usa-
Vrsili ili zasluzbe trazili. No ostalo ih je
hjnogo i u domovini, tako da je g o t o v o
p svakom gradu Hrvatske i
pa'Imacije bilo vise znameni-
t1 h g r a d i t e 1 j a, k i p a r a, s 1 i k a r a
i iimjetnih obrtnika (zlatara,
mjedorezaca, yezilja i t. d.). Pojedinaca
imadc i u Slavoniji, narocito u Zagrebu i
po samostanima. Najvise sc u to doba
,skupii() umjetnika bas u Dubrovniku, a za
iijim u Trogiru.

Od crkvi. kojo sii ii to vrijeme gradjcnc, iztiCe se osobito stolna crkva s v.
J a k o V a u S i b c n i k ii, koju je zasnovao i zapoCeo graditi Juraj Matejcvic (1441.), a od
icod. 1475.— 1517, nasiavio Trogiranin Ivan Fiorentino. Prekrasna crkva pokazuje dva
sloga; od temelja do stropa pobocnih ladja razabire se mietacka gotika, a u gornjem djelu
Zajedno s kubetom plemenita renaissanca. Sazidana je od samoga mramora i tesanog ka-
mena, a i krov joj je od kamenitih plo(ia, tako da na njoj nema nijedne opekc. Crkva ima
sliku bazilike, a razdijeljena je na tri ladje; srcdnja ladja pociva na pet visokih i vitkih
stupova. Osobito je znamenit glavni zrtvenik i visoko kiibc; u obce je crkva iznutra sva
od kamena (irtvenici,. krstionica i kanoniCke stolice), a to sve u slogu najplemenitije re-
naissance. Spomena je vrijedna joS crkva sv. Marka u KorCuli. Stolnoj crkvi u Trogiru
prigradjena bi god. 1468. pokrajna kapela sv, Ivana Ursina, koja je krasnim kipovima
ureSena, a gradili su je Nikola Fiorentino i Andrija Aleksijev. U Trogiru, Spljetu i Dubrov-
niku |K)digiiuti sn takodjer krasni nadgrobnl spomenici u slogu renaissance; najodliCniji Je

PROCELJE CARINARE (DOQANA, SPONZA) U
DUBROVNIKU.

Zsrada je dovrSena god. 1520. ProCelje sagradjeno

je u slogu renaissance, a veliki prozori u nile-

taCkoni slogu, U udubitii drugoga sprata snijeSten

je kip sv, Vlalia, zastitnika obcine dubrovackc.

46 HRVATSKO KRALJEVSTVO U XV. STOLJECU I PRVOJ CeTVRTI XVI. STOLIECA.

grobni spomenik Ivana Sobote (Subotica) od god. 1469. u dominikanskoj crkvi u Trogiril.
U Slavoniji podignuto bi u to doba vise gotskih crkvi; tako je herceg Ivanis Korvin
(1490. — 1504.) sagradio pavlinsku crkvu u Lepogiavi, od koje se je do danas sacuvao sanio
presbiterij.

Kako je u obsegu hrvatskoga kraljevstva bila do polovice XV. stoljeca vecina
crkvi izgradjena, to su se tada crkve pretezito samo pregradjivale i popravljale. U dru-
goj polovici toga stoljeca grade se vise s v j e t o v n e (profane) z g r a d e tako u Hrvat-
skoj i Dalmaciji, kao i u Slavoniji.

U primorskim gradovima, koji su pod mletackom vlasti, pa i u slobodnom Dubrov-
niku stalo se je po mletackom uzoru graditi palace za gradske knezove.

KNE2EVSKA PALACA U DUBROVNIKU.

stanice za obavljanje javnih posala (1 o g g i a\ zatim razni javni uredi, kao c a r i n a r e
(dogapa) itd. Najznacajnije zgrade te vrsti jesu knezevska palaca i carinara u Dubrovniku.
Knezevska palaca u Dubrovniku podignuta bi vec u cetrnaestom stoljecu, all
ta je prigodom pozara 9. kolovoza 1435. izgorjela. Na to bi napuljskomu graditelju Ono-
friju Onosiforo di La Cava povjereno, da gradi novu palacu. AH i ta je god. 1464. stradala
od pozara, tako da je od nje ostala samo dvorana u prizemlju i skaline s lijeve strane. Ve-
liko vijece dubrovacko pozvalo je na to graditelje Michelozza Michelozzi i Jurja Mate-
jevica (graditelja sibenske crkve). Potonji je izgradio krasno procelje palace, koje je pri-
godom potresa god. 1667. dosta stradalo. Uza sve to je knezevska palaca, i kakova je
sada, pravi biser javne gradjevine u slogu rane renaissance s gotickim primjesama. Ne-
daleko od knezevske palace stoji carinara (dogana, sponza), koja je takodjer neka

UMjETNOSti.

mjesavina gotskih oblika i renaisance, ali se uza sve to prikazuje kao posve skladna cje-
lina. Dovrsena bi Kod. 1520.

Neprestana pogibelj od Turaka dala je povoda, da se je, osobito u krajevima, izlo^e-
nim turskim navalama, pocelo podizati gradove, kaStele, kiile i tvrdinje, a uza to stalo se
i vec obstojece varoSi, crkve i dvore utvrdiivati, opasujiici ih zidovima i ku-
! a m a. Tako nastadoSe brojne gradjevine za obranu hrvatskih zemalja. Tako su
primjerice plemici u Turopolju za obranu svoje obcine oko god. 1467. podigli kaSteo Lu-
kavec. Jednako su se biskupi i kaptol
zagrebacki pobrinuli, da sto jace
utvrde stoinu crkvu sv. Stjepana i
kaptol. Biskup Osvaldo Thuz ostavio
je za utvrdn stolne crkve 7000 zlat-
nih forinti. I zaista ie poslije nadbi-
skup ostrogonski i protektor bisku-
pije zagrebacke Tomo Bakac od Er-
deda dao crkvu i biskupske dvore
opasat' zidovima i kulaina, od koiih
bi jeuna prozvana Bakaceva kula. Ta
je kula stajala do najnovijeg vre-
tnena; nad njezinim zagradjenim vra-
tima bio je smjesten kamen s nadbi-
skupovim grbom i napisom (Tho.
Car. Strigon. A. D. 1517.), koji je jav-
Ijao, da su kule i ograda oko crkve
dovrsene god. 1517. Nakon potresa
od 6. (ili 26.) ozujka 1502., kojom bi
prigodom u varosi na brdu Qradcu
sru§en zvonik crkve sv. Marka, te
oStecene i varoske z'idine, pregnuse
gradjani, da obnove svoju varos.
Kralj Vladislav 11. darovao im je u to
ime god. 1505. sto zlatnih forinti a
1511. opet dohodke od tridesetine za
tri godine, koje bi dva gradjana platiti
morala. U izpravi kraljevoj, koju je
torn prigodom izdao, narocito se iz-
tiCe, da su i onako od starinc troSne
zidinc potresom pretvorenc u gotovu
ruSevinu, a jedan toranj da se je
posve sruSio (cum intelligamus in
meniis et edificiis civitatis nostre
montis Qrecensis alioquin longa ve-

stutate ruinosas per terremotum proximum magnam ruinam factam fuisse, unam
vero turrim penitus collapsam esse, et ob id menia ipsa, presertim cum in confinibus civi-
tas ipsa sita sit, necessaria reformacione et restauracione plurimum cgcre . . .).

R i z n i c e biskupskih crkvi u Zagrebu, Zadru, Spljetu i Dubrovniku, koje su ve6 u
proSla stolje(ia bile krcate umjetninama i dra?ocjenostima, obogatile su se novim daro-
vima. Herceg IvaniS Korvin, obnovitelj pavlinskoga samostana i crkve u Lepoglavi, da
rovao je oko god. 1491. samostanskoj riznici ove dragocjenosti: 1) dva kaleia. ureSena
dragim kamen jem, s pliticama; 2) dva kale^a bez dragulja, s pliticama; 3) Cetiri misnice

ORB NADBISKUPA I KARDINALA TOME
bakaCa od RRDEDA.

Kamen s grbom i napisom bio je uzidan u ne-
davno poru!^enu (polu)kulu BakaCevu pred stol-
nom crkvom sv. Stjepana u Zagrebu. Sad je kamen
pohranjen u zemaljskom arheolo?.kom muzeju u
Zagrebu. Napis se 5ita ovako: Tho(ma)s car-
(dina)l(is) StriRondensis) a(nno) D(omini) 1517.

48 HRVATSKO KRALJEVSTVO U XV. SToLJEdU I PRVOJ CETVRTI XVL STOLJECA.

(casulae) ures^ne biserjem i dragim kamenjem; 4) monstraciju ili pokaznicu (za pohranu
sv. tijela), i veliku, vrlo staru i tezku kadionicu od srebra, pozlacenu; 5) iiaKlaviiike (hu-
meralia) s gemmama; 6) veliku srebrenu kupu (phiala) s lijevkom (fusoriuin); 7) srebretie
i pozlacene vrceve sa srebrenim svijecnjacima. Suvisc je herccg dao samostanu vrlo dra-
gocjeni plast svoga otca kralja Matijasa, koji je kralju na frigijski nacin vezla i darovala
zarucnica njegova. Bas taj dar hercega Ivanisa svjedoci, kako se je u to vrijeme gomi-
lalo blago u biskupskim i samostanskim riznicama.

U Bosni su nakon pada kraljevstva umjetnosti posve zahirile. §to se bijase dotle
pribralo dragocjenosti i umjetnina, ili raznesose bjegunci na sve strane, ili razgrabise do-
bitnici Turci, Bogatoj riznici porodice Kosaca nestade traga, dok je predposljednja kra-
Ijica Katarina ponijela svoje dra-
gocjenosti sa sobom u Rim. U
Bosni ostadose razvaljeni zamci
i porusene crkve, koliko ih nijesu
Turci pretvorili u dzamije. Su-
vise preostadose jos s t e c c i ili
mramorovi (maseti), prekri-
vajuci citava polja. Medju ta-
kove stecke spada i grobnica
Ivana (Ivanisa) Pavlovica kod
Bukovice, sjeveroiztocno od Ja-
blanice na rijeci Neretvi. Na pro-
celju grobnoga kamena vidi se
cvatuce stablo, s desna je oru-
zano celjade, a s lijeva okrunjena
zenskinja. Na gornjoj strani ka-
mena vidi se opet s desna kaciga
s pokrovcem, koji se svrsava
krinom, a s lijeva stoji cirilicom
zapisano: »Sije grob Pavlovica
Ivana«.

Materijalna kultura. Tije-
kom XV. stoljeca stalo se je na
tlu hrvatskoga kraljevstva raz-
vijati rudarstvo. Dne 21. ve-
Ijace 1463. izdao je kralj Matijas
Korvin u Budimu knezu Petru
Zrinskomu povelju, kojom je
ovlastio njega i njegove po-
tomke, da smiju svuda na svo-

jim posjedima traziti i kopati rude zlatne, srebrene, olovne i razne druge, a da zato
ne placaju nikakvih daca.* Na temelju te ovlasti uredili su knezovi Zrinski rudnik ili maj-
dan u Qvozdanskom, te su stali raditi i o torn, kako da ondje osnuju i k o v n i c u
n o V a c a. Dne 15. sijecnja 1525. desio se je na kraljevskom dvoru u Budimu jedan sluz-
benik (Joannes Cherneky) kneza Nikole Zrinskoga »u poslu kovanja novaca i srebrenih
majdana gospodara svoga« (in facto et negocio cussionis monetarum et fodinarum argenti
domini sui). U svibnju iste godine slao je opet kralj Ljudevit II. cetiri rudara (magistris

STECAK na OROBU ivana (IVANISA)
PAVLOVICA.

Kod Bukovice, sjevero-iztocno od Jablanice na

rijeci Neretvi. Cirilski napis »Sije grob Pavlovica

Ivana*.

* Knezovima Frankapanima bijaSe pravo bezplatnog kopanja ruda podijelio jos kralj Si-
gismund poveljom od 11. studenoga 1392., izdanom u prilog knezu i banu Ivanu Frankapanu.

MATERIJALNA KULtURA. 49

inontanistis) iz Zvolena u kraljevimi Hrvatsku (ad regnum Croacie), da pregledaju rudnike
knezova Zrinskih (ad reuidenda montana domini Zriny). Te je rudare 4. svibnja odveo u
Hrvatsku neki Mihajlo Radaj, sluzbenik bana Franje Bacana, te je za putni tro§ak primio
10 forinti.

Za knezovima Zrinskima povodili su se i drugi velikaSi i prelati. God. 1523. dozvoho
je kralj Ljudevit II. kiiezu Petru Keglevicu, tada jajackoimi kapitanu, da smije kroz dva-
deset i pet godina svuda na zemljiStima grada B u 2 i n a vaditi zlato, srebro, bakar, ze-
Ijezo, olovo i kositar, rude taliti i kovinu obradjivati i rudama se koristiti, placajuci jedino
propisanu dacu kraljevskoj komori. Dvije godine zatim, naime 1525., sklopio je Petar Ke-
glevi6 ugovor s nekim rudarskim majstorinia radi kopanja ruda u Buzimu; podjedno uta-
nacio je i pogodbu s kovacem novaca (conductio impressoris monetarum per Petrum Ke-
g.'evich). Napokon je kralj Ljudevit II. 12. prosinca 1521. zagrebackomu kaptolu izdao po-
velju, kojoni je iijeinu dozvolio, da po svima gorama, gradovima i posjedima, koje ima u
Ugarskoj i Slavoiiiji, smije kroz deset godina traziti i kopati rude zlatne, srebrene, ba-
krene, zeljezne, olovnc, kositrene i ostale, i sav njihov prihod upotrebiti u svoju korist, je-
dino da od prihoda placa kruni pristojecu joj pristojbu (lucrum camcrae).

Sijela obrta i trgovine bili su i u ovo doba gradovi (varo§i) i trgovi (trgo-
vista). Qradjanski stalez bijase se tako podigao, da je vec Sigismund god. 1396. i 1397.
poceo zastupnike odlicnijih gradskih obcina pozivati i na sabore (u Temesvar i Senj). Neki
su kraljevi osobito pogodovali obrtnim zadrugama ili cehovima. Tako je kralj
Matijas Korvin, boraveci u varosi na brdu Qradcu kod Zagreba, potvrdio 23. kolovoza
1466., obrtnu zadrugu i ceh sostara (sutorum et artificum societatem vulgariter c z e h),
podijelivsi joj sve slobostine i uobicajene povlastice, koje su uzivali slicne zadruge u dru-
gim slobodnim varosima. Jednako slobodno pismo izdao je kralj istoga dana za zadrugu ili
ceh krznara, uzdara ili remenara (pro parte universitatis pellificum et artificum frenorum,
ac corrigiatorum). Oko god. 1480. pristupili su potonjoj zadrugi jo§ i sedlari. SoStarskomu
cehu potvrdio je statut ponovno herceg i ban Ivanis Korvin 11. travnja 1504. U prvoj
c^etvrti XVI. stoljeca poceli su i obrtnici drugih zanata na brdu Qradcu osnivati cehove.
Tako je nastao ceh ostrugara, bravara, kovaca i cestara (potonji su pravili mac^eve i no-
zeve), koji nije doduSe sastavio posebni novi statut ili pravilnik, vec je god. 1521. pri-
hvatio onaj statut, sto ga je od god, 1510. imao jednaki ceh u Krizevcima. Velikomu obrtu
i tvornicama nalazimo traga samo u Dubrovniku. Tu je Fiorentinac Petar Pintela go-
dine 1490. osnovao prvu tkaonicu sukna, a god. 1520. utemeljio je vlastelin Nikola Lukaric
prvu tvornicu svilenih tkanina. Suvise bilo je u Dubrovniku i dilja (skverova) za gra-
djenje brodova.

Kraljevi, bani i pojedini velikaSi trsili su se, da podjeljivanjem sajamskih pri-
vilegija podignu trgovinu onih varoSkih ill trgovistnih obcina, koje su im podlo^ne bile.
Kralj Matija§ Korvin podijelio je 22. svibnja 1489. gradu Senju privilegij, da mo?-e na
dan sv. Petra i Pavla, kao i nckoliko dana prije i poslijc toga blagdana obdrzavati go-
d i § n j i s a j a m (nundinas sen fora annalia). Trgovi§tu K r a p i n i podijelio je isti kralj
19. studenoga 1489. prava za dva godiSnja sajma; jedan na Florijanovo, a drugi na Ladi-
slavljevo (prvi sajamski privilegij dobila je Krapina jo§ g. 1418. od kneza Hermana Celj-
skoga). V a r a f d i n primio je privilegija sajamska od kneza i bana Ulrika Celjskoga
(1448.) i bana Ivana Vitovca (1462.) za sajam poslije blagdana sv. Jakova. Zagreb
imao je slicna privilegija jo§ iz proSlih stoljeCa (1256. i 1372.). Nema sumnje, da su sliCnc
povlastice imali jo§ i drugi gradovi i trgoviSta, kao Kriievci, Kopnvnica i drugi.

Huducii da su nutarnjoj trgovini po kopnu mnogo smetale mitnicc, koje su poje-
dini vclika^i i plemic^i podizali na svojim posjedovanjima, te od putujuCih trgovaca pobi-
rali mitniearirtu ili maltarinu, to je trebalo vi^e puta odrediti, tko i gdje smije mitnicu dr-
■latl i koliku maltariiui pobirati. SuviSe su pojedini kraljevi davali i obnavljali povlastice
Klaie, Hrv. povj. III. (5.) 4

50 HRVATSKO KRALJEVSTVO U XV. STOUECU I PRVOJ CETVRTI XVI. STOLJECA.

za neke graflske (varoske) obcine, kojima su njihove trgovce oslobadjali od svakoga pla-
canja maltarine.

Jos u XIV. stoljecu (god. 1349.) bise ukinute u Slavoniji sve nepravedno podignute
mitnice. Na saboru kraljevine Slavonije u Krizevcima 12. svibnja 1481. opet bi ustanov-
Ijen tocan cjenik za svaku robu, od koje se je placala mitnicarina, te odredjeno, da se
vlastela, kojima pripada pravo pobirati mitnicarinu, kazne gubitkom svoga prava, ako bi
pobirali vecu dacu, nego sto je bila cjenikom ustanovljena.

Frenia cjeniku od god. 1481. placala se je mitnicarina ovako: Od pojedinih kola sapetih,
(suknoni) natovarenih, jedan forint. Od kola, natovarenih suknom, a nesapetih, pol forinte. Od
tkane svile i skupocjenog sukna talijanskoga, od mirodija, ulja, smokava i juzno-talijanskih stvari,
od svake funte 4 denara. Od limuna i narandza po iunti 2 denara. Od kola natovarenih svinutom
kozom pol forinte. Od kola kamene soli, bude li sto kamena ili vi§e, po cetiri denara i jedan
kamen soli; ne bude li sto kamena, 4 denara. Od morske soli od svakih kola polovica vaganice
gradske mjere, zvane cetvrtinka, od iste soli jos i 4 denara. Od kola natovarenih zeljezom 4 de-
nara. Od kola svjezih riba 4 denara. Od kolica natovarenih ribama 2 denara. Od kola nasoljenih
ili osusenih riba 7 denara. Od kola natovarenih psenicom i zitom 4 denara. Od kolica recenoga zita
2 denara. Od kola natovarenih vinom ili pivom 4 denara. Od kola natovarenih (suhom slaninom
ih suhim mesorn, voskom, krznom za krznare, subama, lanom, platnom, bijelim darovcem, medom,
uzetima, loncima, postolarskim pepelom) po 4 denara. Od kola malvazije 12 denara. Od konja
trhonose svake robe 2 den. Od dvokolice svakovrstne robe 2 den. Od vola 1 denar. Od svinja i
krava po K' denara. Od manjih konja nepodkovanih i zdrebica po 1 denar. Od velikih osedlanih
konja 4 denara. Od pet ovaca 1 denar. Od sira, jaja i slicnih stvari, koje obicavaju zene nositi na
glavi, /^ denara; ako je manje od 10 siraca i 50 jaja, ne placa se nista. Od pilica i ptica, ako ne
vrijede 10 den., ne placa se nista; ako vrijede 10 den., H den. Od covjeka trhonose 1 den. Od pjesaka H
den. Od 20 koza 1 den. Od 20 odojaka 1 den. Od dva prazna lagva za prodaju 34 den. Od tri bednja 1 den.
Od roguznih kosara, koje covjek nosi, 1 denar. Od skoranja i ostale obuce do pet pari skoranja i
do deset pari cipela Yi denara; sto je manje, ne placa se nista. Od dvije ugotovljene koze 1 denar.
Od cetiri neugotovljene (koze) 1 denar, Od novih kola 1 denar. Od dva nova kotaca 34 denara.
Od brenta i skafa, koliko se na krkacu moze ponijeti, 34 denara. Od lemesa, sjekira, motika, lo-
pata, svjedara, kosa, po funti 34 denara. Od voca kakve drage vrsti neka se uzme primjerena pri-
stojba. Mesari, ako prodadu meso i kozu, neka plate 1 denar; ako ne prodadu, 34 denara. Od koz-
lica ili janjica jednoga ili dva, od pet pilica, odojka jednoga ili dva, jednoga kamena soli i jednoga
zeca ne placa se nista, ako se ne mogu prodati za 12 denara; ako se mogu za toliko prodati, Yi
denara. Kupci soli, koja vrijedi izpod 12 denara, ne placaju nista. Trgovci od jedne bacve ulja
1 denar. Od luka, maca, strjelice i stita po 34 denara. Od kola, u koja je upregnuto Cetiri ili sest
zivotinja, 4 denara; od kola sa dvije zivotinje 2 denara. Od kolica, koja covjek vuce, 1 denar. Od
svatovskih kola i svatova ne placa se nista. Od zita plemica i neplemica, koje se vozi u mlin, ne
placa se nista. Oni, koji prate kmetove, ne placaju nista. Od svinja, koje se gone u sumu na ziro-
vinu, od sto glava 6 denara; od petdeset 3 denara, a sto je manje od dvadeset, 1 denar. Od stvari
ili pokuctva plemica, ako se prevazaju ili prenose iz jednoga posjeda na drugi, ili kad ga nabave
za kucnu potrebu, ne placa se nista. — Jos bi odredjeno, da se placa onakim denarima, kojih sto
vrijede jednu forintu; zatim da se pristojba, placena na glavnim mitnicama, ne smije opet zahtijevati
na podruznicama.

Izmedju varoskih obcina, koje su bile posve oprostene od placanja maltarine, iztice
se osobito siobodna obcina na brdu Qradcu kod Zagreba. Njezin privilegij potvrdjivali su
redom kralji i ban! hrvatski, kao god. 1435. kralj Sigismund i ban Matko Talovac, godine
1449. knez i ban Ulrik Celjski, i 1464. kralj Matijas Korvin. Uza sve to nijesu pojedini veli-
ka§i postivali slobodu zagrebackih trgovaca, pa je stoga kralj Matijas na obcem sudu u
Zagrebu 22. veljace 1481. ponovo zapovjedio tuzenim velikasima i prelatima, da se po-
kore kraljevskim nalozima. Iz doticnoga spisa doznajemo, koji su knezovi i plemici nepra-
vedno utjerivali maltarinu. Bili su to poimence ovi: knez Stjepan Frankapan pod gradom
Ozljem, u Lukovdolu, Ribniku, Hojsicu, Moravicama, Delnicama, Lokvama, Brodu, Hre-
Ijinu, Modrusama, Tounju, Grobniku i Dubovcu; knez Dujam Frankapan u Ledenicama;
knez Ivan Frankapan u Cetinu; knez Nikola Frankapan u Trzcu na Korani; knez Zrinski
pod Zrinjem 1 Pedalj-gradom; Juraj Mikulicic u Buzimu i Juraj Herendic u Lipi, Ivan Krup-
ski pod Krupom i Feci, Qregorije Bradac u Bistrici, pan Luzicki u . . . . , Mihajlo i Tomo

MATERIJALNA KULTURA. 5l

Tompa od Horsove u mjestu Jaxabrisda, vojvoda Ivan Humski u mjestu Chorgd i Oara,
Bernardin StoCic u mjestima Skradu, Frajlihoviti u Komogojni, Juraj upravitelj opatije to-
puske u Topuskom, Qrangji i BerkiSevini, i napokon knez Ivan Kurjakovic u Mutnici.

Ali ni to nije koristilo, jer je i dalje bilo velikaSa, koji nijesu marili za kraljeve za-
povijedi. Jos 24. kolovoza 1498. zabranjuje kralj Vladislav knezu Bernardinu Frankapanu,
da trazi maltarinu od zagrebacke robe, koja se dovaza u ModruSe; a istoga dana javlja
svim crkvenim dostojanstvenicima, velika§ima, knczovima, kastelanima, plemicima i nji-
hovlm sluzbenicima, kao i gradovima, trgovi^tima, selima i njihovim upraviteljima, sud-
cima, vesnicima, mitnicarima i svima drugima, da su Zagrebcaiii za svoju robu oproSteni
od svake maltarine; tko se njegovoj zapovijedi ne bi pokorio, nalo^it cc banima i ba-
novcima, da ga svom silom na posluh prisile.

Od god. 1420., dotiCno 1480., sva je morska trgovina u rukama mletac^ke ob-
cine, koja je gospodarica Jadranskoga mora. Jedinl Dubrovnik, koji je ostao pod zaStitoin
hrvatsko-ugarskih kraljeva, umio je odrzati svoju slobodnu trgovinu na moru, pa(ie je i
za svoju kopnenu trgovinu na balkansko-grc^kom poluotoku stekao od turskih sultana za-
sebnih povlastica.

XII.

FERDINAND I. HABSBURGO VAC

(1527.— 1564.).

IVAN ZAPOLJA

(1527.— 1540.).

Izbor kralja Ferdinanda I. (1. sijecnja 1527.) i kralja Ivana Zapolje (6. sijecnja 1527.); borbe iz-
medju protukraljeva do krunisanja kralja Ferdinanda u Stolnom Biogradu (3. studenoga 1527). —
Turci osvoji§e Jajce s Citavom banovinom (1527.— 1528.). Obnovljena borba izmedju Ferdinanda I.
i Ivana Zapolje; provala sultana Sulejmana u Ugarsku i podsada Beca (27. rujna do 14. listopada
1529.); ratovanje u Slavoniji do primirja od 8. listopada 1530. Srednja stranka u Ugarskoj i Hr-
vatskoj (1531.-1532.). — Bezvladje u Hrvatskoj i Slavoniji (1532.-1537.). Treca provala sultana
Sulejmana u Ugarsku i podsada grada Kiseka (9.-30. kolovoza 1532.). Turci osvojiSe Pofegu
s Citavom zupanijom (srpnja i kolovoza 1536.), zatim grad Klis (12. ozujka 1537.). Vojna Kocijanova
na Turke i poraz krScana kod Qorjana (9. listopada 1537.). — Bani Toino Nadazdi i Petar Ke-
glevic (1538.-1542.). Mir u Velikom Varadinu (24. veljaCe 1538.). Smrt Ivana Kocijana (27. listo-
pada 1539.). Smrt Ivana Zapolje (22. srpnja 1540.). Cetvrta provala sultana Sulejmana u Ugarsku
(1541.) i posljedice njezine. Junactvo kneza Nikole Zrinskoga u boju pred PeStom (1. listopada
1542.). — Banovanje kneza Nikole Zrinskoga (1543. — 1556.). Peta provala sultana Sulejmana u
Ugarsku; pad Valpova, Orahovice, Caklovca, Bijele Stijene, Vocina, Stupcanice i Brezovice (1543.);
nastavak turskih osvajanja u Ugarskoj i Slavoniji; pad Kraljeve Velike (1544.) i utvrdjivanje Siska,
poraz Bildensteina i Zrinskoga kod Konjscine (4. svibnja 1545.) i pad grada Moslavine; petogodiSnje
primirje s Turcima (19. lipnja 1547.). Erdeljski poslovi od god. 1548. do smrti Jurja Uti§eni(ia
(17. prosinca 1551.); obnova rata s Turcima (1552.), pad Virovitice (1552.), Cazme i Dubrave; mei-
dan Nikole Zrinskoga kod Qjurgjevca (24. kolovoza 1554.). Prva podsada Sigeta (11. lipnja do
31. srpnja 1556.) i bojevi Nikole Zrinskoga kod Rinje {22. i 23. srpnja 1556.); pad Kostajnice (17.
srpnja 1556.). Nikola Zrinski rijeSen banije (25. prosinca 1556.), a Ivan Ungnad vrhovne kapitanije.
— Posljednje godine Ferdinandova vladanja (1557.-1564.). Ban Petar Erdedi i vrhovni kapitan
Ivan Ltnko\'\6. Pobjeda Ivana Lenkovi(3a kod Svete Jelene (19. lipnja 1557.); provale bosanskoga
pa§e MalkoSbega u Hrvatsku (1558.-1561.) i pad Otoka, Bu§evi(ia. LjeSnice (1558.) i Novigrada
(16. lipnja 1560.); poraz MalkoSbega na Kupi blizu Hrastovice (8. listopada 1561.). Ban Petar Erdedi
provalio u tursku Slavoniju gotovo do Po2ege, a sigetski kapitan Nikola Zrinski razbio pofezkoga
sandzaka Arslanbega kod Moslavine na Dravi (26. ofujka 1562.); mir s Turcima na osam godina
(1. lipnja 1562.). Maksimilijan okrunjen za kralja ugarsko-hrvatskoga (8. rujna 1563.); zakljuiak
crkvenoga sabora u Tridentu (6. prosinca 1563.); Juraj Dra§kovi(i postao zagrebaCkim biskupom
(19. studenoga 1563.). Smrt kralja Ferdinanda (25. srpnja 1564.); razdioba njegove drfavine medju
sinove; osvrt na njegovo vladanje u Ugarskoj i Hrvatskoj.

Podor grada Cetina u Hrvatskoj.

FERDINAND I. HABSBURGOVAC

(1527.— 1564.)

IVAN ZAPOLJA

(1527.— 1540.).

zbor kraija Ferdinanda I. (1. sije^nja 1527.) i kralja Ivana Zapolje
(6. sijednja 1527); borbe izmedju protukraljeva do krunlsanja kraija
|L^^. Ferdinanda u Stolnom Biogradu (3. studenoga 1527.). Namah iza
'^-- 5. rujna 1526. — mozda vec sutradan — stigli su u Slavoniju i Hr-
vatskij izvjestni glasi, da je nesre(3ni kralj Ljudevit 11. na bijegu
s Muhackog polja tuzno poginuo. SuviSe ie prestravljenomu narodii za-
prijetila pogibao, da ce Turci, koji bijahu vec obladali iztocJnom Slavoriijom
(Srij'emom i jednim dijelom Vukovske 2upanije), provaliti u zapadnu Sla-
voniju i Hrvatsku. Kako je ban Franjo Badani pobjegao za kraljicom Ma-
rijom u Pozun, a onda se sklonio na svoja posjedovanja u zapadnoj Ugar-
skoi, bio je tada narodu u Slavoniji i Hrvatskoj jedino uzdanje k n e z
Krsto Frankapan, a uza nj knez Ivan Karlovi(J. S (!3etama, koje bi-
jahu oba kneza u Zagrebu skupila, udariSe najprije prema Dravi, da zakrCe
turskim Cetama prelaz preko te rijeke; a onda predje Krsto sam preko
Drave, da brani jugo-zapadnu Ugarsku. Jednu Cetu od 500 konjanika posia
pade sve do Stolnoga Biograda, da ondjeSnje 2itelje ohrabri, da se ne
razbjegnu na sve strane.

Medjutim bijaSe i nadvojvoda Ferdinand 8. rujna doznao za smrt
svoga Surjaka. Desio se je ba§ u Innsbrucku, gdje se je spremio, kako 6c
pomagati svoga brata Karia V. protiv francuzkoga kraija Franje F. i njegovih saveznika.
Ferdinand se je s mjesta okanio daljega uplitanja u poslove zapadnc Kvropc. pak je svu
brigu posvetio nastojanju, da se zadobavi prijestolja ugarsko-hrvatskoga i CeSkoga, za

58 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.).

koja je mislio, da ga idu i po nasljednom pravu supruge Ane i po zajamcenim ugovorima
izmedju Habsburga i Jagelovica. Nadao se je. da ce ga pri torn pomagati upravitelji i
velikasi njegovih nasljednih austrijskih zemaija, a uz njih poglavito obudovljela sestra
Marija. K tomu je ocekivao podpore i od poiedinih velikasa ceskih, ugarskih i hrvatskih,
narocito pak od posljednjih, i jer su mnogi od njih drzali imanja u Kranjskoj i Stajerskoj.
i jer ih je jos za ziva Ljudevita pomagao s vojskom i novcima, da se obrane od Turaka.
Ta njegovi »kapitani vojske protiv Turaka«, po imenu Nikola Jurisic i Ivan Kocijan
(Katzianer) bratimili su se vec vise godina s hrvatskom gospodom, koja su jos nedavno
htjela Ferdinanda proglasiti kraljem bosanskim!

• Jos 8. rujna izdao je Ferdinand zapovijed svojim austrijskim namjestnicima u Be^u,
da sto prije razasalju u sve kraljevine i zemlje, koje su smrcu Ljudevita II. ostale bez
vladara, pouzdane povjerenike ili komisare, koji ce ugovarati sa stalezima, da ga priznadu
za svoga kralja i gospodara. Po njegovom nanutku izdaju namjestnici u Becu vec 15. rujna
vjerovna pisma za komisare, Za Hrvatsku bit ce komisari knez Krsto Frankapan, kojemu
je Ferdinand dva dana pred bojem na Muhackom polju darovao sest centi baruta, tri
centa olova i dvadeset pusaka; nadalje kapitan austrijske vojske Nikola Jurisic, i na-
pokon Ivan Puchler, zapovjednik grada Mebova na medji hrvatsko-kranjskoj. U Slavoniju
poci ce opet zemaljski kapitani susjednih austrijskih oblasti: Sigismund Dietrichstein iz
$tajerske i Ivan Auersperg iz Kranjske. Svi ti komisari ponijet ce sa sobom pisma Ferdi-
nandova na pojedine knezove, biskupe, plemice i gradove, u kojima ih poziva, da mu se
poklone, i da u njegove ruke predadu utvrdjena mjesta u svojim oblastima.

Malo iza toga, — dne 23. rujna — , sastao se je sabor kraljevine Slavonije u gradu
Koprivnici. Tko je sabor sazvao, nije izvjestno, no vjerojatno je, da je to ucinio knez
Krsto Frankapan, zeleci udesiti sve za obranu hrvatskoga kraljevstva, buduci da je sul-
tan Sulejman jos uvijek boravio u Budimu. Ne spominje se, tko je sve bio na saboru; ali
se znade, da su sabrani stalezi s najvecim odusevljenjem pozdravili kneza Frankapana. Iz
jednoga grla (una voce) klicali su stalezi: »Hocemo da tvoje gospodstvo bude nas upra-
vitelj i vrhovni branitelj (nostro governator et defensor generale), te se svi podajemo pod
tvoju vlast (et si damo tutti sotto 1' obedienza toa). Jer ti si u svoje doba pohitao Jajcu
u pomoc i oslobodio ga od Turaka, a sada u casu razsula ovoga kraljevstva ostavila su
nas sva nasa gospoda osim tvoga gospodstva. Stoga ne cemo nikoga nego tebe za svoga
glavara i branitelja«. Na to su stalezi pograbili kneza, te ga tri puta podigli u zrak, pro-
glasivsi ga tako svojim starjesinom (superior) i zastitnikom. Neka ih on brani od sva-
koga: tako od Turaka kao i od krscana, koji bi im htjeli nasilja ciniti; neka podjedno
bude u samoj zemlji sudac i miritelj medju strankama. Sabor je nadalje dozvolio knezu
izvanrednu dacu, po jednu zlatnu forintu ili dukat od svakoga ognjista (ili dimnjaka). Jos
bi knezu Krsti i zagrebackomu biskupu Simunu od Erdeda povjereno, da na celu poslan-
stva podju kraljici udovici Mariji u Pozun, pak da joj izkazu sucut i zalost staleza poradi
smrti kralja i supruga njezina. Kako se je poslije javljalo iz Ljubljane u Mletke, predla-
gah su vec tada neki plemici nadvojvodu Ferdinanda za kralja; ali se Cini, da se je tomu
oprla vecina staleza. Sam Krsto Frankapan pise 29. rujna iz Koprivnice svomu prijatelju,
mletackomu patriciju Dandolu, da se nadvofvoda doduse sprema zauzeti ovo kraljevstvo
»oruzanom rukom« (armata manu); ali »da jednim glasom govore sva gospoda, plemici i
puk, da se vole pokoriti Turcima, nego biti pod Nijemcima« (che prima vono rendersi
al Turco che essere sotto alemani). Krsto se u tom pismu podpisuje »branitelj i zaStitnik
kraljevine Slavonije i zupanije Pozege« (tutor protectorque regni Sclavoniae et comitatus
Posegae). Ne zna se, da li je saboru pribivao ban Franjo Bacani; namah nakon svrSena
sabora, dne 30. rujna, boravi on zajedno sa senjskim i kliskim kapitanom Petrom Kru-
Xidem u gradu Varazdinu, odakle zaklinje Ferdinanda, da §to prije poslje recenomu kapi-
tanu novaca i vojnika, »jer ako oni gradovi (Senj i KHs) propadnu, sto Bog odvratio, to

STANAK U HAINBURQU. 59

ce i zemlje va§ega velicanstva snaci velika §teta« (nam si castra ipsa quod deus auertat
perierint: et regna vestre maiestatis dampna capient maxima).

Svakako je sabor u Koprivnici odredio tek najpotrebitije za obranu zemlje; u pi-
tanje, tko ce biti kraljem, kao da nije ulazio. JamaCno su slavonski stale2i htjeli ciekati, tko
6c pretegnuti u Ugarskoj i koga ce zapasti ceska kruna. Ina^e je vecina hrvatskih stalei^a
naginjala nadvojvodi Ferdinandu, dok je slavonsko plemstvo bilo oduSevljeno za vojvodu
Ivana Zapolju. Ta kolijevka roda Zapoljina stajaia je u slavonskoj zemiji (grad Zapolje
izmedju Vrbove i Nove Qradiske), pak kako da ne bi slavonski plemidi stajali uza svoga
zemljaka »Janu§a«. Kraj takih prilika sasvim je prirodno, da sc knez Krsto Frankapan
nije u prvi kraj priklonio ni Ferdinandu ni Ivanu Zapolji, pak ta njegova neodlucnost
mogia je roditi misao, kao da on sam Cezne za kraljevskim prijestoljem. Jo§ je vi§e uda-
rilo u oci, sto se on nije pridruzio poslanstvu, koje je polazilo kraljici Mariji u Po2un. On
je vodstvo poslanika prepustio zagrebacikomu biskupu Simunu od Erdeda, a sam je nakon
sabora na ^elu svojih ceta opet presao preko Drave u jugozapadnu Ugarsku, kamo ga
pozivahu u pomoc zupanije izmedju Dunava i Drave, zaklinjuci ga da ih prime pod svoje
okrilje (accetar sotto V ombra et protezion sua). Od dvanaest ondjesnjih zupanija svakako
je obladao baranjskom, Simezkom i zaladskom, a valjda i drugima. U svim je zupanijama
ponamjestio straze i posade za obranu onih krajeva; u Simegu i Baranji ostavio je Cetu
konjanika pod svojim dvorjanikom Jerolimom (Jurisicem) Zadraninom, koji je jo§ 22. li-
stopada ondje stajao. te u obsirnoj poslanici mletackoga patricija Ivana Antuna Dandola
0 svemu obavijestio.

Dok se ovako hrvatsko kraljevstvo u prva dva mjeseca nakon boja na MuhaCkom
polju nije izjavilo ni za Ferdinanda ni za Ivana Zapolju, radila su oba takmaca svom sna-
gom. da steku priznanje u Ugarskoj. Moglo se je nagadjati, da ce nekadanja dvorska
stranka u vrijeme kralja Ljudevita II. prionuti za Ferdinanda, a da ^e plemicka ili ni-
rodna stranka s vodjom svojim Stjepanom Verbecom ostati vjerna svomu Ijubimcu Ivanu
Zapolji. Medjutim je Ferdinandu trebalo redom prije predobiti clanove bivse dvorske
stranke, ako je 2elio, da se oko njega okupe. Tu mu je u prvom redu pomagala sestra
Marija u Pozunu, gdje se bijahu oko nje skupili vodje recene stranke. Uz nju vrijedio je
Ferdinandu osobito nekadanji tajnik kralja Ljudevita, po imenu Toma Nadazdi, kojega
bijaSe nedavno na njemackom drzavnom saboru u Speieru upoznao i zavolio. Jo§ prije
20. rujna nalazimo Nadazda pri Ferdinandu u Linzu; tu mu predaje popis od dvadeset i
devet velikaSa ugarskih i slavonskih, koje bi morao svakako predobiti, ako hode postati
kraljem ugarskim i hrvatskim. Od slavonskih velika§a spominju se poimence zagrebaCki
biskup Simun od Erdeda, ban Fran jo Ba6an, Ivan Tab, Ladislav More, Ivan Bani^
(Banffy) i drugi; od ugarskih biskupi Pavao Varda, Toma Salahazi i Stjepan Brodaric:
nadalje palatin Stjepan Bator, vojvoda Ivan Zapolja, ^uvar krune Petar Perenj i jo§ neki.
Na osnovu toga popisa gledao je sada Ferdinand, da predobije reCenu gospodu. NajviSe
mu je bilo do biskupa Salahaza i Brodarida, zatim do palatina Stjepana Batora, vrhov-
noga duvara blaga Aleksija Thurza i po^unskoga kapitana Ivana Bornemise; oni bi bili
kao ncka matica, oko koje bi se okupila austrijska stranka u Ugarskoj. Ferdinand jc tima
velikaSima obe(iavao, da de poStivati temeljne zakone drfavne, da 6e braniti zemlju od
svih neprijatelja, naroCito od Turaka. i to ne samo svojom silom. nego i silama Citavoga
carstva njemaCkoga. Tako se prikloni njemu vecina reCenih velikaSa ugarskih, to radije,
Sto im je nadvojvoda obe<5ao jo§ i bogate nagrade. paCe i gotove novce. Da bi se sve po-
trebito udesilo, ureCe Ferdinand sporazumno sa sestrom Marijom stanak u Hain-
burg za 14. listopada 1526.; onamo 6e doC\ Ferdinand sa svojim austrijskim sa-
vjetnicima i sestra njegova Marija iz PoJ!una sa najpouzdanijim ugarskim velikaSima.
Kraljica Marija obratila se je takodjcr na kneza Krstu Frankanana, da i on dodje na
stanak, i poslala mu je ovo pismo: »OdluCili smo sastati se s prejasnim principom Fcrdi-
nandom, nadvojvodom austrijskim, predragim bratom naSim. pak smo urekli ro^iSte za

FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.).

dojducu nedelju u gradu Hainburgu, koji je odavie dvije milje udaljen. Buduci pak da je
na onom stanku potrebita nazocnost vase vjernosti, za koju razabrasmo, da je i onako
od vjerne nase gospode i podanika Hrvatske i Slavonije zajedno s drugovima odredjena
za oratora k prejasnomu bratu nasemu: stoga opominjemo vasu vjernost, da odlozivsi
sve druge stvari i poslove zajedno sa svojim drugovima bez oklevanja doci izvoli i
mora, tako da vec buduce nedelje ill sutradan u Hainburgu budete. Inako da ne ucinite.
Dato u Pozunu 1526.« All Krsto Frankapan nije se odazvao pozivu kraljicinu, dok su ostali
posianici s biskupom Simunom od Erdeda malo zatim zaista u Pozun stigli.

Medjutim nije mirovao ni Ivan Zapolja sa svojim poglavitim privrzenikom Stje-
paiiom Yrbecom. Najprije su htjeli predobiti obudovljelu kraljicu Mariju tim, sto ju je Ivan

Zapolja zamolio, da podje za njega; ali
kad je ponosita kraljica ponudu njegovu
odbila, stali su pribirati svoje privrze-
nike, pak i oni urekose stanak za
14. 1 i s t o p a d a u T o k a j u, koji je
tada bio u vlasti Zapob'inoj. Tako su se
u isti dan nasla na okupu dva zbora:
jedan u Hainburgu, a drugi u Tokaju,
a sve to nedelju dana iza toga, sto je
sultan Sulejman ostavio Ugarsku i Sla-
voniju.

Na stanku u Tokaju bili su uz
Ivana Zaoolju i Stjepana Verbeca jos
jegarski biskup Pavao Varda, Ivan Doj-
cin, Petar Perenj, zatim zastupnici ne-
kih gornjo-austrijskih gradova i mnogi
manji plemici. Odluceno bi nakon dvo-
dnevnoga vijecanja, da se sto prije sa-
zove sabor za izbor kralja. Dne 5. stu-
denoga imade se sastati u Stolnom Bio-
gradu izborni i krunitbeni sabor; tko ne
dodje onamo, proglasit ce se izdajicom
i lisiti svih imanja svojih. Naravno, da
nazocni skupstinari nijesu ni pomisljali
na drugoga kralja, nego na svoga druga
Ivana Zapolju. U isti mah vijecao je
Ferdinand sa sestrom Marijom u Hain-
burgu. Sigurnosti radi bijase ona ve-
cinu velikasa ugarskih i slavonskih
ostavila u Pozunu, da ga cuvaju, a
sobom je povela tek vesprimskoga biskupa Tomu Salahaza i Aleksija Thurza. Tu
se je medju inim Ferdinand rijesio, da se i on dade birati za kralja na zasebnom iz-
bornom saboru. Kako je bio o svemu obavijesten, sto se je radilo u Tokaju, mislio je izprva
sazvati sabor u Komoran na isti dan, kad ga je urekla Zapoljina stranka, ali poslije se je
predomislio, te je odabrao blagdan sv. Katarine (25. studenoga). I zaista je namah nakon
svrsena stanka palatin Stjepan Bator razaslao pozive za buduci sabor, oznacivsi kao dan
izdanja tih poziva 9. listopada, da se ne bi razabralo, kako su ih .Zapoljci pretekli. Jed-
nako je Ferdinand 18. listopada poslao dva svoja pouzdanika, Ijubljanskoga dekana Jurja
Kreutzera i Erazma Dornberga u Pozun, da ugovaraju sa zaostavsim ondje poslanicima
Slavonije, kao i s njihovim vbdjom, zagrebackim biskupom Simunom od Erdeda. Medju-

FERDINAND (I.) KAO AUSTRIJSKI NADVOJ-
VODA.

Po savremenoj slici nizozemskoga umjetnika u
narodnoj galeriji slika u Budimpesti.

SABOt^ U STOLNOM BIOQRADU.

tlm ve6 22. listopada putuje biskup Simun k nadvojvodi u BeC, a 23. listopada svjetuje
Toma Nadazdi nadvojvodu, neka naprosto obeca biskupu sve, §to bi zatrazio; kad jednom
Ferdinand vlast svoju utvrdi, zadovoljit ce se Simun i s manjim, nego §to sada zahtijeva.

U to je vojvoda Ivan Zapolja io§ iednom pokuSao, da predobije kraljicu Mariju
^enitbenim ponudama. Ali mu je kraljica udova odlu(^no odgovorila: »Ako bih ja, Cesa
me Bog oslobodi, to ucinila, smatrala bi me moja braca Karlo i Ferdinand za svoju ne-
prijateijicu. Brat moj Ferdinand vec se je na stanku u Hainburgu zavjerio, da ce za krunu
toga kraljevstva zivjeti i umrijeti; ja ne mogu biti izdajica svoga brata*. Uvrijedjeni pro-
sac pregnuo je sada, da se izvrSe zakljueci stanka u Tokaju. S pomocu Petra Perenja,
svoga privrzenika, ugrabio je krunu sv. Stjepana, a zatim je smjestio svoje cete u pogla-
vite gradove Budim, Ostrogon, Vi§e-
grad i Stoini Biograd. Napokon je sam
poSao u Budim, kamo je stigao na koncu
listopada.

Medjutim osvanuo je 5. studeni,
a narod se jos ne bijase skupio u Stoi-
nom Biogradu. Sam Zapolja krenuo je
onamo tek 8. studenoga, te je onda
sutradan dao sve^ano sahraniti tijelo
pokojnoga kralja Ljudevita. Sabor bi
otvoren 10. studenoga. Tu su se nasli
na okupu svi biskupi osim Salahaza i
Brodarica, koji su stajali uz Ferdinanda,
zatim svjetovni velikasi, koji su nedavno
bili u Tokaju. Velikasi vijecali su u
gradskoj crkvi, a nize plemstvo i za-
stupnici gradova na otvorenom polju.
U zboru velikasa procitan bi najprije
zakljueak od god. 1505., kojim biSe svi
stranci izkljuceni s ugarskoga prije-
stolja, a na to bi Ivan Zapolja jedno-
duSno proglaSen za kralja. Poslije toga
po§ao je Stjepan Verbeci k sabranomu
plemstvu na otvorenom polju, te mu je
progovorio: »Znadete li, gospodo, da se
prejasni nadvojvoda Ferdinand otima
da budc nas kralj? liocete li ga iza-
brati?« »»Ni za koju cijenu,«« kliknuSe
plemiei u jedan glas. »Koga dakle ho- • ■*

cete«, pitao je on dalje. I opet se slozno odazvalo plemstvo: »»Vojvodu Ivana.«« Sad su
pristupili poslanici Ferdinandovi, po imenu Marko Beck, Sigismund Weichselberger i Filip
Breuer; no tek §to je jedan od njih stao govoriti, prekinuo ga je Verbeci, te je nataknuvSi
na koplje saborski spis od god. 1505. stao klicati: »0j Ugri, vidite li ovdje zavjet velikaSa
i plemstva, da cemo po smrti Ljudevitovoj birati vojvodu za kralja, i to bez odvlake. jer
nam je duSmanin svaki cas za vratom?« Na to je pridodao Franjo liodo: »»Medju nama
nema razlike mnijenja, Citavo plemstvo 2eli vojvodu Ivana za kralja.«« To je potvrdila
Citava skupStina i stala prijetiti Ferdinandovim poslanicima, tako da su morali §to br2e
ostaviti skupStinu, da iznesu iivu glavu. VeC sutradan (11. studenoga) okrunjen bi Za-
polja za kralja; vjenCao ga je njitranski biskup Stjepan Podmanicki, jer su oba nadbi-
skupa (ostrogonski i koloCki) bili poginuli na MuhaCkom polju. Poslije krunisanja vije(ialo

KRALJICA ANA, 2ENA FERDINANDA I.

Po izvornom bakrorezu od godine 1530., koji

imade Sir Montague Cholmeley. Ne zna se, da

11 je izvornik od Holbeina, Baldunga ill Brosa-

mera.

62 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— lS64.) I IVAN ZAPOLJA (1527.-1S40.).

se o vaznim stvarima. Uz ino bise pozvani svi, koji ne bijahu dosli na izborni sabor, da
se za petnaest dana poklone novomu kralju, jer ce se inace proglasiti za izdajice, Na to je
kralj Ivan stao nagradjivati svoje privrzenike. Biskupa Pavla Vardu imenovao je ostro-
gonskim nadbiskupom, Stjepana Verbeca svojim kancelarom, a cuvarom kriine i krun-
skoga blaga ostavio je dalje Petra Perenja. Napokon je kralj razaslao glasnike i na strane
dvorove, da njegov izbor objave i priznanje zatraze. Senjskomu biskupu Franji Jozeficu
povjereno bi, da ide u Mletke, papi Klementu VII. i francuzkomu kralju Franji.

Medju prvima, koji su se novomu kralju Ivanu pridruzili, bill su knez Krsto Fran-
kapan i zagrebacki biskup Simun od Erdeda. Cini se, da biskup Simun nije u listopadu
postigao svoga cilja, kad je ono u Becu boravio. Zlovoljan vratio se u domovinu, gdje ga
na dan izbora Zapoljina nalazimo u Cazmi. Malo pred tim, prvih dana studenoga, bijase
sam Krsto Frankapan posao u Pozun, da se u oci sabora u Stolnom Biogradu pogadja
s kraljicom Marijom i Ferdinandom. Ne zna se tocno, sta je sve od njih trazio; nagadja
se, da je zahtijevao, neka mu se povjeri vrhovno zapovjednictvo vojske i povrate njegovu
rodu oteta imanja, narocito grad Senj; suvise se prica i to, da je za Simuna Erdeda trazio
biskupiju u Jegru. Sta se je u Pozunu dokoncalo, ne znamo; no moguce, da se je i knezu
Krsti obecavalo, sto se nije kanilo izpuniti. Jos 23. studenoga 1526. pise kraljica Marija iz
Pozuna Frankapanu, da »prema njihovom dogovoru i njegovoj privoli« dodje svakako na
izborni sabor (ihr wollt unserer Abred nach und Ewer Verwilligung zu diesen Rakusch
kommen), a to je svakako dokaz, da se je jos uvijek u nj pouzdavala. Medjutim bas u to
vrijeme okanio se je Krsto posve Ferdinanda, te je odlucno stao uz Ivana Zapolju. Mozda
ga je na to sklonio biskup zagrebacki Simun od Erdeda, s kojim se bijase na povratku
svomu iz Pozuna sastao u Corgu. Sto su oba velikasa torn prigodom utanacila, nije zabi-
Ijezeno; ali se znade, da su ravno posli k Zapolji, te se njemu poklonili kao svomu kralju
i gospodaru. Zapolja je kneza Krstu svim mogucim nacinom odlikovao; imenovao ga je
svojim banom Hrvatske i Slavonije, vrhovnim kapitanom Ugarske izmedju Dunava i
Drave, vratio mu Senj i druge posjede njegova roda, pace povjerio mu i kraljevski grad
Bihac. Javljaju jos, da mu je podijelio Vransku prioriju, jer je tadanji prior Ivan Tah u
onaj par bio uz Ferdinanda, pace da mu je izbrojio gotovih 20.000 dukata, da opremi voj-
sku i zapocne borbu s Ferdinandovcima. Ni biskup Simun nije zlo prosao; on je dobio je-
garsku biskupiju, kako ju je trazio, a mogao je uz nju zadrzati i zagrebacku.

Pristupom kneza Krste i biskupa Simuna pretegla je posve Zapoljina stranka u kra-
Ijevini Slavoniji. No zato se je kraljevina Hrvatska to odlucnije priljubila Ferdinandu, kojega
su u to i Cesi dne 23. listopada 1526. izabrali za svoga kralja. Poslanici hrvatskih staleza
borave u polovici studenoga u Pozunu; jesu to dva starohrvatska plemica Ivan Perusic i
Caspar Krizanic. S njima je dosao i knez Ivan Karlovic. Dne 16. studenoga preporucaju
ih osobitoj paznji Ferdinandovoj Ijubljanski biskup Kristofor Rauber, zatim velikasi Juraj
Herberstein, Erazam Dornberg i Stjepan Pempflinger, koji su sabrani u Pozunu oko kraljice
Marije. Oko 25. studenoga hrvatski su poslanici u Becu, te ugovaraju s Ferdinandom.
Knez Ivan Karlovic, kojega je zavicaj — Lika i Krbava — nemilo opustosen od Turaka,
tako da mu starica majka Dora nema kamo skloniti glavu, vec mora obijati tudje pra-
gove, prima od nadvojvode za 4000 dukata u zalog slavonske gradove Medvedgrad i
Rakovec, koje je dosad drzao stajerski velikas Ivan Ungnad od Sonnecka; osim toga
nastoji Ferdinand u svakom pogledu ugoditi knezu Ivanu i njegovim drugovima, pace na-
miruje za njih trosak boravka u Becu. Ali do konacnoga sporazuma ne moze doci, jer
hrvatski poslanici nemaju obseznih punomoci. Ferdinand stoga salje hrvatske poslanike
natrag u Pozun, da ondje (mjesto u Komoranu, koji je u to dopanuo Zapolju) pribivaju
izbornomu saboru ugarskomu i da rade njemu u prilog; poslije svrsena sabora, prije
nego se vrate u domovinu, doci ce oni jos jednom u Bee, da ga pozdrave i od njega
upute primu. U Hrvatsku pak poslat ce sam Ferdinand svoje zasebne poslanike ili ora-

IZBORNI SABOR U POi^UNU.

tore s vjerovnim pismom i punomocima za hrvatski sabor, koji 6e se skupiti u gradu Ce-
tinu na dan sv. Tome, 21. prosinca 1526. Za oratore izabrao je Ferdinand detiri svoja
pouzdanika: beckoga prepoSta i doktora filozofije i prava Pa via Oberstaina, vrhovnoga
kapitana Nikolu Jurisica. kapitana Ivana Kocijana, i Ivana Puchlera. prefekta u Mehovu.
Njima je takodjer 5. prosinca izdao vjeroyno pismo s generalnom punomo^i.

Medjutim skupljala su se u Po2unu ugarska gospoda na izborni sabor. U oCi sabora
izdao je Ferdinand 30, studenoga dvije znamenite povelje. Prvom obvezao se je palatinu
Stjepanu Batoru, biskupima Salahazu i Brodaricu, hrvatskomu banu Franji Ba(ianu, po-
kladniku Aleksiju Thurzu, vranskomu priorii Ivanu Tahu. vrhovnomu stolniku Qa§paru
Horvatu, pecujskomu prepostu Ladislavu Macedonskomu, kraljevskim tajnicima Tomi Na-
dazdu i Nikoli Olahu, palatinskomu protonotaru Franji Revaju i ostalim kraljicinim sa-
vjetnicima, da ce za slucaj, ako bi izgubili svoja imanja ili casti, sve izgubljeno njima za
dvije godine povratiti ili im u svojim zemljama
jednako podijeliti, a dok to bude, davat ce
im zapadajucu ih placu i doznaciti primjerene
stanove; napokon da ce se u buduce kao kralj
kod razdavanja casti i posjedovanja osobito
na njih obazirati. Drugom poveljom zavje-
rio se je citavomu narodu ugarskomu, »da
ce duhovne i svjetovne velikase, plemice,
gradove i sve staleze drzavne uzdrzati u
svima zakonima, pravima i priviiegijama, koja
su od predjasnjih kraljeva primili, pace i onda,
kad bi oruzjem morao zemljom obladati, bas
kao da je jednodu§no proglasen za kralja;
strancima ne ce davati prelatura, casti ni
sluzba, niti ce ih primati u drzavno vijece; a
zlatnu bulu Andrije II., na koju kraljevi pri-
godom krunisanja prisizu, vjerno ce obdrza-
vati*. Sam sabor vijecao je 16. prosinca u
crkvi Franjevaca. U uvodnom govoru prika-
zao je palatin Stjepan Bator nevoljno stanje
drzave, kako joj prijeti Turcin i kako je raztr-
gana na stranke, opomenuvsi staleze, da biraju
takova kralja, koji ce moci zemlju od Turaka
braniti i rane joj zacijeliti. Napokon prepo-
ru^io je Ferdinanda kao takova vladara. Na
to su prihvatili rijec^ Ferdinandovi poslanici,

na Celu im Ijubljanski biskup Kristofor Rauber, te su govorili po prilici ovako: »Na§ go-
spodar branit ce Ugarsku ne samo svojom snagom, nego i silama, koje 6e mu car, njemaCki
knezovi injegoviostali rodjaci podati; onje gotov, da za va§ spas irtvuje svoje imanje, svoju
osobu, svoj iWot i krv . . . Kao zetu kralja Vladislava i na osnovu ugovora, sklopljenih
od njegovog pradjeda Fridrika i djeda Maksimilijana, imao bi doduSe pravo, da traii krunu
ugarsku, i da podigne oru^je na vojvodu, koji si ju prisvaja; ali on ne 6c prolijevati krSdan-
ske krvi, a najmanje krv Ugara, koji se ved odavna hrabro bore za vjeru. Stoga nije ni-
kada ni pomiSljao, da na njih zaratuje, ve6 izCekuje njihovu privolu i izbor . . . QIasi, §to
ih njegovi neprijatelji raz§iruju, nijesu istiniti; kralj Ferdinand obriCe, da 6e zakone i pri-
vilegija uzdriati, pomno^ati i proSiriti, stranaca ne Ce primati u drzavno vije.-^w. A- iV"i^

w«..^.^ ^-.ijf^ l..fi.^^ y--fi^3 0,hac)tca.

RESPONSIO

ILLVSTRISSIMI PRINCIPIS

-r loachimiMarchiore'sBrandenburgcnlis Sa

4 cri Romani Imperij Arcliicamcrarii Ek #

(floris,Stctinenfiiim,Pom«raniar,Cjifl'ubi», ]

Sdauorum Duc»s,Bijrgrauii Norcm.

beigcri.acRiigij Piincipis.

M D XXX.

NASLOVNI LIST STAMPANOQA QOVORA.

§to ga je knez Vuk Frankapan 24. kolovoza
1530. drzao na njemaikom drJavnom saboru
u Augsburgu.

Po primjerku iz kr. svcu£iliitnc
knjiinice u Zagrebu.

iOO FERDINAND I. HABSBURGOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.).

•
ioze Brinjske. Knez Vuk trazio je jos u prvoj cetvrti 1530. od kralja Ferdinanda, da mil
podijeli gospostiju Ljutomjer u Stajerskoj, u isto doba nekako nudio se je stajerskim sta-
lezima, da ga prime u svoju sluzbu kao vojvodu lakih konjanika. Dne 9. kolovoza pise iz
grada Trzca kneginja Margareta, udova brata mu Krste, kapitanu Kocijanu: »Znademo,
da vasoj velemoznosti iiije skrovita nasa nevolja i bijeda, jer ih je prikazao knez Vuk
(13oiphangus)«. Ocito je tada Vuk bio vec na putu u Njemacku, gdje se bijase u Augsburgu
skupio drzavni sabor, da se u nazocnosti cara i kralja Karla V. i njegovog brata rijese
vjersiie razpre izmedju njemackih katolika i Lutherovih sljedbenika. Vec prvih dana na-
kon otvorenog sabora (posiije 18. lipnja) dosii su pred sabor poslanici habsburzkih na-
sljednih zemaija (Austrije, Stajerske, Koruske i Kranjske), pa je u njihovo ime Sigismund
Dietrichstein oduljim njemackim govorom zaklinjao cara i knezove, da »za sva buduca
vremena skrse bijes turskoga neprijatelja, i da osvete tolike po njemu pocinjene stete i
nedjela«. Knez Vuk Frankapan dosao je u Augsburg tek u kolovozu, te je onda 24. kolo-
voza drzao na latinskom jeziku svecan govor, kojim je cara i knezove zaklinjao da pomognu
Hrvatskoj. Pozdravivsi cara i gospodu u ime hrvatskih staleza (magnates ac nobiles regni
Croaciae) zivim je bojama prikazao sve strasne nevolje, sto ih je bijedna Hrvatska (mi-
sera Croacia) kroz tako dugo vrijeme (tam diuturnis temporibus) od bijesa turskoga pod-
nosila. Pa i danas stoje Hrvati kao privezane ovce, izcekujuci smrt (in hodiernumque ut
ouis alligata occisionem exspectamus). »Gledajte dakle i razmislite, presveti care i vi kne-
zovi rimskoga carstva, imade li na citavom svijetu slican narod, koji bi kroz tako dugo
vrijemCi, moren od tolike nevolje, uztrajao u vjeri krscanskoj? Mogli bi nam spotaknuti:
zasto se nijeste borili za domovinu i slobodu svoju? Nitko ne moze uztvrditi, da se
nijesmo muzevno branili. Evo vec je osamdeset godina minulo, sto se neprestano borimo:
koji put odrzali smo pobjedu, a koji put smo Ijuto stradali ne mogavsi odoljeti jacoj sili,
koja je oborila grcko carstvo, bosansko kraljevstvo, te svladala Bugarsku, Srbiju i Alba-
niju. A sto se je netom dogodilo prebogatoj Ugarskoj? Sve je turska sila svladala, samo
Hrvatske nije posve osvojila! Ali mi toga dulje podnijeti ne mozemo. Na vas se obra-
camo, care i knezovi, i jer vas zapada veca briga za obranu krscanstva, i jer se vec zlo
i pogibli primicu vasim nasljednim zemljama. Ako ne dobijemo pomoci, mi preko zime u
svojim sjedistima ostati ne mozemo, vec cemo se ili nezasitnomu zmaju podvrci ili po cita-
vom svijetu razasuti. Promisli, care, kako ces Bogu poloziti racun radi propasti tolikih
dusa!«

Knez Vuk Frankapan predao je caru u ime hrvatskih staleza i obseznu poslanicu,
u kojoj su potanko bile izlozene molbe njihove. Na to je u ime cara i knezova knezu Vuku
i drugovima (magnificis dominis totius universitatis regni Croaciae oratoribus) odgovorio
braniborski markgrof i izbornik Joakim. Najprije je Hrvate pozalio radi tolikih nevolja,.
sto su ih dosad snosili, hrabrio ih za dalji odpor, i napokon im objavio, kako car Karlo
Zajedno s kraljem Ferdinandom i stalezima rjemackim razpravljaju o ratu na Turke kao i
o drugim potrebama krscanstva. AU uza sve to Hrvatska nije ipak primila nista, vec j
i dalje ostala izlozena neprestanim navalama turskih susjeda. Cak modruski biskup Simun
morao je u to vrijeme ostaviti svoju stolicu u Vinodolu, te se skloniti na Rijeku. Odatle
pisao je 18. listopada 1530. Kocijanu ovako: »2ivim sada na Rijeci, jer se ne usudjujem-
dalje prebivati u Vinodolu radi Turaka, kojih sam rukama jedva umaknuo« (Hie nunc
vitam vivo in terra Fluminis, quia esse in Vinodolo non audeo propter Turchos, ex quo-
rum manibus vix alias evasi). Dne 6. studenoga sastali su se hrvatski stalezi na sabor
na sjeveru Kupe u Turovom polju (in campo Twrowo), pa su onda poslali svoga pouzda-
nika Jurja Zimica kapitanu Kocijanu u Ljubljanu.

Kroz citavu godinu 1530. nije dakle Ivan Kocijan nista ucinio, budi da pomogne Fer-
dinandovcima u Slavoniji, budi da obrani Hrvatsku. Pa i sam Ferdinand uklanjao se je
odluShom postupku, vec je, zabrinut za poslove u Njemackoj, nastojao, da u sultana iz-

SREDNJA STRANKA U UQARSKOJ I SLAVONIJI.

101

prosi mir, a sa suparnikom svojim Ivanom Zapoljom da se nagodi. U listopadu 1530. bijahu
se punomocnici obaju protukraljeva sastall u Poznanju, da posredovanjem poljskoga
kralja i saskoga hercega ugovaraju o miru, na §to j'e i sultan bulejman pristao. Mira ne hi,
ali su posrednici predlozili, da se od 13. prosinca utanaCi primirje na godinu dana. Ferdi-
nand prihvati primirje 25. studenoga; Zapoija pak privoli tek 23. sijeCnja 1531. na tro-
mjesecno primirje, koje bi onda s privolom sultanovom produljeno do 1. svibnja 1532. Fer-
dinand bi u to 5. sijeCnja 1531. izabran za rimskoga (njemadkoga) kralja, pa ie onda na-
stojao. da ga priznaju protestantski
knezovi njemaCki, koji bijahu sklopili
savez u Schmalkaldenu na obranu svo-
jega vjeroizpovijedanja.

Bas to preveliko zanimanje Fer-
dinandovo za njemac^ke poslove s jedne
strane, a zavisnost Zapoljina od Tu-
raka s druge bijase uzrokom, da se je
najprije u Ugarskoj, a onda i u hrvat-
skom kraljevstvu javljalo Ijudi, koji
nijesu bili zadovoljni s nijednim kra-
Ijem. Jo§ u sijecnju 1530. bija§e ostro-
gonski nadbiskup Varda pokrenuo
misao, da se vodje obiju protustranaka
sastanu na dogovor. Kasnije prihvatio
je tu misao Petar Perenj, koji iza
Sulejmanova pohoda nije pristajao ni
uz koju stranku. Njemu su se pridru-
zili mnogi odmetnici Ferdinandovi i
Zapoljini, pa i takovi muzevi, koji su
bili vjerni svojim kraljima, ali im je
bilo vise do mira i srece svoje domo-
vine. Protivnici Petra Perenja govo-
rili su doduse, da smijera ukloniti oba
protukralja, te se sam nametnuti za
kralja i bar drzavnog kapitana pod za-
stitom turskom; ali ta objeda nije ni-
cim dokazana.

Dne 6. o2ujka 1531. sastali su se
Petar Perenj, Juraj Suljok, Valentin
Turak, Juraj Bator, Ljudevit Pekri,
Ivan Lengjel i Toma Pethew u B o-
b 0 v c u (Babolcsa), da vijecaju o

spasu domovine, koja je »spala na najnize grane« (iam in extremis laboret), pa da urade
ono, »§to im se cini koristnije za obranu vjere i domovine« (quae ad tuitioncm fidei et pa-
triae utiliora viderentur). Tom prigodom sastavili su poziv na staleie ugarske i hrvatske.
da se do 19. o?.ujka sastanu na skup§tinu ili sastanak u B e 1 o v a r (u Ugarskoj), gdje se
nc ce ni o Cemu drugomu vijecati, nego o spasu domovine i obrani vjere. Pozivu tomu
najviSe su se odazvali ba§ u hrvatskom 'kraljevstvu. koje je dosad toliko stradalo radi
prijestolnih borba. (lotovo svi poznatiji velikaSi hrvatski i slavonski do§li su ili sami na
sabor, ili su poslali svoje zastupnike. Tu je bio ban Franjo Badan, kapitan Ljudevit Pekri,
zatlm Antun Banic, Urban BaOan, Ivan Ka§tclanovie, Nikola Pekri, Ivan i Krsto od ple-

.^oflTcf quifpiam o Sadratidlmc Cvrir^SacriA Ro
mani Imperii proccrcs Sif dommi iiliiltnirimiobicci
re.Curnonpiignaftispropafria.'achbcrcatcueftra:
Maicftati ucftraj Cxfarce , ccrtc&'omnifrauJc pro
cul po(rumdiccrc;Qt ha^c prouinciaab o^Truaginta
aniiisjConcinuo'afmis, Cum abundanci cffimonc
fanguiniSjOon parccns pjcrfonis, dimJcarc non cdTa
uiCi Aliquando ui /^ I ^

dao odrubiti glavu, jer bi toboze i onako mo- — ^^j<5*Vk»-»^ ^m/^^T-k^t^v^^v^

rao putem u Carigrad umrijeti od zadobivenih ^^ ^^ -

rana. Turci zarobili su citav logor i sve preo-
stale topove, medju njima osobito veliki top

»Kacijanerica«, koji su oni poslije kroz pol PODPIS IVANA KOCIJANA.

stoljeca i vise vodili na kr§cane. Najvise su Snimak s njegova pisma od 19. pro-

stradali na toj vojni ba§ Cesi: od 5000 nije se ^'"^* ^^^^^ ^**^ ^^= "^""^ Catzianer

gotovo ni jedan kudi povratio.

Poraz Kocijanove vojske kod Osijeka
i Qorjana dojmio se je nemilo krscanskoga svijeta. U Njemadkoj zaredalc su rugalice; na
crkvenim vratima u Becu ditali se stihovi:

»Kazianer, Ungnad und Schlick,

Die mochten hangen an einem Strick«.

(Kocijan, Ungnad i Schlick neka vise na uzetu). I kralja Ferdinanda kosnula se je duboko
nesreda njegove vojske, to vi§e, §to su sada Slavonija i Hrvatska stajale otvorene tur-
skoj sili. K tomu je i Ivan Zapolja Siljao svoje glasnike Slavoncima i Hrvatima. pozivajudi
ih. neka se njemu pokore, ako zele, da se rije§e daljih nevolja.

Vec 19. listopada 1537. pisao je Ferdinand tridentiriskomu kardinalu pismo, ukojemje
korio Kocijana i drugc kapitane, da su »sramotno ostavivSi ovce kao nevjerni pastiri po-
bjegli« (capitaneos illos turpiter relictis ouibus tanquam infidos pastores aufugissc). Istoga
dana imenovao je Ferdinand vjernoga, junaCkoga i prokuSanoga Nikolu JuriSida zcmalj-
skim kapitanom Kranjske i vrhovnim kapitanom svoje vojske na krajini. U isti mah radio
je, da kazni glavne krivce posljednjega poraza. Kocijan nije se usudio ostaviti Slavoniju.
ved je iz Susjedgrada 6. studenoga molio mi lost i kuSao da se opravda. Suvi§e jc kroz
kraljcvskoga savjetnika Trojana Auersperga poslao kralju obscinu spomenicu o Cita-
vom ratovanju. Kralj mu je zaista dao slobodno pismo na tri mjeseca, da do 11. pro-
sinca dodje glavom u Krems, pa da se ondje opravda. DoSavSi ii Krcms predao je pismcnu
obranu, te je jo§ ustmeno dodao, »da je glavni uzrok uzmaku izpred Osijeka bile pomanj-

122 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.- -1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.).

•

kanje hrane; povratak bio je prihvacen u bojnom vijecu od svih vojvoda, ali se je poslije
prometnuo u gotov bijeg, koji se nije mogao zaprijeciti. On sam umaknuo je posljednji,
pa ga zato nitko ne moze obijediti s izdaje«, Medjutim to opravdavanje Kocijanovo nije
se smatralo dovoljnim, pa bi kao veleizdajica bacen u tamnicu. Sve molbe i vapaji nijesu
mu koristili. Pozivao se je na slobodno pismo, kao i na svoje vjerne sluzbe; spominjao je,
koliko je puta slavno vojevao za Ferdinanda, te ga je zaklinjao, da mu oprosti posijed-
nju »nespretnost njegovu«. Ali sve molbe nijesu koristile, kao ni posredovanje kranjskih
staleza, odlicnih prijatelja i samoga poljskoga kralja. Napokon je zahtijevao, da ga stave
pred redoviti sud, pa kad ni to nijesu ucinili, pobojao se je i gorega, te je nocu od 30. na
31. sijecnja 1538. pobjegao iz zatvora u Becu. Ostavivsi srecno gradske zidine nasao je
seljaka, kojega je prisilio, da s njim jasi do predjela, koji je sam poznavao. Onda je ubio
seljaka provodica, te je putovao dan i noc, dok nije stigao u Slavoniju. Vec oko 15. veljace
1538. boravio je opet u svom tvrdom Susjedgradu, te je odsad gotovo kroz dvije godine
neprestano prebivao u Slavoniji i Hrvatskoj, okupljajuci oko sebe nezadovoljnu gospodu
i roteci se s njima protiv Ferdinanda i njegovih privrzenika.

Kralj je kaznio i kapitana Ljudevita Pekrija. Dozvao ga je u stajerski Qradac na
dogovor, kako ce ga imenovati za bana. Ne sluteci nikakovo zlo dosao je Pekri u Qra-
dac, ali ga je na to kralj, potaknut jos Thurzom i Bacanom, dao baciti u tamnicu, u kojoj
ga je vise godina drzao zatvorena, premda su se za nj zauzimali slavonski stalezi, ugarski
sabor, a i supruga njegova Sofija, herceginja od MUnsterberga. Kad je napokon Pekri
pusten iz tamnice, nije vise utjecao u javne poslove. Isthuanffi pripovijeda, da je Ferdi-
nand zamrzio najvise na Pekrija zato, sto ga je jednom u druztvu Ugara i Nijemaca nazvao
Pelbartom. A taj Pelbart bio je valjan i mudar muz, koji je pisao pobozna razmatranja,
ali mu se je svijet rugao i smijao radi njegovog silno zavinutoga nosa i nakaznoga lica.

Ferdinandu nije bilo samo do toga, da kazni poglavite krivce nesrecne vojne na
Osijek, nego da takodjer osigura hrvatsko kraljevstvo od podpunog razsula. Vec tim, sto
je Nikolu Jurisica imenovao nasljednikom Kocijanovim, ohrabrio je nanovo narod u Sla-
voniji i Hrvatskoj. Jurisic, Ijubimac hrvatskoga naroda i pouzdanik Ferdinandov, doveo
je namah i nesto nove vojske (5 — 600 konjanika oklopnika, nekoliko stotina pjesaka i do
2000 lakih konjanika), kojom je zaustavljao dalje napredovanje Turaka i zastitio poglavite
gradove na turskoj medji. Suvise je kralj nastojao i o tom, da Turcima preotme ugrab-
Ijenu Slavoniju, pace da dojduce godine poduzme veliku vojnu na Turke u savezu s bra-
tom Karlom V., Mletcima i rimskim papom. Za to poduzece medjutim trebalo mu je znat-
nih pomocnih sredstava od podloznih zemalja, pa stoga je svoje nasljedne zemlje austrij-
ske sazvao za 11. studenoga 1537. na zajednicki stanak u stajerski Qradac. Na taj stanak
zelio je, da i slavonski stalezi poslju svoje zastupnike, koji bi svjetovali i izvijestili, koliko
je Slavonija voljna i podobna da prinese za snovanu vojnu i tim za oslobodjenje izgublje-
nih oblasti svojih.

Da bi slavonski stalezi mogli izabrati zastupnike za Qradac, sazvao je kralj slavon-
ski sabor za 5. studenoga 1537. uDubravu. Na tom saboru iznijet ce kraljeve zelje nje-
govi poslanici ili oratori, po imenu Nikola Jurisic, Franjo Bacani, pecuvski prepost Albert
Pereg, i napokon Luka Sekelj, gospodar grada Ormuza u Stajerskoj. Oratori primili su
27. listopada obsezni naputak ili instrukciju. Tu se izlaze najprije, sto je kralj sve cinio, da
osigura mir s Turcima i Ivanom Zapoljom. Turcin je doduse pristao na primirje, ali uza
sve to je nedavno osvojio Klis, pace provalio u kraljevinu Slavoniju, te tako prekrsio pri-
mirje. Da bi Slavoniju spasao, skupio je kralj veliku vojsku, koja je bila podobna tursku
silu ne samo zaustaviti, nego i unistiti. Vodjama ili kapitanima te vojske bijase zapovjedio,
da budu oprezni i razboriti, pa da nista ne preduzmu, sto bi se moglo zlo svrsiti. Ipak je
vojna nesrecno prosla, mnogo gore, nego se je i misliti moglo, jer kapitani nijesu pazili na
njegove naloge, vec su ostavivsi za sobom hranu i prtljagu posli s vojskom iza neprija-

SABOR. U DUBRAVI U STUDENOM 1537.

123

telja, pa mu ovako omogu(5ili, da ih obkoli i zive2 im otme. Taj poraz silno se je kosnuo
Ferdinanda; ali se je s mjesta pobrinuo, kako da prestravljenoj Slavoniji pomogne.
Mjesto Kocijana imenovao je slavnoga Nikolu JuriSica za vrhovnoga kapitana, te odredio,
da bez krzmanja povede u Slavoniju novu vojsku, te da ju razmjesti na izlo^enim mje-
stima. No da se uzmogne jo§ jaCe odolijevati Turcima i neSto zamaSnije protiv njih predu-
zeti, sazvao je kralj mimo dosadanji obiCaj na stanak u Qradac za 11. studenoga stale^e
Stajerske, Kranjske, KoruSke i Qorice. Sada pozlva i slavonskl sabor u Dubravi, da iza-
bere iz svoje sredine nekoliko odlicnijih muzeva (potiores et primores), koji bi doSli na
stanak. Ti bi zastupnici morali imati najobseinije punomoci (plenissimam facultatem et po-
testatem), da sa zastupnicima ostalih
zemaija vijecaju i odlucuju, »kako bi
se sada i poslije trebalo oduprijeti
turskoj sili« (quemadmodum nunc et
posthac Turcarum potentie resisti
oporteat).

Ferdinand je dobro osje^ao, da
ne§ta trazi, §to doslije nije hrvatski
ustav poznavao. Sta ce zastupnici
slavonskih staleza u Gradcu medju
stalezima njegovih nasljednih zema-
ija? Bas zato gledao je razlicitim
razlozima prikazati veliku korist za
Slavoniju od toga stanka. Suvise je u
naputku za svoje poslanike potanko
izlagao, §ta je vec na diplomatskom
polju uradio, da oslabi tursku silu.
On pripovijeda o svojim savezima
s Mletcima, s papom i bratom Kar-
lom, pa nagovijesta, kolika ce hasan
od njih za Slavoniju i Hrvatsku biti,
Bosanski sandzak bit 6e prinudjen da
se bori s Mletcima u Dalmaciji, te se
ne ce usuditi, da udara i na Slavo-
niju. Napokon javlja kralj, kako na-
stoji skloniti perzijskoga kralja, da se
i on podigne na sultana. Tako de se
u jedan mah oboriti na Turke s vi§e
strana, pa stoga ne 6e oni vi§e mo6i
mnogo Skoditi Slavoniji.

Sabor slavonski skupio se je zaista 5. studenoga. Kao Ferdinandovi poslanici doSli su
na sabor u Dubravu samo Nikola JuriSid i pe(3uvski prepoSt Albrecht; Luka Sckelj desio
se je tada, s jednim odjelom JuriSicevih deta u Virovitici, da brani slavonsku granicu. a
Franjo BacJani nije valjda za vremena primio kraljeve pozivnice. Dne 6. studenoga izlagao
je JuriSic prcd stalezima ieVic i predloge kraljeve, te su stale?.i s mjesta izabrali nekoliko
mu2eva, koji ce kao zastupnici ill delegati njihovi po6i u Qradac. Sutradan 7. studenoga
izvijestio je JuriSid jo§ iz Dubrave kralja posebnim pismom o sreciuAi( . Cmni dilo (J frmiJx iHMibd a
tnacnmaciotu t(met\i. jhc>c»!rr5 litciAi no5}>ar> ^ladlt noitrc . Qj^P nt I^ c x KundA •
>it vtimut mjt>cnaenti (t '>upscrit>arne munuA Hollre commiAmttn
iuttww coyicedcnda* i^ann}i\rii>adnti in fdlo'hcm ktAttbtC \jfft
nne ■Donim^^lllciitro Qitmji(tncnmo -rtueinne oCinuc K^Stncrum^

\me

IZPRAVA O VELIKOVARADINSKOM MIRU (1538.) S PODPISOM KRALJA IVANA ZAPOUE (5).
Izvornik u c. i kr. drzav. arhivu u BeCu. Podpis Ivana Zapolje: Joannes rex manu p(ro)p(ri)a.

vojevati u mletaCkoj Hrvatskoj i Dalmaciji. Kako Mletci nijesu ba§ srednl bili u prvo
vrijeme rata, ogledali su se za saveznicima. I tako bi 8. veljaCe 1538. u Rimu ugovorciia
sveta liga izmedju Mletaka, pape Pavla III., cara Karla V. i kralja Ferdinanda, kojoj je
bila zadaca, da se skrSi turska sila. osobito na moru, gdje se je b^nio zloglasni hajredin
Barbarossa, gospodar Tunisa. kao §ticenik i vojvoda turskoga sultana. U torn ratu stra-
dali su osobito primorski gradovi Dalmacije (Hercegnovi, Kotor, Risan i ()mi§). na koje su
udarale izmjenice obje mornarice; no bilo je 2estokih borba i na kopnu. gdje su se Mletci
obarali na turske gradove Obrovac, Skradin i druge, dok su opct turske Cete osvojile
mletaCka mjesta Nadin i Vranu, te podsjcdale Zcmunik i Nin. Da bi Mletci lakSe odoljeli
turskoj sili, uzimali su s privolom kralja Ferdinanda u svoju slu2bu i hrvatske U s k o k c.

134 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.).

Koji se bijahu ugnijezdili ne samo u Senju i senjskoj kapitaniji, nego i po ostalom hrvat-
skom primorju od Rijeke do Obrovca. Ti su Uskoci, prolazeci na kopnu mletackim obla-
stima, cetovali i provaljivali u turske krajeve sve do rijeke Neretve i obcine grada Du-
brovnika, dok su se na moru na svojim malim ladjicama zalijetali i u juzne krajeve Ja-
dranskoga mora. All kako je Turcima pomagao francuzki kralj, nijesu Mletci sa svojim
saveznicima mogli odrzati premoc nad svojim neprijateljima, pace su izgubili brojna po-
sjedovanja svoja u Levanti. Napokon bi mletacka republika prinudjena, te je 2. listopada
1540. sklopila mir s Turcima, na sto se je sveta liga sasvim razpala.

Rat s Mletcima i svetom ligom (kao i istodobna navala na Moldavsku) prijecio je
Sulejmana, te nije onih godina preduzimao vecih vojna na Ugarsku i Hrvatsku. Uza sve
to bilo je ipak vecih i manjih okrsaja na granici hrvatskoj i bosanskoj. Nekako namah iza
toga, sto je bosanski sandzak Usrefbeg 20. travnja 1538. oteo Mletcima kastele Nadin i
Vranu u Dalmaciji, ugrabile su ili njegove ili druge turske cete bosanske znameniti hrvat-
ski grad D u b i c u na Uni blizu utoka te rijeke u Savu. O torn nesrecnom dogadjaju pise
Ivan Kocijan stajerskim stalezima iz svoga skro vista u Qvozdanskom 1. svibnja ovako:
»Prvo mi je javiti, da je 24. (travnja) krajiski grad Dubica po izdaji onih, koji su ga
drzaU (durch Verraterey der Inhaber), od Turaka osvojen . . . Tim je Turcima otvoren Slo-
bodan proiaz do Zagreba. Bojati se je, da ce sada Hrvati biti prinudjeni s Turcima se na-
gadjati i njima se pokoriti, ako ne ce da propadnu . . . Neka razmisle vase milosti, da ce
onda zaprijetiti propast Stajerskoj i Kranjskoj ... "Ja bih rado posluzio krscanstvu, ali ne
smijem, jer znadem, u kolikoj sam nemilosti, i kako se radi protiv moga tijela i zivota . . .«
Posve inace dojmio se je pad Dubice bana Petra Keglevica, jer je sada zaprijetila pogibao
njegovim gradovima (Wzthylonya, Bijela Stijena), i jer se je bilo bojati, da ce Turci preko
Hrastovice i Siska prodrijeti do Zagreba. Keglevic je stoga namah sazvao sabor u Zagreb,
koji bi se imao sastati u drugoj polovici svibnja. Ali na tom saboru pojavila se je jaka
stranka, na celu joj Baltazar Hobetic, koja je s obzirom na to, sto kralj Ferdinand Hrvate
dovoljno ne pomaze u tezkoj borbi, otvoreno trazila, da se Turcima placa danak (cepe-
runt aperte loqui, ut Turcis tributum daretur). Sam ban Petar Keglevic izjadao se je
kralju iz Zagreba 21. svibnja ovako: »Vase velicanstvo moglo je razumjeti, kako je grad
Dubica odprije (iampridem) izgubljen. Tim je Turcima otvoren sirok put u ovo kraljev-
stvo, narocito u Hrvatsku. Cim je grad pao, odlucio sam podici vojsku i opet ga osvojiti,
prije nego ga neprijatelji utvrde i obskrbe. Sazvao sam zato sabor za citavo kraljevstvo
u Zagreb, da na nj svi zitelji oruzani sa svojim kmetovima dodju, pa da ih s mjesta bez
krzmanja povedem onamo. Dosli su zaista gospoda zitelji spremni i gotovi za sve, poslala
su i gospoda magnati svoje oratore, ali ipak nije se kraljevstvo moglo brzo podici na
oruzje, poglavito jer nije bilo ceta vasega velicanstva. I hrvatski stalezi poslaH su svoje
oratore, izjavivsi, da su gotovi na obranu domovine i za svaku stvar; ali ja sam se
ubijedio, da smo bez ceta vasega velicanstva posve nesposobni, da izvedemo svoju
odluku. Morao sam stoga promijeniti svoju prvu namjeru, da ne bi kojim nepromisljenim
cinom u ovo vrijeme kraljevstvo nastradalo. Vase velicanstvo dobro znade, koje cete
imademo ja i moj drug uza se; ima medju njima i takovih, koji od Triju kralja nijesu
primili ni pare place. Tuzio se je gospodin Kastelanovic Ijuto, da nije imao, cim bi s me-
nom na sluzbu vasemu velicanstvu krenuti mogao; on je dosao ovamo sa svom opremom
i sa svojim sluzbenicima, nadajuci se, da bi ovdje kakvu placu dobiti mogao, ali mu se
nista nije dati moglo. Stigli su takodjer ovamo gotovo iz citave krajine vrlo mnogi, tu-
zeci se na svoje siromastvo i nestasicu u krajiskim gradovima; mnogi od njih bill su pri-
pravni izaci iz svojih bastinskih domova i tvrdinja, te ostaviti pustos, Buduci da na nji-
bove tuzbe i prosvjede nijesam ni kojim nacinom mogao pomoci, sazvao sam ponovo sa-
bor u Krizevce za 11. lipnja, nadajuci se, da cu u to o svemu va§e velicanstvo ubavije-
stiti i pomoci dobiti. Utjesiv ih ovako dobrom nadom krenuo sam sa svojim cetama i
s Cetama svoga druga, kojega svaki cas ocekujem da ce k meni stici, u one krajeve kra-

BORBE OKO DUBICE. 135

Ijevine Hrvatske, koji sada stradaju i trebaju zaStite, a na to 6u morati bez krzmanj'a
vratiti se u zemlju medju Savom i Dravom, jer su tu turski martolosi duboko u zemlju
prodrli. Molim zato va§e velicanstvo, da pritece u pomoc ovomu kraljevstvu, da osigura
medje, i da poslje pla(Su za mene i za moga druga kao i za na§e 5ete. PoSljite nam §to
vise vojske, jer inace uz na§e nedostatne sile propade kraljevstvo. Ne zalimo na§e glave
i iivot, ali ne 6emo da u ludo ginemo*. U dodatku k ovomu pismu moli Keglevic kralja,
da ga oslobodi brige za gradove Bihad i Ripac, te da ih predade u druge ruke, jer ne
moze na dvije strane stra2u straziti. Napokon javlja kao posve izvjestno, kako se Bo§-
njaci, osvojivSi neke gradove mletacke, ponovo spremaju na Hrvatsku.

Sto se je dalje dogadjalo, nije dovoljno poznato. Znademo, samo, da je Ferdinand
jo§ 10. svibnja bio iz Praga oba hrvatska bana obavijestio, kako je stajerskoga zemalj-
skoga kapitana Ivana Ungnada imenovao predsjednikom ratnoga vijeda, kojemu 6e biti
sjedi§te u gradu Optuju, pa je podjedno banima zapovjedio, da podju u Optuj, ako bi ih
Ungnad onamo pozvao. Dne 26. rujna 1538. boravi Keglevic »u svom gradu* Topuskom,
pa nalaze odanie Kastelanovicu, da drzi na okupu svoje 5ete i da bude pripravan, ako ga
pozove na vojnu. Dva mjeseca poslije, 20. studenoga, bodri Ferdinand bana Keglevida,
da uztraje u svojoj sluzbi, te mu obecaje brojne cete, s kojima ce moci o v e z i m e suz-
biti turske navale. Napokon 28. veljace 1539. priznaje kralj Ferdinand, da je Keglevicu
za baniju i za uzdrzavanje konjice do sad duzan 20.000 forinti, te obecaje njemu, zeni nje-
govoj Barbari Sthresemlyey, kceri Ani i sinovima (Jurju, Ivanu, Franji, Gasparu, Nikoli,
Petru, Simunu i Matiji), da ce receni dug kroz tri godine izplatiti,

Iz ovih podataka ne da se ustanoviti, da li je ban Petar Keglevic ista uradio, da
opet predobije grad Dubicu. Prema tomu obazrijeti se je nama na potonjega povjestni-
5ara Isthuanfija, koji o tome ovako prica: »Cim su Turci s malo napora (parvo labore)
obladali Dubicom, prestravise se s toga oni vojnici, koji su bili u posadi u Jasenovcu i
Novskoi, gradovima na obali Save a u vlasti gospode od Zemp^a ili SvetaCkih, pa zapa-
li§e te gradove i onda se razbjegose. Te stvari skloni§e Keglevica i Nadazda, pa da oslo-
bode od prijetece pogibli preostale jo§ gradove Sisak, Hrastovicu i druge, paCe i sam
Zagreb, odluciSe vojsku podici i Turcima u susret poci, da ih suzbiju. Medjutim je Kegle-
vit radi slaboga zdravlja ostao kod kude, pa tako je sam Nada^di iznenada navalio na
Turke u Jasenovcu, te ih s pomo(iu Marka TomaSovida iz grada otjerao. RazdijelivSi za-
robljeni plijen medju svoje vojnike i razvalivSi grad Jasenovac odlucio je Nadazdi dalje
po^i, pa ploved na Sajkama uz Unu prikuCiti se s kopnene i vodene strane Dubici, te i
nju osvojiti. Ali se je toga okanio do5uv§i od uhoda, da je sultan Sulejman s ogromnom
vojskom poSao na Ugarsku, te da je ved dopro blizu Beograda«.

Nema dakle nikakve sumnje, da je uza sve nastojanje hrvatskih bana Dubica ostala
u turskim rukama. Bani jama(^no nijesu bili dosta jaki za kakav podhvat, jer im ne bijahu
stigle pomo(ine Cete iz austrijskih zemalja kralja Ferdinanda. Tek u sijeCnju 1539. doSle
su u Slavoniju toli ieljkovane (Jete njegove. Bili su to Spanjolslfi pladenici, kojima
je kralj dao za vodju savjetnika svoga Ivana Ka§telanoviY^cft^y}^^y

Petrovljan; a za gradove Medvedgrad, Rakovec i Lukavec izdat ce im nasljedna pisma
(literas hereditarias). Ako to JuriSic u kralja ne izradi do 1. sijeCnja 1540., neka im onda
bude njegov grad Kiseg s varoSem, selima i prihodima, kako ih on sada drzl. Medjutim
toga nije trebalo, jer je kralj Ferdinand na predlog Juri§i(iev ve6 24. srpnja izdao braci
Zrinskima posebnu povelju, kojom im je sva obedanja, po JuriSicu zadata, sveCano po-
tvrdio i obecao, da ce ih do nove godine izpuniti. ZnaCajno je, §to Ferdinand kaze, da je
on to Zrinskima u5inio ne samo poradi njihovih dosadanjih i buducih sluzba, nego tako-
djer »iz stanovitih, inaCe razlo^itih uzroka*.

Nema sumnje, da su dogovori izmedju Zrinskih i Juri§ica u Ivanicu, kao i obecanja
kralja Ferdinanda jos vi§e doprinijela, da su se braca odlucila osloboditi Ivana Kocijana.
Sto se je dalje zgadjalo, nije izvjestno; samo je to stalno, da je knez Nikola Zrinski dao
27. listopada u Kostajnici ubiti Ivana Kocijana. Isthuanffy pripovijeda o tom ovako. Fer-
dinand, kaze on, pisao je potajno list Nikoli Zrinskomu, u kojem ga je korio, sto je Koci-
janu ustupio Kostajnicu, te ga je pozivao, da Kocijana ill zasuznji ili pogubi. Nikola je na
to poSao u Kostajnicu, gdje ga je Kocijan pogostio. Kad je poslije gostbe Kocijan otisao u
svoju loznicu, poslao je Zrinski k njemu dva svoja vojnika, rodom Hrvata, po imenu
Jurja Qrabusa i Ivana Hojsica, a sam je sasao do gradskih vrata, govoreci sva§ta s raz-
nim Ijudima i strazarima, da se ne bi dosjetili i njegovu namjeru pomrsili. Uzpevsi se
ona dva hrvatska vojnika u gornji
sprat zgrade pritajili su se, kao da ce
Kocijanu ne§to saobciti, §to se njega
tiCe, pa kad je on svoju druzinu od-
pustio i njih primio, oborio se je na nj
prvi Juraj Qrabus, te ga je bodezem
ranio u trbuh. Premda je rana bila
smrtna, pobrzao je Kocijan da pograbi
svoje oruzje, koje je o stijeni visilo;
ali u tom ga je Hojsic sjekirom udario
po glavi, te se je Kocijan mrtav na
zemlju sru§io. Na to su mu IjeSinu ba-
cili na gradsko dvoriSte, odsjekavSi
mu prije glavu, koja bi poslje poslana

u I3ec kralju Ferdinandu. Drugi pisac, po imenu Franjo ForgaC, pripovijeda opet, da je sam
Nikola Zrinski ubio Kocijana, pomamivSi se za njegovim blagom. Jednoga dana objedovao
je knez Nikola s Kocijanom u Kostajnici. Poslije objeda izvukao je Kocijanu maC iz korica,
kao da ga 2eli ogledati, a onda ga je njim umorio.

Tri dana iza katastrofe u Kostajnici (30. listopada 1539.) pi§e kaStelan grada Kra-
Ijeve Velike, po imenu Nikola Mikuli(5, banu Tomi Nada^du, koji je 16. listopada zajedno
s banom Petrom Keglevidem u Zagrebu boravio, posve kratko ovako: »Za ubojstvo. po-
Cinjeno po knezu Zrinskomu na Ivanu Kocijanu, vjerujem da je va§e velemo?.no gospod-
stvo \^t doznalo* (Decollationem autem Johannis Koczianeris per comitem Zryny factam
credo vestram magnificam dominationem iam intellexisse). KaStelana Mikuli(ia kao da se to
nije ba§ osobito kosnulo; njega su vi§e zanimale priprave Turaka u Bosni i Po^egi. pa je
po nalogu banovca slavonskoga Siljao stra^.e od konjanika i pjeSaka prema Po?-egi, Ca-
klovcu, kao i prema Savskom Brodu kod QradiSke, gdje je kliSki sandiak Muratbeg skup-
Ijao vojsku za nove provale u preostalu Slavoniju. ViSe se je dojmila smrt Kocijanova
oCitih i tajnih protivnika kralja Ferdinanda. Valentin Turak odgovara iz grada Pape 6. stu-
denoga banu Tomi Nada2du na njegovu vijest o smrti Kocijanovoj, da se ta »bezsmislena«
(absurda) pogibija »ubogoga« (misero) Kocijana ne mo2e ni od koga odobriti. pa onda do-
daje: »Jedino to vaSoj velemoinosti piSemo i po dufnosti vjernoga prijatelja svjetujemo.

PODPIS KRALJICE IZABELE.

Snimljeno s izprave od 4. kolovoza 1542, koja se
Suva u narodnom muzeju u BudimpeSti.

140 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOL.IA (1527.-1540.).

da cuva glavu i imanja svoja. Ne znamo dosta, komu bi se moglo vjerovati, kad je gazenje
prisege svima tako obcenito, da se nijedna stvar ne smatra tako neznatnom, kao sto pre-
krsiti vjeru, koju je, vjerujemo, Kocijan uglavio s knezovima, jer im se inace ne bi
bio povjerio«,

Bas radi toga, sto su mnogi proglasivali knezove Zrinske vjerolomcima i ubojicama,
bila su braca prinudjena, da se sklone pod osobitu zastitu kralja Ferdinanda. Ivan i Nikola
Zrinski izlazu u posebnoj spomenici kralju, kako su Kocijana uklonili s puta »ni za imanja
ni za vladanje« (pro nullis bonis nee dominio), nego jedino »s obzirom na krscansku
vjeru i njegovo posveceno velicanstvo«, pa ga onda mole, da im izdade milostivo pismo,
da se ni njima ni njihovim potomcima nikad ne bi moglo isto spocitavati. Suvise ga mole,
da im zapise gradove Susjedgrad, Stubicu, Kostajnicu, Petrovljan i 2elin, nadalje da im za
sva vremena potvrdi Medvedgrad, Rakovec i Lukavec, a oni ce mu za to oprostiti sav
dug, koji duguje njihovim predjima i njima. Jos traze od njega, da im osigura imanja Vran-
ske priorije, dok se ne povrate njima ili njihovim potomcima onih 12.000 forinti, za
koje su ih oni odkupili. Napokon ga zaklinju, neka im odredi godisnju placu za uzdrza-
vanje 500 lakih konjanika, s kojima ce sluziti vjerno kralja i citavo krscanstvo, te izla-
gati za njih svoja imanja i glave. Ferdinand je knezovima rado oprostio sve, sto su ma
ikada (eo vel alio nomine) pocinili, rijesio ih je kraljevske nemilosti, koju su zato zaslu-
zili, te je odredio izrijekom »da nitko ne smije njima ni njihovim potomcima receni cin spo-
citavati, niti tako njihovu cast vrijedjati« (quod a nemine vobis vel heredibus vestris iam
dictum factum improperari sive crimini verti aut contumeliose objici debeat, neque adeo
honorem vestrum offendere possit). No zato ce i knezovi izdati zasebnu izjavu, da ce ga
vazda zakonitim kraljem svojim priznavati, svakoga se pogadjanja s Turcima ili drugim
neprijateljima kloniti, te uvijek kao vjerni podanici u duznoj vjernosti i posluhu uztrajati.
Qradova Susjedgrada, Stubice, Kostajnice, Petrovljana i Zelina ne moze im za sada
zapisati, jer nijesu u taj mah u njegovim rukama; glede Medvedgrada, Rakovca i Lu-
kavca, kao i glede imanja Vranske priorije ucinit ce, kako zele. Napokon sto se tice place
za uzdrzavanje 500 lakih konjanika, ugovarat ce s njima vrhovni kapitan Nikola Jurisic;
osim toga poslat ce kralj komisare, koji ce krajiske gradove pregledati, te sve udesiti,
da budu zgodniji za obranu.

Dok su tako knezovi Zrinski od Ferdinanda mogli ocekivati cak i nagradu, sto su
uklonili s puta Ivana Kocijana, zamrznuli su na njih javni i tajni privrzenici kralja Ivana
Zapolje. Sto vise, sam sultan Sulejman planuo je silnim gnjevom na hrvatske knezove, te
je zahtijevao od kralja Ferdinanda, da ih radi toga umorstva kazni. Ako to ne ucini Fer-
dinand, kaznit ce ih sam sultan, pa ce na njih poslati svoje sandzake (bosanskoga i sme-
derevskoga), da satru njih i njihovu djedovinu. A buduci da su posjedovanja knezova Zrin-
skih »vrata i stit Hrvatske«, zaprijetila je velika opasnost citavomu kraljevstvu hrvat-
skomu. Stoga je mnogo zavisilo o tom, sto ce u Carigradu izraditi Ferdinandov poslanik
Jerolim Laski, nekad Zapoljin privrzenik, a od dvije godine natrag pristasa i pouzdanik
kralja Ferdinanda. Laski bijase poslan k sultanu, da mu omrazi Ivana Zapolju, i da onda
i njega Ferdinand lakse ukloni s puta.

Ivan Zapolja naime slabo je mario za to, da se izpune uvjeti mira, koji bi utanacen
u Velikom Varadinu. Vec radi toga bijase ponovo doslo do opreka izmedju protukraljeva.
No jos veci jaz nastao je medju njima, kad se je Ivan Zapolja 2. ozujka 1539. ozenio u
Stolnom Biogradu Izabelom, kcerju poljskoga kralja Sigismunda I., te se je moralo bojati,
da ce potomci iz toga braka svom snagom pregnuti, da Habsburgi ne obladaju citavom
Ugarskom. Stoga je Laskoga zapala zadaca, da obznani sultanu uvjete velikovaradinskoga
mira, ne bi li on neharnoga Zapolju odvrgao i sudbini njegovoj prepustio. I zaista je
Laski prigodom audiencije 7. studenoga 1539. sultanu priobcio sve potankosti tajnoga
mira. Medjutim ipak nije postigao cilja. Sultan bijase vec prije obavijesten o miru; k tomu

IVAN UNGNAD KAO VRHOVNI KAPITAN.

141

se je opet priklonio Ivanu Zapoiji, koji bijase odlucio poslati mu poslanstvo pod Jur-
jem Utisenicem i godisnji danak. Tako je Laski malo ne stradao, jer su neki veziri i
piSe svjetovali sultana, da mu dade nos i usi odrezati, te ga u tamnicu baciti. Tek bo-
gatim darovima izmolio je Laski za sebe Slobodan povratak, a za svoga kraija primirje
na pol godine pocevSi od 1. sije^nja 1540, Ali knezovi Zrinski bise Iz primirja izrijekom
izkljuceni, koje zato, §to bijahu nekadanji danak uzkratili, koje opet radi toga, §to su Koci-
Jana pogubili.

Medjutim bijaSe se i Ferdinand pobrinuo za dalju obranu hrvatskoga kraljevstva.
Najprije poniilovao je kcer i sinove nesrecnoga Kocijana, kao 1 zeta njegova Ulrika Eit-
zinga, zabranivsi medju ostalim hrvatskomu banu Petru Keglevicu pismom iz Beca od
27. prosinca 1539., da silom utjeruje duznih 600 forinti od kmetova njihovih na imanjima
Susjedgrada i Stubice. Suvise povratio je kralj kceri i sinovima Kocijanovim neka dje-
dovska imanja, kao i razlicite prihode u Kranjskoj i Koruskoj. Tim milostivim djelom udo-
brovoljio je brojne prijatelje toga roda tako u Hrvatskoj kao i u nasljednim zemljama. Na-
dalje je kralj rijesio vrhovne kapitanije vjernoga Nikolu Jurisica, ostavivSi mu samo cast
zemaljskoga kapitana za Kranjsku i brigu za hrvatske gradove na Uni; vrhovnijn pak
kapitanom svojih ceta iz nasljednih pokrajina u Slavoniji imenovao je 12. sijecnja 1540.
Stajerskoga zemaljskoga kapitana Ivana Ungnada, koji je jos prije boja na Muhac-
kom polju mnogo utjecao u poslove kra-
Ijevine Slavonije. Napokon je kralj uredio
ne§ta i u poslu hrvatske banije. Buduci da
se je Tomo Nadazdi posljednjih mjeseci
1539. odrekao banije, ostao je Petar Ke-
glevic jedini ban u citavom kraljevstvu.
Ferdinand nije mu imenovao druga, vec
je 12. sijecnja 1540. izdao u Becu ovaj zna-
meniti dekret: »Ferdinand po Bozjoj mi-
losti kralj rimski, Ungarije, Ceske, Dalma-
cije, Hrvatske i Slavonije. Velemozni
vjerni i Ijubljeni. Proslo je vec mnogo
dana, sto smo primili tvoje pismo, poslano
nam po zasebnom covjeku; ali nijesmo

htjeli da na nj odgovorimo, dok ne uredimo sve stvari glede odrzanja i obrane recenih
naSih kraljevina, da bi tako i tebi vi§e doliCan i odiucan odgovor dati mogli. Jav-
Ijam ti dakle milostivo, da smo, spoznavsi naime stalnu tvoju vjernost, hrabrost u
vojniCkim poslovima, kao i razboritost i pravednost pri upravljanju ovih naSih po-
slova, odredili, da ti sam bez ikakvog druga bansku slu2bu za sada
o b a V 1 j a § (ut tu solus sine aliquo collega banatus officium pro nunc geras). Ne
dvojimo, da ti sam upravi tih stvari i vladanju (kako sada stvari stoje) zadovoljavati mo-
2e§, te da ti druga ne treba. Da bi tu sluzbu lagodnije vrSiti mogao, odluCili smo ti dr-
2ati tri sto lako orufanih konjanika, kojima ce§ se prema potrebi slu^iti. A za uzdrzavanje,
koje bi se tebi u svako doba podati imalo, razpravljat cemo s nekim drugima na dojdu-
dem saboru, koji smo veC u Slavoniji sazvali, te se nadamo, da 6e se stale?-! kraljevine
naSemu zahtjevu u tom pogledu odazvati. Dano u naSem gradu BeCu, dana devetnacstoga
mjeseca sijeCnja, godine tisu(Su pet sto cetrdesete . . .« Tako je Keglevici ostao banom bez
druga, te je iza njega pretegnuo obiCaj, da hrvatskim kraljevstvom upravija vazda samo
jedan ban.

Na po«Jetku veljaCe 1540. vratio se je Jeronim Laski iz Carigrada u BeC. Ali Ferdi-
nanda nije ondje zatekao, jer je ovaj odputovao u Nizozemsku, gdje se je s bratom Kar-
lom sastao i vije(Sao, kako da se dokrajCe vjerske smutnje u NjemaCkoj. U BeCu je ostala

ClRILSKI PODPIS NIKOLE JURISICA

na iednoj izpravi od 21. ozujka 1528. Cita se:

•Mikula Jurisi6 moje ruke pismo«. Izvorua

izprava a c. i kr. kuinom, dvorskom i dr-

zavnom arhivu u BeCu.

142 Ferdinand i. habsbui^qovac (i527.-i564.) i ivan zapoua (1527.-1540.).

kraljica Ana, koja je vec 5. veljace bana Petra Keglevica izvijestila o dozvoljenom pri-
mirju na pol godine, te mu podjedno zapovjedila, da nastoji na krajini pod svaku cijenu
odrzati mir. Neka o sklopljenom primirju obavijesti takodjer kapitane u Senju, Otoccu,
Bihacu i Ripcu, da ga i oni drze; ali uza to neka po uhodama neprestano razpituie, sta
Turci snuju i rade. Cim sto dozna, neka joj sto brze javi, jer ona zeli, da za svaki slucaj
bude pripravna i sigurna. Slicna pisma razaslala je kraljica takodjer namjestniku u Ugar-
skoj, Aleksiju Thurzu, zatim vrhovnomu kapifanu Ivlnu Ungnadu, a i supruga svoga Fer-
dinanda obavijestila je o svemu, sto joj je Laski priobcio.

Premda je tako bilo proglaseno primirje, ipak hrvatsko kraljevstvo nije uzivalo
mira. Sandzaci bosanski i smederevski sve pored primirja udarali su na Slavoniju i Hr-
vatsku, te su narocito pregnuli, da satru knezove Zrinske. Prve zesce navale zaredale su
vec mjeseca ozujka 1540. Knezovi Ivan i Nikola Zrinski stali su sada vapiti za pomoc u
kralja Ferdmanda, kraljice Ane, band Kegievica i drugih drzavnih castnika. Kraljica Ana
salje 4. travnja Jeronima Laskoga u Hrvatsku, da odanle podje bosanskomu sandzaku
Usrefbegu i smederevskomu Mehmedbegu Jahijapasicu, pa da ih makar i mitom odvrati od
daljih provala. U isti mah porucuje Ferdinand 8. travnja iz dalekoga Qenta knezovima
Zrinskima, neka se sporazume s njegovim vrhovnim kapitanom Ivanom Ungnadom, pa im
uza to salje pismo sigurnosti, kojim prima sve njihove gradove na krajini u svoje ruke
s obecanjem, da ce ih njima opet vratiti, cim sultana sklone, da se okani dalje osvete.

Jerolim Laski vec je 10. travnja u Zagrebu, gdje no skuplja darove (vrceve) i
dukate, koje ce sandzacima odnijeti. Dne 16. travnja opet je u Kraljevoj Velikoj, odakle
trazi, da mu se za njegove vjerne sluzbe najdulje do Qjurgjeva ustupi Susjedgrad. U po-
sebnom pismu vrhovnomu kapitanu Ungnadu javlja, kolika pogibao prijeti Pakracu, gradu
knezova Zrinskih, u kojemu nema ni hrane ni puscanoga praha. Ako taj inace jaki grad
Turci osvoje, propasti ce citava Slavonija sve do njemacke medje. Da ga ipak obrani,
pisao je Laski smederevskomu i beogradskom sandzaku Mehmedbegu, da Pakrac nije
vise knezova Zrinskih, vec njegov, i da ga stoga pusti na miru. Laski ce poci u Qradisku,
gdje ce ugovarati s kliskim sandzakom Muratom, a onda ce na povratku uci u Pakrac,
te ga preuzeti. Ungnad neka stoga sto brze poslje Savom dovoljno hrane za taj grad. Kne-
zovi su Zrinski medjutim ugovarali i s vrhovnim kapitanom Ivanom Ungnadom. Oni su
bili spremni sve svoje gradove na krajini ustupiti svojemu prijatelju Tomi Nadazdu ili ih
predati u kraljevske ruke, ako im kralj mjesto njih podijeli druge gradove i imanja u
Ugarskoj. "

U dogovorima u pogledu predaje gradova izvijestio je knez Zrinski kraljicu Anu
pismom iz Petrovljana 13. lipnja 1540. Uza to javljao je, kako se Turci ponovo spremaju
da udare na gradove njegove i brata mu Ivana, pa ju je zaklinjao, neka zapovjedi vrhov-
nomu kapitanu Ivanu Ungnadu, da im pritece u pomoc, »jer ako ijedan (od tih gradova)
dodje u turske ruke, propala je sigurno kraljevina Hrvatska (de regno Croatiae actum
erit). »Prosvjedujem pred Bogom i vasim kraljevskim velicanstvom (i ocitujem), da ja s mo-
jim bratom recene gradove protiv tolikog neprijatelja dulje odrzati ne mogu«.

I zaista spremali su se Turci u ono vrijeme na sve strane, da obraCunaju s knezo-
vima Zrinskima. Smederevski i beogradski pasa Mehmedbeg sa svojim sinom Oroslanbe-
gom skupljao je svoje cete koje u Qorjanu koje u Pozegi; u isto doba sabirao je bosanski
sandzak Usrefbeg sa svojim gojencem Muratbegom, sandzakom kliskim, druge cete oko
QradiSke na Savi. Prvih dana srpnja javljaju kastelani iz krajiskih gradova potanko o
tim turskim pripravama: Ivan Horvat iz Pakraca, Stjepan Bosnjak iz Dianovca, a Mi-
hajlo Knilosy i Sebastijan Ember iz Kraljeve Velike. Pakracki kastelan Ivan Horvat,
znade i to, da su u Qradisku (Qradische brod) dovezeni topovi nekad Kocijanovi i despota
Stjepana Berislavica, nadalje da su onamo stigli i janjicari, kao i kliski sandzak Muratbeg.
Jedno samo ne zna sigurno, kojim smjerom naime kane Turci poci: jedni kazu, da 6e

SMI^T IVANA 2AP0UE.

143

udariti na Pakrac, drugl opet, da 6e krenuti prema Uni, te podsjesti Kostajnicu, Zrinj i
druge gradove u kotaru Totu§evini. Zagrebacki biskup Simun od Erdeda javlja opet u
pismu iz Dubrave 10. srpnja, kako su Turci odlucili nakon pada Kostajnice i ostalih gra-
dova knezova Zrinskih podsjesti takodjer njegove gradove i varoS u Hrastovici, pak moli
stoga ratno vijece §tajersko za §to brzu pomoc.

U polovici srpnja 1540. provalili su zaista bosanski i kliSki sandzak prema Uni, te su
s vojskom od 30,000 Ijudi stali podsjedati gradove Kostajnicu i Zrinj. Potonji grad preuzeo
je braniti mladji brat Nikola Zrinski, dok je stariji brat Ivan iz bliza i daleka skupljao po-
modne Cete. Dne 14. srpnja pi§e knez Ivan iz Qvozdanskoga pismo Ivanu Ungnadu, u ko-
jem se tuzi, kako su Turci sve njihovo vladanje pozgali, ostaviv§i tek puste i prazne
gradove. Knez zaklinje kapitana, neka mu za volju Bozju i radi krscanske vjere ipak
jednom pomogne. Teda negda dobio je knez Ivan toliko pomoci, da je mogao do6i pod
Zrinj i prinuditi Turke na uzmak. Oslo-
bodivSi braca svoje vladanje predjose
malo zatim sa svojim sluzbenicima i
prijateljima preko Une na tursko zem-
IjiSte, da ondje cetuju. Tom zgodom
spaliSe i razvaliSe varo§i pod Dubicom
i Kamengradom, te odvedose odanle
mnogo naroda u suzanjstvo.

Turske navale na vladanje kne-
zova Zrinskih prestale su neko vrije-
me iza posljednje nedace, jer su i sul-
tan i pase njegove morali obracati svu
paznju na dogadjaje u Ugarskoj i
Erdelju. U Erdelju naime bijase se
vojvoda Stjepan Majlath podigao pro-
tiv kralja Zapolje, pak je radio, da se
s pomoci budi Sulejmanovom budi
Ferdinandovom uzpne na knezevsku
stolicu u onoj zemiji. Kralj Ivan bio
je stoga prinudjen da zaratuje na Maj-
latha i njegova druga Emerika Ba-
laSu. OsvojivSi vi§e buntovniCkih gra-
dova u Erdelju dao je napokon pod-
sjedati tvrdi grad FogaraS, u koji se
bijahu Majlath i BalaSa zatvorili. Ali

za vrijeme podsade obolio je Ivan Zapolja, a na to mu je malo zatim pala i kap, tako
da mu je lijeva strana tijela posve obumrla. Te2ko bolestna dopremili su ga po savjetu
lijeenika 10. srpnja u Szdszsebes, gdje ga je zatekla radostna vijest, da mu je supruga
Izabela 7. srpnja u Budimu rodila sina IvanaSigismunda (Stjepana). Radostni taj do-
gadjaj proslavljen bi u gradu i u logoru s velikim slavljem i sveCanostima, kod kojih je
sudjelovao i sam bolestni Zapolja. No vet sutradan pala mu je kap po drugi put. Slute(ii,
da mu je umrijeti, skupio je oko sebe poglavite privr^enike svoje, kao Petra PetroviCa,
Jurja UtiSeni^a, Stjepana Verbeca, Valentina Turka, Antuna VraniiCa i peCujskoga bi-
skupa Ivana, te im je preporuCio svoju suprugu i sina, kojega neka dadu proglasiti za
kralja. Podjedno je tada ve6 velikovaradinskoga biskupa Jurja UtiSenida imenovao skrb-
nikom svoga sina, te zamolio ostalu gospodu, da Jurja zborom i tvorom slo2no po-
maiu. Neka se okane misli, da bi se ikad podvrgli kojemu kralju od habsburfke poro-
dice, veC neka si osiguraju milost sultanovu, pa neka u to ime §to prije poSiju k njemu

IVAN SIQISMUND.

Snimljeno s mjedene medalje u narodnom muzeju

u BudimpeSti. Napis: Johannes . Sigismund(us) .

D(ei) . Q(ratia) . Rex . Ung(arie).

144 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (15?7.— 1564.).

poklisare s bogatim darovima. Iza toga lezao je Ivan jos devet dana nijemo i bezsvijestnoi
te je napokon umro 22. srpnja 1540. u 53. godini dobe svoje.

Smrt Ivana Zapolje pokrenula je nove borbe za Ugarsku. Skrbnici djeteta Ivana
Sigismunda nijesu snivali o torn, da bi izpunili pogodbe velikovaradinskoga mira od go-
dine 1538., vec su nastojali, da njemu osiguraju vladu u Ugarskoj i Erdelju. Kancelar Ver-
beci i pecujski biskup Ivan posli su u Carigrad, da znatnim novcima i bogatim daro-
vima steku miiost sultanovu i njegovih savjetnika. Juraj Utisenic, Petar Petrovic i
Valentin Turak pohitali su na poziv kraljice Izabele sa svojim cetama u Ugarsku, gdje
su najprije u Stolnom Biogradu sahranili Ivana Zapolju, a onda u polovici rujna skupili
sabor svojih privrzenika na Rakoskom polju, te ondje jednodusno Ivana Sigismunda pro-
glasili kraljem. Jos bi tada odluceno, da kraljica zajedno sa svojim savjetnicima upravlja
drzavom; Utisenic neka ostane vrhovnim pokladnikom, Petar Petrovic neka kao temeski
zupan upravlja doljnim krajevima, a Valentin Turak da bude vrhovni vojvoda vojske. Uza
sve to nijesu prilike za kraljicu Izabelu i njezinog sina bile najpovoljnije. U jednu ruku
odlucili su neki velikasi, zaziruci od Jurja Utisenica, prikloniti se Ferdinandu, kao kolocki
nadbiskup Franjo Frankapan, mocni Petar Perenj i Sigismund Balasa; u drugu ruku opet
kratio se je erdeljski vojvoda Stjepan Majlath sa svojim drugom, da polozi prisegu vjer-
nosti kraljici i njezinu sinu, vec je gledao da odrzi svoju samostalnost, bilo to s pomocu
sultanovom bilo s Ferdinandovom.

Da je u kralja Ferdinanda u onaj mah bilo dovoljno vojske, te da je s mjesta pro-
valio u Ugarsku, bio bi vjerojatno obladao pretezitim dijelom kraljevstva. No kako nije
imao dovoljno novaca za opremu vojske, a nije se ni od brata Karla mogao nadati kakvoj
pomoci, nastojao je da i u kraljice Izabele i u sultana izradi priznanje velikovaradinskoga
mira, pa da tako mirnim putem oblada citavom Ugarskom. U Budim poslao je u tom poslu
kraljici Izabeli grofa Nikolu Salma mladjega, a u Carigrad ponovo Jerolima Laskoga.

Jos prije smrti Ivana Zapolje bijase Ferdinand namjeravao, da opet poslje Laskoga
u Carigrad, i da izmoli produljenje primirja i da uredi neke druge poslove. U to ime po-
dijelio mu je vec 8. srpnja 1540. posebnu instrukciju, a podjedno ga je imenovao banom kra-
Ijevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, te mu je k tomu ustupio gradove Susjedgrad i Stu-
bicu, koji su jos nedavno pripadali Ivanu Kocijanu, a poslije su ih trazili knezovi Zrinski.
Kako je Laskomu bilo prolaziti Slavonijom, Hrvatskom i Bosnom, izdao je kralj Ferdinand,
vrativsi se iz tudjine u Bee, 23. kolovoza za nj vjerovna pisma na hrvatskoga bana Ke-
glevica, zagrebackoga biskupa Simuna od Erdeda, kao i na zagrebacki kaptol. Jerolim
Laski bio je vec 27. kolovoza 1540. u Optuju, a 31. kolovoza u Susjedgradu kraj Zagreba,
odakle izvjescuje kralja o svom dosadanjem putovanju i prilikama, koje je u hrvatskomu
kraljevstvu zatekao. Od nekoga sluzbenika bana Petra Keglevica doznao je, da su Turci
bill vec sve spremili za podsadu Kostajnice, ali u to su doznali za smrt Ivana Zapolje, pa su
posli u Srijem. Nadalje je dosao k njemu Krsto Zempce (Svetacki), koji drza dva grada
dvije milje daleko od Gradiske, pa mu je pripovijedao, da je stigla iz Carigrada zapovijed
bosanskomu sandzaku i Muratbegu, neka podju u Budim; ako bi ih Ugri htjeli na tom putu
zaustavljati, neka sve spale i opustose. Jos se Laski tuzi na nevoljno stanje u Susjedgradu,
jer je Kocijanova udova sve sobom odnijela, tako te nije ostalo u njemu ni toliko hrane, da
bi se »u jedno oko moglo metnuti«. Zato moli kralja, neka nalozi vrhovnomu kapitanu
Ivanu Ungnadu, da od kraljevskoga zita, sto je u Zagrebu pohranjeno, uzajmi bar toliko,
da bude dovoljno za sjeme. Malo dana zatim, 10. rujna, javlja Laski kralju iz kastela
Stubice ovo: »Neka znade vase velicanstvo, da je bosanski sandzak sve svoje sile
skupio, ladje (sajke) opremio i hranu u njih metnuo, kako je to svojim ocima vidio moj
covjek, kojega sam u Qradisku poslao. Qospodin Krsto Zempce (Svetacki), koji ima dva
grada do dvije milje daleko od Gradiske, dosao je jucer k meni zajedno s Nikolom Tar-
noveckim (Tarnoczy). Oni su mi govorili, kako njihove uhode sude, da ce (Turci) poci u

J. LASKt U SLAVONlJi. 145

Ugarsku i pokusati da zauzmu Peduh. Jo§ su mi saobcili, da se brojni (Turci) u Beogradu
skupljaju, te da se u velike spremaju poci prema Budimu. Receni gospodin Krsto napo-
kon mi je kazao, da mu je jedan zarobljeni Turcin, koji mu je odkupninu donio, pripo-
viiedao, kako je sultan nalozio beogradskom sandzaku, da potece u pomoc udovici kralja
Ivana, a na to je reCeni sandzak poslao kraljici u Budim vijest, neka bude dobre volje.
Drugo novo nemam ni§ta, nego da je gospodin ban Keglevic^ od nemale cesti svoje voj-
nike izgubio«. Dne 18. rujna boravio je Laski u Qradiskoj, odakle je opet kralju pisao:
»Jucer dosao sam ovamo, i tu sam zatekao ^au§a Topukliju, covjeka meni prijateljskoga,
koji je jednom devet mjeseci boravio u Budimu. On je zato pohitao ovamo, da sandzake
od Bosne, Zvornika i Krusevca opremi u Srijem. Ostavio je sultana zdrava i citava u Cari-
gradu, a dosao je od njega ovamo za devet dana. Sutra pak vraca se i nosi sa sobom
novinu, da vase velicanstvo salje 20.000 vojske za osvajanje Budima. Ja sam mu uz pri-
segu govorio protivno, ali on mora takvu novinu donijeti, buduci da njihove (turske) uhode
i zarobljenici, koji su netom izmedju sluga Keglevicevih dovedeni, jednako govore, te se
podudaraju glede broja vojske, Jos mi je rekao, da zaiudo putujem, ako se radi o Budimu,
jer ga sultan ne ce nikad dati vasemu velicanstvu . . . Nadalje tvrdi, da ce se sultan sva-
kako podici na va§e veliCanstvo i gospodina brata vasega. Vec je naredjeno, da se hrana
iz Citave Qrcke dovozi u Smederevo. Stoga neka to vidi vase velicanstvo, da za vrijeme
bude pripravno. Neka se za Bozju volju najprije oboruza na rijekama, jer ako dobro Du-
nav i Savu oruzjem obskrbi, prinudit ce Turke, da kod kude ostanu. Ja pak, ako pozivim i
vasemu se velicanstvu povratim, obecajem, da cu Turke prisiliti da se ne micu. Samo neka
mi dade na Dunavu 20.000 vojske, i to 6000 Spanjolaca ili Talijana, toliko isto Nijemaca,
zatim 4000 ugarskih sajkasa i toliko lakih konjanika, suvise jos brodove, most i nekoliko
tisuca stupova. Sve to moralo bi biti gotovo do prvoga ozujka. Ako take udesi va§e veli-
canstvo, zaustavit cu Turke. Ako to ne ucinim, kako obecajem, neka me vaSe velicanstvo
objesi . . . Na Savi opet moralo bi biti 5000 vojske, i to 3000 Talijana, a 2000 Slavonaca
i Hrvata, Bojim se medjutim, da cu ovdje zaostati te ne cu moci vase velicanstvo sluziti.
Ako se to zgodi, preporucam ponovo va^oj visosti moju zenu i djecu . . .« Iz Gradiske pro-
lazio je Laski Bosnom na jugoiztok, te je 31. listopada 1540. stigao u Carigrad.

Turski caus u Qradiskoj bijase dobro nacuo, da kralj Ferdinand sprema vojsku na
Budim. Qrof Nikola Salm naime nije od kraljice Izabele nikako mogao primiti izvjestna
odgovora, da li prihvaca pogodbe velikovaradinskoga mira ili ne. Kraljica je zatezala odlu-
kom izvinjuju(ii se, da deka upute od svoga otca, poljskoga kralja Sigismunda. Medjutim
je ona po savjetu sinovih skrbnika izcekivala pomoc od sultana, kao i povratak ugar-
skih poslanika iz Carigrada. RazabravSi sve to Ferdinand skupio je mornaricu na Dunavu
i malenu vojsku, imenovao joj zapovjednikom Leonarda Velsa, te ga poslao u Ugarsku.
Na poCetku listopada 1540. zapoceo je Vels vojnu. krenuvSi iz Ostrogona prema Budimu.
Zauzevsi uzput varoSi Visegrad i Vac utabcrio se je 22. listopada vi§e Staroga Budima.
U to je grof Nikola Salm jo§ jednom poku§ao, da se pogodi s kraljicom Izabelom. Ali ve(i
24. i 25. listopada, nakon sastanka s kraljicom u Budimu, javio je Salm kralju Ferdi-
nandu: »Kraljica rado bi uCinila, sto va§e velicanstvo trazi; no ona imade tek ime a ni-
kakve vlasti. Sve stoji do kaludjcra (Jurja). Taj pak zajedno s Turkom (Tortikom) snuje
samo o prcvari*. Sad se je spremio Vels, da podsjeda sam Budim, premda se je slabo
nadao. da ce ga zauzeti. U jednu ruku bio je u novije doba znatno utvrdjeni Budim snab-
djeven jakom posadom, u drugu opet bill su Ferdinandovi vojnici nezadovoljni, jer nijesu
primali plaCe, a nijesu imali ni hrane ni za se ni za konje. Tako je napokon Vels morao
19. studenoga podsadu dignuti. OstavivSi posadu u Pe§ti osvajao je s preostalom vojskom
gradove ViSegrad i Tatu, dok mu se je Stolni Biograd po naputku Pctra Pcrenja sam
predao.

K 1 a I raCi,-

svoga vladanja kao i za osvajanje ostalih C j '^ S^ /"

kr§canskih zemalja. Iz Ugarske mu je lako ^ r-j-^i'*^c\TH*ji4^

udarati na Qermaniju, Qalliju i samu Italiju, jer

ga tek gdje koja rijeka zaustavlja. Frankapan PODPIS JERONIMA LASKOQA.

poziva njemacke staleze, neka bar odgode s izprave od 27. listopada 1541. Cita se:

vjerske razmirice, pa neka se slozno dignu na Hier(onim)us de Lasko P(a)l(atinu)s Sira-

obranu Ugarske, koja je dosad bila bedem dien(sis) (e)t c(etera) manu sua.

ostaloga krScanstva. Bolje je, da Turke suz-
biju u Ugarskoj, nego da ih oni zateku u nji-

hovoj domovini. Neka se ne uzdaju u svoje tvrde gradove, jer ovi Turcima ne smetaju.
Turci su tirani, koji sve u pustoS obra(5aju, a narod zasuznjuju, ne §tede(Si ni plemide ni
vladajucie porodice. K tomu sile i mame krScane, da se odmetnu od svoje vjere, te da
postanu poturice, »Molimo vas stoga i Bogom zaklinjemo, oslobodite potiStenu i ved po-
gibaju(^u UgaiSku, koja k vama ruke pru2a.. Povedite se za Rimljanima, koje ste naslijediii,
i koji su svoje saveznike, prijatelje i susjede Cesto samo radi slave oslobadjali od jarma
tirana . . . Neka barem u toj te?.koj pogibli zanijcme vase razmirice . . . Ako sloznim srcinia
ne ustanete za spas svoj i Citavoga krScanstva, bojimo se, da vam poslije ne *'*• ^y^ ^

pozla(5enim kolicama u turski logor. ^ ' y ^>^^ T^X

Pratile su ga dvije starije zene i dojka, Jt^ ^KCVl'^^^^ fj^^

zatim Uti§enic, Petrovie, Turak, Ver- J ^^ '^

beci. Urban Bacani, Petar Markov i ^ p^^pj^ j^^j^ utiSENICA.

Ivan Podmanicki. Kad su stigli pred

,, , . J- J. • J J • Snimljen s izprave kralja Ivana Zapolje od

sultana, ogleda on dijete i dade ga smu , , ... /l^^ ^.. v! f ^ \ n

14. svibnja 1533. Cita se: Fr(ater) Qeorgius

Bajazitu, da ga poljubi, Na to ga pre- Her(enii)ta,

dade Podmanickomu, da ga odnese;
a ostalu gospodu zadrza uza se, da

budu nazoCni u vijedu, gdje bi im receno, da je sultan odluCio zadrzati Budim u
svojoj vlasti, dok Ivan Sigismund doraste, jer se tako znameniti grad ne moze povjeriti
slaboj zeni, Neki ugarski savjetnici stall su prigovarati, ali im odgovori§e, da sultan svojc
odluke ne mijenja, pak ih odvedoSe, Na to se dalje vije(Salo, §ta da se uCini. Jedan je pred-
lagao, neka se kraljica sa sinom i savjetnicima poslje u Carigrad, a Ugarska pretvori u
turski paSaluk; drugi je opet traj^.io, neka se kraljica odpremi k otcu u Poljsku, sin u Cari-
grad na odgoj u saraju, ugarski velika^i neka se pogube, a Ugarska neka postane turskom
pokrajinom. Ali po naputku drugoga vezira i zeta Rustema izrekao je napokon sultan ovu
odluku: Budim zajedno sa zemljom naokolo Dunava pa sve do Tise bit 6c turska zctnlja:
Ugarska onkraj Tise zajedno s Erdeljem neka ostane Ivanu Sigismundu kao turskomu kle-
tveniku uz godiSnji danak od 10,000 dukata, Jo§ isti dan dao je sultan od svojih vojnika
iznenada Budim zapremiti i gradjanstvo razoruj^ati. Dne 2. rujna u§ao je sam sultan u
u Budim, te se je pomolio u crkvi sv, Marije, Cim ju je posvetio za tursku d^amiju. Dne
5, rujna ostavili su kraljica sa sinom i savjetnicima I^udim, te su poSli u Lipu, ponesavSi
sa sobom krunu i druge driavne znakove za krunisanje. Na to je sultan imenovao potu-
ricu SulejmanpaSu svojim namjestnikom u Budimu, pridavSi mu Stjepana Verbeca kao
sudca za krSdane uz dnevnu pla<^u od deset dukata, SulejmanpaSa nastanio se u kudi Uti-
§eni(Sevoj, a Verbeci u kraljevskom dvoru. Ali Vcrbeci umro je vcC slijedede godine od
kuge, te bi sahranjen na iidovskom groblju. Valentina Turka i crdeljskoga vojvodu Stje-

150 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.).

pana Majlatha, kojega je u to nikopoljski sandzak zarobio, poveo je sultan sa sobom u
Carigrad, gdje su u tamnicama poginuli.

Tako je Sulejman obladao Budimom, kojijeodsadostaoutur-
skoj vlasti kroz sto i cetrdeset i petgodina. Kralj Ferdinand bijase doduse
poslao dva poslanika, grofa Nikolu Salma i Sigismunda Herbersteina, da sa sultanom ugo-
varaju, nudeci mu za citavu Ugarsku godisnji dar od 100.000 forinti, a za ono, sto kralj
drzi, 40.000 forinti. Pri audienciji 8. rujna nije ih Sulejman htjeo ni siusati; nakon dva
dana dao im je ovaj odgovor: Ugarska je sultanova, jer ju je macem osvojio; o miru ugo-
varat ce samo onda, ako mu Ferdinand vrati Visegrad, Totis i Ostrogon, a za ostatak
godisnji danak obeca. Dne 22. rujna stao se je Sulejman vracati. Uzput osvojio je u Slavo-
niji grad Nasice, za koji se vec 21. listopada javlja, da je netom (nuper castrum fortis-
simum Nekche expugnatum) doslo pod tursku vlast. Tek u Beogradu pustio je sultan na
slobodu Ferdinandova poslanika Jerolima Laskoga, kojega je dosad neprestano sa sobom
vodio. Malo zatim, 22. prosinca, umro je tezko bolestni Laski, te bi sahranjen u Krakovu.

Postupak sultana Sulejmana duboko se je dojmio ne samo kralja Ferdinanda, nego
i naroda u kraljevstvu ugarskom i hrvatskom. Mnoga ugarska gospoda, koja su se dosad
tudjila od tudjinca Ferdinanda, pristupila su sada njegovoj strand. A ni Ferdinand nije
mogao mirnim okom gledati, da Budim ostane u turskoj vlasti, pa je stoga namjerio veli-
kom vojnom nadoknaditi, sto je dosad zanemareno. Vec 6. sijecnja 1542. sazvao je u to
ime u Pragu ugarski sabor, koji bi se iznimice sastao u Banjskoj Bistrici 19. veljace iste
godine. Na taj sabor bise pozvani takodjer stalezi hrvatski i slavonski, da zajedno s ugar-
skima vijecaju o oslobodjenju domovinc. Pored namjestnika ugarskoga Aleksija Thurza,
vrhovnoga kapitana i kancelara Petra Perenja, i nadbiskupa ostrogonskoga Pavla Varde
imali su na torn saboru zastupati kralja kao zasebni oratori Franjo Bacani i doljno-
austrijski kancelar Marko Beck, koji su u to ime dobili obsezne instrukcije. Znacajno je,
da su se kraljevu pozivu odazvali ne samo brojni velikasi, nego i zastupnici mnogih zupa-
nija, koje su jos nedavno stajale uza Zapoljevce. Dosli su i zastupnici od petnaest slo-
bodnih gradova. Bilo je doduse izmedju pojedinih velikasa i nizega plemstva opreka; ali
ipak su se svi stalezi gotovo natjecali, koji ce vise zrtvovati, da se opremi sto jaca vojska
i mornarica. Svako citavo seliste dat ce jednu forintu, a imucniji plemici od svakoga svoga
kmeta dvije trecine forinte; plemici jednoseici i gradjani u slobodnim gradovima dati ce
sestdeseti dio svoje pokretnine, strani trgovci ceterdesetinu vrijednosti svoje robe, a sve-
cenici desetinu svojih prihoda. Ako sam kralj podje u rat, pratit ce ga svi prelati, magnati
i plemici, a suvise ce oni od svakih svojih dvadeset kmetova opremiti po jednoga lako
oruzanoga konjanika. Za trajnu obranu krajine dat ce jos od 100 kmetskih selista po tri
konjanika. Da se napokon dovrse sve razmirice, osobito radi posjeda, te povrati obci mir,
odluceno bi prvim clankom saborskim (od njih 51), da se sva posjedovanja, koja su pocev
od smrti kralja Ljudevita II. na ma koji nacin nepravedno (indebite) presla u tudje ruke,
imadu ustupiti starim gospodarima. Tim bise narocito opozvane sve darovnice protukra-
Ijeva, u koliko su svojim privrzenicima razdavali imanja svojih protivnika.

Spomenuti saborski clanak ticao se je medjutim i hrvatskoga bana Petra Keglevica.
Petrova kci Ana bila je naime udata za Qaspara Ernusta (Hampova), gospodara citavoga
Medjumurja, kao i gradova Koprivnice i Qjurgjevca. Qodine 1541. umro je Caspar Ernust,
posljednji muzki potomak te bogate porodice, te bi sada imala sva njegova imanja pri-
pasti kruni, koja ih bijase njegovu rodu darovala. Ali tomu opro se je ban Petar Keglevic
tvrdeci, da ga je pokojni zet imenovao skrbnikom svoje udove i djeteta, kojemu se je od
•nje nadao. Kralj Ferdinand nije htjeo u prvi kraj nista odrediti, dok se ne vidi, da li je
Ernustova udova zaista trudna ostala; ali da ne bude prevare, pa da se mozda tudje
dijete ne podmetne, odluci ipak, da nekoliko odlicnih zena podje u Cakovac, pa da ondje
budu pri porodu. Keglevic medjutim ne dopusti ni toga, pace kad je kci mu Ana oplakala

PAD BANA PETRA KEQLEVICA.

151

svoga muza, udao ju je po drugi put za Ladislava Banica od Doljne Lendave. Sad je kralj
odlu^no zahtijevao, da mu Keglevic predade ErnuStova imanja; a kad ovaj nije htjeo da
to ucini, liSio ga je uz ino i banske Casti. Ba§ na ugarskom saboru u Banjskoj Bistrici
mnogo se je o torn nagadjalo, tko da bude njegovim nasljednikom. Nakon §to su kraljevi
ugarski savjetnici (Thurzo, Perenj i Varda) nazocnim ugarskim i hrvatsko-slavonskim
stalezima izlo^ili kraljevu zelju, da se §to vi§e ucini za obranu hrvatskoga kraljevstva, pa
da se za to imenuje novi ban, predlozili su stalezi za tu cast Andriju Bathora i Sigismunda
Balasu, »koji ne ce za Ijubav prema domovini (amore patriae) te Casti odkloniti, ako im
se ona podijeli valjanim nac^inom i
s onim ugledom, kojim su je stari bani
drzali«. Jo§ svjetuju stalezi, da se i
»strane cete, kojima je na celu u Sta-
jerskoj gospodin Ivan Ungnad, pod-
vrgnu zapovijedi banskoj (sub imperium
banorum), ili pak da se njihov vojvoda
(praefectus) dade banima za druga (in
collegam), kako je to nekad bilo obi-
Cajno, pa da budu mogle biti sto sprem-
nije za svaku obranu. »Jer obrane za
stalno ne moze inace ni biti, ako se ne
pridruzi strana pomoc«. Medjutim ugar-
ski namjestnik Aleksije Thurzo izvijestio
je 14. travnja kraija o banskom pitanju
ovako: »Qlede izbora bana Hrvatske i
Slavonije za cijelo nije mi dovoljno
jasno, §ta da sudim. Vidim bo, da su
ona kraljevstva dosad tako satrta,
bijedna i neuredjena, te se gotovo za
Citavu Slavoniju mo2e kazati, da se
pretvara u pustos i samo(^u. Vase veli-
Canstvo ne ce moci ondje namjestiti i
uzdr^avati bane nego s velikim troSko-
vima; suviSe ne 6e se bani radi pu-
stode, kao i radi nepokornosti i neraz-
boritosti hrvatskih knezova moci ondje
odrzati bez jako velikih pomocnih Ceta,
niti razabiram, koliko bi se dace (sub-
sidium) u opustoSenoj pokrajini moglo
pobrati za placu vojnicima. Sto se pak
tiCe zgodnih osoba za baniju u tim zem-

Ijama: gospodin je Andrija Bathori doduSe mladia, dobre (iudi i 2cljan rata; no buduc da se
za baniju ne tra2i samo bojna vjeStina, nego i sposobnost za vrScnjc pravde, jer mora
u ime va§ega velieanstva (in persona maiestatis vestre) upravljati ratnim i pravnim
stvarima, dr^im ledja gospodina Bathora slabim i nedostatnima za noScnje tolikoga tcrcta.
osobito kraj izloienih prilika u Hrvatskoj i Slavoniji. Sigismund BalaSa dosta je dobar
voinik. ali vrlo slaboga zdravlja; k tomu ie i odsutan, poSto je odputovao u Mlctke, da si
zdravlje povrati. Sumnjam, da bi on tu sluibu s tako obnemoglim tijelom priniio. Meni bi
se Cinilo, da bi vaSe veliCanstvo odgodilo ovo imenovanjc bana sve do sre(inoga povratka
svoga k nama, jer su i onako gotovo svi ratoborni Ijudi iz Hrvatske i Slavonije poSli za
pla(iu sluiiti pokrajinama (nasljednim) va§ega veliCanstva . . .«

BARUNSKI ORB NIKOLE JURlSiCA

na grobnici njegove djece (Adania i Ane) u
crkvi sv. Jakova u Kisegu (iz god. 1538.). Grb
je razdijeljen na (3etiri polja; 1. i 4. polje imadc
crnoga gavrana i zlatnoga !^korpijuna, a 2. i 3.
zidine i Rule (grada Kiseka).

152 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.).

Ne samo Ferdinandu skloni stalezi na saboru u Banjskoj Bistrici, nego i privrzenici
Ivana Sigismunda Zapolje nerado su gledali tursku vlast u Budimu. Brat Juraj Utisenic i
erdeljski biskup Statileo pokiisali su pace, da se s Ferdinandom na temelju velikovaradin-
skoga mira pogode. I zaista su njih dva i Petar Petrovic kao punomocnici kraljice Iza-
bele s Ferdinandovim kapitanom i zastupnikom Qasparom Seredyjem jos 29. prosinca 1541.
u erdeljskom gradu Gyali utanacili ugovor prema uslovima recenoga mira. Ferdinand ce
kraljici Izabeli i njezinu sinu predati sipusku kneziju i do rijesenja ostalih spornih pitanja
• placati godisnjih 12.000 dukata, a kraljica ce njemu ustupiti sve gradove i varosi, sto ih
drzi po Ugarskoj i Erdelju, i k tomu jos predati ugarsku krunu. Ako se sporna pitanja o
svim posjedovanjima za dvije godine povoljno rijese, podvrci ce se obje stranke konacnoj
odluci cara Karla i poljskoga kralja Sigismunda. Sam Juraj Utisenic priznao je Ferdi-
nanda posebnom izpravom zakonitim kraljem Ugarske, te mu je obecao vjernost. Sve to
potvrdio je Ferdinand 23. travnja 1542.

Ferdinand ogledao se je u to za pomoc i na drugim stranama. Jos u prosincu 1541.
bijahu mu zastupnici ceskih i austrijskih zemalja na stanku u Pragu obecali novcanu po-
moc od 1,146.000 forinti (Ceska 375.000, Morava 150.000, Slezka 200.000, Luzica 50.000,
nasljedne zemlje 371.000), s kojom se je mogla kroz osam mjeseci uzdrzavati vojska od
1300 tezkih i 10.000 lakih konjanika, 12.350 pjesaka i 1000 martolosa. Napokon je i nje-
macki sabor u Speieru s proljeca 1542. obecao za sest mjeseci 40.000 pjesaka i 10.000
konjanika pod uvjetom, da se Ferdinand pobrine za hranu i prevoz, a uz to da sam
opremi po 10.000 konjanika i toliko pjesaka. Svakolika vojska imala se je skupiti kod Beca
prviii dana svibnja. Medjutim mnoga obecanja ostadose neizpunjena, a k tomu se i skup-
Ijanje vojske vrlo oteglo. Tek 8. srpnja 1542. pocela je vojska primicati se Ugarskoj.
Njemacke drzavne vojske nakupilo se polagano 25.000—26.000 pjesaka i 5000—6000 konja-
nika; njoj pridruzilo se je 3000 Talijana pod Vitellijem. koje bijase papa poslao, zatim 600
Talijana pod Sforzom Pallavicinijem, nadalje 10.000 husara pod Ivanom Ungnadom, koje
su ceske i austrijske zemlje placale, onda 10.000 drugih ugarskih vojnika pod Petrom Pe-
renjem, napokon hrvatske cete pod Nikolom Zrinskim, a uza nj kapitan Juraj Poljicanin,
i vojvode Grgur Farkasic, Ivan Alapic, Juraj i Matija Hrvat. Putem udario je Zrinski
17. kolovoza na Corgo, grad odmetnika Valentina Turka, a onda je krenuo prema Stari-
gradu (Owar), gdje mu je zasjede stavio barun Ulrik Eitzing (Eyczing), zet umorenoga
Kocijana. Ali Zrinski srecno je umakao zasjedama, pa se je onda potuzio pismom kralju Fer-
dinandu, spomenuvsi i to, kako ga neprestano osudjuju i opadaju, sto je izdajicu Kocijana
pogubio. Kralj je na to 8. rujna svecanim pismom uzeo kneza Nikolu u svoju zastitu, te
je nemiloscu svojom zaprijetio svakomu, koji bi se usudio Zrinskoga radi toga klevetati.
Podjedno je kralj 17. rujna 1542. bodrio Nikolu, neka se ne boji nicega u logoru, jer je
kralj vec poslao pisma sigurnosti tako na vrhovnoga vojvodu njemacke drzavne vojske,
braniborskoga izbornika Joakima, kao i na vrhovnoga kapitana lakoga konjanictva, Ivana
Ungnada. Uza sve to ipak se nije Zrinski zurio, da se pridruzi ostaloj vojsci.

Medjutim bijase se glavna vojska — nekih 55.000 Ijudi — zajedno s vrstnim pod-
sadnim topovima i jakom dunavskom mornaricom primakla Ostrogonu, gdje je pocivala
od 20. kolovoza do 4. rujna. Tek nakon mnogih razmirica izmedju vojvoda odlucilo je
bojno vijece, da podsjedne Pestu, a nipoSto Budim, koji bijahu Turci jace utvrdili. Posto je
mornarica zauzela Margaretin otok i vojska presla Dunav, zapoceo je braniborski iz-
bornik Joakim 28. rujna podsjedati Pestu. Dne 1. listopada 1542. provalise Turci iz grada,
te se oborise na cete Vitellijeve i Perenjeve. Planuo je zestok boj, u koji se je upleo i
mladi saski vojvoda Mavro. Uza sve to naginjala je pobjeda vec Turcima, kadno u osudni
cas osvanu iznenada na bojnom polju knez Nikola Zrinski s hrvatskom cetom od 400 mo-
maka, te pomoze krscanskoj vojsci, da je Turke suzbila i razprsila. Suvremenici smatrali
su dolazak kneza Nikole kao »pomoc s neba poslanu« (subsidium caelo veluti delapsum),

BORBE OKO BUDIMA I PESTE 1542.

153

te su uz Vitellija i Perenja uznosili i njeROvo junac^tvo (Nicolaus Zrinianus comes eximiac
ac admirabilis iam tuam virtutis et fortitudinis adolescens). Cetiri dana poslije — 5. listo-
pada — poduzele su doduSe talijanske, ugarske i hrvatske cete juriS na zidine, koje su
na jednom mjestu bile topovima razvaljene, ali kako im nije htjela pomoci njemaCka vojska,
morale su napokon uzmaknuti. Sutradan izjavio je izbornik Joakim sa svojih osam ratnih
vijednika, da je vojna za ovu godinu svrSena, jer se zima primice, i jer se Cuje, da rumelijski
beglerbeg dolazi gradu u pomo(5. I tako se je vclika krscanska vojska razisla, ne ucinivsi
ba§ ni§ta za oslobodjenje Budima i Pe§te. Suvremeni hrvatski kronicar Antun Vramec za-
pisao je o toj tuznoj vojni ovako: »1542. Dvize sc vojska Ferdinandu§eva i od imperioma
hercegi i gospoda, i od Italije papina vojska, i vogrska gospoda, i od Horvat i Sloveni, Du-
naj pri Ostiogomu prebrodiSe i pojdo^e podsesti Pest vara§. Bise ih vece od sto tisuc ali je-
zer, rvase Pesta, da nemogose ga vzeti. A v Hudimu i Pestu behu Tiirci, v Budimu besc
KaCarbeg, a v PeStu Ulambeg bosanski. Onde knezMiklovus Zrinski pred Pe-
StomrazbiTurkesvoimiljudmi,
ianjicare i konjike na harcu. 1
tako se vojska dvize, vrnu se domom, n 1-
§tar dobra ne opraviv§i, a zato
d o s t a p o g i n u n a § 1 h«.

Sam kralj Ferdinand izjadao se je
radi neda^e u posljednjoj vojni bratu Karlu
ovako: »Nije manjkalo ni oruzane vojske
ni Zaire, jer je svega u obilju bilo. Samo
nije bilo vrstne glave, koja bi vojsku vo-
dila. Ve^e sramote nije njemacka drzava
do2ivjela«. Pa ipak je kralj bacio u tam-
nicu Petra Perenja, jer da je on bio u taj-
nom sporazumku s turskim pa§ama. No tim
povrijedio je drugu ugarsku gospodu, tako
da se je i namjestnik Aleksije Thurzo na
svojoj casti zahvalio. Kraj takih prilika nije
sada Juraj Uti§enic ni snivao, da izvrsi
ugovor utanaCen u Qyali, pa da predade
Ferdinandu iztocnu Ugarsku i Erdelj. Ta
kako ce se povjeriti vladaru, koji ne mozc
Ugarske obraniti, a k tomu postupa s v?li-

kaSima onako nemilo, bacajuc ih u tamnice, premda im ne moze krivnje dokazati!
Ferdinand bio je jamaCno siguran, da mu Sulejman ne deoprostiti, §to se je usudio
udariti na PeStu. Da se pripravi za obranu, bija§c vec 21. listopada 1542. sazvao ugarski
sabor za 1. studenoga u Po2un, da se vijecia »o spasu sviju« (de vestra omnium salute).
ZnaCajno je, da kralj bodri staleze, neka se ne zacaju doci na sabor mo^da zato. §to je on
zasu2njio Petra Perenja. Uza sve to izostala su od sabora brojna odliCna gospoda. Na-
zo^ni dozvolili su ipak sve, §toje tr^balo .za obranu domovine, a mjesto Thurza odredjen
bi za namjestnika ostrogonski nadbiskup Pavao Varda. Na saboru razpravljalo se je i o
bivSemu banu Petru Kegleviciu, koji ne samo da nije kruni povratio posjcdovanja svoga
pokojnoga zeta QaSpara ErnuSta, nego je poc^injao i novih nasilja. Ba§ na dan otvorenja
sabora u Po^unu pi.sao je kralj iz BeCa Petru KeglevitJu pismo, u kojem mu je zaprijetio,
Sto je Keglevi(5 plemi(iu Emeriku BradaCu htjeo oteti njegov kaSteo Ladomerec. »Tvoiemu
bi stale2u«, opominjao je kralj kneza, »vi§e pristojalo, da ne samo nc grabiS tudje, nego da
takodjer slabije brani§«. (Tue enim condicioni id potius appcterct, ut noii modo aliena tibi
non usurpares, sed etiam infirmiores defenderes.) No kako sve opomene kraljeve nijesu

SAJKAS ILI NASADISTA.
Snimak s grba biskupa Stjepana BrodaricJa.

154 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.).

hasnile, izrekao je napokon sabor u Pozunu 9. studenoga clankom cetrdeset i trecim ovu
odluku: Ako Petar Keglevic za dva mjeseca zadrzane- gradove (Cakovac i Strigovo u za-
ladskoj zupaniji, a Qjurgjevac i Koprivnicu u krizevackoj) ne povrati i tako se s njegovim
velicanstvom ne izmiri, proglasuje se ocitim nevjernikom, te se osudjuje na gubitak zivota
i sviju imanja svojih. Cini se, da je ova osuda ili proskripcija napokon ipak djelovala, jer
je Petar Keglevic stao traziti milost u svoga kralja i gospodara. Medjutim Ferdinand
izjavio je pismom od 22. prosinca 1542., da ce ga primiti u svoju milost samo onda, ako
se odrece Ernustovih imanja; ako toga ne ucini, ostaje u krijeposti proskripcija pozun-
skoga sabora.

Dva dana iza toga — 24. prosinca — izdao je Ferdinand u Becu proglas na hrvatski
narod, kojim javlja, da je za hrvatskoga bana izabrao i imenovao kneza Nikolu
Zrinskoga.* Proglas taj u hrvatskom prevodu glasi ovako: »Zvelicenim, zmoznim,
odlicnim i plemenitim podanicima kraljevina Hrvatske i Slavonije, Ijubljenim vjernima, po-
zdrav i milost. Hocemo da znate, kako smo mi, uzdajuci se u vjernost, neporocnost i spo-
sobnost zvelicenoga i zmoznoga kneza Nikole Zrinskoga, i zeleci podjedno udovoljiti po-
trebama vasim i kraljevstvu tako u pogledu vrsenja zakona kao glede obrane tih kra-
jeva, recenoga kneza Nikolu izabrali, imenovali i proglasili za bana tih kraljevina, podije-
livsi mu svu onu jurisdikciju, ugled, i podpunu vlast, koje je od davnih vremena ovo do-
stojanstvo na svakojaki nacin po pravu ili po obicaju izvrsivalo. Stoga vas svekolike
ovim sadanjim (pismom) pozivamo i nemanje strogo vam zapovijedamo, da recenoga
kneza Nikolu za svoga bana priznate i drzite, da mu izkazujete duzni posluh, da njegove
pravedne i uobicajene zapovijedi tako u ratu kao i u drugim poslovima poslusno izvrsu-
jete, da se osudama njegovim i njegovih banovaca podvrgavate, a da inace (drugo) ne ra-
dite. Dato u Becu, dvadeset i cetvrtoga prosinca godine Gospodnje tisucu pet sto cetr-

* Knezovl Zrinski od plemena §ub!c

do smrti Nikole (IV.) Sigetskoga (1566).

J u r a j I. (III.) Zrinski

Ustupio Ostrovicu u Hrvatskoj i primio Zrin u

Slavoniji (31/VII. 1347).

t oko 1361.

Magistar Pavao (I.).
1362.— 1408. J

Petar I. Nikola I.

1408.— 1446. 1435.

Pavao (II.) Juraj (II.) Petar II.

1435.— 1448. 1435.-M47. 1435.-1493.

n^^i^ ,1 - t 9./IX. 1493. na Krbavskom

1451 P°'J"- ^^ ^^^'^- ^^"^ (2-) J^"

lena, kci kneza Gregorija Bla-

gajskoga.

Pavao (III). Nikola (III.)

1475.-1492. 1498.— 1534. (prije 3./V.). Zena Jelena,

I sestra kneza Ivana Karlovica.

Mihajlo Ivan (I.) Nikola (IV.) Si gets ki

t 29./VIII. 1526. t 19./V. 1541. Rodjen 1508. (ili 1518) Umro

na Muhackom polju. 7/IX. 1566.

1. fena Katarina Frankapan (od

17./VI, 1543.).

2. iena. Eva od Ro^emberka (od
lO./IX. 1564.).

Ivan (HI.) '
sin Eve od Rozem-
berka, rodjen 1565.
t 24./1I. 1612.

Ivan (11.)

rodjen 14./1X. 1545.

t kao djecak.

Juraj fill.) Krsto
rodjen 13.IV. 1549. rodj. lO./Vlll. 1551.
t 1603, t 1573.

1. 2ena kneginja
Ana d'Arco

2. zena Sofija baru-
nica Stubenberg.

Nikola (V.)

rodjen 9./11. 1559.

t 1605.

BAN NIKOLA ZRINSKI (1543.— 1556.).

155

deset i druge.« Osim ovoga proglasa izdao je kralj 27. prosinca i samomu knezu Zrin-

skomu ovaj dekret: »Mi Ferdinand itd. dajemo na znanje ovim pismom svojim, kako su

na§e kraljevine Hrvatska i Slavonija kroznekoliko minulih mjeseci bile bez

stanovitoga vodje i bana, pa je mnogo toga ludo propusteno, sto bi se tako za upravu i

obranu onih (kraljevina), kao i za vladanje nad podanicima u onim kraljevinama uciniti

moralo. I tako su sve prilike tih kraljevina ve6 trazile, da im stavimo na Celo vodju i bana.

Potaknuti dakle vrlinom i 5estito§cu na^ega vjernoga, zvelic^enoga i zmoznoga kneza Ni-

kole Zrinskoga, za kojega smo razabrali, da je nadaren i duhom i valjanom ratnom vje-

Stinom, §to je ne jedanput vec i dokazao (quarum etiam non seinel iam specimen de se prae-

buit), to smo njega izabrali za bansku Cast u reCenim na§im kraljevinama Hrvatskoj

\ Slavoniji, te ga i ovim pismom (dokle nas volja bude) izabiramo i imenujemo. Podjedno

mu dajemo i podjeljujemo tu cast sa

svima pravima (iurisdictionibus), koja

su izvr§ivali njegovi predSastnici bani,

ali tako, da tu Cast obavlja najprije na

diku i slavu svemogucega Boga, i, ko-

liko je do njega, da Sto vecim trudom

svojim brani te kraljevine od svakoga

neprijateljstva, da drzi podanike u miru

i pokoju, da ih brani od otimaCa, da ni

od koga ne podnosi grabeza, da vrSi

pravdu bez obzira na osobe, i da na-

pokon sve ono cini i izvrsuje, sto na

dobroga i vjernoga bana onih kraljevina

spada.

Da bi pak isti knez Nikola znao
tocno za svoju godiSnju pladu, ucinili
smo s njim pogodbu za §est sto lako
oruzanih konjanika, te 6e za svakoga od
njih dobivati godiSnju placu po dvade-
set forinti. Kad pak bude u sluzbi na§oj
i nalih kraljevina, dati 6emo njemu u
ime mjeseCnine svakoga mjeseca za
svakoga konjanika po dva forinta; su-
viSe morat ce on drXati Cetiri sto pje-
Saka, za koje Ce mu se svaki mje-
sec plaCati po dva forinta. A za

uzdr2avanje njegova stola, za drzanje uhoda i Siljanje poklisara, kako potreba vremena
trazi, dati ce se njemu kroz godinu Cetiri tisuce ugarskih forinti. Za podkrepu ove naSe
odredbe izdali smo i dajemo ovaj na§ list knezu Nikoli Zrinskoniu. U Ikcii, dvadcset i scd-
moga prosinca godine Qospodnje 1542., kraljevanja naSega rimskoga dvanaeste, a u osia-
lim kraljevinama §estnaeste«.

Tako je u oCi novih i te^kih borba s Turcima dobilo hrvatsko kraljevstvo za bana
junaCkoga kneza Nikolu Zrinskoga.

Banovanie kneza Nikole Zrinskoga (1543.— 1556.); peta provala Sulejmanova u U^ar-
sku; pad Valpova, Orahovice, Cakiovca, BIjele Stljene, Voeina, StupCanice I Brezovice
(1543.); nastavak tursklh osvajanja u Ugarsko] l Slavonlil; pad Kraljeve Velike (1544.) I
utvrdjivanje Siska: poraz Bildensteina i Zrinskoga kod Knnj^Cine (4. svibnja 1545.) i pad
grada Moslavine; petogodi^nje primirje s Turcima (19. lipnja 1547.). Erdeljski poslovl od
godine 1548. do smrti Jurja UtiSeniCa (17. prosinca 1551.); obnova rata s Turcima (1552.)

KRALJICA IZABELA,

supruga Ivana Zapolje. Po savremenoj slid

Luke Kranacha u muzeju knezova Cartorijskih

u Krakovu.

156 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.).

i pad Virovitice (1552.), Cazme i Dubrave; mejdan Nikole Zrinskoga kod Gjurgjevca
(24. kolovoza 1554.). Prva podsada Sigeta (11. lipnja — 31. srpnja god. 1556.) i bo-
jevi Nikole Zrinskoga kod Rinje (22. i 23. srpnja god. 1556.); pad Kostainice (17. srpnia
god. I556J. Nikola Zrinski rijesen banije (25. prosinca god. 1556.), a Ivan Ungnad vr-
hovne kapitanije. Odkad su Bribirski knezovi presli u Zrinj, te postali knezovi Zrinski
(1347.), oni su vise od jednoga stoljcca slabo utjecali u razvoj hrvatske povjestnice. Tek
za kneza Petra II. (1435. — 1493.), djeda bana Nikole, pomaljaju se opet iz svoje zabili,
napose od onoga casa, kad se je nakon pada Bdsne turska sila primakla k rijeci Uni, pa
take i njihovim gradovima: Zrinju, Qvozdanskomu, Pedlju i drugima. Petar bijase tako-
djer od kralja Matijasa Korvina 21. veljace 1463. dobio poveliu, kojom je kralj dozvolio
njemu i njegovim potomcima, da mogu na svojim posjedovanjima traziti i kopati rude zlata,
srebra, olova i drugo bez ikakve dace. Take bise vec za Petra u Qvozdanskom otvo-
reni rudnici, uz koje je poslije za kralja Ferdinanda I. nastala kovnica novaca. Petrov sin
Nikola III. (1498. — 1534.) primio je od recenoga kralja 18. studenoga 1529. povelju, kojom
mu je podijeljeno pravo kovanja srebrnih ugarskih filira, pa su se zaista kroz nekoliko go-
dina u Qvozdanskom novci i kovali. Suvise je knez Nikola III. kao surjak posljednjega kr-
bavskoga kneza Ivana Karlovica (po zeni svojoj Jeleni) nakon smrti njegove (1531.) s kra-
Ijevom dozvolom preuzeo njegove gradove Medvedgrad, Lukavec i Rakovec u predjelu iz-
medju Kupe i Drave. Napokon su sinovi njegovi prikupili svojoj drzavini jos i neke gra-
dove vranske priorije, narocito Kostajnicu na Uni, Bozjakovinu kod Zagreba i Pakrac na
skrajnjemu iztoku tadanje krizevacke zupanije.

Sin Nikole III., novi ban hrvatski Nikola (IV.), bio je po torn jedan od najuglednijih
velikasa hrvatskih, kad ga je zapala banska cast. Bio je tada jedini muzki potomak od
roda Zrinskih. Jedna mu je sestra bila udata za Franju Taha od Susjedgrada, a druga za
Ivana Alapica od Velikoga Kalnika. Bansku cast preuzeo je na samu novu godinu 1543., a
malo zatim sastao se je i sabor Hrvatske i Slavonije, na kojemu bi svecano za bana priznat
i uveden. Kraljevski komisari na tome saboru bill su Franjo Bacan i Luka Sekelj, te je
prvi o torn 31. sijecnja 1543. izvijestio ostrogonskoga nadbiskupa i ugarskoga namjest-
nika Pavla Vardu ovako: »2elim da znade vase precastno gospodstvo, kako je kraljev-
sko velicanstvo mene i Luku Sekelja poslalo u kraljevinu Slavoniju, gdje smo sve po-
slove dobro izvrsili, bana Zrinskoga njima postavili, kojega su drage volje (grato animo)
primili, jer je tezko kada ban bio tako nuzdan kao sada. Jos smo odredili da drze sudove,
te smo i prisjednicima (suda) place ustanovili. Oni su napokon u svemu najvecu vjernost
i pokornost kraljevskomu velicanstvu pokazali. Prihvatili su, da ce dati kraljevskomu veli-
canstvu ratnu dacu (subsidium) od dvije forinte; jednu s mjesta, a drugu na Duhove. Kme-
tovi, koji stoje pod gradovima spremni na bijeg, platit ce po pol forinte, a oni, koji su
po selima, dat ce citavu forintu. Jer ti su kmetovi stradali ne toliko od Turaka, koiiko od
pomora i gladi, pa i sada pogibaju . . .« Sacuvan je popis ratne dace, dozvoljene na torn
saboru, iz kojega doznajemo, da je Slavonija bila tada tako opustosena, da se je u njoj
samo 10.645 ognji§ta moglo oporezovati (u krizevackoj zupaniji tek 1501.). Hrvatsku na
jugu Kupe pak do Une i do mora nijesu ni oporezovali; ona je jos od kralja Vladislava II.
bila oprostena od ratne dace, jer je bila nemilo poharana.

Novoga bana Nikolu Zrinskoga zapala je prva zadaca, da brani povjereno mu kra-
Ijevstvo od Turaka, koji su se spremali na nove provale u Hrvatsku, Slavoniju i Ugarsku.
U to ime podrzavao je zivahne sveze s Tomom Nadazdom, vrhovnim kapitanom Ugar-
ske, kao i s Ivanom Ungnadom, kapitanom Stajerske i vrhovnim kapitanom kraljevskih
ceta u Ugarskoj, Slavoniji i nasljednim pokrajinama. Uza to je banu bilo u samoj zemlji
smiriti borbe izmedju velikasa i sku5iti odmetnike, kao Petra Keglevica. Dne 14. veljace
boravi Zrinski u Varazdinu, odakle poziva Nadazda, da'obskrbi hranom svoj grad Veliku;
uza to mu javlja, kako se knez Juraj II. Frankapan Slunjski krati Nadazdu ustupiti grad Ste-

TURCl OSVOJISE VOClN. STUPCaNICU, BIJELU STIJENU I VALPOVO.

157

niCnjak, tvrdeci, da je njegova plemenStina. Malo dana poslije, 21, veljace, boravi ban u
§tajerskom Optuju, odakle moli Nadazda, da prime u svoju sluzbu njegova §urjaka Ivana
Alapica, koji imade vrstnu ^etu konjanika, podobnih za svaki posao. Prvih dana ozujka vec
je ban u svom kastelu Lukavcu u Turopolju, pa se tuzi Nadazdu, da od slavonske ratne
date nije ubrana ni prebita para (neque in partibus Sciauoniae unicus obolus est exactus),
a k tomu nije od kralja primio obecane place, pa nema cime da namiri svoje sluzbe-
nike i vojnike. Ipak se sprema poci na jug u Hrvatsku, gdje ce se sastati s knezom Slunj-
skim, jamaCno radi Stenicnjaka. Medjutim knez Juraj Slunjski ostao je tvrd, pace se je
zdruzio s ostalim Frankapanima, sa svojim svojakom knezom Blagajem, a i sa odmetnim
Petrom Keglevicem, da obrani svoj posjed. Zaprijetio se pace, da ce zatraziti i tursku
pomoc, ako inace ne bi moglo biti. Ban se je na to vratio u Lukavec, pa je odanle
30. travnja pisao Ivanu Ungnadu, neka mu sto prije poSlje topove za podsadu Stenicnjaka,
jer inaCe ne bi mogao svladati odpornika, a tim bi stradao samo kraljevski ugled u onim
Israjevima.

U recenom pismu zaklinje ban Ungnada, da izpuni njegovu molbu, »jer bi se stvar
morala izvrSiti prije nego nas zapadne drugi posao povodom dolazka turskoga
c a r a, za kojega smo doznali od nasih
zarobljenika, da ce se ove godine sva-
kako podici na Ugarsku.* Nikola je Zrin-
ski bio zaista dobro obavijesten, jer se
je sultan Sulejman II. bio vec spremio
za p e t u provalu u Ugarsku, da se
osveti za proslogodisnji napadaj na Bu-
dim i Pestu. Pripravljao se je kroz ci-
tavu zimu, da podigne vojsku od 200.000
Ijudi, a 26. travnja posao je iz Drinopolja
na sjever prema Savi. Mnogo prije njega
podigao se je bosanski pasa Ulama, te je
provalio u Slavoniju. Vec 15. travnja
piSe Ivan Ungnad Tomi Nadazdu, da su
Turci naglo nahrupili (subita irruptione),
te osvojili C a k 1 o v a c (Schakocz) i

i Bijelu Stijenu (Wallestinum), pace i varo§ Cazmu ili ZaCezan. I hrvatski
Ijetopisac Vramec javlja za godinu 1543. ovako: »Ulama basa bosanski vuze z voj-
sku gradi Ocin, StupCenicu, Cakovac i Bijelu stenu«. Povjestnii^ar Isthuanffi
priCa o toj provali potanje. Po njemu je Ulama namah s prolje(^a provalio u preostalu
Slavoniju. Njemu se bijaliu pridru^ili kliSki sandf ak Muratbeg (SibenCanin) i jo§ neke paSe.
Granice Slavonije bile su tada slabo uredjene; narod se bijaSe ved odavna od straha na
sve strane razbje2ao, a u pojedinim medjaSnjim gradovima prema Po2e?.komu sand?.aku
bile je malo vojske s malo ognjenoga oru2ja i jo§ manje hrane. Ulama pao je najprije pod
grad V 0 C i n (VuCin, Athina) izmedju Krif evaca i Po^ege, koji je pripadao Urbanu Ba-
6anu, a zapovijedao je u njemu s malo posade Stjepan Paprotovi^. Turci su poCeli udarati
na grad iz topova; junai^ki Paprotovii uzpeo se je na zidine, da razvidi, odakle bi se
Turcima moglo najviSe naSkoditi. No u to ga je shvatilo neprijateljsko zrno, a malena se
je posada predala Turcima pod pogodbu, da smije slobodno otiCi. Malo zatim doSao jc
u tursku vlast i jedan grad Stjepana Banida, po imenu S t u p C a n i c a (Sophroncia), i
napokon i Bijela stijena (Belostina), koju bijaSe nedavno Petar KegIevi

Kralj Ferdinand, koji je za saborovanja zaista boravio u Po^unn. bio je gotov za-
dovoljiti svemu, §to se jc od njcga tra^ilo. Jo§ 20. veljaCc 1546. izdao je povelju, kojoni
je Jurju Poljicaninu, kapitanu bana Zrinskoga potvrdio pleniicike dvore u Zlataru, te niu
suviSe darovao posjedovanja QranCari i Ratkovec, §to no su prije pripadala kliSkomu ka-
stelanu Martinu Bufani(iu. Dne 27. veljaCe potvrdio je opet kralj sve Clanke saborskc. pa

168 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.)

i one glede obrane Hrvatske i Slavonije. U isto vrijeme promijenio je i svoje kapitane u
Ugarskoj i Slavoniji. Vrhovnim kapitanom za Ugarsku i Slavoniju imenovao je mjesto
Leonarda Velsa Nikolu Salma mladjega; mjesto Jurja Wildensteina izabrao je za
kapitana Slavonije od tri kandidata (Qaspara Herbersteina, Luke Sekelja i Ivana Lenko-
vica), koje bijahu komesari Stajerske, Kranjske i Koruske jos u prosincu predlozili, kao
najpodesnijega L u k u Sekelja od Kevenda i Ormuza, koji se bijase vec u vise
prilika iztaknuo u bojevima s Turcima. Luka Sekelj imade odsad naslov »kapitan cetama
nasljednih pokrajina u kraljevini Slavoniji«.

Vrativsi se zatim u Bee uredjivao je Ferdinand poslove s banom Nikolom Zrinskim,
koji je takodjer iz Pozuna, gdje je jos 24. veljace 1546. boravio, onamo dosao. Jos 10. pro-
sinca 1544. bijase Ferdinand Zrinskomu pismenom zaduznicom obecao, da ce mu 20.000 fo-
rinti, koje mu je dugovao u ime banske place, ili u gotovom izplatiti, ili mu za njih ustupiti
gradove i posjedovanja Vuka i Gaspara Ernusta od Cakovca, »cim ta imanja dodju u nje-
gove ruke«. Medjutim ta je imanja drzao za sebe knez Petar Keglevic, ne mareci ni za
kraljevske naloge ni za saborske odluke, po kojima bi ih morao kruni ustupiti. Tako
Zrinski nije nikako mogao doci do svojih novaca, pace nije primao ni dalju bansku placu.
Da mu namiri stari dug od 20.000 forinti, a jednako da mu izplati i dalju dospjelu placu,
koja je gotovo istu svotu iznosila, utanaci sada 15. ozujka 1546. Ferdinand s Nikolom
Zrinskim poseban ugovor. Kralj je za stari dug od 20.000 forinti, za novi dug od 20.000 fo-
rinti, kao i na racun place za buducu sluzbu banovu do iznosa od 10.000 forinti, dakle
Zajedno za 50.000 forinti za sva vremena ustupio banu Nikoli Zrinskomu i njegovim potom-
cima gradove Cakovac i Strigovo u Medjumurju (u zaladskoj zupaniji), koji
su nakon izumrca porodice Ernusta pripali kruni, ali ih je knez Petar Keglevic za se pri-
drzao i svedjer jos drzi. Zato je opet ban Zrinski preuzeo zadacu, da nevjernika i odmet-
nika Petra Keglevica svlada i ponisti, da mu oduzme ne samo recene gradove Cakovac i
Strigovo u Medjumurju, koje je samovlastno pridrzao, nego i sav ostali posjed njegov,
bastinjeni i darovani, sirom citave Hrvatske i Slavonije (Buzin, Lobor, Krapinu, Topusko i
drugo). Kad Zrinski skrsi odmetnoga Keglevica i otme sva dobra njegova, Cakovac i Stri-
govo ostat ce njemu i njegovu rodu za sva vremena; sve ostalo pak predat ce u kraljeve
ruke. No da ne bi on vise za tim isao, da najprije dobije opatiju u Topuskom i bastinjena
imanja Kegleviceva, obvezao se je Zrinski narocito, da ce boj zapoceti u Medjumurju, a
onda tek da ce udarati i na ostale gradove i imanja, i to tako dugo, dok ne predade kralju
svih posjeda Keglevicevih, te, ako bude moguce, i samoga Keglevica.

Ugovorom u Becu 15. ozujka 1546. postigao je kralj Ferdinand dvoje: u jednu je
ruku namirio dug banu Zrinskomu, a u drugu je pokrenuo odlucan postupak protiv nepo-
kornoga kneza, koji se je vec tri godine opirao osudi sabora i kralja. Da bi Zrinski lakse
svladao Keglevica, pozvao je kralj istoga dana kneza Petra Erdeda i druge velikase, da
pod kazan vjecne nevjere pomazu bana pri vrsenju kraljeve osude. Suvise je kralj zapo-
vjedio sluzbenicima i podanicima Petra Keglevica u Topuskom, Buzinu, Kostelu i Loboru,
kao i kastelanima, sudcima i svake vrsti ziteljima u Cakovcu i Strigovu, da se odreku
svoga dosadanjega gospodara, jer je od sabora i kralja proglasen »ocitim nevjernikom i
odinetnikom« (manifestus et notorius indifelis et rebellis noster pronunciatus), a da po-
mazu onoga, koji ce vrsiti kraljevu osudu. Napokon je i novi kapitan Luka Sekelj dobio
nalog, da s cetama nasljednih zemalja pomaze bana u torn poslu.

Kralj se je Ferdinand u isto doba pobrinuo, da se sto prije sastane sabor kralje-
vina Hrvatske i Slavonije. Vjerodajnicom (cum Uteris credencie) izdanom u Becu 20.
ozujka 1546. povjerio je Luki Sekelju od Kevenda i Ormuza, kao i Krsti Bacanu, svojim
savjetnicima, da kao njegovi poklisari ili oratori podju na sabor kraljevina Hrvatske i
Slavonije, koji je on sazvao za 2. svibnja u gradu Zagrebu, Na tom ce saboru oratori
prema naputku ili instrukciji, koja bi jos 18. ozujka sastavljena, sa stalezima i redovima

NIKOLA ZRINSKI DOBIO CAKOVAC I STRIQOVO U MEDJUMURJU. 169

onih kraljevina vijecati i zakljuCivati o svemu, §to se tiCe javnoga mira i obrane re^enih
kraljevina. U instrukciji poruCuje kralj stalezima, kako je vec od po(3etka svoga vladanja
radio oko toga, da oslobodi svoje podanike od nevoija, koje ih tako dugo ti§te, te da nije
jos nikada nicega propiistio ciniti, sto bi bilo za spas, obranu i odrzanje kraljevine Ugar-
ske i podlozenih joj strana (parciumque sibi subiectarum). Ba§ najvi§e stoga raz-
loga sazvao je nedavno ob(ii sabor (generalem conuentum) u Pozun, da se izmire medju-
sobno pruce se i neprijateljske stranke, pa da se neSta ucini, kako bi se ne samo sacuvali
ostatci kraljevstva (reliquie regni), nego i izgubljeni dijelovi povratili, pa tako stari mir i
pokoj obnovili. U to ime dozvolili su mu stalezi i redovi ugarski uz dobit komore takodjer
stanovitu ratnu dacu ili kontribuciju. Kralj poziva i staleze kraljevine Slavonije, da se i
oni okane svih medjusobnih mrznja i razmirica, koje su dosad bjesnile na veliku §tetu
zemlje, pa da i oni stanu raditi jedino za obranu domovinc i svoje spasenje. Naro^ito im
preporuca, da i oni pristanu na ratnu dacu, dozvoljenu od ugarskoga sabora, jer ce se
ubrani novae upotrebiti jedino za obranu zemlje i za placu banu. Kralju su doduse poznate
nevolje kraljevine, all on bas zato trazi kontribuciju, da se jednom te nevolje dokraj^e.
Kralj dalje javlja, da je uvazio molbu staleza i redova kraljevine Slavonije, iznesene na
saboru u Pozunu u pogledu krajiskih gradova, pak je zato odredio svoga vrhovnoga ka-

CIRILSKI PODPIS PETRA KEQLEVICA.

Cita se: Petar KeKJevic rukom svojom. Snimljeno s izprave od 21. prosinca 1523., kojom je markiz

Juraj Braniborski prodao Keglevicu zagorske gradove Krapinu i Kostel. Izvornik u arhivu jugosla-

venske akademije. — Snimio prof. Qjuro Szabo.

pitana Nikolu Salma, koji ce razgledati krajinu zajedno s njezinim gradovima i tvrdi-
njama, pa ce se popraviti i utvrditi svi oni gradovi, koji su nuidni, a razvaliti oni, koji su
manje potrebiti. Jo§ opominje kralj staleie, da placaju crkvenu dcsctinu zagrebaCkomu bi-
skupu i njegovu kancelaru (Nikoli Olahu), jer se samo tako mogu braniti i odr^ati gradovi
i tvrdinje zagrebaCke biskupije, koje su na turskoj granici. Napokon govori kralj i o razmi-
ricama, koje bijahu planule izmedju kneza Stjepana Blagajskoga i plemicJa od plemena
Meni6 radi posjeda, koji bijaSe prvobitno knezova Blagajskih, a ban ga je Zrinski njima
oteo i dao plemenu Menid. Oratori neka toCno stvar razvide, i posjed dosude onomu. koga
po pravu patri.

Nije poznato, da li se je sabor kraljevina Hrvatske i Slavonije 2. svibnja 1546. u
Zagrebu sastao, i ako se je skupio, §ta je na njemu zakljuCeno. Bana Zrinskoga nalazimo
13. lipnja u Gvozdanskom, odakle pi§e Luki Sekelju, »kapitanu kraljevine Slavonije*. da
su Turci preko Save preSli, pa da su nakanili pustoSiti krajeve oko Zagreba. Ban f.c\'\
kapitanu svu sre'U p a k 1 e n s k i m m u k a m a« (in
poenis infernalibus positum me sentio), i kako je kralju podnio . molbenicu, da ga rijesi
banske casti. Nagnalo ga je na to, sto kralj nije izpunio obecanja svoja i sto vidi »kako
kraljevstvo danju i nocu propada«, poradi cega mu je lice oblilo crvenilo, a suze mu oci
zalile. To je sve na stetu imena njegova (cum derogamine aestimationis nominisque mei),
pa stoga moli i Nadazda, da njegovu molbu kod kralja zagovara. Molba medjutim nje-
gova nije bila s mjesta rijesena; zato je poslao u Qradac na Stajeru protonotara Mihajla
Ravenskoga, da u kralja sto brze rijcsenje izmoli, Bilo je to u prvoj polovici prosinca 1552.
Cini se, da je tom prigodom i Luka Sekelj zatrazio, da ga maknu s kapitanije na slavon-
skoj krajini.

Kralj Ferdinand boravio je prvih mjeseci 1553. u stajerskom G r a d c u. Ostavka
bana Zrinskoga sklonila ga je, da ozbiljno poradi oko obrane ostataka kraljevstva hrvat-
skoga, kao i svojih nasljednjih vojvodina Stajerske, Kranjske i Koruske. Sporazumno sa
zastupnicima tih triju zemalja odlucio je za obranu hrvatsko-slavonske krajine drzati od-
sada stalnu vojsku pod vrhovnim kapitanom, bojnim marsalom, ratnim
vijecnicima i svim drugim potrebitim (ain merers und s t a t i g s kriegsvolkh sambt einem
obristen veldthauptmann, veldtmarschalkh). Ta krajiska vojska brojit ce nekih 4200 Ijudi
(200 oklopnika, 2000 lakih konjanika, 1000 njemackih vojnika i 1000 hrvatskih haramija),
a placat ce ju prinosima Stajerske, Kranjske i Koruske, koje su zastupnici tih pokrajina do-
zvolili za tri godine. Vrhovnim kapitanom vojske, kao i vrhovnim kapitanom na slavon-
skoj i hrvatskoj krajini (obristen feldhauptmann an den Windischen und Crabatischen
granczen) imenovao je stajerskoga zemaljskoga kapitana Ivana Ungnada, koji je
vec jednom obnasao cast vrhovnoga kapitana za Slavoniju i Ugarsku, te se je vazda odli-
kovao svojom vjestinom, ratnim izkustvom, postenjem i vjernoscu. Vrhovni kapitan Un-
gnad primit ce sluzbu svoju na godinu dana, te ce biti zavisan jedino od kralja i nje-
gova sina Maksimilijana. A da bi mogao uspjesno i koristno djelovati, izdan bi za nj ob-
sezan i potanki naputak, u kojemu bise oznacene sve njegove duznosti i prava. Najza-
masnija je odredba, da u pogledu obrane krajine imade raditi sporazumno i prijateljski
s banom u Hrvatskoj, s kapitanom (senjskim i uskockim) Ivanom Lenkovicem, kao i
s ostalim kapitanima i zapovjednicima na krajini. »A kad bi se desilo, te bi trebalo za-
jednicki raditi tako, da ne bi smjela biti dva vrhovna kapitana, nego samo jedan, onda

LENKOVldF.VA OSHOVa tk UREDJENJK KRAJINR. ifiS

je naSa milostiva zapovijed, da taj na§ vrhovni kapitan ne bude samo vrhovni vojvoda
ovih zemalja (Stajerske, Kranjske 1 KoruSke), nego i svima drugima cetama iz
H r V a t s k e i S 1 a v o n i j e, jer su tako priznali za dobro i potrebito, pa prema tomu i
prihvatili takodjer na§i ugarski savjetnici i sam ban«. Naputak nalaze dalje vrhovnomu
kapitanu, da drzi uhode, da osobitu paznju posveti Senju, Bihacu i Uskocima u Hrvatskoj,
kao i Zagrebu i mjestu Zettschan (Zetschan) u Slavoniji; da nastoji, kako bi od Turaka
osvojena mjesta na krajini opet predobio; da ne dize puckoga ustanka, jer mnogo stoji
a malo vrijedi, nego da ratuje samo s dobrim i izvjezbanini cetama, Napokon sc odre-
djuje, da se uz velikoga kapitana imadu namjestiti posebni cinovnici za dobavu ziveza,
za smotru vojnika, kao i zasebni blagajnik (profiandtmaster, mustermeister und zallmei-
ster), koji ce kapitana u svemu pomagati, te mu potrebito i dobavljati. Svi castnici Za-
jedno moraju tocno i ozbiljno vr§iti svoje duznosti, naro^ito pak paziti, da se sve utvrde
gradova i obranbenih mjesta savjestno obavljajii; a osobito pak paziti, da krajiska vojska
ne bude na teret ubogim podanicima, nego da vojnici zive u Bozjem straliu, prijateljski
i mirno s narodom na krajini.

Namah zatim nagodio se je kralj s banom Nikolom Zrinskim, sklonivsi ga da i
dalje ostane u sluzbi. Najprvo mu je izplatio sav dosadanji dug za uzdrzavanje ceta, a
onda je s njim 22. veljace u Gradcu utanacio novu pogodbu. Kralj s obzirom na njegovu
bojnu vjestinu i pun pouzdanja u njegovu osobu daje mu pcvlast, da od 1. ozujka 1553.
dr2i §est sto lakih konjanika i cetiri sto pjesaka. Ban ce vazda raditi sporazumno s mla-
dim kraljem Maksimilijanom i vrhovnim kapitanom Ivanom Ungnadom; branit ce povje-
reno mu kraljevstvo od neprijateljskih napadaja, smetat ce neprijateljima po svima si-
lama, i obce ce ^initi sve, kako se pristoji vjernomu banu kraljevine Hrvatske i Slavo-
nije. Vojnici banovi primat ce jednaku placu, kao i ostale kraljevske cete, i to svakoga
mjeseca; suviSe ce ban primati za svoj stol mjesecno 300 ugarskih forinti. Za cete svoje
moze ban sam zgodne momke novaciti, te ih odpustati. Jos istoga dana izdao je kralj
nalog nacelniku ugarske komore, njitranskomu biskupu Franji Thurzu, da banu ytt od
1. ozujka izplacuje mjeseCno po 40 rajnskih forinti za uzdrzavanje uhoda na ugarsko-§ta-
jerskoj granici.

Kralj bijase jos zapovjedio senjskomu kapitanu Ivanu Lenkovi^u, da sastavi osnovu
o stalnoj i redovitoj obrani hrvatske i slavonske krajine. Vjesti i izkusni Lenkovi(i, koji je
jo§ u lipnju 1550. izradio obsezan predlog o popravcima i dogradnjama kod hrvatskih kra-
jiskih gradova u senjskoj i bihackoj kapitaniji, zgotovio je svoj nacrt vec do 1. ozujka
god. 1553. Njegove predloge prihvatio je gotovo doslovce i vrhovni kapitan Ivan Ungnad,
pak bi po njima uredjena obrana Citave hrvatsko-slavonske krajine. Na i^elu krajini bio
je vrhovni kapitan Ivan Ungnad, a njemu je bio podredjen kao lajtnant dosadanji senj-
ski kapitan, kojemu bi posebice povjerena obrana hrvatske krajine od Senja do BihaDosad su Zrinskoga zvali banom Hrvatske i Slavonije, a odsad ce ga zvati k o p i 1 a-

MEJDAN N'IKOLE ZRINSKOQA QOD. 1554.

199

nom iz Hrvatske i Slavonije, jer on riije sin Zrinskoga, ved Posidarskoga; pa ako to ne
vjeruje, neka pita hrvatske plemide. Ako pak 2eli radi toga §to rukom uCiniti (mejdan dije-
liti), etc mene u Smijanima sa 100 konja, pa neka dodje. Ako je on kraljev kapitan, ja
sam (hvala budi bogu, silnomu cam i Mehmetpa§i) carev kapitan«.

Strah vrhovnoga kapitana Ungnada i prijetnje bosanskoga sand^aka MehmetpaSe,
da 6e dozvolu za mejdan smatrati povodom za obnovu rata, sklonile napokon kralja Fer-
dinanda, te je 9. kolovoza zapovjedio Ungnadu i Zrinskomu, neka se mejdan na zgodnije
vrijeme odgodi, svakako tako dugo, dok se kraljevi poklisari iz Carigrada povfate, te
o konacnoj odluci sultanovoj u pogledu mira izvijeste. Ali ban nije htjeo vi§e ni kralju za
volju odustati od svoje odluke, to manje, §to su stigli glasi, da je sultan od Perzijanaca
potuCen i da je u boju poginuo nekadanji bosanski sandzak Ulamapa§a. Zrinski se spre-
mao na mejdan, premda su dolazile vijesti, da se Turci na krajini sabiru i pripravljaju na
nove provale. Dne 19. kolovoza napisao je Zrinski u Cakovcu svoju oporuku, imenovavsi

DVA MALA PECATA KNEZA NIKOLE ZRINSKOQA.

Prvi je snimljen s izprave od 5. kolovoza god. 1543., a drugi s hrvatskoga pisma od 13. lipnja 1558.

U prvom se vidi star! grb (orlova krila), a u drugom novi sa dva polja (u desnom orlovo krilo, a u

lijevom zldovi i kuie). Izvornici u arhivu jugosl. akiademije. Snimio prof. Qjuro Szabo.

izvrSiteljima oporuke palatina Tomu Nada?.da i Luku Sekelja. Medjutim skupljali su se
pred Qjurgjevcem razni kapitani iz Ugarske i Hrvatske sa svojim (ietama, kao Krsto Na-
daidi, Luka Sekelj, Ivan Alapic, Franjo Tahi, Pavao Ratkaj i drugi. Sam ban stigao je
23. kolovoza u Qjurgjevac. Ali sve priprave bile su suviSne, jer na reCeni dan nije bilo
vidjeti ni MehmetpaSe ni drugih Turaka. Od uhoda se je doznalo, da paSa boravi blizu
Banjaluke u mjestu Mrtvici, gdjeno su njegove kupke, a nema uza se drugih Ijudi nego
svoje dvorjanike. Na to su se sabrane Cete opet raziSle, a ban se je vratio u Cakovac,
odakle 30. kolovoza javlja Nadafdu, da te naskoro zajedno sa Sekeljem k njemu u pohode
do(5i. A 20. rujna piSe ban iz Rakovca, da je bosanski pa§a razpustio svoje Cete, koje bijaSe
nedavno pribrao. pa dar je sam odputovao u nutarnju Tursku; stoga nema u ovo vrijeme
nikakve bojazni za te krajeve. Zrinski je sada mogao obraCunati s Kcglevidma, koji se
bijahu prcma njemu Cudno ponijeli, te se je pa5e nagadjalo, da su oni pismo age Mehmeda
iz Smijana patvorili.

500 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.).

Ferdinand bijase odredio odgodu mejdana, samo da se po njemu ne bi prekrsilo
primirje sa sultanom. Sada se je opet nadao, da ce nedaca Turaka u ratu s Perzijancima
skloniti sultana, da privoli i na povoljan mir. Buduci da je u to Malvezzi bio umro,
poslao je 23. studenoga 1554. kralj Ferdinand vrlo obrazovanoga Nizozemca Augera Qhis-
laina de Busbecq u Carigrad. Poklisaru dao je punomoc, da obeca sultanu makar i go-
disnjih 25.000 dukata, ako mu prepusti Erdelj s pridruzenom mu Ugarskom. Ocito je torn
prigodom zeiio predusresti smutnjama u Erdelju, gdje se je svedjer mnozio broj njegovih
protivn?ka, osobito odkad je sultan izdao zapovijed Erdeljcima, da se pokore Ivanu Si-
gismundu kao svome kralju, te pozvao pase u Budimu i Temesvaru, da Izabelu i Petrovica
pri torn pomazu.

Medjutim su bana Zrinskoga snasle nove nevolje. U pismu na Nadazda, pisanom u
Cakovcu 24. studenoga 1554., tuzi se gorko, sto mu redovno ne dolazi placa, i sto mu je sa
ciglih 300 konjanika (jer su ostali bill smjesteni po gradovima) braniti granicu hrvatsko-
slavonsku od 32 milje. No najvise ga boli, sto se iz ovih strana javljaju kod kralja t o 1 i k i
lazni tuzitelji (tantos falsos accusatores), koji dan i noc snuju zlo i neprijateljstva
protiv njega. Kraj takih prilika dodijalo mu je banovanje, to vise sto se njegovi klevetnici
sluze cak i laznim pismom. Stoga on voli ma i godinu dana camiti u tamnici, nego li dalje
banovati. Prijateljstva ni sloge izmedju njega i Fetra Keglevica ne moze da bude, premda
je kralj tako zapovjedio, jer je Keglevic od Blaza Krpica dao parnicu, sto je taj vodi sa
Zrinskim, pred zagrebackim kaptolom povjeriti sebi i svojim sinovima.

Zrinskova ostavka ne bi ni ovaj put primljena. Jos 6. listopada 1554. zapovjedio je
kralj Ferdinand iz Brna na Moravi banu, da sazove sabor kraljevine Hrvatske i Slavo-
nije, pa da sam odredi dan i mjesto, gdje ce se sabor sastati. Ban je na to razpisao
sabor za 1. prosinca 1554. u Zagrebu. One 15. i 16. studenoga izabrao je Ferdinand mestra
peharnika Krstu Bacana i kninskoga biskupa Pavla od Hutinje, da ga kao oratori zastu-
paju na saboru. Medjutim ce onamo doci i vrhovni kapitan Ivan Ungnad, da iznese
neke predloge, te kralj nalaze svojim oratorima, da podupiru njegova kapitana. U na-
putku za oratore trazi kralj, neka sklone staleze, da i oni sto vise doprinesu za obranu
krajine, pa da u to ime ne samo dozvole primjerenu ratnu dacu (subsidium), nego da
odrede i svoje podanike za gradnju utvrda i za dovazanje gradjevnoga materijala. »I bu-
duci da stalezi predobro poznaju nestalni i promjenljivi duh Turaka, i kako neprijatelj lu-
kavoscu i prevarom nastoji da ih iznenada zaskoci: to neka vijecaju i medjusobno za-
kljuce, da svi vjerni podanici kralj evina Slavonije i Hrvatske mo
rajusvakuuruicasusvojimkucama dobro oboruzani, spremni i
pripravni stajati, da k ad god se potreba ukaze, te ih ban ovih kra-
Ijevina u boj pozove, s mjesta gotovi i oboruzani pohitaju s njime
onamo, kamo bi potreba zatrazila, da tako prijeteci poraz i opas-
nost odbiju od svojih glava, te neprijatelj u hrabro odoljeti uz-
m o g n u« (deliberent etiam et concludant inter se, ut quisque fidelium subditorum no-
strorum in praedictis regnis nostris Sclavoniae et Croacie, in domibus eorum, omni hora
et momento, armis bene instructi, prompti et parati esse debeant, ut quandocunque neces-
sitate urgente, ipse banus regnorum illorum nostrorum eos requisierit, in expeditionemque
vocauerit, statim parati et instructi, cum eo illuc quo necessitas postulauerit, proficisci.
imminentemque ipsis cladem et periculum a ceruicibus eorum repellere, hostique fortiter
resistere valeant). Napokon neka oratori opomenu. staleze, kako vrsenje pravde zapinje.
odkad nema protonotara (protonotar Mihajlo od Ravna bijase jos u svibnju umro) i neka
Zajedno s banom potraze zgodnu osobu, kcja bi hila podobna vrsiti tu cast, pa ju onda
kralju imenuju i prikazu.

Sabor se je sastao na ureceni dan, te je dozvolio ratnu dacu od jedne forinte,
koju ce razporezati Ambroz Oregorijanec. Dalji zakljucci nijesu nam sacuvani; samo zna-

UNQNAD PREDLA2E OSNUTAK VELIKE TVRDJE. 201

demo, da je kralj bio s njima zadovoljan, j'er je 20. sijec^nja 1555. iz Augsburga oratora
Krstu Bacana i njegova druga pohvalio, §to su na saboru svoju »gorljivost« (diligentiam)
po mogudnosti zasvjedoCili. Sac^uvana nam je medjutim Ungnadova spomenica o obrani
krajine, koju su na saboru pretresali i jamacno prihvatili. Kako je Ungnad u vi§e mahova
oba§ao sve krajiSke gradove od mora do Drave, on je dobro poznavao njihovo stanje i
potreb:. On izti^e, da je obranbena crta od Drave do mora vrlo dugacka, te da ju je
teiko valjano braniti; zato upozoruje stale^e, da sve moguce uCine za odrzanje krajiSkih
gradova, a naro^ito da dadu dovazati sve potrebito za utvrdjivanje njihovo, jer se od
sklopljenoga primirja ne moze mnogo ocekivati. Posebice preporuc^a, da se §to jace
utvrde Sisak, Ivanic i jo§ neka mjesta. Za Sisak ima dosta novaca i valjan graditelj; kad
bi se dovezio dosta hrastovog drva, moglo bi se utvrdjivanje za nekoliko tjedana dovrSiti.
Qlede Ivanica sudi, da bi se morao s temelja nanovo podici, jer dok se sadanja utvrda
s jedne strane popravija, na drugoj se ru§i. I utvrdjivanje Krizevaca moralo bi se kraju
privesti, a ni Dubrava ne bi se smjela zancmariti. Qlede Koprivnice, Qjurgjevca i Pro-
davica (Virja), koji se vec utvrdjuju na kraljev trosak, zeli, da stalezi taj posao nastave,
pa da onamo posalju hrastovog drva i radnika. Napokon za Kostajnicu, Novigrad, Gradac
i Ludbreg, koje su dosad o kraljevom tro§ku drzali, misli Ungnad, da bi ih takodjer mo-
rali obnoviti, jer se vec sami od sebe razpadaju, te su vec sada gotovo sasvim zapu-
§teni. Osim tih predloga glede utvrdjivanja gradova opominje Ungnad, neka stalezi stvore
nova ustanove u pogledu obcega puckoga ustanka (congregatio et concursus po-
puli), jer dosadanje odredbe nijesu bile uspjesne. Nadalje iztice, sta bi se sve moralo uci-
niti, da se kraljevskim cetama omoguci trajni boravak u kraljev^stvu: kako da se uklone
sporovi izmedju kraljevskih vojnika i seljaka, kako bi trebalo odrediti stalne cijene za
hranu, koju vojnici kupuju od domacega ziteljstva. No najzamasniji je u toj stvari ovaj
predlog Ungnadov: »Potrebito se cini (kako svaki ratni vjeStak moze razabrati), da se
u ovim stranama kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije podigne j e d n a i 1 i d v i j e
t V r d j a v e (fortalicium), u kojima bi se u vrijeme rata mogla sabirati i drzati vojska iz
Qermanije i drugih kraljevina i pokrajina. Takova bi se tvrdjava takodjer kao branik
(propugnaculum) morala snabdjeti dobrim brojem topova, zaire i ziveza, pa bi se onda
moglo iz nje neprijatelju hrabro odupirati. To vise, §to smo dosad na veliku §tetu na§u
izkusili, da pri dolazku neprijatelja nije bilo nikakvih zgodnih mjesta, u kojima bi mogli
bar dva dan a s vojskom stajati, te se valjano smjestiti i dovoljno hrane imati*. Taj
svoj predlog o osnutku jedne velike tvrdje preporuca Ungnad osobitoj paznji sta-
Ie2a, te je tako iznio jednu misao, koja se je mogla ostvariti tek nakon Cetvrt stolje^a,
kad bi podignuta tvrdja Karlovac. Kako se razabira iz potonjih pisama bana Zrinskoga,
stalezi su rado prihvatili predloge Ungnadove. Tako su zakljuCili, da se prihod ratne
dade upotrebi za utvrdu Ivanida i Krizevaca; nadalje da se po sudCijama pojedinih 2upa-
nija oznacJe kmetovi, koji Ce dovafati za utvrdjivanje krajiSkih gradova lijes i drugu
gradju; napokon bi§e poimence popisani velikaSi i plemici, kojih 6e podanici pri gradnji
te2aCke poslove obavljati. Iz listova banovih doznajemo medjutim i za skrajnje nezado-
voljstvo njegovo. Dne 28. prosinca 1554. tu2i se on iz svoga grada Curga u Ugarskoi
ovako: »VeliCanstvo nam zapovijeda, da na krajini dr2imo vazda pun broj naSih Ccta . . .
Ali ve<5 je proSlo Cetrnaest mjeseci, §to one nijesu placSene, pa su spale u takvo siromaStvo,
da ne mogu ni kod ku6e ostati, ni krajinu Cuvati. Ako neprijatclji §to zla uCine. nc
(Semo da budcmo uzrokom. Mi smo dodu§e vazda pokorni slu2benik njegova veliCanstva
i ielimo izpuniti sve njegove zapovijedi; Cinimo takodjer, da se primirje tvrdo obdri^ava.
Ali Turci napokon ipak ne prestaju provaljivati, ve(5 grabe kr§(fane i stoku*.

Kralj Ferdinand boravlo je od nove godine 1555. sve do jeseni u NjemaiSkoj, pogla-
vito u Augsburgu, gdje je napokon utanaCio vjerozakonski mir izmedju katolika i prote-
stanata. Kroz to vrijeme zastupao ga je u Ugarskoj i Hrvatskoj sin Maksimilijan. Ferdi-

202 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.).

nand je ipak i u Njemackoj snovao o miru s Turcima. Njegov poslanik Busbecq dosao je
20. sijecnja 1555. u Carigrad, ali je ondje morao cekati osam tjedana, dok mu je stigla od
sultana dozvola, da zajedno s Vrancicem i Zayem dodje k njemu u Amaziju u Maloj Aziji,
gdje je sultan citavu zimu proboravio. Tako je Busbecq tek 7. travnja s drugovima
presao u Amaziju. Medjutim bijase se sultan izmirio s Perzijancima, pa je opet mogao
misliti na rat s Ferdinandom, to vise, sto ga je francuzki kralj neprestano huckao. Kraj
takih prilika nije Sulejman htjeo ni cuti za pogodbe Ferdinandove, vec je trazio, da na-
prosto vrati Erdelj Ivanu Sigismundu, jer ce inace na nj zaratovati. Napokon pristao je
sultan ipak na primirje od sest mjeseci. Busbecq neka odnese tu poruku Ferdinandu, dok
ce Vrancic i Zay i dalje ostati u Carigradu.

Poruka Sulejmanova pokazala je jasno, da on vise ne misli na mir, odkad se je
oslobodio neprilika u Aziji. Pace jos za boravka Busbecquova u Carigradu zapocela su
nova trvenja na krajini ne samo hrvatskoj i slavonskoj, nego i ugarskoj. U Erdelju pak i
iztocnoj Ugarskoj svedjer se je jacala stranka, koja je vapila za Izabelom i Ivanom Sigis-
mundom. Ta je stranka ocekivala podporu ne samo od sultana, nego i od vojvoda u Mol-
davi i Vlaskoj, pace i od Francuzke.

Tako su i bosanski Turci vec u veljaci 1555. zaigrali krvavo kolo na granici hrvat-
skoj. Vec 19. veljace javlja Zrinski iz Novih Dvora u Medjumurju, da on po zapovijedi
kraljevoj vazda drzi primirje, ali da je Turcin po obicaju stao robiti, te je izpod Krupe
ugrabio osamnaest Ijudi, a izpod Pedlia petnaest. Dne 4. ozujka pise ban, da i neki hr-
vatski kapitani krse primirje. Tako je Petar Erdedi sa 500 Ijudi cetovao u Bosni sve do
Kamengrada, pa mamio Turke iz grada u neku zasjedu, ali bez uspjeha. Erdedi je poveo
sa sobom i neke banove sluzbenike sve bez znanja i dozvole njegove. Dne 12. ozujka
tuzi se opet palatinu Nadazdu, da su bas kapitani Ivana Ungnada, po imenu Alapic, Bra-
dac i Qeszty sa svim svojim cetama i s dozvolom recenoga vrhovnoga kapitana ceto-
vali sve do Pakraca. »Odakle njima tolika sloboda«, pita ban. »Kraljevsko velicanstvo i
vase velemozno gospodstvo neprestano nas opominje, da drzimo primirje; onima pak je slo-
bodno raditi, sto hoce. Sudimo, da neprijatelj ne ce ostaviti tolika cetovanja bez odmazde,
ali neka se to nama ne upise u grijeh.«

U drugoj polovici svibnja i prvoj polovici lipnja boravio je ban Zrinski neprestano
u Zagrebu, gdje je obdrzavao oktavalni sud, te medju inim rjesavao parnice izmedju
Turopoljaca s jedne strane, a Alapica i Nadazda s druge. Veliki kapetan Ivan Ungnad
trazio je od bana, da prigodom toga stanka u Zagrebu s nazocnim velikasima i plemicima
takodjer nesta zakljuci u pogledu dovazanja gradjevnoga lijesa za popravak grada Ko-
stajnice; ali ban mu je 21. svibnja odgovorio, da to nije sabor, nego tek sud, na koji su
dosli samo oni, koji pravdu pitaju, a ne sva gospoda i plemici. Namah iza svrsena sudo-
vanja posao je ban u juznu Hrvatsku.

Medjutim bijase kralj Ferdinand 8. svibnja 1555. iz Augsburga sazvao ugarski sabor
u Pozun za 24. lipnja. Buduci da sam Ferdinand nije mogao iz Njemacke otici, zastupao
ga je u Pozunu sin Maksimilijan, kojemu bijase 15. lipnja dao posebnu instrukciju, sta i
kako da razpravlja sa stalezima. I ban Zrinski imao bi bio doci na sabor u Pozun; ali
21. lipnja moli on palatina Nadazda, da ga ne sili onamo poci, vec da ga ostavi na krajini
hrvatskoj, jer se cuje, da se Turci spremaju na otvoreni rat (aperto bello) s tuznim tim
kraljevstvom. Sabor se je ugarski zaista sastao u odredjeno vrijeme, te je stvorio 16 za-
kljucaka, koje je kralj Ferdinand vec 1. kolovoza u Augsburgu potvrdio, i koji su se po-
glavito ticali priprava za prijeteci rat s Turcima. Tako bi uz ino zavedena neka vrst
stajacih ceta (po dva konjanika od 100 kmetskih selista); nadalje bi zakljuceno, da pala-
tina patri vrhovna vlast nad svima kapitanima (pace i njemackima) i da budi sam kralj
budi sin njegov Maksimilijan mora stalno prebivati u Ugarskoj.

U isto vrijeme, kad je ugarski sabor vijecao, sastali su se 16. srpnja u Celju odasla-

NOVE BORBE S TIJRCIMA. 203

nici Stajerske, Kranjske i KoruSke, da po kraljevu nalogu vijedaju o obrani hrvatske i
slavonske krajine, te da dozvole i potrebite za nju novce. Prema proraCunu naime za
tu godinu stajale su uredbe i Cete na slavonskoj krajini 141.365 forinti, a na hrvatskoj kra-
jini 65.151 forint, zajedno dakle 205.516 forinti, koje bi imale namiriti poglavito te tri
vojvodine. Odaslanici medjutim zadovoljili su kraljevu pozivu tek djelomice, upozorivSi

y^y.0 |.^^--y/y • jU^u.^ yro^'^a J^^^.y,^_

r -r- J- ^

'ThylLL'..^s- ^^^ ?^j;V^^-^

I vfc^y^;v*^

. J>c^%^'w^ -vriU'v*^- J -f- A^^-^f-

f^ ■ ^

PISMO JURJA DRASKOVICA

sigetskomu kapitanu Marku Horvatu (StanCidu) od 14. koiovoza 1556., kojim niu Cestita §to je po-
vjereni mu grad srecno obranio od Turaka. Izvorno pisnio u kr. dr?.avnom arhlvu u BudimpeSti (7).

morala je napokon turska vojska u no(Si na 31. srpnja izpred Sigeta oti(5i. PriCa se. da je
Alipa§a kod Sigeta i Bobovca izgubio do lO.(KK) Ijiidi. Neda(iu svoju pripisivao je najviSe
banu Zrinskomu. kojega je nazivao svojim sinom. te mu je sudjelovanje u bojevima kod
Rinje u posebnom pismu spoCitnuo. »Nijemci i Ugri mogu za te moliti Boga, jer da ti nijesi
bio nazo^an, od svih njih ne bi ni jedna noga umakla*.

Srecina obrana Sigeta dojmiia se je iivo i Ugarske i Hrvatske. Hrvate je osobito
radovalo, §to je ba§ Hrvat obranio taj grad. Tadanji pofunski prepoSt Juraj DraSkovie
Cestitao je 14. koiovoza kapitanu Marku StanCicu iz BeCa ovako: »Cestitam osobito radi
obrane Sigeta i svega §to je u njemu, to viSe, §to vidimo. da je vaSe gospodstvo cvijet

20S FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564. j.

nasega naroda, i sto ste Hrvat (eo quod eadam Croata est). Proslavilo je naime vase go-
spodstvo tim dicnim djelom ne samo sebe, negoisvenasHrvate« (Decoravit enim
dominatio vestra non solum se hoc suo celebri facto, sed et nos omnes Croatas). Ali ra-
dost Hrvata nije bila nepomucena, jer su u isto vrijeme oplakivali pad hrvatskih gradova
Kostajnicei Novigrada na Uni.

Jos 6. srpnja, kad je Alipasa nemilo udarao na Siget, javljao je Zrinski iz Preioga
u Medjumurju o velikoj opasnosti, sto je zaprijetila Hrvatskoj i Slavoniji sa strane bosan-
skih Turaka. Bosanski pasa da je presao Savu, pa da kani udariti prema Koprivnici i
Gjurgjevcu; ali se ipak ne moze znati, kamo ce zaista poci; hiivanjski sandzak Malkoc-
beg da je u Qradiskoj, a hercegovacki sandzak u Travniku. Dok su ban Zrinski, VViiden-
stein i Lenkovic sa svim svojim cetama pohitali u Ugarsku na obranu Sigeta, te tako
hrvatsku i slavonsku krajinu lisili nuzdne obrane, bosanski je pasa iznenada nahrupio na
Kostajnicu, te ju je i zauzeo. Sam kralj Ferdinand pise 15. kolovoza 1556. o tom ovako:
»Kad se je to u Ugarskoj zgadjalo (podsada Sigeta), bosanski je pasa s pomocu herce-
govackoga i kliskoga sandzaka, skupivsi jaku tursku vojsku, u podloznu nam Hrvatsku
neprijateljski provalio, te je nas grad Kostajnicu od kastelana i posade bez prijeke po-
trebe primio (et arcem nostram Kosztanovicz a castellano et praesidiariis eius citra ne-
cessitatem debitam recepit). Tako se je poslije zgodilo, da je i druga susjedna tvrdinja
Novigrad spaljena i ostavljena od svoje posade, sve na veliku pdgibao i stetu onih nasih
strana«. U jednoj savremenoj relaciji, koja se je nekad cuvala u arkivu vojvodine Kranj-
ske u Ljubljani, pise se o padu Kostajnice ovo: »Qodine Kristove 1556. dne 16. srpnja pod-
sjednuta bi Kostajnica od bosanskoga pase, Malkocbega i jos jednoga iz Hercegovine.
Sutradan (17. srpnja) poceli su na nju pucati, na sto ju je Pankracije Lusthaler sa sinom
svojim bez nuzde, kako se je tada sudilo, neprijatelju predao«. I hrvatski kronicar Ivan
Tomasic zabiljezio je ovo: »Qodine Qospodnje ... Ijubljanski gradjanin, Lustrar po imenu,
iz pokrajine Kranjske, buduci kapitanom u Kostajnici, prodao je za novce i izdao Turcima
pretvrdi grad Kostajnicu u Hrvatskoj i to dana 23. srpnja. Nesretnik taj zavrsio je zlo.
Turcin je iz recenoga grada iznebuha stao udarati na polja, vesi, sela i gradove, te je ci-
tavu Hrvatsku opustosio. Sam Bog znade, koliko je ubijao i zaplijenio. To je uzrok
i pocetak razsula doljnih strana Hrvatske i takodjer Kranjske.
Zbrojivsi sve u jedno, poginulo je i odvedeno je iz Hrvatske u Bosnu cetrdeset i sest ti-
suca nesrecnih dusa«. Napokon i Vramec oplakuje pad Kostajnice ovim rijecima: »(1556.)
Kostajnicu grad Turci zavjese; (i)zdal je grada neki Nemec Lostohar, ki je bil kapitan
V gradu, za peneze Turkom, s koteroga grada vsa horvatska zemlja
opusteislovenska«.

I domaci i strani izvori tvrde dakle suglasno, da je Kostajnica pala krivnjom tada-
njega kapitana njezinog Pankracija Lusthalera, Nijemca iz Kranjske. Valvasor kaze za nj,
da je god. 1516. bio gradski sudac u Ljubljani, a god. 1522.— 1527. i gradski nacelnik;
uza to ucen muz i podjedno dobar i izkusan vojnik. I zaista je god. 1551. neki Pankrac
Lusthaler (Panngrancz Lustaller) sluzio u Bihacu kao pjesak uz mjesecnu placu od osam
forinti. No nije izvjestno, da li je taj pjesak isto lice s bivsim Ijubljanskim nacelnikom.
Valvasor dodaje jo§, da je kastelan bana Zrinskoga u Qvozdanskom, po imenu Toma
Luksic, nakon predaje Kostajnice Lusthalera i njegovih dvadeset drugova zarobio; njega
sama dao je razcetvoriti, a drugove mu na kolac nabiti, ne htjevsi ni saslusati njihovo
opravdanje. Po drugima opet pozvao je Lenkovic vise puta Lusthalera, da dodje pred
njegov sud; ali Lusthaler nije se odazvao njegovu pozivu, vec je prebjegao k Turcima,
pa tako utvrdio sumnju, da je zaista izdao povjereni mu grad za 2000 dukata.

I Valvasor tvrdi, da su Turci nakon pada Kostajnice za kratko vrijeme osvojili 52
mjesta i grada hrvatska sa 12.750 selista i 80.000 ubogih krscanskih dusa. Svakako su
sada za preostalu Hrvatsku izmedju line i Kupe nastala tezka vremena. Kostajnica, koju

PAD KOSTAJNICE QOD. 1556.

209

sii odaviia smatrali »vratima« Hrvatske, bila je u turskoj vlasti, kao i citava dolina line
od Jascnovca do Otoka i gradova hiliackc kapitanije, pa su sada Turci mogli bez zapreke
provaljivati do Kupe i dalje. Posade u (jorania, Hrastovici i Vinodolu navijeStale su do-
duSc topovima i vituljacania dolazak ceta, ali ih nijesu mogle zaustavljati. Turci su pade
prodirali i preko Kupe, te nemilo poharali plodno i bogato Turopolje, koje je dosad bile
zakloniStc tolikih plemenitih pribjega iz juzne Hrvatske, Jo§ u potonjim spomenicima ple-
menite obcine Turopolja spomiiije se, kako su Turci 24. kolovoza 1556., na dan sv, Barto-
lomeja. »s jakom vojskoni iznenada provalili u ove ostatke kraljevine Slavonije iz-
rncdju Save i Kupe, tc ih macem i ognjem opustosili«; a ban Zrinski javija 25. kolovoza
iz Rakovca, kako su Turci na jugu Save u Turopolju sve, sto su nasli sobom ponijeli ili
spaliii, pa onda preko Kupe prosli prema Hrastovici i Kostajnici. Blizu Zagreba sukobio se

ZRINSKI QRAD U KOSTAJNICI NA UNI.
Po nacrtu prof. Aleksandra Ma§ica.

je s njima u niagli Petar Erdedi, te je izgubio 10 do 12 Ijudi, ali je ipak, hvala budi
Bogu, umakao. Ovaj put, 5ini se, zaprijetila je opasnost i samomu Zagrebu, u kojemu jc
u onaj Cas boravio kapitan hrvatske krajine Ivan Lenkovic, jamaCno da ga obrani od
sile turske. Vramec javija za god. 1556.: »Ovo vreme pod Zagrebom Turci robiSe i Savu
pregaziSe, i zovu se Kraljcvski Turci«.

Te2ko da bi se ovaj put Hrvatska i Slavonija bile odhrvale bosanskomu paSi i nje-
i,T>vim sandj^.acima, da ovi nijesu morali pohitati u Ugarsku. Kralj naime Ferdinand bijaSe
namah iza srecne obrane Sigeta odIuCio skupiti novu vojsku, koja 63.). Smrt kralja
Ferdlnanda (25. srpnja 1564.); razdloba njegove driavine medju sinove; osvrt na niegovo
vladanje u Ugarskoj I Hrvatskoj. Novi ban Petar Erdedi bio je vec dobro poznato lice u
Hrvatskoj. Jo§ otac njegov, takodjer po imenu Petar, vrSio je znamcnitn ulogu ii Slavo-
niji i Hrvatskoj, odkad bijaSe od strica svoga, kardinala i nadbiskupa Tome BakaCa od
Erdeda god. 1521. uz posjede Monyorokerck (Eberau) i KTTFmcnd u Ugarskoj primio pro-
strana imanja u Slavoniji, kao gradove Moslavmu, Jclengrad (Zaruaskeii). Dijanovec
(Dianuara), kaSteo Plovdin (castellum Blodyn, Plowdyn) i varoS Kntinu (oppidum Ko-
tenya) n kri^evaCkoj ?.upaniji, gradove OkiC. Jastrcbarsko i Lipovac ii zagrebaCkoj, I na-
pokon znameniti Cesargrad u vara^.dinskoj ^upaiiiji. Po tim posjedovanjima n Ugarskoj i

14*

212 fERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.).

Slavoniji stao se je stariji Petar Erdedi pisati i zvati »Petar Erdedi od Monyorokereka i
vjeciti knez od gore Zaprte Moslavine« (de Monyorokerek et perpetuus comes Montis
Claudii). Suvise je poznato njegovo djek)vanje za borbe izmedju privrzenika Ferdinan-
dovih i Zapoljinih u Slavoniji, kao i poslije izmirenja obiju stranaka. U svim javnim po-
slovima stajao je vazda uza svoga rodjaka (brata), zagrebackoga biskupa Simuna od
Erdeda.

Petar Erdedi Stariji bio je dva put ozenjen (prva zena Sara Banic ili Banfi, druga
Dora Puchhaim), te je umro god. 1543. u Mletcima. Sin njegov Petar mladji preuzeo je ba-
stinu iza otca u casu, kad je Moslavini i ostalim gradovima na iztoku prijetila dnevice
opasnost, da dodju u tursku vlast. Stoga se je miadi Petar tijesno priljubio banu Nikoli
Zrinskomu, te se zajedno s njime macem u ruci borio za svoju domovinu i zavicaj.
Ali vec 1545. obladase Turci Moslavinom i ostalim gradovima na jugoiztoku krizevacke
zupanije, pa tako izgubi Erdedi najljepsi i najbogatiji kraj svoga vladanja. Toga Petar
Erdedi nije mogao pregorjeti, te je sav dalji zivot posvetio borbi s Turcima, ne bi li kada
tada povratio svome rodu izgubljene oblasti. U to ime stupio je i u krajisku sluzbu kao
kapitan, te je u polovici god. 1554. od vrhovnoga kapitana Ivana Ungnada preuzeo obranu
gradova Kostajnice i Novigrada na Uni, koje bijase ban Zrinski ustupio kralju, jer ih sam
nije mogao vise braniti. Kao kapitan Kostajnice i Novigrada imao je Erdedi god. 1555.
mjesecnu placu od 125 forinti; suvise je za uzdrzavanje svojih 155 konjanika dobivao mje-
secno po 705 forinti. Steta, sto nije kapitanije zadrzao i slijedece godine; mozda ti zname-
hiti gradovi ne bi tako lako postali turskim plijenom.*

* Hrvatski bani iz porodice Erdeda (Baka^a).

Franjo Bakocz (Bakolcz)
de Erdewd (u Szatmarskoj zupaniji).
1459.

Nikola Toma I.
1489. nadbiskup ostrogonski
p^l: t 15./VI. 1521.

1489. t 1543. u Mletcima.

1. ^ena Sara Banfi

2. zena Dora Puchhaim.

1. Petar II.
1557.— 1567. ban hrvatski
1565. postao grofom; f 26./IV. 1567.

1. zena Margareta Tahi,

2. zena Barbara Alapic.

2. Toma II. Petar 111.

rodj. 1558. f 1624. f 1613.

1584.— 1595. \ ban hr- zena buzana Stu-

1608.— 1614./ vatski benberg.

zena Ana Marija Ungna- I

dova.

3. Sigismund 1.
1627.-1639. ban

hrvatski. zena

Krsto
t 1621.
Barbara Thurzo

Juraj 11.
1662. tavernik.

Gabrijel
t 1660.

Aleksandar 1. 1715,
Aleksandar 11.

Vuk (Wolfgang)
t 1645.
iena Barbara Thu-
roczy

4. Nikola
t7./Vl. 1693.

1. ^ena Julija Draskovic

2. iena IzabelaGallenberg.

Ladislav 11. Ljudevit

t 1751. t 1766.

zena Ana Marija Illyeshazy.

Nikola V. Aleksandar 111. 5. Ivan V. Karlo V.

f 1757. t 1793. rodj. 14./V. 1733. f 20./111. 1806. 1772.

zena Ana Szechenyi.

BAN PETAR ERDEDI.

213

U drugoj polovici 1556., kad se je vec znalo, da Nikola Zrinski nlkako ne de ostati
banom hrvatskim, poCelo se pomiSljati na to, da ga zamijeni Petar Erdedi, koji se bijaSe
dosad vise puta proslavio na bojnom polju, U to se je doba Erdedi jo§ jaCe pnljubio Zrin-
skomu, pace je svoju kcer Aiiu od prve zene Margarete Tahi zaruCio s Nikolinim sinom
Jurjem. Gotovo u isto vrijeme ozenio se je Erdedi drugi put Barbarom, kcerju Ivana
Alapica, kojoj je 3. srpnja 1556. zapisao Cesargrad. Nekoliko tjedana zatim, 28. kolovoza,
dodjoSe oba kneza, Zrinski i Erdedi, pred zagrebacki kaptoi, te objaviSe zaruke svoje

BAN PETAR ERDEDI (ERDEWDY).
Po slici, koja sc Cuva u dvorima grofa Stjepana Erdeda u Jastrebarskom.

djecc. Da im pak prijatcljstvo bude evrSCe i stalnijc. predade Erdedi naniah svoju k(5er
Zrinskomu i njegovoj 2eni Katarini, da ju odhranjuju; suviSc ustupi on s torn svojoni k6cm
Zrinskomu i njegovu sinu svoje gradove Monyorokcrck i VereSvar u ^cljeznoj iupaniji.
Erdedi pridria ipak sebi i svojim nasljednicima pravo, da mogu reCene gradove u Ugar-
skoi natrag uzeti, ako umre ili njegova k6'\ ili banov sin ne ostavivSi za soboin potomaka.
U torn sluCaju trebat <^e da se Zrinskima vrati najprije svota od 8116 forinti i 66 denara.
koju je Zrinski sada Erdedu posudio, zatim da im se naknadi svc §to Cc sada potroSiti.

214 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.).

da izkupe one cesti spomenutih posjedovanja, sto ih je Erdedi svojim prijateljima i sluzbe-
iiicima pozalagao, napokon da im se vrati sav novae, koji ce potrositi za gradjenje i po-
pravljanje recenih gradova.

Zarukama svoje kceri Ane s mladim Jurjem Zrinskim zelio je Petar Erdedi ocito
podici ugled svoje porodice. Ali cijena, za koju je to imao postici, cinila mu se je naknadno
prevelikom. I tako se je zgodilo, da je Erdedi vec iza nekoliko dana, naime 8. rujna,
utanaceni ugovor opozvao, jer je stetan za nj i za njegove potomke. Tek 13. veljace 1557.
dodje do nove pogodbe izmedju oba kneza, i opet pred zagrebackim kaptolom. Zrinskomu
ostadose gradovi Monyorokerek i Veresvar, pace on dobi jos grad Catar i varos Paku ii
zaladskoj zupaniji; no za to ustupi Erdedu neke svoje gradove u Slavoniji, kao Medved-
grad u zagrebackoj zupaniji i Rakovec u krizevackoj zupaniji. Povrh zamjene izplati
Zrinski Fetru Erdedu jos u gotovom 11.000 ugarskih forinti; suvise dade mu jednu bom-
bardu za obaranje zidina, vrijednu 1000 forinti. Erdedi predade na to s dozvolom Nikole
Zrinskoga Medvedgrad literatu Ambrozu Qregorijancu u zamjenu za neke posjede oko
grada Rakovca. Tako dodje Medvedgrad u ruke porodice Qregorijanaca. Mlada Ana
ostade i dalje u kuci Nikole Zrinskoga kao zarucnica Jurjeva; no poslije se s nepoznatih
razloga zaruke razvrgose, sto bi prvi povod Ijute mrznje izmedju obiju knezevskih poro-
dica, koja je prestala tek propascu Zrinskih.

F'etar Erdedi bijase vec preuzeo bansku cast, kad je utanacio novi ugovor s bivsim
banom Nikolom. Znacajan je razlog s kojega je novi ban ustupio bas svoje gradove u
Ugarskoj, a primio u zamjenu Zrinskove u Slavoniji. U doticnoj kaptolskoj izpravi kaze se
izrijekom, da je to ban Erdedi ucinio »posmotrivsi, da su ona njegova imanja, sto
ih imade u Ugarskoj, tako znatno iidaljenaodnjegovestolice, koju
imade u ovoj kraljevini Slavoniji u toj svojoj sluzbi... da bi za nji-
hovo uzdrzavanje i obskrbljivanje morao vise trositi, nego sto bi od njih primati mogao«.
Novi ban napustio je dakle svoje posjede u Ugarskoj, pa je okupio svu svoju snagu u Sla-
voniji, da bude vazda spreman i nazocan, kad bi mu bilo braniti povjereno kraljevstvo.
Za tu dicnu zadacu dobio je dostojnoga druga, vrhovnoga kapitana Ivana Lenkovica.

Ivan Lenkovic takodjer se je dosad mnogo izticao u javnom zivotu Hrvatske i Sla-
vonije. Lenkovici jesu starinom iz hrvatske Like. U drugoj polovici 15. stoljeca ili prvih
godina 16. stoljeca izselila se je jedna grana te porodice u Kranjsku, dok je druga ostala
u Lici, te se poslije poturcila. Od kranjskih Lenkovica spominje se prvi Mihajlo Len-
kovic god. 1527. kao obskrbnik grada Postojne, koji je tada pripadao knezu Krsti Fran-
kapanu. Sam Ivan Lenkovic iztaknuo se je prvi put god. 1529. prigodom podsade Beca;
poslije, oko god. 1537., sluzi vec u hrvatskoj krajini u bihackoj kapitaniji kao zamjenik
kapitana ili porucnik uz mjesecnu placu od 32 forinte. U to je doba jamacno vec drzao
u Kranjskoj grad Otocec (Wordl) kod Novoga mjesta (Rudolfova). Svakako prije 1539.
postao je kapitanom u Senju uz godisnju placu od 600 forinti. Kako je senjski kapitan za-
povijedao ondjesnjim Uskocima, povjerena bi mu oko god. 1546. i kapitanija nad zumbe-
rackim Uskocima u Kranjskoj, pa i nad Bojancima u potonjem Marindolu. Tako je postao
glavar svih Uskoka od Senja do Save. Poslije bi mu jos povjereno pregledavanje svih
gradova na hrvatskoj krajini, te je on od godine 1550. redovito sastavljao izvjestaje o
stanju hrvatske krajine, kao i predloge, kako da se namire sve potrebe njezine. Neke je
stvari i sam izvodio; tako je obnovio utvrde grada Senja, te je za zastitu njegovu po-
digao 1551. — 1554. grad Nehaj vise njega. U isto je vrijeme gradio takodjer za sebe u
Kranjskoj na rijeci Kupi grad Podbrizje ili Podbrezje (Freithurn), da bude i nje-
govim zaklonistem i branikom Kranjske od turskih provala iz Hrvatske. Taj grad, osnovan
na veliko, s ogromnim prostorijama i cvrstim kulama, stoji jos i danas. Oodine 1553. po-
stao je Lenkovic kapitanom hrvatske krajine, a u drugoj polovici 1556., nakon odstupa
Ivana Ungnada, zapala ga je Cast vrhovnoga kapitana za citavu krajinu hrvatsku i sla-

VRHOVNI KAPITAN IVAN LENKOVlC. 215

vonsku. Kako je dosad kroz dvadeset godina neprestano sluzio na krajini, bio je nesum-
njivo najpodesniji, da vr§i tu te2ku slu2bu. A on ju je i Castno obavljao uz lozinku »Sto Bog
dade« kroz daljih deset godina.
IBp Sabor kraljevina Hrvatske i Slavonije na kojemu bi se novi ban Petar Erdedi sta-

lefima predstavio i instalirao, nije se sastao 15. sijec^nja 1557., nego tek 7. o^ujka. Kra-
Ijevi oratori ili komesari bili su Franjo Tahi, mestar kraljevskih konjuSnika i §oprunski zu-
pan Ivan Pethew de Qerse, oba posjednici u Slavoniji, Stalezi se raduju, §to je kralj ime-
novao banom Petra Erdeda. da bude u ta tuzna vremena »glava i branitelj kraljevina«
(velut caput et defensorem); oni primaju oduSevljeno novoga bana, pa ce iz zahvalnosti
vazda vjernom sluzbom uzvracati, dokle budu zivjeli. Ali se njima ne svidja, §to su kra-
Ijevski komesari htjeli iznuditi od bana nekakvu pismenu obveznicu (literas quasdam re-
versionales), sto je Ijudskoga pametara, dosad necuvenu, a pravima i starim slobodama
staleza i redova oprijeCnu. Njegovo velicanstvo neka ne udostoji recenoga bana, a ni
vjerne staleze trazenjem ovakove obveznice uznemirivati; stoga se i nadaju, da takovo
Sto ne 6e kralj s obzirom na njihova stara prava i obicaje poku§ati, nego da ce ih u sta-
rim njihovim pravicama zajedno s gospodinom banom uzdrzati. Stalezi smatraju za do-
voljno, da je ban prema sadrzaju pisma. sto su ga komesari od njega trazili, pred sta-
lezima i redovima polozio prisegu \ to u onom obliku, kako su to cinili svi njegovi
predSastnici.

Nakon instalacije stvorili su sabrani stalezi mnogo zakijucaka, koji se poglavito ticu
obrane nesrecne domovine. Premda je zemlja pored neprestanih neprijateljskih provala,
kuge i smrti nemilo stradala, a naro^ito prosloga Ijeta, tako da ostatcima prijeti smrt od
gladi, ipak stalezi na zahtjev kraljevskih komesara dozvoljavaju ratnu dacu ili subsidij
od jedne forinte, koja se imade ubrati u dva obroka. Od placanja te dace oprostena su
medjutim sva mjesta, koja su nedavno od neprijateija spaljena i poharana. Nadalje mole
stalezi kralja, da toCno svakoga mjeseca doznacuje banu placu za uzdrzavanje banske
cete, pace da tu c^etu radi obrane krajine sto moguce vise pojaca; nadalje da skloni svoje
nasljedne pokrajine Stajersku, Kranjsku i Korusku, pa da i one svoje Cete u sluCaju po-
trebe poslju u Hrvatsku i Slavoniju, gdje ce zajedno s banom odbijati neprijateljske na-
vale. Napokon odredjuju. da svl stalezi i redovi moraju drzati spremne i oruzane peti dio
svojih kmetova, pa da ih na banov poziv s mjesta poslju onamo, kamo se njima zapo-
vjedi. U skrajnjoj pak nu2di moraju svi listom ustati na oru^je, te se skupiti oko banovca
Mihajla Kerecenja; ali oni ce ratovati samo u domovini, naime u Hrvatskoj i Slavoniji.
a nipo^to izvan granica kraljevstva. Tko se ne odazove pozivu na obci ustanak, bit 6e od
bana ka^njen primjerenom kaznom, Oslobodjene su tek udovice, bolestnici i siroti^ad.

Osobitu brigu posvetio je sabor utvrdjivanju i popravljanju krajiSkih gradova tako
u Hrvatskoj kao u Slavoniji. Stalezi odredjuju potanko, tko de sve poci na radnju i tko
6e dova?.ati stabia i ostalu gradju na krajinu. Dova?.anje gradje do gradova zapo(ict ce
drugi dan Duhova, naime 7. lipnja, a nadzirat ce ga banovac Mihajlo KereCcnji s pod^u-
panima i plemidkim sudcima.

Sabor odredjuje potanko ovo: Za utvrdu grada I varoSi Koprivnice (dova?.anjc
gradjevnoga lijesa i radnike) poskrbit ce se posjednici imanja oko Vara^dina. koji prcbivaju
na otocima uza Dravu. O j u r g j e v a c je dobro utvrdjen, te ne treba daljih radnja. No
zato treba utvrditi varoS K r i ?. e v c e, koji nijesu utvrdjeni, a sami su varoSani ubogi, da
to urade: stoga se odredjuje za taj posao Citava vara?-dinska 2upanija. naime pripadci
gradova Tabora, Kostela. Krapine. Lobora, OStrca. Fielca. Zajezde, Vinicc. Trako§e radi Turaka, koji su u blizini: na §to mu je Lenkovic pismom iz
Zagreba 28. lipnja javio, da je iz 2uzenberka u Kranjskoj poslano ^.eijeznoorudje za ruSenje
gradova, a suviSe da je poSlo iz Kranjske 160 strijelaca prema Hrastovici i 40 strijelaca
prema F3u§evi(Ju.

Dok se je to zgadjalo na hrvatskoj krajini, skupljali su se bosanski Turci za nove
provaie. line 28. srpnja 1558. tu2i se knez Franjo Blagajski u hrvatskom pismu na Ivana
LenkoviCa iz svoga grada Brubna (Brumna) ovako: »Po torn neka zna v(a)§a m(ilost).
da ovo drca danas tri sta konja pod grad naS Otok, i pred njim je hi! Huscinbeg MalkoC-
begovic. I uskoci izmed njih jedan Turak k nam i povida istino. da je ostavil samoga
Malkocbega na Kostajnici, i povida, da je poslal ulaka k caru po po§ti, pitaju(ii cara. Ca mu
veli Ciniti, ili zemlju harati. ili grade zauimati. A jur ne znamo. Ca tc do tih dob uCiniti . .
Ja se, vim, bojim. da nas porobi . . .« Potaknut ovim pismom i drugim glasovima iz hr-
vatske krajine, Lenkovic je kroz Citav mjesec kolovoz Cinio pripremc za obranu njezimi

MALI Ft:CAT BANA
PETRA ERDEDA.

S povelje, izdane u Ja-
strebarskom 12. ozujka
1557., kojom dozvoljava
Ivanu Aiti(^u od Buzete,
da na svome posjedu u
Hresnu podigne grad ili
kaSteo. Orb i poCetna slo-
va P(etrus) E(rdewdy).
Izvornik u arhivu jugosl.
akademije.

220 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.).

Gledao je prema svojirn silama povecati posade u krajiskim gradovima; rusio gradove,
koji se ne bi mogli braniti i napokon je primao pod kraljevsko okrilje gradove pojedinih veli-
kasa, koji ih sami ne bi mogli drzati. Suvise je o svima kretnjama turskim obavjescivao
tako mladoga kralja Maksimilijana, kao i staleze susjednih zemalja. Tako je iz Zagreba
javio stajerskim stalezima, da se Turci prirnicu Hrastovici i Sisku, pa ih je zamolio, da
poslju i oni svoje cete na krajinu. Napokon je odredio, da se pri dolazku Turaka na odre-
djenim injestima pale vituljace ili gromade, zatim da se pucnjavom iz topova i muzara
poziva narod na okup. I sam kralj Ferdinand odredio je mjeseca kolovoza, da se u Sta-
jerskoj i Koruskoj podigne svaki trideseti momak, pa da se sabrane cete odpreme na
krajinu.

U oci prijetece provale turske sastao se je 1. rujna 1558. i hrvatsko-siavonski sabor
u gradu Zagretu, koji je mcdju inim odredio pobiranje dimnice (pecuniae fumales) po
osam denara od dimnjaka, da se njom namiri trosak poklisarima ili oratorima, kojima je
bilo poci u stajerski Qradac. Tom je prigodom boravio u Zagrebu i vrhovni kapitan Ivan
Lenkovic, koji je istoga dana stajerskoga zemaljskoga kapitana Jurja Herbersteina oba-
vijestio o manjim cetovanjima turskim po Hrvatskoj. Tako je jedna ceta od 800 momaka
28. kolovoza presla preko Une izmedju Krupe i Stijene (Bijele Stijene), te zarobila do 80
ubogih krscana i mnogo stoke; no na povratku oborili su se na njihovu straznju cetu od
200 Ijudi sluzbenici Nikole Zrinskoga i kranjski puskari, te su ju kod Une razprsili i poda-
vili, dok je glavna ceta s plijenom srecno umakla. Druga ceta turska od 500 momaka pro-
drla je opet 30. kolovoza prema Hrastovici i Gorama, te je spalila vise sela i zarobila preko
sto krscana i velik broj stoke, premda su ju Lenkovicevi laki konjanici progonili. Len-
kovic stoga moli, da Herberstein bude spreman sa zemaljskim ustankom i sa 2000
puskara.

Sa nekim odredbama bana Erdeda i Lenkovica kao da nije bio sporazuman raz-
ban Nikola Zrinski. Dne 5. rujna tuzi se on iz Monyorokereka palatinu Nadazdu, sto su
ban i Lenkovic dali razvaliti tri grada u Hrvatskoj; jedan njegov, a ostala dva drugih
plemica; zatim sto su njegove gradove Zrinj i Prekovrski, iztjeravsi iz njih njegovih
100 konjanika i 50 pjesaka, preuzeli u okrilje i obranu kraljevsku, te ih predali nekim
Vlasima za cuvanje. Bojati se je, da se ne dogodi sada sa Zrinjem i Prekovrskim sto se
je pred dvije godine zbilo s Kostajnicom i Novigradom. Dok su Kostajnica i Novigrad bill
u kraljevskim rukama, stajalo je uzdrzavanje i obrana njihova godisnjih 7000 forinti; to-
liko ce se trositi takodjer za Zrinj i Prekovrski, a on bi to s manje troska cinio. Cim je
neprijatelj cuo, da su ona tri grada razvaljena, s mjesta je onamo udario, pa ne nasavsi ih
vise robio je na sve strane i mnogo naroda sa sobom u suzanjstvo poveo. Napokon je i
Malkocbeg skupio dosad jaku vojsku, pa ce ili udariti na Slavoniju ili pustositi ostatke
Hrvatske.

I zarsta je Malkocbeg vec prvih dana rujna stajao na Levackom polju zajedno sa
svima medjasnim sandzacima (pozezkim, cazmanskim, hlivanjsko-kliskim), te je samo
cekao na odgovor iz Carigrada. Na sam Miholjdan, 29. rujna 1558., presao je blizu Kostaj-
nice preko Une, pa je onda harao ostatke hrvatske zemlje izmedju Une i Qline, a zatim
izmedju Qline i Korane. Tom su prigodom osobito stradali krajevi oko T o p u s k o g a,
koje bijase nedavno doslo u vlast zagrebackoga biskupa Matije Brumana, zatjm predjeli
oko Stenicnjaka, koji je pripadao palatinu Tomi Nadazdu, napokon kotar grada
Perne. Ivan Tomasic javlja u svojoj kronici o toj provali ovako: »Godine Gospodnje
1558. na blagdan sv. Mihajla arhandjela dosao je pasa Malkocbeg sa 11.000 Ijudi u Hrvat-
sku, te spalio gotovo veci dio Hrvatske, po imenu P e r n u, Z 1 a t, K r s t i n j u, K 1 a d u s e,
Vranograc, Bojnu; a na blagdan sv. Jeronima (30. rujna) citav su dan Turci napa-
dali, ali nijesu ni§ta izvrsili. vec su mnogi od njih pod K r s t i n j o m izginuli«. O torn ce-
tovanju Malkocpase u posljednja dva dana rujna javio je i Stjepan Kapitanovic, sluzbenik

MALKOCBEQ HARA HRVATSKU. 22l

Nikole Zrinskoga, 5. listopada iz Ostrozina svome gospodarii u hrvatskom pismu ovo:
»A vasa milosti. glasa inoga nc umiin pisati, nego ovo Tiirci porobise ovu zemlju. Dojde
vojska na Miholjdan i dade zob ondi, kadi s vasom (miloScu) Tiirak strgahema (strgosmo)
s onkraj Pedlja. I kako dojde priko Oline, tako i pusti na vsaku stranu. A mi sto nas bise
vaSe milosti slug, potegnusmo ovamo k Perni i ne mogosmo Zegerdomsyam preteci, nego
s timi Zajedno dojdohmo v Pernu i hvala Bogu dosta krscenikov oslobodismo. A vojska
pustoj k Topusku i do Bovica, i do Ostrozina, i do Stinicnjaka i dosta robija vze. A ba§a
pade med Ostrozinom i med Pernom pri TribCi. I ondi pade o vecernoj i les^a do sutra do
sunCa iztoka, i suznji povidaju, ki su od njih pohitani, da je vojske bilo deset tisuc. A mi,
ki smo inda vojsku vidili, ne moremo reci, da je vojske vece od sest tisuc. A vece da nije
gospodine moj, gda vidil sam vojsku vsu i tri krat, da nisam vidil med njimi vse trista
kopaj v njih. A s ba§om je bil: Ferhat beg Pakarski, i cehaja Pozezki, i Hercegovski 6e-
haja, i HIivanjski cehaja. Vece ni s njim bilo, nego taj jedan beg. A kada pride od ovoga,
kada se ganu, tako spa pod Kladusom a o domu, da se zdize i dojde na Vranograc, i ondi
va§e milosti slug onih muzi nikoliko posikose, a nikoliko pohitase. I spaSe pod Brynom,
kada se od Kladuse ganuse na Prosinji. A ja kako vidih, da vojska pranu simo k nam,
tako ja potegnuh na Gvozdanski bojeci se, da bi Jame i on ziocesti varas pozgali i gospo-
dicice; koga mogoh najti, ki se nisu bili razcetali, zvah sobom. A kada se vojska zdize
iz Prosinje, tako otide preko drumom prvim, ne navratise se k nam. ni na (jvozdanski, ni
na Jame«.

»A Tudoru (kapitanu u Novigradu izmedju Kladuse i Peci) povidase, da ga je pital
All vojvoda na Vranogracu. A Tudor dojde k meni obnoc v pcndiljak (3. listopada)
s Vukom, i s Miholicem Sismanovicem, i s Markom Darovicem, i poceSe me prositi, da
idem s njim pred vojsku, i potegnusmo na Pedalj pred vojsku i docekasmo vojsku na
Pedlju, i poslasmo pred vojsku jednoga i rekosmo: Sto ste Tudora pitali, ovo je Tudor,
ako se ocete s njim biti. A basa posia k meni Perhat agu Qrahovljanina i poruci mi: Da
posaljem Tudora na njegovu viru, da se biju. A ja ne (h)tih, nego prosah v talistvo cehaje
Ali, koga poglavita Turcina, a ja sam hotih Vuka dati v talistvo. A oni ne (h)tise cehaje
dati, nego vojvodina brata, i v tom se ne bise. I Berovica zatacnik dohodi i dosta zva
Berovica, a ja ga ne pustih radi Tudora, da se ne bije prvo Tudora, i radi toga da nebi
nijednoga talistva. A v to doba posla k meni basa jednoga momka prositi me, da posa-
ljem k njemu Dovolica na njegovu viru. i porucih mu: Gospodine! Mi smo mali suprot
tebi, s tobom je Bosna, i Po^ega i ostali, a nas je ovo pedeset konj, i ne dam se Tudoru
biti prez talistva. A Tudor se rasrdi i rece: Neka mi da ba§a svoga sina v talistvo, a ja
ocu pojti tja V talistvo biti se s njim. A on poruci po Dovolicu, da ne da nikogar, nego
voivodina brata. A nam povida§e gospodiCici, ki ga znaju, da je nikakov mamnik, i da ga
ne uzimamo v talistvo«.

»A ob tom vojska otide i spa pod onim vrhom. kadi s va§om milo§(5u Turak str-
gosmo; a l^og zna, da su se vse va§e milosti sluge vrtile okol njih dosta, da sto Bog nidal

ni. A med nami je vsimi A gospodin Slunjski je bil pre Zegerdomsyami, i uhitil je

je jednoga dobra su^nja Mehtiagu. A vze! mu je Babono^id Paval konja; i oni gospodiCid
su dosta dobili«.

»A to mogu dati va§e milosti na znanje, da je MalkoC beg po Dovolicu poruOil, da
ode naCinjati N o v i g r a d, ali da o(^e gotova koga godi vzeti. A su?Jiji povidaju, da oCe
sa Rahorja sada pod.sesti B u § e v i (S a, ali koga godi grada na Vnu i da je zapovid Vlahom.
da se gotovi dr2i«.

»I oto mogu dati va§e milosti na znanje, da pride KovaC v pondiljak k ZinitSu Ste-
fanu da vojska ali v Cetertak ali v petak oce robiti; a ja onda v (Ivozdanskom bih i meni
Zinid on das da ta gtas na znanje, i ja sam ga ta glas dal on das na znanje gospodinu Len-

222 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) .

kovicu i gospodinu banu i ne mogn reci ni jsdan, da iiisu znali za (o)vu vojsku, zacini je
gospodin Blagajski poslal moje listi v Konjsku Smit iz Brumna«.

»A g o s p o d i n e m o j, o V a V s a z e m 1 j a i p I e m e n i t i 1 j u d i k r i c i, da s e
otel'urkompredati, akovasamilost k njim ne prigledate; zasto
vele, da su oni zginuli po Lenkovicu i po banu«.

»I kada sam bil pri kraljevi svitlosti, onda sam govoril kralju za prah na vase mi-
losti krajisne grade i na ostale, i ondi je porucil po Belceru Lenkovicu, da da praha v kra-
jisne grade. Zato molim vasu milost kako moga milostiva gospodina, pisite Lenkovicu, da
da praha v vase milosti grade, zac Bog zna, da ni ostalo v sih vase miiosti gradih praha,
sto bismo do pol dne hitaU raz Krupe. I za Boga vasu milost mole vsi vase milosti sluge,
da ih vasa milost ne ostavite, zasto su konje na to pripravili, da im ot . . . pomriti; jednim

je dobro, koji imaju dobre jednim je zio. I za Boga molim vasu milost, pisite gospodinu

banu, da ole prigleda k ovim gradom Zrinju i Prekovrskomu i Lisnici,

zasto jedan dan ote turski biti, a s njih oce vsa zemlja slovinska i
hrvatska poginuti«.

»A sada ne mogu dati vase milosti na znanje, da v ove dni ocu poslati k vase mi-
losti svoga clovika, i od vase milosti cekam dobra odlucka«.

Iz ovoga se pisma ocito vidi, da u Hrvatskoj izmedju Une, Korane i Kupe zaista
nije bilo ovece vojske, kad je Malkocpasa na Miholjdan sa 6000 do 10.000 Turaka provalio
do Topuskoga i Stenicnjaka, te se robeci i paleci preko Perne, Krstinje, Kladuse, Vrano-
graca i Prosinje k Uni povratio. Ban Erdedi stajao je u isti mah u Jakusevcu u Turo-
polju, izcekujuci tursku navalu na Hrastovicu i Sisak, dok je Lenkovic boravio negdje u
Varazdinu, izcekujuci pomocne cete iz Stajerske za obranu Slavonije. Dne 1. listopada
pisao je ban Erdedi iz Jakusevca vrhovnomu kapitanu Lenkovicu ovako: »Mogu vasoj
uzmoznosti javiti, da su Turci jucer i danas u velike pustosili (maximas devastationes) u
hrvatskim stranama, poimence u oblastima Topuskoga i Stenicnjaka. Mi smo pak zajedno
s gospodinom Alapicem ocekivali istoga neprijatelja u ovim stranama Slavonije. Vrlo sam
cesto vec spomenuo, da cemo i mi, ako bi neprijatelj cinio kakva pustosenja, po tom u za-
mjenu udarati na druge strane. Sada smo dakle tako odlucili, da cemo dojduce srijede 5. li-
stopada) s Bozjom voljom poci na put; stoga vas molimo, da izvolite isto zapovjediti i
kapitanima u ovim stranama, da (podju) sa svima konjanicima, bojnim spravama, kao
i s vojvodama haramija, Molimo vas, da inace ne uradite«.

Vrativsi se Malkocbeg k Uni izdao je zapovijed, da se iznova podigne razvaljeni i
spaljeni Novigrad, a onda je tijekom listopada podsjedao grad L j e s n i c u, (Lisnicu, Ly-
snica, Lichnichaw). Ban Erdedi i Alapic sasli su doduse na jug, da obrane taj grad Nikole
Zrinskoga; ali su bill preslabi, da Turcima odole. Dne 31. listopada pisao je stoga ban
Erdedi Lenkovicu »iz tabora kod 2irovca« (in castris ad Syrownyczam) prilicno ostro
pismo ovoga sadrzaja: »U precestim listovima pisali smo vec vasoj uzmoznosti, da su Turci
nasuprot Lisnici na vrlo utvrdjenom mjestu podigli grad i varos, pa se je bojati, da ce ci-
tava Hrvatska propasti. Mi smo za sada smjestili u Lisnicu nekoliko hrane i ceta, dobrih
pak lumbarada nema u gradu vise od cetiri, a baruta nista. Stoga da sto prije obskrbite
grad barutom i lumbardama, jer u nas toga nema. Poduprite ga takodjer cetama i dru-
gim, jer da mi sva nasa posjedovanja i sve nase imanje razprodamo, ne bi mogli Zrinja,
Lisnice i Prekovrskoga obraniti od Bosne. Uvdje nemamo nikakve pripomoci osim ovih
zitelja (regnicolas), a ti nijesu ni za sto, jer su od Turaka opustoseni; mi zajedno s njima
cinimo ono, sto mozemo, ali na nemoguce se ne obvezujemo. Zaista ne ce ni Pod-
brizje ostati, ako Hrvatska propadne. To smo htjeli vasoj uzmoznosti saob-
citi s prosvjedom, pa vam zelimo srecu i zdravlje«.

Jedko pismo banovo na Lenkovica, koji je tada bolestan lezao u Varazdinu, odaje i
zdvojnost njegovu, sto ne moze da Ljesnice obrani. I zaista je Malkocbeg vec sutradan, na

PAD OTOKA I BUSEVICA. 223

sam blagdaii Svih Svetih receni grad s lumbardama razasuo, na §to se je oborio na gra-
dove Otok i Busevic, koji su pripadali knezovima Blagajima, Vec trecega studenoga
spalio je MalkoCbeg grad Otok (Otoku, Insula) na Urii zajedno s varoSi i franjevackim ma-
nastirom. koji je spadao medjii najvece sainostane ii Hrvatskoj; u isti mah zauzeli su
Turci i grad F^usevic, posjekavSi posadu od cetrdeset niomaka, koja ga je branila.

Vrhovni kapitah Ivan Lenkovic le^ao je vec dulje vrijeme ii Varazdinu bolestan u
krevetu (aber yeczo weil ich nun ain guete zeit her ineiner schwachait halber auf khain
ross siczen mugen, sonnder mich im pet vmbwalczen muessen), kad su mu stizavale
kobne vijesti iz hrvatske krajine. Na o§tro pismo bana Erdeda odgovorio je 5. listopada
takodjer jedko. Najprije porice, da mu je ban dosad »rna jedno slovo pisao*. Sto se ticie
lumbarada i baruta za Ljesnicu, §alje sada nalog puskaru Ivanu u Hrastovicu, koji ce
predati cetrnaest dvocijevka. sest tona baruta i dvije pioce olova, da se razdijele u gra-
dove Zrinj i Ljesnicu. §to se tice povecanja ceta na krajini, neka se ban obrati na samoga
kralja. Spoticc nadalje banu, §to nije dovoljno naroda skupio u Slavoniji, pa da ni saini
Hrvati ne zrtvuju dosta za svoju zemlju. Zatini izlazc. kako je svoje cete razporedjao za
zaStitu Bobovca i obranu Slavonije od sandzaka cazmanskoga i pozezkoga, pa dodaje, da
bi bio nesto ceta poslao i za Ljesnicu, kad bi ih imao. §to se tice napokon Pobrizja, neka
se ban radije pobrine za svoje knezije i gospostije. a neka ne dira u njegovo siromaj^tvo. No

J^v^.W^/

iA^ -^ / ^^^V.^^/) ] ckL^

PODE^IS BANA PETRA ERDEDA.

S povelje, izdane za Antuna Gereczyja 21. travnja \bb-i. Izvornik u arhivu Jugoslav, akadeniije.
Cita se: Idem Peirus Erdewdy Banus qui et supra manu p(ro)p(r)ia.

vec 11. i 14. studenoga javija Lenkovic iz Varazdina tako stajerskim stale2ima kao i kralju
Maksitnilijanu, kako je po banovim porukania MalkoCbeg kulu kod LjeSnice podigao, i
samu LjcSnicu razvalio, pa onda uz Unu posao, te Otok i Busevic osvojio i razorio; na-
dalje kako je u »ostatku« (drimel) Hrvatske preoteo maha obci bijeg i razdor. te brojni
hrvatski seljaci pristaju uz turskoga pa§u. Lenkovic ce s malo Ijudi, §to ih imade. onamo
pod, premda ga radi bolesti »moraju na konja dizati«; ali zaklinje i kralja i stalc2e. da mu
poSalju pomoci i novaca. Kralj je Maksimilijan zaista vec 19. studenoga pismom iz BeCa
pozvao Stajerske staleie, da radi opasnosti, nastale padom LjeSnice, Otoka i BuSeviCa
dignu na noge tridesetoga momka, te ih poSlju na krajinu u pomo(^. Jednake je zapovijedi
izdao Kranjskoj i KoruSkoj, kao i banu Erdedu i knezu Zrinskomu. Tako je Ivan Lenkoviti
u drugoj polovici studenoga 1558. skupio toliko vojske. da je mogao zaustaviti dalje na-
predovanje MalkoCbegovo, paCe opct mu otcti netom osvojeni Bu.^evi(5. Svc to dogodilo
se je prije 29. studenoga, jer toga dana boravi ban Rrdedi ve(i u ^elinu, a Ms. studenoga
stoji Lenkovi(i u Mehovu u Kranjskoj, odakle javija kraljii Maksimilijanu, da su Turci
proSloga tjedna s Une uzmakli. pa da se ncma radi vclike povodnjc daljih provala njihovih
bojati. osobito ako bi ban Erdedi i knez Zrinski kraljeve zapovijedi toCno Izpunjavali. Me-
djutim je u isti mah ban Erdedi javljao o novim pripravama MalkoCbegovim. kao i o
prijetnji po^e^koga sandzaka. da tc Cetovati po Slavoniji i prodrijeti sve do Krapine. I

224 ftRDINAND I. HABSBURGOVAC (1527.— 1564.).

zaista je ti ponoci 29. studenoffa turska ceta od 1000 momaka dosla pred Koprivnicu, te
zapalila predgradje njezino. Ali na to se digose kapitani Krsto Ungnad, Jakov Sekelj, Vid
Halek, zatim vojvode Veckovic i Margetic, pa se oborise na vracajuce sc Turke kod Gjur-
gjevca. U Ijutom kresevu potjerase ih u bijeg, ubivsi 150 i zarobivsi 120, te oslobodivsi
mnogo krscanskoga roblja. O toj pobjedi izvijestio je Vid Halek 30. studenoga iz Kopriv-
nice svoga druga Franju Teuffenbacha u Varazdinu, zamolivsi ga, da to dalje razglasi
vrhovnomu kapitanu, kao i vojvodinama Stajerskoj i Koruskoj.

Buduci da su Turci sve pored primirja neprekidno iidarali na Hrvatsku i Slavoniju,
pace i u Ugarskoj bill osvojili tvrdju Tatu(Totis) izmedjii Ostrogona i Qjura, sazvao je
kralj Ferdinand, kojega bijahu jos 14. ozujka 1558. u Frankfurtu proglasili njemacko-rim-
skim carem, ugarski sabor za 6. sijecnja 1559. u Pozun. Kako god. 1558. nije bilo ugar-
skoga sabora, mislio je kralj izprva, da bi uobicajenu vec ratnu dacu mogao i za nastajnu
godinu pobirati bez privole sabora, razaslavsi tek okruznice na zupanije. No toj se namisli
oprjese palatin i ostali drzavni savjetnici tako odlucno, da je napokon kralj morao privo-
Ijeti na saziv sabora, gdje ce ga zastupati sin Maksimilijan. Ozlovoljeni vec time poka-
zase se stalezi vrlo oporni protiv svega, sto je Ferdinand od njih trazio. U zestokim govo-
rima iznasahu svoje tegobe, sto se ustav krsi, sto strane cete i njihovi zapovjednici na-
silja cine, i sto kraljevski komesari rade, kako ih je volja. K tomu zahtijevahu, da se svim
tim nevoljama stane na put. te da kralj trazi savjet od ugarskih savjetnika u ugarskim
poslovima. Razpolozenje staleza ogleda se najbolje u jednom pismu kneza Nikole Zrinskoga,
sto ga je 17. veljace 1559. iz Pozuna pisao svomu zetu Krstu Orsagu: »Koliko smo na sada-
njemu saboru razabrali i vidjeli, cini nam se tako, da sve ono, o cemu se je dosad razprav-
Ijalo, nema nikakve vrijednosti, jer nam je njegovo velicanstvo predlozilo takve predloge,
koje ni pod koji uvjet ne mozemo prihvatiti, pak mislimo, ako se jos dalji predlozi iznesn,
da cemo se razici bez ikakovog zakljucka, buduci da njegovo velicanstvo trazi od nas to-
like stvari, te gotovo vjerujemo, dasusve nase slobode i povlastice utr-
n u 1 e (ut prorsus credimus omnes libertates et praerogativas nostras esse extinctas.« Sabor
se doduse nije razisao, ali je tek djelomice udovoljio kraljevim predlozima.* Tako dozvolisc
stalezi mjesto zatrazena tri forinta od kmetskoga selista u ime ratne dace samo dva forinta,
i to ne za sest ili bar za tri godine, kako se je zahtijevalo, nego tek za jednu godinu. Jed-
nako snizise znatno i zahtjeve u pogledu vojnika. Kralj je Ferdinand sa zakljuccima sabora
bio vrlo nezadovoljan, kako to dokazuje pismo, kojim ih je 10. ozujka u Augsburgu po-
tvrdio. Malo zatim stigli su na kraljev poziv u Augsburg ostrogonski nadbiskup Nikola
Olah i tadanji jegarski biskup Antun Vrancic, da u ime Ugarske izmole od njemackih dr-
zavnih staleza pomoc protiv Turaka. Njemacki drzavni sabor lijepo se je odazvao njihovoj
molbi, te je dozvolio novcanu pomoc; ali uza sve to nije doslo do vecih poduzeca, jer je
Ferdinand i dalje nastojao, da se pogodi tako sa sultanom kao i s kraljicom Elizabetom i
njezinim sinom Ivanom Sigismundom u Erdelju.

Dok je ugarski sabor u Pozunu bio na okupu, Hrvatska je zajedno s Kranjskom
ponovo krvarila od Turaka. U spomenutom pismu od 17. veljace tuzi se Nikola Zrinski
svome zetu Orsagu, kako je Turcin netom silno pustosio »sve do medje Koruske«, te sa

* O prilikama na torn saboru pisao je ved 5. veljace 1559. knez Nikola Frankapan TriaCki
Jurju Gomilcu, upravitelju svoga imanja u Bosiljevu, u hrvatskom listu ovako: „Ovdi u (Po2unu)
je kralj Maksimilijan i s kraljicom. Od orsaga pros! veliko dace i da vojsku podvignu proti caru
(turskomu). Ugrom se te^ko vidi. Jo§ mu nisu dali odgovora i znam, da se nete brzo pogo-
diti. Mi demo jutri nase (hrvatsko) orsacko poslanstvo kralju govoriti. Bog zna, kada nam bude
odludak. Gospodin Lenkovic govori, da ce biti na Hrvate dobro prigledanje i nadijem se da on jo§
bude nas kapetan; listo nas Bog Sekla (Sekelja) mentuj. Pak vam ne morem sega pisati, zac sam
veceras gosti imal, a jutri ovdi pri meni bude nas Damjan, mestar orsadki (Damianus de Aranyan,
prothonotarius regni Sclauoniae), i ostali posli Slovinske i Hrvatske zemlje, i nas knez Slunjski i
Babonoiic, tr budemo dobre volje, zad nas kraljeva svitlost lipo prime".

^ITELJI OVOZDANSKOQA PO(jADJaJU SE S TURCIMA. 225

Soboiii ociveo nemalo krscanskoga puka. () toj provali prica i hrvatski Ijetopisac Tomasic,
koji kaze, da je pasa Malkocbeg s mnogo svojih dosao (preko Hrvatske) u Kranjsku, naime
11 Kocevje, Ribnicu i okolna mjesta, pa onda preko gora presao u Pivku, nanoseci mnogo
stete krscanima; zatim da je navalio na utvrdjenu Klanu, ali ne mogavSi joj nauditi, vratio
se je zdravo i pobjedonosno svojoi kuci. Suvremena biljezka dodaje jo§, da je turska
vojska brojila 600(1 koiijanika, koje je vodio Malkocbeg sa svojiin sinom, i da su Turci robili
ro Kranjskoj od 29. sijecnja do 2. veljace. Mozda na povratku iz Kranjske, no moguce i
namah zatim stao je Malkocbeg sa svojim sinovima nemilo udarati na krajeve izmedju
Une i Kupe. Dne 30. ozujka pise Nikola Zrinski-iz Novih Dvora u Medjumurju (in Po-
mwrye) palatinu Nadazdu. da sultan ne ce ove godine vece vojne preduzeti radi zavade sa
svojim sinom; ali da bi pojedine pase mogli navaljivati na svoju ruku. Pisao je zato kralju,
da se pobrine za njegove gradove na krajini, jer inace ce biti prinudjen, da te svoje
krajiske gradove sam ognjem unisti i sa zemljom sravni (coacti erimus castra nostra ii-
nitima igni tradere et solo aequari), samo da iz njegovih ruku ne dodju izravno u neprija-
teljsku vlast, te bi ga ziobnici onda bijedili s nehaja. Medjutim pomogli su si zitelji njegova
grada Qvozdanskoga sami, utanaciv§i s Turcima pogodbu, kojom su priznali njihovu
vlast, samo da ih vise ne uznemiruju.

Predaja Uvozdanskoga nemilo se je dojmila. Vrhovni kapitan Ivan Lenkovic obtuzio
je zitelje njegove radi izdaje, na sto ga je kralj Maksimilijan ovlastio, da ih pozove pred
svoj sud. U isti mah pisao je kralj Maksimilijan i knezu Zrinskomu, neka zapovjedi tim
svojim podanicima, da sto prije opozovu predaju i sve pogodbe, koje su mozda s neprija-
teljima u.^rovorili. Nikola se je Zrinski vec 17. travnja odazvao kraljevu nalogu, te pod-
jedno pozvao Stjepana Kapitanovica, neka prinudi zitelje Qvozdanskoga, da vi§e s Tur-
cima ne suruju, niti da im danak placaju. Ali u isti mah ogradio se je Zrinski svec^ano u
posebnom pismu na kraija Maksimilijana protiv toga, da bi Ivan Lenkovic sudio njegovim
podanicima. »(jospodin Lenkovic nema nikakve vlasti (iurisdictionem) nad nama ili na§im
podanicima; on nije ni nas kapitan, niti vr§i bansku sluzbu, nego je samo kapitan njemu po-
vjerenih ceta, koji mora krajinu braniti, te podanikc ma cije ne vrijedjati, nego nasuprot
zaSticivati, Stari je pak obicaj i od svih kraljevavazdaobdrzavan, da
je protiv kraljevskih podanika mogaosudbenopostupatiuUgar-
skojpalatin, uHrvatskojiSlavoniji ban, a ne kapitani (Est autem
consuetudo antiqua et ab omnibus regibus semper observata, ut in regno liungariae pala-
tinus, in Croatia et Sclavonia banus et non capitanei in subditos regios iure animadver-
tere possint) . . . Ako bi na§i podanici zapovijcd njegovog velicanstva ili nas nalog zane-
marili, moci ce protiv njih postupati gospodin ban, a ne kapitan. Onomu cemo se pokoriti,
nipoSto pak Lenkovicu, jer ovoga za kapitana naSe osobe priznati ne demo«. Ne zna se,
kako se je taj spor rije§io; no vjerojatno je, da su se kne^evl podanici u Qvozdanskom
odrekli Turaka, pa da se je sve izravnalo na saboru Hrvatske i Slavonijc, koji se je
21. svibnja u Zagrebu sastao na poziv kraija Maksimilijana. Cini se, da je na tom saboru
bilo uz ino na predlog kraljev odluCeno, da se neki gradovi na krajini razvale (kao Komo-
govina, Qradusa, Svinica i Bednik), jer bi se Turci mogli u njima utvrditi, te jo§ 2e§(5e po
ostatcima kraljevstva pustoSiti. Na saboru bio je i ban Petar Krdedi, koji je 26. svibnja tz
Zagreba pozvao pred svoj sud neke turopoljske p\em\6e radi poCinjenih nasilja.

Medjutim nije MalkoCbeg nimalo mirovao. RazorivSi joS u travnju grad Cazmu, sto-
licu istoimenoga turskoga sand?-aka, jer se je bojao, da bi mogla dopanuti krSdanskih ruku.
iiasiavio je Malkocibeg sa svojim sinovima D^.aferom i Huseinorn. kao i s ostallma sand-
acima svoja Cetovanja na sve strane. Vrhovni kapitan Ivan LenkoviiS I niegovi zamjenici
Vid Halek, Franjo Teuffenbach i Herbard Aucrsperg stajali su budno na strati, a uz njih
i ban Petar Erdedi, pa tako nije mogao MalkoCbcg daljih mjeseci godine 1S59. niSta osud-
noga izvcsti. Tek 11. listopada javija Vid Halek o turskoj provali do podravskoga Novi-

Klaic. Hrv. povj. III. (5.) IS

226 FERDINAND 1. HABSBUROOVAC (1527.— 1564.).

grada; ali te Turke nije vodio Malkocbeg, nego vjerojatnije pecujski ili pozezki sandzak.
Da je pri obrani hrvatske i slavonske krajine gorljivo sudjelovao i ban Erdedi, nema
sumnje; dne 19. listopada 1559. izdao je kralj Ferdinand u Becu Petru Erdedu povelju,
kojom mu je ponovo potvrdio sva njegova posjedovanja u Hrvatskoj i Slavoniji, kao
Cesargrad u varazdinskoj zupaniji, Okie, Lipovae, Jastrebarsko i 2elin u zagrebackoj, i na-
pokon Novigrad i Hrastiinieu u krizevackoj zupaniji.

Jos 15. rujna 1559. bijase u Erdelju umrla kraljica udova Izabela, s kojom se je Fer-
dinand u posljednje vrijeme pogadjao o miiu. Sin njezin Ivan Sigismund prozvao se je na
to izabranim kraljem Ugarske, Dalmacije i Hrvatske, pa nije htjeo ni cuti za pogodbe maj-
cine, vec je zahtijevao, da mu Ferdinand ustupi citavu zemlju od Erdelja do Dunava \ da
po izumrcu svojih potomaka zajamci njegovu rodu nasljedstvo u Ugarskoj. Buduci da su
takodjer stigli glasi, kako je Sulejmanov sin Bajazit stradao 30. svibnja u boju kod Ko-
nije, te morao prebjeci k Perzijancima, mogao je Ferdinand slutiti, da ne ce doci naskoro
do mira ni s Turcima, vec da ce nanovo veliki rat planuti. Trebalo mu se stoga za nj pri-
praviti i u Ugarskoj i u Hrvatskoj.

Poglavito radi bolje obrane zemije sastao se je sabor Hrvatske i Slavonije 3. ozujka
1560. u Zagrebu. Osim bana Erdeda bio je tu i knez Nikola Zrinski, kao i vrhovni kapitan
Ivan Lenkovic. Ferdinand bijase poslao na sabor sedam svojih komesara, po imenu mestra
konjusnika Franju Taha, vrhovnoga kapitana sajkasa Franju Zaya, Ijubijanskoga kapitana
Jakova Lamberga, zagrebackoga kanonika, lektora i biskupskoga vikara Luku, zatim Sigis-
munda Qaylera, Ivana Jakova Qreisenecka i napokon Andriju Qleyacha. Stalezi, sabrani
na saboru, bili su gotovi na najvece irWe; ali Ferdinandovi pokiisari trazili su mnogo vise,
nego sto je izkidano kraljevstvo moglo podati. Stoga su se saborske razprave otegle do
10. ozujka.

Sabor se je najprije pobrinuo, kako da se hranom obskrbe gradovi na krajini. Stoga
bi odluceno, da se za ovaj put u Slavoniji od svakoga dimnjaka, a u Hrvatskoj od sva-
koga puskara (po pet dimnjaka) dozvoli po jedna cetvrtinka psenice i jedna cetvrtinka
prosa; jedno i drugo moraju zitelji do 25. srpnja, doticno do 8. rujna sami dovesti ili do-
nijeti na odredjena mjesta, i to zitelji izmedju Drave i Save u Koprivnicu, Krizevce i Za-
greb, oni izmedju Save i Kupe u Topusko, a oni iz Hrvatske na jugu Kupe u Cetin, pa pre-
dati onima, koje ce vrhovni kapitan Lenkovic za to imenovati. Nadalje je sabor potanko
ustanovio, tko sve mora krajiske gradove utvrdjivati i potrebitu gradju (narocito drvene
grede) onamo dovazati. Radilo se je poglavito o utvrdi, doticno popravku grada i varosi
Koprivnice, zatim gradova Cirkvene, Siska i Hrastovice u Slavoniji; u Hrvatskoj pak tre-
balo je urediti cetiri grada, da se u njima smjeste i nastane kraljevske cete, konjanici i
pjesaci, po imenu gradovi i kasteli Sracica, Hresno, Ogulin i Bojna. Ustanovljeno bi, da se
s tima radnjama oko popravka i utvrda zapocne 1. svibnja. Kraljevski su komisari zahtije-
vali, da bi stalezi dozvolili sve te radnje unaprijed za tri godine redomice; ali sabor iz-
javi: »Stalezi pripravni su sve moguce podati; ali buduci da se oblasti i kmetovi njihovi
svaki dan umanjuju i od Turaka unistuju, tako te su Turci i za ovoga sabora d v a put
u Hrvatskoj u velike harali i pustosili, ne mogu stalezi nista izvjestno za buduce odrediti,
premda su i u buduce pripravni i gotovi sve moguce ciniti prema prilikama onoga vre-
mena« (Status regni ad omnia possibilia promptos se offerunt, sed quia regiones et coloni
eorum singulis diebus minorarentur, per Turcasque desertarentur, prout etiam et nunc fac-
tum est, quod sub ista dieta etiam bis Thurcae magnam fecerunt in Croatia depopulationem,
desertationemque, propterea non possunt status certi quidpiam de futuris statuere, otteren-
tes nihilominus conditionem, ad omnia possibilia promptos esse et paratos).

Po predlogu kraljevskih komesara razpravljalo se je nadalje o nekim hrvatskim gra-
dovima, da li bi se popravili ili posve razvalili. Radilo se je poglavito o gradovima izmedju
Une i Kupe, kao §to su Prekovrski, Zrinj, Qvozdanski, Pedalj, Busevic i Slunj zajedno sa

OBRANA POKUPJA.

227

samostanorn kod toga grada, Stalezi su predlagali, da se iie ruse, jer su blizu turske medje,
pa su stoga zgodni za suzbijanje Turaka i drzanje straza. Gradovi mogli bi se odrzati, kad
hi kralj gospodaru njihovu Nikoli Zrinskomu podijelio obilatiju pripomoc, pa bi knez
mogao u njima namjestiti svoje kastelane s pjesacima, koji bi na zapovijed vrhovnoga ka-
pitana polaziii onamo, kamo bi im zapovjedio. Neka se stoga kralj sporazumije s recenim
knezom, te milostivo udesi, da se oni gradovi ne sruse, vec sacuvaju. Nasuprot predla2e
sabor sam, da se razvale samostani tik do grada Krizevaca i varoSi Hrastovice, jer su na
§tetu tima mjestima, pak povjerava banu i vrhovnomu kapitanu, da to sporazumno izvedu.
Nadalje udovoljavaju stalezi kraljevu pozivu, da zaStite najobicnije prelaze na rijekama, te
da smjeste brodove i mostove pod strazom na zgodnim mjestima. Trebalo je narodito ne§to
uciniti za obranu Kupe, Blinje i Korane. da Turci po miloj volji preko njih ne prelaze. Za

UROBNICA KRALJICK IZABELE
u stolnoj crkvi u erdeljskom Stolnom Biojjradu.

ogradu svih prelaza na Kupi poCev od grada Ozija do crkve sv. Jakova na Qazi odre-
djuju se kao radnici kmetovi bana Petra Rrdeda, kneza Nikole Zrinskoga, podanici s imanja
plemida Or§i(ia i Bartakovida i drugih; Cim voda u Kupi splasne, zapoCet 6e po banovoj
zapovijedi potrebite radnje. Brod i prelaz StreleCki kod Jamnice zatvorit 6e (dotiCno utvr-
diti) podanici s imanja gospode i plemica iz Samobora, Jegidovca. Stupnika. Mlake i Jam-
nice, Cim to ban zapovjedi. Brod kod Letovani(^a zatvorit 6e i straiiti knez Franjo Fran-
kapan Slunjski, koji je ondje podigao i utvrdu. vrlo koristnu i potrebitu. Brod ili prelaz
Degoj zvan ogradit 6e radnici iz Pokupja, SiSljavida, ZamrSja, Luke s RieCicom, Blatnice i
KupCine. Napokon prelaze na Kupi kod Bresta i kod Dren^ine preuzet ie plemid Turopolja,
zatim Alapi(5 i ban Erdedi za svoja imanja 2elin i Kravarsko, pa i biskup i kaptoi zagre-
baCki kao gospodari Du^.ice i Siska. Za zatvor prelaza i brodova na rijeci Blinji odredjnjr

15*

^28 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (152^.-1564.).

se imanja palatina Nadazda (Stenicnjak), citava opatija u Topuskom, nadalje imanja Subica
Peranskih i pripadci grada Krstinje. Obrana Korane i svih prelaza na njoj povjerava sc
svim plemenima u Hrvatskoj, kao sto su Smrckovici, Klokocki, Goricani, Vojkovici i
drugi, zatim knezovima Blagajima, pa i knezovima Frankapanima Slunjskim i Trzackim.
Napokon pobrinuli su se stalezi i za straze, koje bi bile razmjestene po citavom kraljev-
stvu. Brigu za straze kao i sabiranje novaca za njihovo uzdrzavanje povjerili su knezu
Nikoli Frankapanu Trzackomu, Ivanu Alapicu, Gasparu Gusicu i Stjepanu Kapitanovicu,
odobrivsi vec unapred sve, sto bi ovi u torn pogledu odredili.

Na saboru vijecalo se je i zakljucivalo ne samo o obrani domovine, nego i drugim
poslovima. Radiio se o redovitom sudovanju, zatim o pripomoci za neke piemice (Andriju
Qusica, Lovru Bosnjaka i Petra Cvetica), da se izkupe iz turskoga suzanjstva, o osigu-
ranju cesta (izmedju Ludbrega i Koprivnice), kao i o kaznama za one, koji ne bi izvrsivali
saborske odredbe. Napokon mole stalezi kralja, da tocno i redovito placa bansku cetu,
zatim da se ziteljima Slavonije ne brani zito u tudjinu prodavati, te ga iz Ugarske dova-
zati. Tim se je htjelo doskociti zabrani izvazanja i uvazanja zita, kao i tomu, da se hrana ne
mora prodavati kraljevskim provizorima uz odredjene cijene, koje su vise puta bile vrlo
nizko odmjerene.

Kraljevski poklisari i komesari nijesu bill posve sporazumni sa svima zakljuccima
staleza, te su u posebnom spisu iznijeli sedamnaest prigovora (replicatio). Ali stalezi po-
bili su ili objasnili su sve prigovore, te su 9. ozujka, naime na posljednji dan saborovanja,
pridali samo jos jedan zakljucak, da ban mora na zahtjev vrhovnoga kapitana skupiti Ijude,
koji ce prema potrebi zivez iz Topuskoga i Cetina voziti na samu granicu, kamo vrhovni
kapitan zapovjedi, ali da ih kapitan zato mora primjereno platiti. Nekoliko dana nakon svr-
senog sabora knez Nikola Zrinski pise 15, ozujka iz svoga grada Cakovca palatinu Na-
dazdu, kako su kraljevski komesari predlagali, da se njegovi gradovi na hrvatskoj krajini
razvale. Ali sabrani stalezi oprli su se tome, jsr kad bi se ti gradovi porusili, propali bi i
ostali, jer su oni »citavoj Hrvatskoj i Koruskoj stit, bedem i straza« (quoniam toti Croatiae
et Carinthiae scutum, propugnaculaque et excubiae sunt); pa zato su nasuprot zakljucili,
da se obnove i sacuvaju. Medjutim buduci da nitko nije htjeo preuzeti brigu za te gradove
i za odrzanje njihovo, zaklinjali su njega ne samo stalezi, nego i vrhovni kapitan, da se
on tomu posveti. Da ugodi kralju i pomogne pretuznoj domovini, koliko moze, primio se je
toga zadatka pod pogodbu, da ga cesarsko velicanstvo dobrostivo pomaze. Ipak se nije
obvezao, da ce recene gradove sam glavom cuvati ili u njima prebivati.

Vec u drugoj polovici ozujka 1560, bijase Malkocbeg sa svojim sinovima i susjednim
sandzacima zaigrao krvavo kolo na hrvatskoj krajini. Vrhovni kapitan Ivan Lenkovic javlja
kralju Ferdinandu 24, ozujka iz Cetina, kako je jedna ceta turska od 420 momaka jos
16, ozujka bila iz svojih utvrda na Uni udarila harajuci i robeci na Vranograc, ali su ju na
povratku kod 2irovnice stigli njegovi vojnici (njih 300) i Ijudi (60 — 80) kneza Zrinskoga, te
su ju razbili i plijen joj oteh, Turaka je samo nesto poginulo, ali ih je zato dopanulo rob-
stva preko sto zajedno s nekih 200 konja. Drugu tursku cetu od 200 konjanika i nesto vise,
koja bijase udarila prema Slunju, te zarobila preko 70 krscanskih dusa i neko 60 komada
goveda, razasuli su vojnici Lenkovicevi 22, ozujka, Od zarobljenih Turaka obaznao je Len-
kovic, kako je Malkocbeg poslao svoga sina k sultanu, koji mu je zapovjedio, da se ob-
novi razvaljeni grad Obrovac izmedju Krupe i Bihaca, pa da odanle nastoji ne samo uzeti
gradove bihacke kapitanije, nego da provaljuje u velikim cetama, u preostalu Hrvatsku
i Kranjsku, Lenkovic vapi za pomoc, jer su mu se cete za ovih provala turskih nemilo iz-
morile, a k tomu nemaju ni novaca ni hrane za svoje konje, Dva dana poslije, 26, ozujka,
boravi Lenkovic u Bihacu, te pise odanle stajerskim stalezima, kako je od uhoda doznao,
da je Malkocbeg s jakom pjesadijom i konjicom dosao do obnovljenoga Novigrada na
(Jni, ali se ne zna, kuda ce dalje udarati.

OKRSAJI KOD 2IR0VNICK I SLUNJA.

229

O sukobima izmedju turskih 5eta i hrvatske kraji§ke vojske kod Zirovnice i Slunja
javija iz Cakovca i knez Nikola Zrinski palatini! Nadazdu. U pismu od 2, travnja javija
mu: »I na§i su se u Hrvatskoj muzevno i hrabro ponijeli. Kako su dvije (turske) dete
s Bo^jom pomodi razprSene, sudimo da je vasoj velemoznosti pisao va§ sluzbenik u Ste-
niCnjaku (Vuk Qhyczy), kao i ostali prijatelji iz Hrvatske*. U drugom pismu od 6. travnja
piSe opet: »Va§a je velemoznost vec doznala, kako su proslih dana vjerni krscani suzbili
dvije (turske) cete u Hrvatskoj. U oba se je boja gospodin Slunjski (Franjo Frankapan),
va§ sin, a na§ osobiti gospodin i brat hrabro i juna^ki ponio, kako tvrde svi, koji su u
onim okr§ajima bili. Cestitamo od srca i molimo Boga, da bi (on) taj Castni i po-
hvalni pocetak mnogim dobrim krepostima pomnozao za dobro ime i slavni glas porodlce
Slunjskih. Ipak cujemo, da je gospodin
general (Lenkovi(^) recenoga Slunj-
skoga sve bez ikakve krivnje nekim
uvredljivim rijecima prekorio. §to zaista
2alimo. Jer gospodin Slunjski nije od
gospodina generala zavrijedio prikora,
narocito jer je ondje vi§e od drugih po-
sluzio. No takovo je ve6 moderno dob'u
da se onaj. koji vi§e sluzi, vise prezire
i omalovazuje. Sad su hrvatske ^ete
sabrane u okolici Steni^njaka: nadamo
se, da 6e ne malo koristi biti od toga
vaSoj velemoznosti i ubogomu nuku.
MalkoCbeg popravlja sada Novigrad
(na Uni)«.

Okr§aji kod 2irovnice i Slunja
bili su tek priprava za vece podhvate.
Mjeseca svibnja provalile su turske Cete
Cetiri put u Hrvatsku za ciglih osam
dana. Neke su Cete brojale i po 3000
konjanika i pjeSaka. te su zarobile
mnogo kr^danskoga puka i stoke. Sam
LenkoviC nije ih mogao na sve strane
suzbijati, pa je napokon i knez Nikola
Zrinski morao iz Medjumurja poCi u Hr-
vatsku na obranu svojih kraji^kih gra-
dova. Dne 2. lipnja javija Zrinski iz Ozlja
Nadazdu, da Turci ne samo svaki
dan, nego gotovo svaki sat

udaraju i pustoSe po tim tuznim ostatcima hrvatske krajinc i to
vazdasvelikimeetama (Turcae enim in dies, ac ut verius dicamus quasi in horas con-
tinuas faciunt excursiones et depopulationes in hasce miseras rcliquias confinionim Croa-
tiae, ac quidem maximis semper cum copiis). tako da im se s malo vojske bez velikc
opasnosti ne mof.c nikako oprijeti, niti im ma kakovu Stctu nanijeti. Zrinski je u svoje gra-
dove na krajini smjestio svoje Ijude, koji primaju pladu od austrijskih pokrajina, ali sve je
to premalo, da ih obrani od turske sile. Stoga gotovo i ^ali, §to je ponovo prenzeo obranii
tih gradova, ali je to uCinio, da poslu^i kraljti i presladkoj domovini (dulcissimae patriae).
Javija napokon, kako je Cuo od zarobljenih Turaka, da se je sultan izmirio s odmetnim si-
nom svojim, pa da je svu svoju vojsku odredio, da udari bilo na Hrvatsku, bile na Slavo-
niju ili Ugarsku. »Kamo god medjutim ta vojska podje, na(Si 6q nas slabe i nepripravne, je-

ANTUN VRANCIC (VERANTIUS).

Po izvorniku, §to sa je naCinio savremeni unijet-

iiik. SibenCanin Martin Rota (Martinus Rota

Sibenicensis.).

230 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.).

dino ako nas mozda Bog, koji je jedini branitelj sviju, od necovjecnog tiranstva obrani«.
Dne 6. lipnja pise opet Zrinski iz svoga grada Dubovca, kako je sinoc zajedno sa prvo-
rodjenim sinom svojim Jurjem boravio u palatinovom gradu Stenicnjaku, i da grad raz-
gleda, i da izvrsi neke svoje poslove. Kneza je lijepo docekao palatinov porkulab Vuk
Qhyczy, tako da ga se ne moze dovoljno nahvaliti.

Bas toga dana, 6. lipnja — u cetvrtak poslije Duhova — , zadesila je nemila kata-
strofa Zrinskov grad Novigrad ili Todorovo izmedju Peci, Buzina i obiju Kladusa.
Taj je grad branio knezev sluzbenik Mihajlo Todor (Twdor, Thodor, Thudor), vrstan
junak, koji je g. 1546. bio kastelan Novigrada na Uni, a poslije pada toga grada preuzeo je
cast kastelana ili porkulaba u ovom drugom Novigradu kod Peci. Todor bio je na glasu
junak (strenuus miles), te je god. 1558. imao dijeliti mejdan s turskim vojvodom Alijom.

0 strasnoj katastrofi u Novigradu pise sam Zrinski 8. lipnja iz grada Ozlja palatinu
Nadazdu: »Sada vam pak jamacno na veliku zalost yasu javljam, kako je 6. dana ovoga
mjeseca sin Malkocbega s velikim brojem Turaka (oko ili preko 6000), tako s pjesacima
puskarima, kao i s konjanicima, dosao pred nas grad Novigrad blizu Feci, pa je s mjesta,
cim je stigao, s cijelom vojskom udario na varos (izpod grada), spalio ju sve do jedne
kuce i sva goveda odagnao. Vidivsi medjutim, da samome gradu ne bi mogao tako lako
ma isto nauditi, poceo se je opet vracati, kad se je zgodilo (ne znamo, da li po nesreci ili
po nerazboritosti Ijudi), te se je kula, u kojoj je puscani prah bio sahranjen, ili sam prah
upalio, pa se je citav krov kule uz silan prasak razletio i Ijudi su u njoj nastradali. Cim su
Turci culi prasak i vidjeli kako vatra sa svih strana iz kule prodire, s mjesta su ponovo
s velikom vikom na grad navalili ocekujuci, ne ce li se mozda gdje koji Ijudi, koji se bi-
jahu u grad zatvorili, htjeti bijegom iz grada spasiti. AH zestoka vatra, koju je jak vjetar
uzpirivao, bijase vec obuhvatila sve prostorije i vrata na sve strane, te je zakrcila izlaz
nevoljnim Ijudima, tako da ih je malo ili nista izaslo, koji su namah od ocekujucih ih Tu-
raka zarobljeni. Preostali pak, oko cetiri sto i vise plemica i neplemica svi su do jednoga u
gradu izgorjeli. Nas sluzbenik Tudor, koji bijase vec priie, pogodien od hitca puske pao,
izgorjeo je takodjer sa zenom i djecom, kao i sa svima stvarima. Mnoge srebrene stvari,
dragocjenosti plemica, pjenezi, plemeniti konji i druge vrijedne stvari, koje nadilaze petnaest
tisuca forinti, ondje su spaljene. Iz toga se razabira ocita propast i posvemasnji zator
ovoga pretuznoga kraljevstva .... Ako ovim tuznim ostatcin'a kraljevstva ne bude po-
moci od njegovoga cesarskoga velicanstva, svakako ce jos ove godine propasti. I sad je
javljeno i zapovjedjeno svoj Bosni, da svaki cas bude spremna; ali kamo se smjera, nama
je za cijelo nejasno. Vec su dakle ove godine tri napucene varosi s velikom vojskom na-
pali, pa videci nas nepodobne za odpor, sravnili su ih sa zemljom. Vidimo, da nama nista
ne preostaje, vec da se pomolimo vjecnomu otcu gospodina nasega Isusa Krista, da svoj
gnjev otcinskim nacinom ublazi«.*

1 hrvatski Ijetopisac Tomasic prica nam o katastrofi u Novigradu; \o njemu je doslo
pod grad 4000 Turaka, a poginulo je krscanskih dusa u varosi i gradu dv> 1000. Vrhovni
kapitan Ivan Lenkovic nije bio prigodom te nesrece u Hrvatskoj. On je malo prcd tim bio
posao u Slavoniju, te je 12. lipnja boravio u Varazdinu, odakle je istoga dana izvijestio kralja
Ferdinanda o katastrofi. I on javlja, da je 6000 turskih pjesaka i konjanika 6. lipnja osva-
nulo pred Novigradom, te otvoreno trgoviste pod njim napalo i spalilo. Za te borbe bi
Mihajlo Tudor, kojega zove Deli Tudor, ubijen; poslije toga upalila se u gradskoj kuli ba-
rutana, kojom su prigodom nastradala Tudorova zena i djeca, a s njima je u plamenu iz-
ginulo do 300 nevoljnih krscana. No sto je jo§ gore, sam Malkocbeg sprema se, da na

* 2ena Mihajla Tudora bila je Jeronima, lodjena Karincic, kola je bila prije udata za siget-
skoga kapitana Qrgura Farka§ica od plemena KresCica. Sam Novigrad bi iza nekoliko godina
obnovljen, te bi na uspomenu junaka Tudora ili Todora prozvan Novo Todf^rovo, a poslije same
Todorovo, kako se zove jos i danas.

SMRT MIHAJLA TUDORA I SAFERBEQA. 231

koncii lipnja zauzme gradove Biha(i, Hrastovicu i Sisak, pa da se zatim obori na doljnu
Kranjsku, Kras i Istru. Nevolja je to veca, sto se radnje oko popravka krajiskih gradova
i dova2anje hrane u te gradove, Sto je sve dozvolio posljednji hrvatsko-slavonski sabor, u
Slavoniji izvrSuju tek djelomice, a u Hrvatskoj tek kod gradova kneza Nikole Zrinskoga.
Malo dana zatim, 17. lipnja, pi§e opet Lenkovic iz Koprivnice §tajerskom zemaljskomu ka-
pitanu Jurju Herbersteiiui, kako je Malkocbeg dao kod savskoga broda u QradiSkoj nato-
varlti topove u ladje, da ih povezu uza Savu; zatim je dao popisati nekoliko stotina konja
i volova. Cetiri sandzaka. po imenu hercegovacki, hiivanjski, bosanski i Cazmanski, jesu
potajno pozvani, da do 24. lipnja svoje pjeSake i konjanike skupe, pa da podju u Novigrad
na Uni, odakle 6e onda udariti budi na Hrastovicu i Sisak, budi na Bihac, RipaC i Ostrozac.
Da se ne dogodi ono, §to se je zbilo pred par godina s Kostajnicom, poziva Lenkovic §ta-
jerske staleze, da mu opreme i posljii do konca nijeseca 2000 puskara, te salje ii to ime
k njima koprivnickoga kapitana OaSpara Raba, koji ce namah 400 puskara odpremiti u
Zagreb, dok ostalih 1600 iniade u odredjeno vrijeme stici onamo, kamo on zapovjedi. Vr-
hovni kapitan pisao je podjedno u Kranjsku i Koru§ku, da svaka od tih zemalja po 200
puskara Sto brze poSlje u Zagreb.

Obsezne priprave Lenkovi(5eve odvratile su u prvi kraj MalkoCbega i njegove dru-
gove od ve(^ih podhvata. AH su zato manje cete turske i dalje svaki 5as provaljivale budi u
Hrvatsku budi u Slavoniju. Tako je najstariji sin Malkocbegov, po imenu Saferbeg (Dza-
ferbeg) koji je bio kapitan u QradiSkoj na Savi, u prvoj polovici rujna htjeo udariti na Hr-
vatsku, ali mu otac nije dozvolio, jer je ondje velika »kaurska« vojska. Na to je Saferbeg
na svoju ruku skupio nekih 2000 konjanika, pa je preko sandzaka (pakraCkoga), kojemu je
zapovijedao bolestni tada Ferhatbeg, provalio prema slavonskoj krajini. da nahrupi na
Krifevce. VlaSki harambaSa ili vojvoda Vujica odvracao ga je od toga, pa je po njegovu
savjetu poSao prema Ivanicu. Medjutim bijase krajiSki poruCnik Vid Halek poslao iz Iva-
mCa 68 haramija da mu zakrce put. Jednu milju daleko od Cazme, kod razvaijene crkve
Popovac zvane, udarile su haramije, jamacno iz zasjede, na nepripravne Turke, te su ih
razbile i natjerale u bijeg. U kreSevu poginulo je samo dvanaest haramija, a Turaka kud
i kamo viSe, medju njima i sam Saferbeg.

Pogibija Saferbega, koji je bio oienjen kcerju velikoga vezira RustempaSe i unu-
kotn sultanovom, nemilo se je kosnula Turaka. Ali naj2e§de planuo je sam MalkoCbeg, koji
je snovao samo o torn, kako da osveti smrt svoga najstarijega i najmilijega sina.
Ve6 15. rujna znalo se je u Vara^dinu, da MalkoCbeg boravi u QradiSkoj, da je na Le-
vaCkom polju skupio mnogo vojske, pa da smjera udariti na Slavoniju. gdje 6e kazniti ha-
ramije, koji su mu sina ubili. Tijekom mjeseca rujna i listopada neprestano javljaju kra-
jiSki kapitani o turskim pripravama za osudnu borbu. Sam ban Petar Erdedi poziva u
rujnu iz 2elina sav hrvatski narod na oru?je; velikaSi, plemidi i svi ostali ?.itelji neka dan
i no(5 oru^ani i spremni stoje, da na prvi poziv podju onamo, gdje bi ih trebalo. Budud)
da je u to vrhovni kapitan Ivan Lenkovi(* obolio, povjerio je kralj Ferdinand 1. listopada
zapovjednidtvo nad krajiSkim Cetama i pomodnom vojskom iz austrljskih pokrajina u Sla-
voniji njegovim zamjenicima, poruCnicima Franji Teuffenbachu i Franjl Poppendorfu. No
dok su ovi neprestano javljali kralju i Stajerskim stale^ima. da Malko5beg kani obnoviti
Jasenovac, pa odanle osvojiti Sisak i Hrastovicu, ili opet nahrupltl na Kri/^evce. dotle je
MalkoCbeg snovao o provali u Hrvatsku. I zaista je prvih dana listopada jajaCki dehaja po
njegovu nalogu sa 2000 turskih konjanika osvanuo pred Doljnom KladuSom, te odanle za-
prijetio Cetinu, HojSidu i drugim mjestima oko gornje Oline. Kapitan krajISke vojske u
Hrvatskoj Herbart Auersperg pohitao je na to do Petrove gore, pa le zajedno s knezovima
Frankapanima (Slunjskim i Tr^aCkim) zaustavio dalje naprcdovanje turskih haraClija, ne
mogavSi im ipak oteti ugrablieno roblje i blago. One 6. listopada izvfjestio je Auersperg o
toj provali kranjskoga zcmaljskoga kapitana. horavedi kod Petrove gore na zemljiStu ple-
mi6a Vojkovida.

232 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.).

Uza sve svoje priprave i prijetnje uvidio je ipak Malkocbeg, da ne moze sada svoje
osvete izvrsiti, te vecu vojhu na hrvatsko kraljevstvo poduzeti. Bilo je odvise »kaurske«
vojske na krajini. K tomu kao da je bio ozlojedjen, sto mu sultan nije mladjega sina Hu-
seinbega imenovao kapitanom u Qradiskoj mjesto pokojnoga Saferbega. Porucnik Franjo
Poppendorf javlja 18. listopada iz Zagreba, da ce se Malkocbeg, ako mu sultan ne imenuje
sina Huseina kapitanom u Qradiskoj, okaniti svakoga vecega podhvata tijekom jeseni; ali
da ce i dalje bez prestanka po 2000 do 3000 turskih konjanika udarati na krajinu, te na-
rocito cetovati po Hrvatskoj. Ako bi pak stiglo imenovanje za sina, to bi ili sam Malkocbeg
ili sin njegov poveo ovecu vojsku, da iz obnovljenog Jasenovca osvoji Sisak, Hrastovicu
i Ivanic. Medjutim nema vijesti o kakvim turskim napadajima kroz jesen i zimu, kao ni u
proljece slijedece godine 1561. Vjerojatno je tomu doprinijela i smrt velikoga vezira Ru-
stembega (1561.) (svojaka Malkocbegova), kojega je u vezirskoj casti naslijedio miroljubivi
Dalmatinac Alipasa.

Tek u lipnju 1561. spominju se opet turska cetovanja u Hrvatskoj. Vrhovni kapitan
Ivan Lenkovic, koji bijase u toliko ozdravio, da je opet preuzeo upravu krajine, pise
4. srpnja 1561. izpod grada Sracice (izmedju Qvozdanskoga i Qline) banu Erdedu: »Kad
sam se netom kod Mreznice razstao s vasom milosti, posao sam zajedno s gospodinom
Franjom Teuffenbachom i svojom cetom konjanika i pjesaka pod Cazin, gdje sam tri noci
stajao, pa kad je Mustafabeg Sokolovic (sandzak kliski i hlivanjski) sa svojom vojskom ne
samo izpred Bunica, nego i izpred Boricevca naglo uzmaknuo, krenuo sam i ja namah
preko Buzina i Bojne ovamo (u Sracici), kamo sam jucer rano stigao. U to je 60 do 80
turskih konjanika jucer u vrijeme rucka izaslo iz Kostajnice, te su kasno po noci dosli u
ovo mjesto, ne znajuci za mene. Te smo hvala Bogu sve razprsili, pa vecinu od njih za-
robili i poubijali. Medju njima bio je Juraj Verlic, poglaviti vodic iz Kostajnice, kojega
va§a milost dobro poznaje i znade, da je vazda upucen u sve osnove Malkocbegove. Njega
sam dao najprije s dobrim, a onda uz muke izpitati, pa napokon na kolac nataknuti. Receni
je Verlic pred smrt vise puta jednako priznao ovo. Najprije da ce se danas ili sutra oko
3000 turskih konjanika i pjesaka sabrati u Kostajnici, pa ce dojduce nedelje (6. lipnja) udariti
na Gore, dvije milje odavle; njemu je bilo s ono konjanika ovamo poci i vidjeti, da li ima
oko Hrastovice kakve (krscanske) vojske . . . Nadalje je odao, da ce za izvjestno rumelijski
beglerbeg ili sultanov vezir poduzeti vojnu na Siget, dok ce Malkocbeg s topovima i svim
drugim bojnim spravama udariti na Sisak; u j edan te isti mah bit ce podsjednuti i Siget
i Sisak, kako se je proslih godina zajedno udaralo na Siget i osvojila Kostajnica. Jos je
kazao, da Malkocbeg sve vijesti o nasem poslovanju i radu dnevice prima iz majdana u
Qvozdanskom . . . Stoga vas molim i opominjem, da sa svom svojom konjicom i pjesadijom
sto prije pohitate preko Kupe prema Qorama, a i ja cu, ako Bog dade, sutra rano
ondje biti . . .«

Nema vijesti, da li je tada zaista doslo do bojeva oko Qora i Hrastovice. Cini se,
da se je Malkocbeg nakon razsula svoje prednje cete kod Sracice predomislio, pa ratovanje
na zgodnije vrijeme odgodio. Medjutim umro je u prvoj polovici kolovoza Marko Stancic
Horvat, junacki kapitan i branitelj Sigeta, na sto je 22. kolovoza knez Nikola Zrinski iz Ca-
kovca zamolio mladoga kralja Maksimilijana, neka izradi u svoga otca, da se njemu po-
vjeri ta znamenita kapitanija. Nekako prije 22. rujna zaista je Zrinski postao kapitanom u
Sigetu, na sto se je morao okaniti dalje obrane svojih gradova na hrvatskoj krajini oko
Une, sto je i dosad tek uz najvece zrtve mogao ciniti. Tako ne preostade drugo, nego da se
ti gradovi poruse, samo da ne dopanu turskih ruku. Stoga razumijemo Ijetopisca Toma-
sica, kad prica, da su godine 1561. po nalogu kraljevu razvaljeni neki gradovi u Hrvat-
skoj, kao Prekovrski, Pedalj, Zirovnica, Jezerski, (Scavicki) i crkva sv. Marije u Ostrozcu.
I palatinov kastelan Vuk Qhyczy javlja 5. listopada 1561., kako su napusteni ili razvaljeni
gradovi Qradac (zagrebackoga kaptola), zatim 2irovnica, Pedalj, Jamnica, Gore, pace i
majdani kneza Zrinskoga blizu Novigrada.

MALKOCBEQ RAZBIT KOD HRASTOVICR 1561.

233

Imenovanje Nikole Zrinskoga kapitanom ii Sigetii i napu§tanje njegovih gradova iz-
medju Une i Kupe do§lo je Malkocbegu u dobar cas, da provali ii Hrvatsku. Ljetopisac
Toma§i6 javlja o toj provali ovako: »Qodine Qospodnje 1561. mjeseca listopada, dana pak
8. turska vojska udje u Hrvatsku, prijedje rijeku Kupii pod Hrastovicom, te mnogo
zla nanese kr§canima. Po Bozjoj odredbi rijeka Kupa naraste, s druge pak strane obicJni se
kmetovi u velike pridruziSe malobrojnim placenicima, te nemilo bise Turci pobijeni (i za-
tjerani) u rijeku. Mnogo ih izgibe. pa i jedan sin pa§e Malkocbega. Blagoslovljen budi
Bog!« Ova se vijest ne potvrdjuje doduse ostalim do sada poznatim izvorima, ali nema
sumnje, da stoji, jer se podudara s tadanjim prilikama. kao i s potonjim dogadjajima.

Ba§ ta pobjeda kod Hrastovice, cini se, ohrabrila je bana Petra Erdeda, da pomi§lja
I sam na provale u turske sandzake, ne bi Ii tako odvratio Turke od daljeg pustosenja hr-
vatske i slavonske krajine. Na to ga je
bodrio i novi kapitan sigetski Zrinski,
pace i sam kralj Ferdinand. Dne 5. ve-
IjaCe 1562. javlja kralj Ferdinand iz Praga
Erdedu i kapitanu Zrinskomu, kako se
budimski pasa sprema udariti na gornju
Ugarsku, koje je obranu povjerio pa!a-
tinu Nadazdu. Da mu to lakse bude, po-
zvao je kralj i vrhovnoga kapitana Ivana
Lenkovica, da i on sporazumno s palati-
nom nesto protiv Turaka poduzme. A
Lenkovica neka pomazu ban Erdedi i
knez Zrinski. I zaista sastali su se Lenko-
vic i Erdedi 26. veljace, te su sastavili
Citavu osnovu za provalu u turske oblasti.
Zakljucise, da se do 20. ozujka imadc
skupiti sto vi§e vojske u Krizevcima, pa
da se odanle 22. ozujka udari preini
Dravi i prijedje u Ugarsku. U to ime po-
slao je Lenkovic Oaspara Raba u Stajer-
sku, da mu stalezi do odredjenoga roka
posalju 300— 400 konjanika i nekoliko sto-
tina puSkara; suviSe ih moli, da mu poslju
novaca za redovite krajiske cete. koje vec
Sest mjeseci nijesu place primile. U isti
mail (26. veljace) pozvali su i ban i vr-
hovni kapitan kneza Zrinskoga, da se i
on sa svojim ^ctama prikupi. Kad oni

22. o^.ujka podju iz Krizevaca, neka ih on doceka kod Race, pa da onda svi zajcdno
s Fk)zjom pomoci udare prcma Velikom dolu ili onamo, kamo bi se dogovorili. Neka Zrinski
priobci ovu osnovu palatinu, pa ako on i palatin znadu Sto boljc. neka predlo^c.

Ali ni Turci nijesu stajali skrStenih ruku. NaroCito se iztide poie2ki sand2ak Arslan-
beg (Oroslanbeg), koji gleda da prekine svaku svezu izmedju sigetske kapitanije i kraljc-
vine Slavonijc. Vec 10. ozujka javlja Vid Halek iz Varaj^dina knezu Zrinskomu. kako Arslan-
beg smjera utvrditi M o s 1 a v i n u (na Dravi) i Sveti (jjuragi. Tri dana zatim
(13. ozujka) piSe Zrinski iz Sigeta palatinu Nada?,du, kako zarobijeni Turci pripovijedaju.
da je Arslanbeg okupio sve susjedne age i vojvode u Osijeku. a odanle ce po(ii u Valpovo,
ako vec nije otisao. Fodigao je sve 2itelje svojc oblasti. da sagradi kaStele u Moslavini i
Svetom (ijurgju; pa ako to izvede, bit (ie nemala pogibao ovo] tvrdinji (Sigetu), koja TIS P£RF£TVT STRJQONHKlJ'RIM.^TIsa

trala rijeka Cazma ili Cesma, za koju predlazu, da se hrastovim stablima zagradi, pa da
bude kao »vjecni zid« prema Turskoj. Sam grad Cazma ili Zacezam, koji je na iztoku le
linije, neka se vi§e ne podize, makar da su od njega preostale cetiri kule na uglovima.
No zato neka se obnovi Dubrava, jer bl se to s malo troska moglo udesiti. Grad Gjurgjevac
neka se napusti, jer mnogo ne vrijedi i jer je poradi kaljuza mjesto nezdravo; no zato
neka se podigne nova tvrdinja kod Prodavica (Virja), koja bi zasticivala citavu Podra-
vinu do Varazdina, paCe do Optuja. Varazdina nijesu ogledali, tobo2e radi bjesnece kuge,
premda se u naputku kaze, da je to znamenito mjesto kao sabirali§te ceta. Grad Krizevci,
premda ga neki izticu kao »glavno mjesto Slavonije«, prikazao se njima kao »dugo selo«. Zi-
dine grada vec su od vi§e godina razva-
Ijene, tek u sredini mjesta stoji neka
posve neumjestna gradjevina, u kojoj zi-
telji pate od nestasice vode. Vrlo nepo-
voljno Slide komisari o Zagrebu. Grad
se je tako protegao, da bi utvrde nje-
gove, ne uracunavSi radnike, stajale do
200.000 forinti. A §ta se bi tek trosilo za
posadu! Da je Sisak u boljim rukama, i
da je u njemu stolica vrhovnoga kapi-
tana za krajinu, ne bi bilo ni najmanje
opasnosti za Zagreb. Gradjani se doduse
prijete, da ce grad radi pogibelji od Tu-
raka ostaviti; ali ce ipak u njemu ostati,
»osim ako odvrgnu svaku Ijudsku pamet
ili se ocituju kao krivorotnici prema va-
§emu veliCanstvu.« Napokon izlazu ko-
misari, kolike bi morale biti posade u
pojedinim utvrdjenim mjestima. Oni
traze za 12 gradova, ka§tela i kula (Iva-
uiC, Sveti Kriz, Gumnik ili Bosiljevo, Cir-
kvena, Krizevci, Gradec, Topolovac,
Gjurgjevac, Koprivnica, Vizvar, Varaz-
din, Toplice) u sve 1902 vojnika (807 ha-
ramija, 670 katana, 20 slavonskih strije-
laca, 150 njemackih konjanika, 175 nje-
maCkih puSkara, 80 njemaCkih strijelaca).
U Hrvatskoj pregledali su mje-
sto 39 gradova i kula u svem 103, medju
njima i takove, koji su ved bili i za-
puSteni. Izvje§(ie podinje sa Siskom i
Hrastilnicom, a svrSava s gradovima

u Vinodolu (Novi, Bribir, Grifane, Drivenik. Hreljin, Bakar, Trsat, Qrobnik), Rije-
kom i susjednim mjestima u Istri i Kranjskoj (tabor u Klani, Kostel, Lo2e, Osilnica
i Ruek). Nadalje nabraja izvje§6e 10 gradova, kaStela i kula, koje su proSlih go-
dina razvaljeni, da se u njima Turci ne ugnijezde (kao Bednik, Svinica, Qradusa, Preko-
vrSki, Pedalj, Jamnica, BuSevid, 2irovnica itd.), zatim spominje 21 grad, varoSi i kule od
Siska do Bihacia, koje bi trebalo jo§ sa zemljom sravniti (naroCito varoS Hrastovicu sa sa-
mostanom i jednom kulom, varoS Gore, kaStele Kliman i Gornji Gradac, varo§ SraCicu.
gradove Zrjnj, Gvozdanski, Todorovo, Krupu, IzaCid i Furian, varo$ i samostan u Slunju
itd.). Prcostali gradovi. naro(3ito u biha(ikoj kapitaniji, neka se §to boljc obskrbe i pojaCaju

WnA2a'¥A.ssr.Tyj:^oAf^P3 YnrvoN/VH.vf

PxtcIiiLis clifigicm quifquis dcpinxit OLAH I,

NIKOLA OLAH,

biskup zagrebaCki (1543.— 1548.), poslije nad-

biskup ostroKonski. i od god. 1562. namjestnik

Ugarske. Iz djela o crkveno] sinodi u Trnavi,

koje je Stampano u BeCu god. 1560.

240 hERDINAND 1. HABSBURCjOVAC (1527.— 1564.).

posadama; u sam Bihac, u kojemu je sada 300 konjanika i pjesaka, trebalo bi smjestiti naj-
inanje jos 300 pjesaka i 100 konjanika, zatim dovesti u nj mnogo vise zaire, te ga bar dva
put obskrbiti hranom. I ii Kipac, koji broji sada 60 momaka posade, trebalo bi smjestiti bar
jos 100 momaka. U obce moralo bi se tako udesiti, da u gradovima na hrvatskoj krajini
bude 3600 pjesaka samo kao posade, zatim primjereni broj konjanika, i onda cete, koje
prate vrhovnoga kapitana i njegove zamjenike, napokon strazara po gorama i sumama,
uhoda itd. Predloge komisije prihvatio je u glavnom i Lenkovic svojim podneskom, koji je
sastavio U Podbrezju 10. veljace 1564.

Ferdinand bijase se pozurio, da utanaci mir sa sultanom Sulejmanom, jer se je cutio
obnemoglim, te je svomu sinu Maksimilijanu zelio osigurati nasljedstvo u poglavitim kraljev-
stvima svoje drzavine. U Ceskoj mu je to lako poslo za rukom, jer ondje bijahu jos 1547.
Maksimilijana »prihvatili« za svoga kralja, pa tako su ga i bez krzmanja 20. rujna 1562. u
Pragu ovjencali kraljevskom krunom. I u Njemackoj su ga u studenom iste godine izabrali
i okruniii za kralja. Jedino u Ugarskoj nijesu stvari posve gladko tekle. Ferdinand bijase
jos za 24. travnja 1561. sazvao u Pozun ugarski sabor, »da bi s njegovim znanjem i privo-
lom dao svoga sina za kralja primiti, proglasiti, priznati i obicnim nacinom svecano okru-
niti«. Ali ugarski velikasi, njih 60, koje bijase kralj pozvao u Bee, izticali su, da se ugarski
kralj mora b i r a t i. Na to nije Ferdinand htjeo pristati, pa tako se je saziv sabora svedjer
odlagao. K tomu je 2. lipnja 1562. umro i palatin Franjo Nadazdi, na sto je Ferdinand
ostavio tu cast nepopunjenu, vec je samo ostrogonskoga nadbiskupa Nikolu Olaha imeno-
vao namjestnikom za Ugarsku. Tek 6. lipnja 1563. sazvao je Ferdinand krunitbeni sabor u
Pozun za 20. kolovoza. Na taj sabor stiglo je sila velikasa i nizega plemstva. Od hrvatskih
velikasa bill su nazocni ban Petar Erdedi, Nikola Zrinski sa sinovima Jurjem i Krstom,
Mato i Petar Keglevic, Franjo Tahi sa sinovima Baltazarom i Qabrijelom, Stjepan Fran-
kapan, dva Alapica i Caspar Draskovic. Velikasi bijahu sa sobom doveli svoja banderija,
u sve nekih 3000 konjanika (Nikola Zrinski 168, ban Erdedi 160), koje je vodio knez Zrinski,
te je s njima docekao mladoga kralja Maksimilijana, a 1. rujna cara i kralja Ferdinanda. Naj-
Ijepsa je bila bas ceta Nikole Zrinskoga. Njegovi su konjanici imali na glavi kacigu, prsa
im je prikrivao oklop, a oruzje im je bilo koplje i mac, nekima i siroka bojna sjekira.

Nize plemstvo zahtijevalo je, da se prije svega izabere palatin, zatim da se zadovolji
svima tegobama i osiguraju prava kraljevstva. Ali velikasi nijesu prihvatili njegove zah-
tjeve. O izboru kralja nije se pravo ni razpravljalo, vec bi Maksimilijan »imenovan« za
kralja. Na to bi namah 8. rujna okrunjen, a sutradan zena mu Marija. Prigodom krunisanja
nosio je Nikola Zrinski zlatnu jabuku s krstom, sin mu Juraj dalmatinsku zastavu, Ladi-
slav Banic hrvatsku, Stjepan Dobo slavonsku, Ladislav Kerecenji srbsku, knez Nikola
Frankapan Trzacki bosansku i Mato Keglevic bugarsku. Zatim su zaredale zabave i igre,
za kojih su se takodjer iztakli hrvatski velikasi, kao Zrinski, Erdedi, Frankapani, Tahi, Ke-
glevici, Draskovic! i Alapici. Poslije je sabor ostao na okupu jos do 13. studenoga, ali se
je slabo odazvao kraljevskim predlozima. Buduci da od 1560. nije bilo ugarskoga sabora,
zahtijevao je Ferdinand od svakoga kmetskoga selista u ime ratne dace po 3 forinta, i to
za cetiri godine unaprijed, da ne mora svake godine sabora sazivati. Ali stalezi dozvolili su
osim krunitbenog dara od jedne forinte za kralja Maksimilijana samo po dvije forinte za go-
dine 1564. i 1565. iztaknuvsi, »da se sabori ne sazivaju samo radi dace, nego da se na
njima iznose i tegobe i obavljaju drugi drzavni poslovi«. Osobito pak tuzili su se stalezi na
tudje cinovnike, njemacke kapitane i njihove cete, kao i na uplitanje njemacke kancelarije
u ugarske poslove. Kralj opet nije udovoljio zahtjevu staleza, da se bira palatin, vec je uz
namjestnika Nikolu Olaha imenovao jos »zamjenika palatinu« za vrsenje sudacke vlasti.
Vojnicke poslove palatinove obavljali su pak dva vrh wna zemaljska kapitana, jedan za
oblasti ovkraj Dunava, a drugi za predjele onkraj Dunava. Vrhovnim kapitanom Ugarske
na desnoj obali Dunava" bija§e Ferdinand jos 28. svibnja 1563. imenovao sigetskoga kapitana.
kneza Nikolu Zrinskoga.

>B BISKUP JURAJ DRASKOVIC. 241

Tri injeseca nakon krunisanja Maksimilijaiiova za kraija ugarskoga zakljucen bi gla-
soviti cr k V c n i s a b o r u T r i d e n t u ((). prosirica 1563.), koji bijase prvobitno sazvan
da izmiri opreke izmedju protestanata (Lutherovih privrzenika) i katolicke crkve. Ali kad
IB ^" protestanti odklonili sudjelovanje na torn saboru. radilo se samo o torn, da se toCno usta-
^^ novi nauk katolicke crkvc i provcdu u njoj potrebite rcforme. Kralj Ferdinand zaniniao se
je zivo za rad crkvenoga sabora, te je svima silama nastojao skloniti sabrane crkvene
otce, da dozvole zenitbu svecenika i primanje svete pridesti pod obim prilikama za svje-
tovnjake. Tim je niislio pribliziti katolike protestantima i utrti put izmirenju medju krsca-
nima u zapadnoj i srednjoj Cvropi. 13as u tu svrhu poslao je kralj na posljednje zasijedanje
crkvenoga sabora tri svoja zastupnika, medju njima i tadanjega pecujskoga biskupa, Hr-
vata Jurja Draskovica, kojemu je izdao vjerovno pismo 20. prosinca 1561. Draskovic do§ao
je u Trident 18. sijecnja 1562., te je 24. veljace drzao pozdravni govor, a zatim je mnogo
utjecao u saborske razprave, te je izasao na glas kao odlican govornik i drzavnik. Dne
27. kolovoza 1562. govorio je u prilog tomu, da se svjetovnjacima dozvoli poraba kaleza.
Ali ni njegovi govori, kao ni besjede drugoga hrvatskoga prelata. kninskoga biskupa An-
drije Dudica od Orehovca, koji je zastupao ugarsko-hrvatske biskupe, nijesu nimalo ko-
ristile. Crkveni sabor zabranio je i zenitbu svecenstva, kao i primanje svete priCesti pod
obima podobama za svjetovnjake, te je Juraj Draskovic kao vjeran sin katolicke crkve
podpisao 6. prosinca 1563. sve dekrete koncila, koji se je na to razisao. Jos prije svr§etka
crkvenoga sabora bijase umro zagrebacki biskup Matija Bruman, na sto je kralj Ferdi-
IB "^"^ ^^- studenoga 1563. zasluznoga Jurja Draskovica imenovao njegovim nasljednikom.
Novi biskup Juraj Draskovic spada medju najslavnije poglavare, §to ih je ikad imala
zagrebacka biskupija. K tomu je polozio temelj ugledu i moci svojega roda, koji je odsad
sve odlucnije utjecao u javni iivot kraljevstva hrvatskoga. Plemeniti Ijudi Draskovic! sta-
rinom su iz danasnje Like, te se je njihova plemen§tina prostirala s obje strane Velebita.
U prvoj cetvrti XVI. stoljeca spominje seBartol Draskovic, koji je bio ozenjen
Anom, sestrom glasovitoga drzavnika Jurja Utisenica. Qod. 1520. bio je Bartol (Bartak)
kancelar udove Dore Frankapan, majke Ivana Karlovica. Poslije toga ostavio je svoj za-
vi(5aj, koji su Turci bili vec posve poharali, pa se je poput brojnih drugih hrvatskih plemica
iz Like preselio u krajeve izmedju Gvozda i Kupe. Cini se, da je pribivao izboru Ferdi-
nanda za hrvatskoga kraija u Cetinu, jer se medju onim velikaSima i plemicima, koji bi po
odredbi toga sabora imali dobiti od kraija konjanike za svoju obranu, spominje i Bartol
Draskovic (Wartoll Drasskovitsch).

Bartol Draskovic imao je tri sina: Jurja, Ivana i GaSpara. Juraj rodjen je god. 1525.,
te se je jamaCno pobudom ujaka Jurja UtiSenica posvetio sveceniCkomu stalefu. Nauke je
polazio najprije u Krakovu, onda je bio na sveu(5ilistu u Becu, gdje se 1548. spominje kao
baccalarius, a 1549. kao magistar, te se vazda iztice kao Hrvat (Croata). Kroz dvije go-
dine zatim bavio se je takodjer naudima u Bolonji i Rimu. Dne 1. veljaCe 1551. izdao je §tam-
pom u Padovi u latinskoni jeziku bogoslovnu razpravu, kojom jc pobijao naucanjc Ivana
Kalvina protiv transsubstanciacije. Ovu svoju razpravu posvetio je svomc iijaku UtiSeni(iu.
Oko godine 1556. bijaSe postao prepoStom pozunskim, te je kao takav vc(iinom bo-
ravio u BeCu na dvoru kraljevu uz ugarskoga kancelara. (Iodine 1557. imenovan bi peCnj-
skim biskupom, te je godiflc lv559. izdao Stampom pastirsko pismo na svojc vjernikc.
Medjutim ostao je i dalje u BeCu kao kraljevski savjetnik. dok ga nije zapalo. da zastupa
svoga kraija i gospodara na crkvenom saboru u Tridentu.

Kralj Ferdinand bijaise 1. prosinca 1563. sazvao sabor kraljcvina Hrvatskc i Slavo-
nije za 13. prosinca, na kojemu bi ga zastupali kao oratori Krsto Bad'ani i starobudimski
prepoSt Ivan KereCenji. Da li se je sabor sastao. i §ta se je na njcmu zakljuCilo. nije po-
znato. Jedan od posljednjih cina kraljevih za Hrvatsku bilo je to. da je 12. srpnja izdao
u Bei^u povelju, kojom je Uskocima u Zumbcrku potvrdio starijc povlasticc. da nc placaju
dace od svojih zemaija i da su slobodni od mitniCarine i carina.

Klaie. Hrv. povj. III. (5.) 16

242 FERDINAND I. HaBSBURGOVAC (1527.— 1564.).

Vec na pocetku god. 1564. stao je kralj Ferdinand pobolijevati. Uza sve to vrsio je ne-
prekidno svoje vladarske poslove, te je i u krevetu spise podpisivao. Napokon je 25. srpnja
blagom smrti umro u nazocnosti svojih sinova Maksimilijana i Karla. Nesto pred smrt
svjetovao je kralja stari vec Franjo Bacani, neka se okani rada, da uzdrzi zdravlje i zivot.
Ali kralj mu je odgovorio: »Ne ubija me rad, za koji sam rodjen, nego moja zla kob; naime
luteranstvo Maksimilijanovo i ona zla zena Ferdinandova«. Maksimilijan je zaista ocito na-
ginjao novovjercima, tako te se je bilo bojati, da ce se sasvim iznevjeriti katolickoj crkvi;
k tomu nije bio odan svojoj zeni Mariji, vec se je rado podavao pustopasnim zabavama. Fer-
dinand opet bijase se 1557. potajno ozenio lijepom augsburzkom patricijkom Filipinom Wel-
ser, sto je otac doznao tek nakon dvije godine, kad je za nj snubio englezku kraljicu
Elizabetu.

Kralj Ferdinand bijase jos 1. lipnja 1543. u svojoj oporuci odredio sina Maksimilijana
svojim nasljednikom u Ugarskoj (s Hrvatskom i Slavonijom) i Ceskoj, dok ce u nasljednim
zemljama habsburzkim vladati sva tri sina zajedno. No potonjim kodicilom od 25. veljace
1554. promijenio je bitno svoju oporuku odredivsi d i o b u nasljednih zemalja austrijskih.
Najstarijemu sinu Maksimilijanu namijenio je (uz zemlje ugarske i ceske krune)
samo nadvojvodinu Austriju (s gradovima Steier, Hallstadt i Ischl), drugomu sinu F e r d i-
nandu ostavio je Tirolsku i prednjoaustrijske oblasti; dok je za najmladjega Karla,
kojemu je tada bilo tek cetrnaest godina, odredio Stajersku, Korusku, Kranjsku, Qoricu,
Trst i austrijsku Istru s Rijekom. Otac bijase doduse ustanovio, da se braca medjusobno
pomazu i tako vladaju, kao da nijesu podijeljeni, pace da bez privole najstarijega brata
ne sklapaju saveza ni ne vode ratova, vec da ga pomazu u ratovima s Turcima; no uza
sve to razpala se habsburzka porodica opet na tri loze (austrijsku, stajersku i tirolsku), koje
se nijesu uvijek slagale ni u nutarnjim ni u vanjskim poslovima.

Po izvjestajima mletackih poslanika nije Ferdinand I. sve pored velikih prednosti
svoga duha i znacaja bio imponujuca licnost. Bio je tek srednjega uzrasta, prije malen,
zatim vrlo mrsav, a za mladjih godina i blijedih lica. Nos mu je bio velik, ustnice (narocito
doljne) debele, a podbradak izbocen, ako i ne tako jako, kako kod brata mu Karla. Jedino
zivahne oci oplemenjivale su inace nelijepo lice. Premda na oko slabasan, ipak je bio vjest
jahac, elegantan borac kod turnira, a nada sve uztrajan i strastven lovac, koji je po-
strijeljao mnogo veprova i medjeda. U torn je pogledu bio nalik na svoga djeda Maksimili-
jana, ma da i nije trazio vratolomija poput njega. Tako lovom, kao i priprostim zivotom
okrijepio si je zdravlje, za koje su u prvo vrijeme zaista zabrinuti bill. U doba kad je ob-
cenito po Njemackoj otimalo maha uzivanje i pijanstvo kao nikada prije, odlikovao se je
Ferdinand I. najvecom umjerenoscu. Premda je na uzas stranih diplomata, koji bi ga pra-
tili na putovanjima, ustajao Ijeti u zoru, a zimi dva ili tri sata prije svitanja, on je izu-
zevsi nedelje i posljednje godine svoga zivota samo jedanput kroz dan blagovao (dakako
obilato), a vina je pio jedino uz jelo. Za pustolovine sa tudjim zenama nije mario. Svojoj
zakonitoj zeni Ani, koja mu je do svoje smrti (27. sijecnja 1547.) rodila petnaestero djece,
hie je nepokolebivo vjeran. Kad mu je ona umrla, nije se htjeo vise zeniti, vec je u znak
zalosti za njom pustio rasti bradu, koju je prije brijao. Suvise je za izpokoj njezine duse
pribivao svaki dan svetoj misi. Bio je iskreno pobozan, a niposto bogomoljac. Svestrano
obrazovan nije bio, kao ni vecina vladara onoga vijeka. Ipak je razumio i govorio uz mate-
rinji jezik spanjolski jos njemacki, latinski, talijanski i francuzki. Suvise je umio cijeniti zna-
nosti i njezine zastupnike, te je prigodom krunisanja svoga za cara vise profesora sveuci-
listnih u Becu imenovao plemicima. Najvise mu bijase usao u volju profesor Wolfgang
L a z i u s, vrstan starinar i povjestnicar, koji je izdao mnogo povjestnickih izvora, Ferdi-
nand odlikovao ga je plemstvom, imenovao svojim lijecnikom i dvorskim historiografom,
kao i prefektom carskih zbiraka, a na pocetku godine 1563. podijelio mu je i sluzbu super-
intendenta ili protektora beckoga sveucilista. Ferdinand zanimao se je takodjer zivo za
umjetnost i umjetni obrt. U Innsbrucku dao je dograditi veliki grobni spomenik svoga djeda

DVORSKA VIJECA I DVORSKA KOMORA.

243

Maksimilijana u dvorskoj crkvi i poljepsati ondjeSnje nadvojvodske dvore; jednako je pro-
Sirio i dogradio kraljevske dvore na Hrad^anima (Belvederom) u Pragu i Becu.

Da Ferdinand nije bio bolje srece u ratovima s Turcima, kriva je bila najprije ta
okolnost, §to on sam nije imao ni sposobnosti ni volje za ratovanje. U obde nije on bio
nikakav vojvoda, te nije nikad stao
na Ceio svojoj vojsci, da ju oduSevi
i ohrabri. K tomu nije imao dovoljno
novaca za ratovanje, kao ni za uz-
drzavanje hrvatsko - slavonske i
ugarske krajine, koja je sezala od
Karpata do Jadranskoga mora. Od
Ugarske i Hrvatske pritjecalo mu je
vrlo malo novaca, tako da je za
obranu njihovu morao traziti i pri-
mati obilatih priloga od ceskih i au-
strijskih zemalja. AH ni s primljenim
novcima nije se valjano gospodariio,
|er je kralj bio suviSe podatljiv, te su
narocito njegovi savjetnici mnogo
stajali. >Kraljevi savjetnici*, rekao je
salzburf ki nadbiskup lundskomu nad-
biskupu 1534., »ne teze ni za Cime
viSe, ve6 da se s pravom ili nepra-
vom obogate*. »Velik dio njih je bo-
gat, dok je njegovo velicJanstvo
ubogo«, pi§e detrnaest godina po-
slije neki mletaCki poslanik. Kralj
je morao Cesto i'manja zalagati i zaj-
move sklapati, za koje je opet
pladao ogromne kamate. Svakako
stoji, da je redovno imao viSe izda-
dataka nego prihoda.

NadovezavSi na starije uredbe
svoga djeda Maksimilijana zaveo je
Ferdinand godine 1527. za svoje na-
sljedne (austrijske) zemlje razliCite
vrhovne oblasti. Tako je uredio
dvorsko vije(ie (Hofrat) s kan-
celarom (poslije s dvorskim marSa-
lom) na Celu, koje je bilo neka vrst
vrhovnoga sudiSta ne samo za au-
strijske zemlje, nego i za njemaCku
kraljevinu, u kojoj je svoga brata
zamjenjivao. Dvorsko vije(5e nije
imalo stalnoga sijela, ve6 je pra-

tilo vladara i njegov dvor. Izprva vijedalo je dvorsko vije(ie takodjer o obdenitim vlad-
nlm i upravnim poslovima, kao i o izvanjskoj politic!. No poslije osnovao je Ferdinand za
razpravljanje tih posala tajno dvorsko vije(*e (Qeheimer Hofrat), kojemu je Cesto
sam predsjedao, a zamjenjivao ga je najprije tridentski biskup Bernhard Cles, zatim pak
vrhovni dvorski meStar Ivan Hoffmann. ObiCno je to vije(ie brojilo Cetiri Clana. Za upravu
financija ustanovio je Ferdinand dvorsku komoru (Hofkammer), kojoj je bio na delu

to*

TRI PODPISA JURJA DRASKOVICA

kao biskupa pe^ujskoga.

Prvi je podpis (a) na povelji kralja Pcrdinanda od
27. studenoga 1557.; drug! (b) na povelji istoga
kralja od 1. Ilstopada 1558.; a tre(3i (c) na povelji
od 2. sijeCnja 1560. Sve tri povelje u arhivu jugo-
siavenske akademije.

244 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.).

pokladnik, a onda predsjednik. Dvorska je komora vrsila vrhovni nadzor nad citavim fi-
nancijalnim poslovanjem monarkije, te je doznacivala potrebite novce za viadarslti dvor,
za poslanike, za sredisnjc oblasti i za vojsku. Dvorska je komora imala svoju posebnu
kancelariju, dok je odluke dvorskoga vijeca, tajnoga (dvorskoga) vijeca, kao i zapovijedi
vladareve izdavala i odpremala dvorska kancelarijas vrhovnim kancelarom. Na-
pokon je Ferdinand god. 1556. osnovao dvorsko ratno vijece (Hofkriegsrat), ko-
jemu je bilo unovacivati, opremati i obskrbljivati vojsku, uzdrzavati tvrdjave i oruzane,
te u obce voditi sve vojnicke poslove.

Kako su zemlje ugarske i ceske krune bile sjedinjene s austrijskim zemljama jedino
po osobi kralja Ferdinanda, naimc personalnom unijom, ostale su u njima i dalje prije
obstojale oblasti, kao kraljevske kancelarije (ugarska i ceska), komore (takodjer ugarska
i ceska) itd. Ali vec Ferdinand pokusao je personalnu uniju bar u nekim stvarima pre-
tvoriti u realnu, te sve zemlje svoje monarhije sto tjesnije zdruziti. Najprije je htjeo da
zastupnike pojedinih sabora (iz austrijskih, ugarskih i ceskih zemaija) okupi u zajednicke
sabore, gdje bi se poglavito vijecalo o obrani od Turaka. Kad mu se je to izjalovilo, poceo
je ugarske i ceske oblasti podredjivati dvorskim vijecima, komori i kancelariji, ili je opet
dvorskim oblastima povjereno obavljanje ugarskih i ceskih posala. Tako je ugarsku i cesku
komoru polagano podredio dvorskoj komori, a i ratne poslove usredotocio je napokon u dvor-
skom ratnom vijecu. Njegovu nastojanju opirala se je najvise Ugarska, osobito pak onda,
kad se je dvorska kancelarija uplitala u ugarske poslove. Odatle i ceste tuzbe ugarskih
sabora na njemacke savjetnike kraljeve, kao i zahtjev, da se u ugarskim poslovima kralj
posavjetuje s ugarskim savjetnicima.

Bas to uplitanje dvorskih ili »centralnih« oblasti u ugarske poslove bio je glavni
povod, da vladanje kralja Ferdinanda nije Ugrima bilo pocudno. K tomu je kralj malo zalazio
u zemlju, a kad bi dosao, nije obcio s velikasima i plemicima onako pouzdano, kako su ovi
bili vikli za prijasnjih kraljeva. Prigovaralo se jos kralju, da se dovoljno ne brine za obranu
Ugarske od Turaka, da poplavljuje zemlju stranim vojnicima i njemackim vojskovodjama,
koji narodu nanose vise stete, nego i sami Turci. Napokon su ga bijedili i stoga, da ne po-
stiva stara prava i slobodu Ugarske. SpoticaH su mu, sto redovito ne saziva ugarskoga
sabora, pace sto mimo sabora trazi ratnu dacu od zupanija. Najvise pak prigovaralo se je
i rogoborilo, sto se je mislilo, da snuje oboriti staru konstituciju ugarsku i ukinuti dosto-
janstvo palatina, koje se je smatralo paladijem drzavnoga ustava. I zaista nije kralj iza
smrti palatina Stjepana Batora (1531.) sve do godine 1554. htjeo popuniti te casti; tako
isto nije po smrti Tome Nadazda (1562.) imenovao novoga palatina, premda je to narod
odlucno trazio.

Za hrvatsko kraljevstvo bilo je vladanje kralja Ferdinanda u obce koristno. I sam
kralj, kao i njegove nasljedne pokrajine (Kranjska i Stajerska), s kojima je hrvatsko kra-
ljevstvo na zapadu medjasilo, doprinijele su mnogo, da ostatci hrvatskoga kraljevstva
nijesu postah plijenom silnoga sultana Sulejmana. Dakako da te zrtve nijesu prinosile iz
puke Ijubavi ili samilosti za tuzne kraljevine Hrvatsku i Slavoniju, nego poglavito zato,
jer su one bile predstraze za njihovu sigurnost. Braneci hrvatsku i slavonsku krajinu od-
bijale su podjedno Turke od svojega praga, te nijesu tako tezko osjecale posljedice turskih
provala.

Sam kralj Ferdinand kao da je uvidjao, sto mu hrvatsko kraljevstvo, ma i izkidano,
vrijedi kao predstraza i branik nasljednih pokrajina i citavoga zapadnoga krscanstva. On
je stoga postivao njegova stara prava i povlastice, te je redom namjestao za bane vrstne
muzeve, kao §to su bili Ivan Karlovic, Tomo Nadazdi, Petar Keglevic, Nikola Zrinski i
Petar Erdedi. Od smrti Karloviceve (1531.) pa do konca 1537. ne bijase doduse popunio
banskoga dostojanstva; ali tomu bilo je uzrok vi§e nepovjerenje nizega plemstva hrvat-
skoga prema domacim velikasima, nego teznja kraljeva, da ukine tu svetinju hrvatskoga

HRVATSKA PREMA AUSTRIJSKIM POKRAJINAMA. 245

naroda. A da je kralj osobito pazio na to, da ban bude pocudan hrvatskomu narodu, svje-
doCi najbolje njegov poziv od 1527., kojim je zatrazio od hrvatskoga sabora, neka mu
imenuje »nekoliko zgodnih i za takovu (bansku) cast dostojnih lica« (ut ipsi aliquot per-
sonas idoneas et tali officio dignas indicent), da bi izmedju njih mogao imenovati bana.

Konacnim pristupom hrvatskoga kraljevstva pod okrilje liabsburga i prislanjanjem uz
nasljedne pokrajine austrijske za zajednicku obranu od turske siie ojacalo je hrvatsko kra-
Ijevstvo takodjer svoju sainosvojnost prema Ugarskoj. Ta vec hrvatski sabor od 1527.
trazio je od Ferdinanda, da Hrvatsku sjedini s nasljednim pokrajinama austrijskim. To se
dodu§e nije dogodilo; alije hrvatsko kraljevstvo odsad stalo kolebati
izmedju ugarske krune svetoga Stjepana i recenih austrijskih
zemalja. I ba§ tokolebanje izpunjuje znatan dio hrvatske po-
vjestnice za potonja Cetiri stoljeca.

XIII.

MAKSIMILIJAN (II.)

(1564.— 1576.)

Kralj Maksimilijan i nadvojvoda Karlo; nove borbe s Erdeljem i Turcima; pad grada Krupe
{23. lipnja 1565.) i pobjeda bana Petra Erdeda kod Obreske (10. rujna 1565.). Sesta vojna Sulejmana
II. na Ugarsku i pad Sigeta (7. rujna 1566.). Smrt bana Petra Erdeda (26. travnja 1567.); hrvatskim
banima postadoSe biskup Juraj DraSkovic i knez Franjo Frankapan Slunjski; hrvatski sabor u Za-
grebu (21. rujna 1567.). Mir sa sultanom Selimom II. na osam godina (17. veljace 1568.). — Bano-
vanje Jurja DraSkovida i Franje Frankapana Slunjskoga (1567.— 1572.). Zavjera protiv kraija Maksi-
milijana (1568.— 1569.) i smrt Ivana Sigismunda (14. ozujka 1571.); izbor Stjepana Batora za erdelj-
skoga vojvodu (25. svibnja 1571.). Mletaiiko-turski rat radi Cipra (1570.— 1573.); krSdanska pobjeda
kod Lepanta (7. listopada 1571.). Krunisanje nadvojvode Rudolfa za kraljla ugarskoga i hrvatskoga
(25. rujna 1572.). — SeljaCki pokreti u Slavoniji (1565.— 1572.); velika seljIaCka buna u Slavoniji i u su-
sjednim slovenskim zemljama (29. sije^nja do 9. veljaie 1573.); smrt Matije Qubca i parnica protiv
ostalih seljaCkih vodja (1573.— 1574.). — Borbe s Turcima god. 1573. i 1574.; Juraj Dra§kovi(* dobiva
za druga GaSpara Alapica (19. prosinca 1574.). Kralj Maksimilijan povjerava Ugarsku i Hrvatsku bratu
Karlu (6. veljaCe 1575.); sin njtegov Rudolf okrunjen CeSkim kraljem (22. rujna 1575.) i njemaCkim
(1. studenoga 1575,); Maksimilijan zaludo se trudi, da steCe poljsko prijestolje. Ponovna turska Ce-
tovanja u lirvatskoj god. 1575.; poraz i smrt Herbarta Auersperga kod BudaCkoga {22. rujna 1575.);
pad Bu^ima (lipnja 1576.) i Cazina (18. srpnja 1576.). Smrt cara i kraija Maksimilijana (12. listo-
pada 1576.).

VAROS KRUPA S PODOROM STAROGA QRADA.
Sada u Bosni, a nekad u Hrvatskoj.

MAKSIMILIJAN (11.)

(1564.— 1576.)

ri 4d^Wr~^^^^ '^^'^ Makslmilljan i nadvojvoda Karlo: nove borbe s Erdeiiem I

Turcima; pad grada Krupe (23. lipnja 1S65.) i pobjeda bana
Petra Erdeda kod Obre^ke (10. rujna 1565.). Sesta vojna Siilej-
mana II. na Ugarsku i pad Sigeta (7. rujna 1566.). Smrt bana
Petra Erdeda (26. travnja 1567.): hrvatskim banima postado^e
biskup Jiiraj Draskovi(3 i knez Franjo Frankapan Slunjski: hr-
vatski sabor u Zagrebu (21. rujna 1567.). Mir sa sultanom Seli-
mom II. na osam godina (17. velja^e 1568.). Maksimilijanu bi-
jaSe trideset i sedam godina, kad ga je zapalo vladanje u njemaCkom car-
stvu, u nadvojvodini Austriji, u Ugarskoj i Hrvatskoj i napokon u zem-
Ijama CeSke krune. Od godine 1548. bijaSe o^enjen svojom bratu(iedoni
Marijom, kcerju cara i kralja Karia V., a sestrom Spanjolskoga kralja Fi-
lipa 11., pa tako je bilo moguce. da bi ga jednom mogia zapasti i Spanjol-
ska bastina. Podlozene zemlje i narodi innogo su oCckivali od novoga
kralja i cara. Kako je Maksimilijan za otCeva iivota rado drugovao s pro-
testantima, paCe i njima naginjao. nadali su se protestantski Nijemci, da
cc prigrliti novo vjcrovanje. Ugri opet i Hrvati. sje(iajuOi se, da je sudje-
lovao u ratovima svoga tasta KarIa V., te da ga je tri godine mudro i
odiuOno zastupao kao nanijestnik u Spaniji, zatim da je I svoga otca vi§e puta uspjeSno za-
mijenjivao u Ugarskoj, radostno su pozdravili novoga vladara, koji se je suviSe odlikovao ve-

250 KRALJ MAKSIMILIJAN (1564.— 1576.).

selom i prijaznom cudi svojom. Narocito se izcekivalo, da ce se odlucnije od otca svoga
ponijeti prema Turcima, a niposto moljakati za mir ili primirje, kako je to dosad bivalo.

U vjerskim poslovima ponio se je medjutim Maksimilijan kao vladar tako, da se
nijesu izpunile ni nade novovjeraca, a ni bojazni pravovjernih katolika. S politickih raz-
loga nije prigrlio protestantske nauke, vec je ostao u katolickoj crkvi, tezeci ipak nepre-
kidno, da utre put sporazumkii izmedju starovjeraca i novovjeraca. S toga je gledao, da
bi protestanti priznali biskupsko uredjenje i bar donekle vrhovnu vlast papinsku; katolici
opet da bi ukinuli neke obrede, prihvatili Lutherovu nauku o spasenju, te dozvolili svje-
tovnjacima primanje svete pricesti pod obim prilikama i zenitbu svecenicima. Medjutim
tome nastojanju hjegovu oko zblizenja obiju vjera opirali su se i papa Pio V. i protestanti,
pa tako nije Maksimilijanu ostalo drugo, nego da snosljivoscu ublazi opreke izmedju ka-
tolika i novovjeraca.

Kad je Maksimilijan primio vladanje u Ugarskoj i Hrvatskoj, najmiadji je brat nje-
gov Karlo (rodjen 3. lipnja 1540. u Becu) postao vladar nutarnjo-austrijskih zemalja, kao
Stajerske, Kranjske (s Rijekom i austrijskom Istrom) i Koruske. I Karlo je poznavao pri-
like u Ugarskoj i Hrvatskoj, jer ga bijase otac god. 1562. za svoga izbivanja u Njemackoj
imenovao regentom obiju kraljevina, te je mladi nadvojvoda jos u srpnju 1563. izvjescivao
svoga otca o poslovima tih kraljevina. Sada pak zapala ga je zadaca, da se uz brata,
kralja Maksimilijana jos vise zanima za sudbinu Hrvatske i Slavonije, jer je o njima za-
visio mnogo i udes njegovih vlastitih zemalja. Tako je hrvatsko kraljevstvo za pravo do-
bilo dva zastitnika iz porodice Habsburga: Maksimilijanu bilo je braniti nasu zemlju
kao krunjenomu kralju, a nadvojvodi Karlu pomagati je kao najblizemu susjedu i neposred-
nomu gospodaru Stajerske, Kranjske i Koruske. K tomu je Karlo vise puta zamjenjivao i
brata Maksimilijana, kad je taj boravio u Ceskoj i NjemaSkoj.

Cim je Maksimilijan nakon otceve smrti preuzeo vladanje, namah je sutradan
(26. srpnja 1564.) izdao proglas na narod u Ugarskoj i Hrvatskoj, kojim je obznanio na-
stup na prijestolje, te ga pozvao, da mu se pokorava. Zato ce ga kralj i braniti od vanj-
skih neprijatelja, i postivati i stititi njegove privilegije i slobostine. »No buduci da je ne-
prijatelj (Turcin) svaki trenutak spreman, kad mu se desi zgoda, to nam je budno paziti,
da se iznenada ne dogodi kakva steta ovomu kraljevstvu. Stoga vasoj vjernosti nalazemo
i zapovijedamo, da cetama i ratnim spravama budete snabdjeveni tako, da ako mozda,
sto ipak ne ocekujemo, sve uz obstojeci mir s Turcima, iznenada zaprijeti odnekud kakva
pogibao, budete s mjesta na prvu na§u zapovijed pripravni za obranu svoju i nasega
kraljevstva.«

Qlavno je bilo pitanje, hoce li se odrzati mir s Turcima, kako ga bijahu god. 1562.
utanacili pokojni kralj Ferdinand i sultan Sulejman II.? Turci su po svom drzavnom pravu
smatrali, da je smrcu kralja Ferdinanda sklopljeni mir izgubio svaku vrijednost; stoga
je veliki vezir Ali s mjesta pozvao u Carigradu stolujucega poslanika carskoga Albrechta
Wyssa, neka opomene svoga gospodara, da namiri zaostali danak za posljednje dvie go-
dine, te obnovi mir za preostalih jos sest godina. Medjutim bijase i Maksimilijan skupio
u Becu vije^e uglednih velikasa oko sebe, da s njima odluci o miru ili ratu. Knez Nikola
Zrinski, tada kapitan grada Sigeta, zagovarao je zarkom besjedom rat, dok je vecina
ostale gospode predlagala, da se drzi i dalje mir s Turcima, te da se sultanu posalje zao-
stali danak. Kad je na to stigao na kraljevski dvor jos i turski caus Bali, da u ime Su-
lejmanovo cestita Maksimilijanu pri nastupu na prijestolje, te mu izjavi, kako je sultan
gotov i dalje drzati mir uz dosadanje uslove, bio je i Maksimilijan ve6 posve privolio miru.
Ali u to planu rat s erdeljskim vojvodom Ivanom Sigismundom Zapoljom, kad je njegov
kapitan Stjepan Bator 3. listopada 1564. obladao gradom Satmarom, te onda osvojio i
Nagybanyu. Ohrabren tim zapoceo je i sam Ivan Sigismund ratovanje, provalivsi na celu
od 12.000 momaka, kojima se bijase pridruzilo 6000 Turaka, u oblast izmedju Erdelja i

NASTOJANJE OKO MIRA S TURSKOM.

Tokaja. Tu je redom otimao mjesta i gradove, pre§ao preko Tise, te udario ved prema
KoSicama, kad ga iestoke ki§e i nastajuca zima prinudi§e na povratak u Erdelj.

Kralj Maksimilijan bijase nakon pada Satmara poslao u Carigrad za svoga pokli-
sara nekadanjega mletackoga tumaca Mihajla Cernovica, da namiri du2ni danak, te da
tui'\ erdeljskoga vojvodu kao krSitelja mira. Podjedno je skupio vojsku od 7000 konjanika
i pjeSaka, te podigao na noge plemstvo sjeverougarskih zupanija. S tima su Cetama Andrija
Bator i Lazar Schwendi (koji je prije sluzio Karia V. i sina mu Filipa II.) sred ci6e zime na
poCetku veljaCe 1565. zapoSeli navalu na oblasti Ivana Sigismunda. Za tinji Cas osvojili su
znameniti Tokaj i tvrdju Serene, zatim su preoteli mjesta proSle jeseni izgubljena, pa su se
tako prikuCili medjama Erdelja. Sada se je Ivan Sigismund tako prepao, da je brzo poslao
u Satmar svoje poklisare, koji te
ugovarati o miru. Oni su zaista
utanaCili 13. o2ujka pogodbe mira,
po kojima bi vojvoda morao ustu-
piti caru ne samo Tokaj, nego jo§
Munkac i Hust s MarmaroSem, dok
bi do smrti svoje zadrzao bihar-
sku 2upaniju s Velikim Varadinom.
Vojvodin pouzdanik Stjepan Bator
poslan bi 24. ozujka u Bee, da se
utanaceni mir podpi^e; ali u to se
je Ivan Sigismund predomislio, jer
bijaSe do5uo, da ga sultan ne 6e
odbaciti, vec nasuprot pomagati.

Maksimilijanov poslanik Mi-
hajlo Cernovid primljen bi od sul-
tana prvi put 4. veljaCe 1565., ko-
jom je prigodom predao danak za
dvije godine, te zahtijevao, da se
kralju povrate mjesta minule jeseni
oteta. Sulejman bijaSe po naputku
velikoga vezira Alipa§e spreman
dozvoliti dalji mir za osam godina;
suviSe 6e erdeljskomu vojvodi za-
povjediti, da vrati lanjske godine
oteta mjesta osim Nagybanye, te
da vi§e ne udara na kraljeve obla-
sti. S torn odlukom poSao je Cer-
novid u Bed, a pratio ga je 5au§

Hidajet. koji je imao kralju predlo^jti turski ugovor o miru. Ali u to sti?-e sultanu vijest, da
je Lazar Schwendi s kraljevom vojskom osvojio Tokaj. To razljuti sultana tako, da je poslao
dva dauSa za putnicima, da ih natrag u Carigrad pozovu. IzkalivSi svoj jad i zaprijetivSi
kralju, pusti ih opet na put. DoSavSi u Bed izjavi cau§ Hidajet u sultanovo ime, da mira nc
mofe biti, dok kralj ne vrati Tokaja i Serenda. SuviSc objavi, da je sultan zapovjedio paSi
budimskomu i temeSvarskomu, da Ivanu Sigismundu priteku u pomod.

Dok je temeSvarski paSa zametnuo borbu s kraljevskim kapitanom Schwendijem,
podigao sc je bosanski paSa Mustafa S o k o 1 o v i c, da po nalogu iz Carigrada udari
na Hrvatsku. Taj put odabrao si jc za plijcn znameniti grad K r u p u na desnoj obali Unc,
koji je pripadao knezu Nikoli Zrinskonm, ali je u pogledu obrane stajao pod zapovijedi
kapitana u Bihadu. Ood. 1563. predlagao je vrhovni krajiSki kapltan Lenkovid, da se grad

SULTAN SULEJMAN II.

Po bakrorezu Danila Hopfera. slikara i bakrorezca
(t 1536.).

252 KRAU MAKSIMILIJAN (1564.— 1576.).

Krupa, u kojem je tada bilo samo 40 vojnika, naprosto razvali, da se Turci u njoj ne
ugnjezde. Medjutim to nije ucinjeno, vec je grad ostao, zasticen tek od 28 vojnika, kojima
je zapovijedao vojvoda Matija Bakic. Sokolovic dosao je pod Krupu 4. lipnja s voj-
skom od 4000 Turaka, utaborio se pod gradskim brdom i u dolini uz potok Krupicu (Krus-
nicu), te onda opasao grad, posto je vojvoda Bakic odbio poziv, da se sa svojom cetom
predadc. Jos istoga dana stadose Turci udarati na grad topovima, spalivsi prije most pod
gradom, cardake i mlinove. Bihacki kapitan Kronsciiail razgiasio je s mjesta opasno stanje
Krupe otvorenim hrvatskim pismom na sve blize kapitane i hrvatsku vlasteiu; a narocito
obratio se je za pomoc na vrhovnog kapitana citave krajine Ivana Lenkovica posebnini
listom, na kojemu je glagolskim i velikim citljivim slovima bilo zapisano: »Noc tr dan
nek se nosi ta list u poste prez prestanja u Cernomalj brzo tr brzo.« I kapitan kneza Nikole
Zrinskoga, po imenu Petar Farkasic, pisao jc namah 5. lipnja iz Mreznice vrhovnomu ka-
pitanu Ivanii Lenkovicu ovo hrvatsko pismo: »Vzmozni i zveliceni gospodine, sluzba moja
ponizna da je preporucena vasemu gospodstvu, kako momu milostivomu gospodaru. Neka
zna vase gospodstvo, kako mi ovu uru dojde list od kapitana bihackoga, gospodina Kron-
sala, kako je dotegnul k njemu strazac iz Krupe, ki je mosta cuval, i povidal je, da su
Turci Krupu podseli. Zato, vase gospodstvo, k tomu prigledajte, kako vas je najbolje Bog
naucil, zasto oni siromasi, ki su u nutreh od Boga i od vaseg gospodstva pomoci cekaju.
A gospodine milostivi, u nutra je Matijas Bakic, ki je vojvoda, i s njim je junakov 28, a
Tihic, ki mu je tovaris, ki je drugi vojvoda, ta je bil s ostalimi junaci izasal van, dohodil
je k meni pinez prositi, a ja mu ih nisam imal odkuda dati. I to je jure sesti dan, kako je
prosal u nutra. Bojim se, da je i on poginul na putu u nutra grede i s junaci; zac da bi
nepoginul, bil bi glas od njega kakov godire, ako prem je u nutra ulizal. Zato, gospodine
milostivi, k tomu priglejte, kako je vase gospodstvo Bog naucil. I ja sam onomadne i po
dva krat za nju (Krupu) pisal tamo, da bi k njoj bolje prigledali; i kako su ju onomadne
Turci jagmili s ognjenimi strilami, da bi k njoj bolje placom prigledali. Da, gospodine mi-
lostivi, nistar se nemari, a na ovoj nijednoj krajini ni teze nijednim siromahom, nego onim
ki su u Krupoj. Da, otobojimse, danebude ni Krupe ni njih, ki su u njoj.
A, milostivi gospodine, ako ih se sada neuzmete, ote svi van pojti iz nje, ako k njimi
neprigledate boljom placom nego drugim. Zasto, gospodine milostivi, znate, da je njim
najteze od sih drugih. I da sam vasemu gospodstvu preporucen. Dan v Mriznici, 5. juna
1565. Sluga vasega gospodstva Petar Farkasic.« Dva dana zatim, 6. lipnja, vapi bihacki
kapitan Kronschall opet za pomoc.

Vijesti o dolazku Turaka pod Krupu uzbunile su citavo kraljevstvo hrvatsko. Sabor
slavonski bijase jos 8. travnja ustanovio, da se 1. svibnja okupe radnici, koji su bill odre-
djeni za utvrdjivanje krajiskih mjesta u Hrvatskoj. Sada je pak u tolikoj opasnosti ban Petar
Erdedi pozvao sav narod na oruzje. I vrhovni kapitan za citavu krajinu Ivan Lenkovic
cinio je sve moguce za obranu podsjednutoga grada. Njegov namjestnik u hrvatskoj kra-
jini Herbart Auersperg imao je pohitati u pomoc; a namjestnik za slavonsku krajinu Vid
Halek morao je poslati sto vise konjanika. Dne 15. lipnja 1565. stoji vec Herbart Auersperg
pred Pecima kod Kladuse (»im veldt Turka Michala Petsch«, »Mihajla Turka Pec«), te
obavjescuje Lenkovica o prilikama u Pounju. Jos 17. lipnja nalazimo Auersperga u logoru
kod Peci, gdje je jamacno bilo zbiraliste svih ceta. Ovamo je dosla banska ceta bana
Petra Erdeda, koji radi bolesti nije u taj mah sam mogao doci; tu su se nasli na okupu
mladi knez Franjo Frankapan Slunjski, zatim Petar Farkasic, vojvoda kneza Zrinskoga
u Hrvatskoj, i napokon Vuk Qhiczy, zapovjednik Nadazdova grada Stjenicnjaka. I upra-
vitelj Kranjske, po imenu Jobst Qallenberg, doveo je 3000 momaka. Tako se je skupila
citava vojska od nekih 7000 Ijudi, koje je onda Herbart Auersperg odveo k Uni, gdje ga
nalazimo utaborena jos 22. lipnja nasuprot grada Krupe uz lijevu obalu rijeke (bei Khrup
sero disshalb des Wassers Uhna). Oba tabora, krscanski i turski, bili su tako^blizu, da su

PODSADA 1 PAD KRUPE (1565.)

253

vojnici iz jednoKa ii clrugi ne samo pucali, nego si i medjusobno dovikivali i na mejdan
izazivali.

Malena posada u gradu Krupi prepatila je medjutim strasne nevolje, Turci sipali sQ
od prvoga Casa toliku vatru na grad, da im je oko 16. lipnja ponestalo topovskih zrna.
Sokolovid poslao je po zairu u Banjaluku i Sarajevo, a dotle je udarao na grad komadima
od olova I kamenjem, koje su mu cigani u raztaljenom olovii moc^ili. PrimivSi nove zaire
i okupivSi dalje cete, tako da je napokon bilo pod gradom okupljeno do 2(T.000 Turaka,
svom je iestinom juri^ao, da tvrdu Krupu §to prije osvoji. U samom gradu bilo je 22. lipnja
od 28 junaka vec sest tezko ranjenih, a medju njima sam vojvoda Baklc. Istoga dana
spustise iz grada dva junaka po konopu niz gradski zid, da Auerspergu i ostalim krscan-
skim vojvodama prikazu nf volju pod-
sjednutih. Hrane da ima u gradu do-
voljno, aii protiv turske sile ne mogu
se vi§e ni jedan dan odrzati, to manje,
§to su Turci na vi§e mjesta gradske
zidine razvalili i jednu kulu na dva
mjesta podkopali.
I^P U krScanskom taboru zahtije-

vali su Franjo Frankapan Slunjski,
Petar Farka§ic i Vuk Qhiczy, da se
gradu svakako pomogne. Kako se
ravno preko Une nije moglo preci, jer
bi od turskih topova najveci dio voj-
ske izginuo, predlagali su Slunjski i
FarkaSic, da 6e oni sa 1000 pjesaka
i 1000 konjanika dalje na sjeveru
prema Novigradu preci preko Une,
pa Turcima zaci za ledja. Ali Auer-
sperg nije im to dozvolio. Na to su
Slunjski, FarkaSic i Qhiczy htjeli sa-
mo sa svojim vlastitim konjanicima
da pokuSaju srecu; ali im je Auersperg
zaprijetio smrtnom kaznom, ako bi se
toga podhvatili. On se je oCito bojao,
da bi tim smjelim pokusom njegova
vojska znatno oslabila, pa da bi onda
Turci nakon pada Krupe lako mogli
zauzeti i sam Biha(i. Radi toga uz-
maknuo je uz Unu prema Ostrofcu,
da bude bliie gradu Biha(*u.

Tako osvanu 23. lipnja 1565. Rano u jutro doprla je u grad mala Cetica od 20 ju-
naka, da pomade podsjednutima. Juri§ turski trajao je toga dana od zore do tri sata poslije
podne. U to doba provalili su Turci u grad, u kojemu je ostalo samo sedam branitelja Za-
jedno s Baki<

1 >

f^^

.^t i t

Klaie, Hrv. povj. 111. 15.)

258 KRAL.I MAKSIMILIJAN (1564.— 1576.).

moguce, da ogorcenc staleze umiri. Tezkom mukom izradio je, da je sabor dozvolio ratnu
dacu po dva zlatna forinta od svakoga kmetskoga selista (ili porte), izuzevsi one krajeve,
koji su minule godine stradali od turskoga pljackanja. Obnovljene bise jos prijasnje od-
redbe glede stajace vojske i obcega ustanka (insurrekcije). Na posljedku bi jos uprav-
Ijena molba na kralja, da jos ove godine ili na pocetku dojduce sam glavom sabor
obdrzava. Zakljucci saborski zajedno s knjigom prituzaba bise poslani kralju u Augsburg,
koji ih je 2. svibnja 1566. ondje i potvrdio.

Kud i kamo srecniji bio je Maksimilijan u tudjini. Papa Pio II. dao mu je 50.000 du-
kata, a spanjolski kralj Filip II. 200.000 kruna. Njemacki drzavni sabor, koji je 23. ozujka
1566. sam otvorio, dozvolio mu je 30, travnja oko 1,700.000 forinti, a jednaku svotu za
dalje tri godine zajedno, tako da je mogao unovaciti mnogo njemackih vojnika, po prilici
12 — 14.000 pjesaka i nekih 10.000 konjanika. K tomu pridodje 7000 konjanika iz ceskih
zemalja, 1900 iz dolnje i gornje Austrije, 1500 do 1700 konjanika, koji se oko »dvorskih
zastava« kralja Maksimilijana i brata mu Ferdinanda Tirolskoga okupise, i napokon 3500
ugarskih vojnika, koji se nadjose u logoru svoga kralja. Bilo je medjutim pomoci i iz dru-
gih krscanskih zemalja. Iz Francuzke doveo je mladi herceg Guise 100 Ijudi, iz Italije her-
ceg od Ferrare 800 konjanika. Herceg od Firence poslao je 3000 pjesaka, a herceg od
Savoje 200 pjesaka i toliko isto konjanika. S papinim darom unovacilo se je 2000 pje-
saka. Tako se napokon naslo u kraljevskom logoru izmedju Starigrada i Komorana na
okupu preko 40.000 vojnika, polovicom pjesaka i polovicom konjanika. Nadalje stajale su
u znatnijim mjestima i jake posade, kao 6000 ugarskih vojnika pod Dersffyjem kod Njitre,
i 5000 Ijudi u Kosicama pod Schwendijem. Bilo je posada i u juznougarskim gradovima;
tako u Qjuli 2600 momaka, kojima je zapovijedao Vladislav Kerecenji, onda u S i g e t u,
gdje je tadanji kapitan, knez Nikola Zrinski, skupio 2500 — 3000 junaka, medju njima mnogo
Hrvata (Petar Farkasic, Vuk Papratovic, Petar Patacic, Caspar Alapic, Lovro Juranic,
Ivan Novakovic, Stjepan Orsic, Juraj Radmanovic i dr.). Knez Nikola Zrinski bijase jos
23. travnja 1566. u svome gradu Cakovcu sastavio svoju oporuku (preporucivsi medju
inim svoju zenu i djecu zagrebackomu biskupu Jurju Draskovicu, vrhovnomu krajiskomu
kapitanu Ivanu Lenkovicu, Vladislavu Kerecenju i Ivanu Alapicu); dne 12. svibnja vec je
u Sigetu, odakle dopisuje s nadvojvodom Karlom i skuplja cete za obranu povjerene mu
tvrdje.

Dok je glavna vojska pod samim kraljem i nadvojvodom Ferdinandom imala bra-
niti Ugarsku, povjereno bi nadvojvodi Karlu, da s vojskom iz nutarnjoaustrijskih zemalja
(Stajerske, Kranjske i Koruske) brani Hrvatsku, Slavoniju i Medjumurje. Vrhovni kapitan
krajiski Ivan Lenkovic u to se vrijeme mnogo ne iztice, ah to vise njegov zamjenik Her-
bart Auersperg. Ovaj je vec u ozujku okupio oko sebe sve cete hrvatskih kapitanija, te
podjedno pozvao i kranjsku gospodu. Pozivu njegovu odazvala su se zaista braca njegova
Dietrich i Weikhardt, zatim grof Ivan Auersperg-Schonberg, kapitan kranjskih vitezova
Jost Josip Turn i drugi. Napucen od nekoga Simuna Zecica pokusao je Herbart u prvoj
polovici travnja 1565., da iz Bihaca i Ripca provali do turske Udbine, pa da je osvoji. No
kad je iz Zavalja, gdje je nocio, htjeo da se preko visoke Pljesivice (Vrazi vrtal, Teufels-
garten) spusti u Krbavu, odvratise ga od toga domaci krajisnici tim, da bi mu Ijudi i konji
od silnog snijega i blata nemilo stradali. Tako se je opet vratio u Ripac, odakle je na sam
Uskrs, 14. travnja provalio u Bosnu, te citav kotar Lusci poharao. Spalivsi do 300 kuca,
poubivsi i zarobivsi mnogo Turaka, te ugrabivsi dobar plijen sklonio se je na uskrsni
ponedjeljak kasno po noci u Bihac.

Malo dana poslije, naime 5. svibnja, sastao se je u Zagrebu sabor hrvatski. Bi-
skup Juraj Draskovic prosvjedovao je tom prigodom, sto se za njegov grad Hrastovicu,
koji je na udaru Turcima, kraljevstvo slabo ili nikako ne brine. Sabor je na to zakljucio,
da se mora podati pomoc recenomu gradu proti neprijatelju, pace je odredio i nacin,

PODSADA SIQETA.

259

kako da se iitvrdi. Nadalje sii sabrani stalezi odliicili, da se s mjesta (statim) dignu na
oruzje pod zastavoni bana Erdeda, te da nitko ovaj put ne bude oslobodjen od polazka
na vojnu (ut nemo liber sit a praesenti exercituacione). Jo§ bi odredjeno, da se posalju
poklisari nadvojvodi Karlu, koji ce tra^iti, da se broj vojnika u banskoj ceti povisi i placa
za njih doznaci. Da se napokon brojnoj vojsci u zemlji osigura zivez, zakljuCeno bi, da
se zito i vino ne smije izvan zemlje prodavati. Svim tim ustanovama, pa i drugiina, sku-
pilo se u kraljevstvu toliko vojske, da ie mogla ne samo braniti krajiSke gradove, nego u
zgodan cas i provaijivati u susjedne sandzake bosanske.

Medjutim bijahu u Ugarskoj vec pojedine pase zapoceli ratovanje. Budimski pasa
Arslan (Oroslan) navaiio ]e 5. lipnja 1566. na tvrdu Palotu zapadno od Stoinog Biograda,

SIQET U DRUQOJ POLOVICI XVI. STOLJECA.
Po savremenom nacrtu talijanskoga umietnika.

ali ie veC za deset dana uzmakao, kad su grofovi Helfenstein i giurski kapitan Salm u po-
mo«* yit /i« Vwtm IT
Clf OAH>tP.4 ■'^ r

7V- SERIN- '>' LOBLICH
GEDECHTNIS rrtSfi

je mrtvih do 30(MJ momaka. Jo§ za podsade stare varoSi porucio je Zrinski kralju Maksi-
milijanu u logor kod Gjura, »da 6e, ako mu dodje do nevolje, staru varo§ upaliti, te se u
grad povuci, da se tii b r a n i do p o s 1 j e d n j e g a c o v j e k a.«

Osobito krvava bila ie borba za stari grad. Veliki vezir fAehmed Sokolovic kuSao je
izprva predobiti Zrinskoga, doglasiv§i mu pirmorn na odapetoj streljici, da ce mu darovati
Citavu Hrvatsku, ako mu Siget predade. Malo zatim zarobili su Turci u Medjumurju trubljaca
Jurja Zrinskoga, najstarijega Nikolina sina. Sulejman uze na to trubiju toga trumbetaSa, na
kojoj je bio grb porodice Zrin-
skih, te ju posla u grad Nikoli
s porukom: neka mu grad pre-
dade, jer ce mu inace pogubiti
sina, koji je u njegovoj vlasti.
Napokon bacise Turci u grad
vise pisama na hrvatskom, ma-
gjarskom i njemackom jeziku,
pozivajuci branitelje, da u ludo
ne gube glave, vec neka se pre-
dadu, pa 6e ih silni sultan bo-
gato nagraditi. Ali sve te po-
ruke i prijetnje nijesu koristile.

PoSto su Turci nepre-
stano danju i nocu kroz vise
dana na grad pucali, te mu be-
deme na vise mjesta razvalili,
odredi veliki vezir Sokolovic
za 26. kolovoza obci juris. Ali
taj bi suzbit, pri cemu su bra-
nitelji ugrabili dvije turske za-
stave, te ubili egipatskoga na-
mjestnika Alipa§u i zapovjed-
nika topnic^tva Aliportuka. Jo§
je zeSci bio juriS 29. kolovoza
na godiSnjicu pada Beograda,
Muliadkoga boja i uzeca Bu-
dima. Sam sultan, premda te2-
ko bolan i nemo(San, zajaSio je
konja i pokazao se vojnicima,
da ih obodri. Ali junacki bra-
nitelji suzbijali su sve navale
od jutra do mraka, paCe su
zarobili janjicarskoga agu. Sad

su Turci stall lagume kopati, da ovako razvale stari grad. Od 2. rujna kopali su pod
bastionom, zvanom »brdo«, koju bijaSe nekad Nadazdi podigao, pa izpuniSe lagum dr-
vom, slamom i barutom. Zrinski je doduSe na to juri§aju(ie Turkc doCekao i jo§ jcdnom
suzbio; ali kad je na to vjetar dunuo, te je grad stao gorjeti, morao ga je Zrinski zajedno
sa zairom, hranom i bijednim ?jteljima prepustiti Turcima, pa se s ostatcima posade sklo-
niti u nutarnju, najtvrdju Cest grada. Medjutim bijaSe Sulejman II. ved 4. rujna umro, ne
docekavSi ni pada Sigcta, a ni glasa o padu Qjulc. Veliki vezir Sokolovic zatajio je sulta
novu smrt svima, pace i samim vezirima, te je prigodom juriSa 5. rujna namjestio mrtvo
tijelo njegovo na stolac uz prozor njegova ^atora, kao da 2iv gleda svoje hrabre borce

KNEZ NIKOLA ZRINSKI.
Po savremenoj slici, koju je naCinio Baltazar Jenichen.

262 KRALJ MAKSIMILIJAN (1564.— 1576.).

U isti inah poslao je Sokolovic k Sulejmanovu sinu i svome tastu Selimu II, pouzdana
glasnika, da mu javi smrt otcevu, te ga pozove, neka sto prije pohita u tabor medju
svoje vojnike. Da i dalje zavara Turke, pridrzao je Sokolovic sav dosadanji red i obrede
(dao je za sultana jelo pripravljati i u odredjeno vrijeme glasbi pred njegovim satorom
udarati), kao da je sultan jos svedjer na zivotu.

Zrinski nije se vise mogao dugo drzati u nutarnjoj cesti staroga grada. Imao je uza
se jedva jos 500 junaka. Kad su k tomu Turci 7. rujna vec od rane zore stall na ostatak
grada bacati ognjene strijele i lopte, te ga zapalili zajedno sa stanom samoga Zrinskoga,
i kad se je zatim citava turska vojska spremila na juris, odlucio je knez Zrinski, da ce
radije iz grada provaliti i junacki poginuti, nego u gradu kukavno izgorjeti.

Najprije dade iz svoga stana iznijeti svoje dragocjenosti i blago, te sve pobaca u
vatru. Onda dozva svoga vjernoga sluzbenika Crnka, te se s njegovom pomoci zaodjene
sjajnim odorama. Na glavu je nasadio zlatom vezeni kalpak s perom od caplje i dragim
kamenom sprijeda. O bedra opasao je sablju, a u ruke uzeo je lagan, okrugao stit. U pod-
stavu dolame dao je usiti sto ugarskih dukata, da bude plijena Turcinu, koji ga u ruke
dobije. Napokon uze k sebi gradske kljuce, da ne dodju neprijatelju u ruke, dok bude njemu
na ramenima glava. Tako odjeven i priredjen podje iz svoga stana medju preostale brani-
telje, koji su ga vec pripravni cekali u gradskom dvoristu blizu vrata, gdje je stajao na-
peren jedan top, napunjen komadima zeljeza i tanetima. Opomenuvsi jos jednom svoju
vjernu cetu, da ne zali poginuti za svetu vjeru Isusovu, za kralja i domovinu zapovjedi,
da se spuste gradska vrata i opali top, koji je oborio brojne Turke pred mostom i utro
tako put u gomili neprijateljskoj. Sada provali Zrinski s cetom svojom, pred kojom je
Lovro Juranic nosio kraljevsku zastavu. Zrinski, kako je bio prvi medju svojima, obori
jednoga turskoga castnika samokresom, a onda stade macem sjeci na sve strane. Turci
mu dovikivahu, da ne gubi ludo glave, vec neka se preda na milost sultanovu. Napokon
ga pogodi neprijateljsko zrno u glavu i on pade na zemlju. Oko umirucega vojvode nasta
silno kresevo, u kojem su branitelji izginuli, na sto su Turci jos zivoga Zrinskoga odnijeli
pred janjicarskoga agu, koji mu je na Kocijanovu topu dao glavu odrubiti. Kad su na to
slavodobitni Turci provalili u nutarnju cest grada, da plijene i robe, poleti kamena kula, n
kojoj je bilo mnogo baruta, u zrak, te pokopa u svojim rusevinama 3000 neprijatelja.

Od branitelja grada Sigeta izginuse gotovo svi; Turci poklonise zivot samo ne-
kima izmedju njih, kao Zrinskovu sluzbeniku Crnku, mladomu Berti Gereciju, Stjepanu
Orsicu i Qasparu Alapicu, potonjemu banu hrvatskomu. Crnka i Alapica izkupio je poslije
iz turskoga suzanjstva knez Juraj Zrinski, Nikolin sin. Qlavu Nikole Zrinskoga natakao je
Sokolovic na kolac pred sultanovim satorom, gdje je dva dana stajala; dne 9. rujna posla
je svomu bratu, budimskomu pasi Mustafi, a ovaj je odpremi grofu Salmu, Poslije je
Nikolin sin Juraj prenese u Cakovac, gdje bi sahranjena u porodicnoj grobnici u pavlin-
skoj crkvi sv. Jelene. Turke je stajalo podsjedanje i uzece Sigeta 18.000 konjanika i 7000
janjicara.

Za podsjedanja Sigeta i Qjule stajao je nadvovoda Karlo u Medjumurju kod P r e-
1 o g a s vojskom od 10.000 momaka iz nutarnjoaustrijskih zemalja. Njemu su bill pod-
vrgnuti hrvatski ban Petar Erdedi i zamjenici vrhovnoga kapitana krajiskoga Ivana Len-
kovica, po imenu Vid Halek u Slavoniji i Herbart Auersperg u Hrvatskoj. Sam Karlo po-
duzimao je iz Medjumurja navale prema Boboviscu ili Bobovcu, te je tako jednom prigo-
dom razprsio jednu tursku cetu od 4000 Ijudi. Zamasnija bila su cetovanja bana Erdeda
i Herbarta Auersperga, sto su ih ovi izvodili po nalogu nadvojvode, ne bi 11 tako smeli sul-
tana pri obsjedanju Sigeta. Dne 29. kolovoza nasli su se kod Topuskoga na okupu
ban Rrdedi, Herbart Auersperg i kapitan kranjskih pomocnih ceta Jost Josip Thurn. Uza
se imali su do 3000 konjanika i cetiri banderija pjesaka. Bilo je tu i hrvatskih knezova,
kao Franjo Frankapan Slunjski, sa svojim lakim konjanicima. Sva ta vojska udarila je

BORBE OKO NOVIQRADA 1 KOSTAJNICE.

263

prema Uni, da zaprijeti gradovima Novigradu i Kostajnici. Najprije oborili su se
pjeSacI na Novigrad, dok su u isti mah konjaiiici pohitali prema Kostajnici, pa pustoSili i
harali niz Unu sve do Save i pozezkoga sandzaka. Jednima i drugima bili su kao zaledje
hrvatski knezovi sa svojim lakim konjanicima. Ceta, koja je udarila na Novigrad, osvojila
i zapalila je sarau varo§, te je stala podsjedati tvrdinju. U to je turska posada iz Kostajnice
iza§la, da podje u pomoc podsjednutomu Novigradu, ali ta bi od krscanskih ceta doCekana,
razprsena i u bijeg natjerana, tako da se je tek malo njih vratilo u Kostajnicu. Zapovjednik
turski u Novigradu poceo je na to ugovarati o predaji uz pogodbu, da ga puste s posa-
dom slobodno iz grada otici. No Auersperg i Erdedi nijesu vjerovali u te ponude, pa
odlucise nastaviti podsjedanje, da grad silom osvoje. Najednom se je proculo, da gradu
dolazi u pomoc s jedne strane pozezki sandzak (Usraimbeg) sa 5000 konjanika, a s druge
hlivanjski sandzak (Holi-beg) sa 800 janjicara i toliko konjanika, koje je imao povesti
sultanu pod Siget. Kad je na to pozezki sandzak presao Savu, te se zdruzio sa hlivanjskim
sand^akom, ban se je Erdedi zajedno s Auerspergom rijesio za odlucni boj. I tako je u do-
lini Une nedaleko od Novigrada doslo
do bitke, u kojoj su Turci bili razbiti i
razpr§eni. Sam pozezki sandzak dopa-
nuo je tezkih rana, te bi zarobljen i po-
slan u Ljubljanu, gdje je vise mjeseci
bio u suzanjstvu, dok se nije za 30.000
dukata odkupio. Osim toga ostalo je
mrtvih na bojnom polju sva sila Turaka,
medju njima i hlivanjski sandzak Holi-
beg, koji je bio potomak jedne turske
sultanije i prijatelj sultana Sulejmana.
SuviSe zapao je krsCane obilat plijen,
kao svi topovi, mnoge bojne opreme,
barjaci i gotovo sva prtljaga. Medjutim
dobise ban i Auersperg od nadvojvode
Karla novih ceta, s nalogom, da provale
prema P o z e g i. Na torn cetovanju spa-
lili su jedan grad, u kojem je sandzak
obicavao stolovati; zatim su poharali
savkolik onaj kraj, te zarobili mnogo
puka i stoke. Vratili su se kuci tek onda, kad su im stigli glasi, da je Siget vec pao.

Dok je ovako juzna vojska pod nadvojvodom Karlom sve moguce cinila, da smeta
Turcima pri podsjedanjn Sigeta, glavna je vojska na sjeveru stajala skrStenih ruku. Ugar-
ski i hrvatski velikaSi n ratnom vijecu. narocito velikovaradinski biskup ForgaiS i vr-
hovni konjuSnik Pranjo Tahi predlagali su doduSe kralju i bratu mu Ferdinandu. koji su
od 15. kolovoza u logoru boravili, da bi se udarilo na Ostrogon i tim odvratilo Turke od
podsade Sigeta; ali strah Nijemaca bio je tolik, da nijesu htjeli ni Cuti za kakvo odluCno
poiluzece. I tako je ratno vije(ie odlu(^ilo, da se vojska pomakne samo do Qjura, pa da
ondje u uSancJenom logoru (3eka na dalje dogadjajc. Jo§ 15. listopada piSe Antun VranCic
bratu Mihajlu ovako: »Mi gubimo vrijeme zaludo borave(Si u logoru kod Komorana. iz-
gledajuci nekakvu zgodu, ne znam kakovu.« Sedam dana zatim, — 22. listopada, — raz-
puStena bi vojska; ncki manji odjeli biSe poslani Schwendiju. da s njima brani Tokaj od
erdeljskoga vojvode, druge opet razmjestiSe po ugarskim krajiSkim gradovima, gdje su hr-
pimice ginuli od bijcde i razpuStenoga zivota; najvedi dio vojske poslan bi kuci. Mjesto
Sigeta postade sada branikom jugozapadne Ugarske KaniXa; kralj imenova za njezina
kapitana Franju Taha, kojemu se pridruziSe neki hrvatski junaci, kao Petar Keglevi(i mladji

SULTAN SELIM 11. (1566.— 1574.).

Po drvorezu u djelu: Die neu eroffnete ottoma-
nische Pforte. Augsburg 1694.

264 KRALJ MAKSIMILIJAN (1564.— 1576.).

s bratom Matom, Ivan Alapic s oslobodjenim (iz turskoga suzanjstva) sinom Qasparom,
Franjo Qesti i mnogi drugi.

Nakon pada Sigeta ostao je veliki vezir Mehmed Sokolovic jos mjesec i pol u
Ugarskoj, radeci sve tako, kao da sultan svedjer zivi. Jedan odio vojske osvajao je gra-
dove Bobovac, Vizvar, Curgo i druge; dok je drugi na novo podizao i utvrdjivao razva-
Ijeni Siget. Tek 21. listopada stala se je turska vojska vracati, vodeci sobom do 80.000
krscana u suzanjstvo. Dosavsi u Beograd objavio je 24. listopada veliki vezir smrt Sulej-
manovu, na sto se je vojska poklonila mladomu S e 1 i m u II., koji bijase vec u Carigradu
na prijestolje sjeo, te sada vojsci u susret dosao.

Novi sultan Selim II. (1566. — 1574.) bio je pijanica i gumalac, k tomu nije imao ni
volje ni novaca za ratovanje. A ni Sokolovic nije gonio na rat, jer je opet zaprijetila
opasnost od Perzijanaca. Maksimilijan napokon zacao se je nakon velike nedace od god.
1566. kroz sav dalji svoj zivot svakoga zamasnijega vojnoga podhvata, to vise, sto ni Nje-
macka ni Ugarska nijesu bile podobne, da ga izdrze. U Njemackoj bijase Ijudima strah i
trepet pred Turcima zasao u kosti; Ugarska pak, koliko nije bila u izravnoj i neizravnoj
vlasti turskoj, ostala je poharana i pusta. »0 Ugarskoj se sada ne govori nego o kakvoj
Ijesini i mrtvoj stvari« (Dell' Ongaria adonque non occorse di parlare, se non come di
cadavero, et di cosa estinta), pise jos god. 1571. u svojoj relaciji Ivan Michieli, bivsi posla-
nik na dvoru cara i kralja Maksimilijana, pa kaze, da se za nju mogu posve istinito upo-
trebiti rijeci: »Bili smo Trojanci, bio je Ilion« (Fuimus Troes, fuit Ilion). A i ono, sto je
preostalo od Ugarske, bilo je posve nezadovoljno s vladanjem kraljevim. To se je ocito vi-
djelo na saboru, sto ga bijase Maksimilijan sazvao u Pozun za 1. lipnja 1567. Vec prije do-
lazka kraljeva na sabor iznosile se nebrojene tuzbe, sto kralj ne popunjuje drzavno vijece
nakon smrti nekih clanova, sto ne daje ugarskim podanicima posjede izumrlih plemickih
porodica, sto kapitani i zapovjednici kraljevskih ceta globe i zatiru puk i plemstvo. Kad je
pak kralj protiv dosadanjega obicaja progovorio stalezima njemackim jezikom,
pace i zakonske predloge podastro u tom jeziku, izjavise stalezi, da^o tim propozicijama
ne ce ni razpravljati, dok se ne zadovolji njihovim tegobama. Tezkom mukom bise stalezi
umireni, na sto je kralj clanke saborske 27. srpnja potvrdio. AH bas sve te prilike gonile
su Maksimilijana, da se sto prije izmiri s Turcima, s kojima je neprestano ugovarao njegov
stalni poklisar u Carigradu, spomenuti vec Albrecht Wyss. Dne 23. lipnja 1567. imenovao
je u Pozunu jegarskoga biskupa Antuna Vrancica i svoga savjetnika Kristofora
Teuffenbacha svojim zasebnim poslanicima, te im je dao punomoc u ime svoje i
svoje brace, da zajedno s Wyssom utanace mir sa sultanom Selimom II.

Ako se je vec Ugarska smatrala »ljesinom«, kako je tek bilo »ostatcima ostataka«
kraljevina Hrvatske i Slavonije! Velik udarac bio je za hrvatsko kraljevstvo, sto je
26. travnja 1567. umro dosadanji junacki ban, grof Petar Erdedi. Savremeni Vramec zabi-
Ijezio je njegovu smrt ovako: »1567. Qospodin Peter Erdedi slovenski, Dalmacie i hor-
vatski ban etc. toga sveta premeni i pokopan jest v Jastrebarske cirkve. Ostavil je sina
dva, ke dva sta i vezda ziva; gospodina Tomasa i Petra, kima daj Bog zmozni dugo na
ovom svete ziveti i batrivo srce proti neprijatelom vere krscanske
Turkom imeti, i svojega dobroga oca drume pohagjati.« Grof Petar
Erdedi sahranjen bi u Jastrebarskom u kapelici sv. Petra, gdje je jos god. 1700. stajala
nadgrobna ploca s latinskim nadpisom od jedanaest dvostiha.* Hrvatski narod sjecao ga

* Evo napisa: »Erdewdy Petrus patriae fortissima proles, — Post vitae sordes coelica regna
subiit, — Aprilis sexto et viceno sole oriente — Sordidum niuiidum liquit et astra tenet. — Annus
milleno et quingento rite recurso — Sexagesimus et septimus iste fuit. — Officium sanctum patriae
pro pignore gessit, — Bonus erat patriae, dux plus ipse suis, — Thurca ferox patriam nunquam vasta-
vit inultus, — Hei quoties ill! patria chara fuit, — Magnanimi officium dixcris principis, atque —
Protexit terram fortis et ipse suam, — Regis coelestis solium est advectus in hora. — Conspectu ut

SMRT BANA PCTRA ERDCDA.

265

se ie zahvaino i u potonje vrijeme. Kad su hrvatski staled! na saboru u Zagrebu 8. travnja
1584. primili i uveli sina mu Tomu u bansku Cast, sjetili su se i »blafene uspomene*
(beatae memoriae) pokojnoga bana Petra, te zazelili sinu, da poput otca svoga kroz dugo
vrijeme srecno banuje. Jos je veca nevolja bila za hrvatsko kraljevstvo, §to se je ne§to
prije ili poslije smrti Erdedove zahvalio na svojoj casti i slavni junak Ivan Lenkovic, do-
sadanji vrhovni kapitan hrvatske i sla-
vonske krajine. Odkad mu je kralj Ferdi-
nand godine 1563. odbio molbu, da ga od-
pusti iz sluzbe, on je slabo zalazio na bojno
polje, jer ga je kidala nemoc i bolest. On
je to prepuStao svojim zamjenicima: Vidu
Haleku u Slavoniji i Herbartu Auerspergu
u Hrvatskoj, a sam je vecinom boravio na
svojim posjedima u Kranjskoj. Sad ga na-
lazimo u Cernomlju, sad opet u Otoccu
(Word!) kod Novoga mjesta. Iz potonjega
mjesta izvijestio je 26. srpnja 1565. kralja
Maksimilijana o pripravama bosanskoga
pa§e Mustafe Sokolovica, da nakon pada
Krupe oblada bihackom kapitanijom. Po-
sljednje dane prozivio je Lenkovic u
OtoCcu, gdje je umro 22. lipnja 1569. Sa-
hranjen bi u susjednom Novom mjestu u
franjevackoj crkvi, gdje bi mu podignut
nadgrobni spomenik s likom i nadpisom.
Od djece njegove proslavio se je poslije
sin njegov J u r a j kao general hrvatske
krajine, dok mu se je kci Katarina udala
za Vuka Frankapana Trzackoga.

NeSto iza smrti bana Erdeda i od-
stupa Lenkovideva — svakako mjeseca
svibnja 1567. — sastao se je sabor kralje-
vina Hrvatske i Slavonije. Tu su stalezi
najprije izabrali poklisare ili oratore za sa-
bor u Pozunu. kojima su podjedno dali na-
putak, da izmoie u krab'a imenovanje no-
voga bana i iznesu razne tegobe. Kralj je
Maksimilijan, boravec^i na saboru u Po?.unu.
veC: 13. srpnja K567. imenovao vrhovnim
kapitanom dosadanjega koprivniCkoga ka-
pitana Luku Sekelja od Ormuj^a;
u jednoj kraljevoj povelji od 20. srpnja
Citamo, da se je on poslu^.io savjetom njego-
vlm (opera et persuasione singulari magni-

ficorum Lucae Zckcl liberi baronis in Ormosd capitanciquc gcncraiis rcgnorum Croatiae
ct Sclavoniae). Nov! kapitan mogao je lakSe vrSiti svoju siuibu od svojih preSastnika,

LIK IVANA LENKOVICA

(t 22. lipnja 1569.) na njegovom irrobnom

spomeniku u franjevaCkoj crkvi u Novom

mjestu u Kranjskoj.

Christ! praemia summa coiat. — Patria terra jcenuit, tu nunc letaris in altis — Patria non tali
dijtna ministerio. — Pecimus haec mesti. ut tibi prestarernus honorem — Sed meritis feri gratia
nulla potest. — Cumque in agone esses, tibi praesens astltit Iste — Atque evanRelio pectora mesta
vivit. — HfK etiam cernente cibum se praestitit ille, — Qui sibi fodentem salvat et auget ope finis

266 KRALJ MAKSIMILIJAN (1564.— 1576.).

jer je i sam drzao u Slavoniji prostrane posjede, medju njima i grad Krapinu. Malo dana
zatim, 29. srpnja 1567., izdao je Maksimilijan u Pozunu na molbu hrvatsko-slavonskih po-
klisara povelju, kojom je odredio, da prema staromu obicaju i zakonu sva posjedovanja
slavonskoga banovca, protonotara, viceprotonotara, podzupana i plemickih sudaca ostanu
slobodna od placanja sviju poreza, a narocito ratne dace. Nekako u isto vrijeme popunio
je kralj i izpraznjenu bansku stolicu, imenovavsi dva bana, po imenu zagrebackoga bi-
skupa J ur ja Drasko vica,* i mladoga junaka, kneza Franju (Ferenca) F r a n k a-
pana Slunjskoga.

Prava je sreca bila za izkidano i izdisuce kraljevstvo hrvatsko, sto je dobilo ta
dva vrla muza za bane. Umni i rodoljubni biskup Draskovic i neslomivi junak Franjo Slunj-
ski bill su tada jamacno narodu najpocudniji poglavari. K tomu je biskup bio na giasu u
citavom krscanskom svijetu sa svoga djelovanja na crkvenom saboru u Tridentu, dok je
knez Franjo od svoje najranije dobe, naime od smrti svoga otca Jurja (t 1552.), ocelicio
u gotovo dnevnoj borbi s Turcima. Napokon su oba drzali posjedovanja u neposrednom
susjedstvu sandzaka bosanskoga (Draskovic kao biskup zagrebacki drzao je Topusko i Hra-
stovicu, a Franjo Slunjski gradove Qore, gornju i donju Kladusu, Krstinju, Cetin, Slunj,
Kremen i kasteo Letovanic), te su tako vec radi obrane svojih imanja morali stajati na
braniku citave domovine. Suvise je oba bana vezalo licno prijateljstvo, tako da se je mladi
Slunjski smatrao posinkom biskupovim. Mletacki je poslanik jos 6. kolovoza 1567. bio javio
svojoj obcini, da je kralj Maksimilijan imenovao biskupa Draskovica (prelato principalis-
simo, et appresso ogn' uno in grandissima riputatione), dozvolivsi mu ujedno, da si uzme
za druga kneza Slunjskoga (creato suo et come suo figlio, giovane valorosissimo,
si come e nobilissimo). Nije zato cudo, sto je sabor kraljevina Hrvatske i Slavonije, sa-
stavsi se po kraljevu nalogu u Zagrebu 21. rujna 1567., razkriljenih ruku docekao i po-
zdravio nove bane, kad su ih kraljevski komisari zalajski zupan Stjepan Banfi od Donje
Lendave, vrhovni kapitan Luka Sekelj, Baltazar Bacan i Qervazije Teuffenbach stalezima
predstavili i pozvali, da ih priznadu. Stalezi se odusevljenim rijecima zahvalise kralju, sto
im je Draskovica i Slunjskoga imenovao za »glave i branitelje« (velut caput et defensores),
te mu se zavjerise, da ce ga za uzvrat sve do smrti vazda vjerno sluziti, ne stedeci ni sebe
same, ni svojih stvari. Novi bani uredise si posao tako, da ce se zajedno baviti i upravom
i ratovanjem; a i sudovanje vrsit ce zajedno, narocito na banskom ill oktavalnom sudu.
U to ime dadose si naciniti izajednickibanski pecat s grbovima Draskovica i
Frankapana, te ga po starom obicaju predadose za cuvanje mjesto odsutnomu protono-
taru (Damjanu de Aranyan) njegovu zamjeniku, viceprotonotaru Ivanu Petricevicu od Mi-
ketinca. Samo u tom slucaju, ako bi odsutni bill i ban Slunjski i viceprotonotar, izdavat ce
ban Draskovic naloge s vlastitim pecatom svojim. Za zajednickoga banovca zadrzase i
dalje oba bana dosadanjega banovca Ivana Forcica od Butine vasi.

Obcu radost mutila je samo tezka briga za odrzanje i obranu kraljevstva. Stalezi
dozvoljavaju zato kralju naknadno polovicu ratne dace, kako ju je sabor u Pozunu od-
mjerio za Ugarsku, i to u dva obroka (jedan na Andrijino, a drugi na Bogojavljenje). Ba-
nima se nadalje povjerava, da bez obzira na skrajnju bijedu ubogih kmetova odlucno po-
rade, da svi poslovi oko krajiskih gradova prema odredbi prijasnjega sabora budu sto prije
izvrSeni. S toga se ponovno odredjuju radnici za utvrdu varosi Koprivnice, kojoj
prijeti najveca opasnost, zatim za gradove i kastele Vrbovec, Ivanic i Sisak. Na
jugu Save i Kupe moraju se nadalje utvrditi grad Hrastovica, onda prelazi i kasteli
na Kupi, zatim gradovi Cetin i Trzac u Hrvatskoj, a napokon mora se podici nova
utvrda P r e s j e k a (Prezeka) na rijeci Qlini. Svi ti poslovi oko popravka i utvrde gra-
dova imadu se zapoceti (dotiCno nastaviti) vec 6. listopada; nadzirat ce pak radnje krize-

* Dne 3. kolovoza 1567. imenovao je kralj Maksimilijan kapitana Gaspara Draskovica (brata
biskupa Jurja) i sina mu Jurja drzavnim barunima.

BANI JURAJ DRASKOVIC I PRANJO FRANKAPAN SLUNJSKI.

267

vaCki plemicki sudac Ivan Ruskoczy, koprivniCki sudac i pouzdanik vrhovnoga kapitana
kod Koprivnice, banovac Ivan ForCic i literal Stjepan Ladomerski kod Ivanica, ban Franjo
Slunjski kod Siska i Hrastovice, Vuk Ohyczy kod Cetina i Presjeke i napokon knez Ni-
kola Prankapan Trzacki kod Irzca. Dok budu radnje trajale, bditi ce oba bana spora-
zumno s vrhovnim kapitanom krajine,
da se ubogim kmetovima ne dogodi
kakovo zlo budi od domacih smutlji-
vaca budi od vanjskih neprijatelja.
Nadalje su staiezi zakijiicili, da se zi-
ve2 ne smije u tudjinu prodavati,
osim u zamjenu za sol; suvise da se
prija^njim saborom dozvoljeni zivez
donasa u Zagreb ili Varazdin, pa ce
se iz Varazdina odvesti u Koprivnicu,
a iz Zagreba u Ivanic, pa ako bi od
toga mestri obskrbnici (magistri vic-
tualium) stogod prodali, mora se to
namah nadomjestiti i tako se osigu-
rati za buduce potrebe krajiskih gra-
dova. Jednako imade se ustanoviti
stalan cjenik za zivez, da ne bude
stete ni za prodavace ni za kupujuce
voinike. Ako bi pak krajiski vojnici
seljacima hranu silom otimali, morajii
se kazniti sibama, a §teta nanesena
seljacima namiriti od njihove place.
Napokon velikasi i plemici ne smiju
od seljaka, koji voze hranu na pro-
daju u krajiske gradove, pobirati ni
tridesetine ni maltarine.

Jo§ bi odredjeno, da nitko ne
smije bez znanja banova i vrhovnoga
kapitana siljati poklisare ili zaroblje-
nike u Tursku; a osobito se je za-
prijetilo onima, koji bi budi po gla-
snicima budi u pismima tajne vijesti
priobcivali Turcima. Jednako bi za-
branjeno, zarobljene Turke uz jam-
stvo drugih turskih zarobljenika pu-
Stati iz tamnice, da polazc od trga
do trga, ili s jednoga mjesta na drugo,
kako se je dosada dogadjalo, da su
Turci slobodno po trgovima hodali.
Svatko moi^e takvc Turke hvatati i

voditi ih pred haiia i vrhovnoga kapitana. Napokon bi ponovno banima dozvoljeno, da
mogu prema potrtbi iK)zvatl na ustanak (insurekcjju) budi Citavo kraljevstvo, budi poje-
dine Cesti njcgovc.

Vrlo ir /nacajan posljcdnji zakljucak ovoga sabora, kojim se odredjuje. da se svi
na saboru stvorcni zakljucci ili Clanci (articuli) imadu poslati kralju, da ih on sve
odobri, prihvati i kraljevsku im potvrdu podijeli (ut praescriptos arti-

KACIQA MKHMEDA SOKOLOVICA.
Iz zbirke oruija carskoga dvora u Be£u.

268 . KRALJ MAKSIMILIJAN (1564.— 1576.).

culos . . . ratos, gratos et acceptos habere, suumque regium consensiim illis praebere,
authoritateque sua regia clementer acceptare, approbare, et confirmare . . . dignetur),
pa ih onda potvrdjene stalezima povrati. I zaista bise clanci poslani kraljii Maksimilijanu
na potvrdu.

Naporedo s odredbama hrvatsko-slavonskoga sabora za obranu i osiguranje domo-
vine pobrinule su se i nasljedne zemlje austrijske pod nadvojvodom Karlom za potrebe
krajine. Po jednom proracunu za godinu 1567. do 1. ozujka 1568. doznajemo, da se je tada
vec radilo o torn, da se u hrvatskoj krajini uz obstojece jur kapitanije (senjsku i bihacku)
osnuju jos dvije: ogulinska i hrastovicka. Za ogulinsku (Ogulin s okolisnjim mje-
stima) ustanovljena bi mjesecna potreba od 676 /<> forinte, a za hrastovicku (Hrastovica i
okolna mjesta) mjesecnih 912 forinti.

Maksimilijanovi poklisari Vrancic i Teuffenbach, kojima bijase ugovarati mir s Tur-
cima, bijahu jos 1. srpnja 1567. iz Pozuna posli na put. U Komoranu zateklo ih je 4. srpnja
pismo kraljevo, u kojemu je javljao, da se je bosanski pasa Hamzabeg spremio navaliti
na grad Sisak (de quodam Hamzabegi apparatu contra municipium Sisciae ad amnes Sa-
vum et Colapin situm). Mjesec dana zatim (4. kolovoza) biU su pokUsari vec u Sofiji,
8. kolovoza u Tatarpasardziku, a 22. kolovoza stigli su u Carigrad. Tu su ostali preko
cetiri mjeseca, ne moguci se pogoditi s velikim vezirom Sokolovicem. Taj je trazio, da
kralj razvali tvrdinje Totis i Vesprim, zatim da se medjasi obiju drzava urede u prilog
sultanu, na sto Maksimilijan nije mogao privoljeti. Tek 29. prosinca javlja Vrancic iz Ca-
rigrada, da je pozvan u D r i n o p o 1 j e, da ugovara konacno o miru; pa dodaje, da ce
dva ili tri dana poslije nove godine onamo poci. Ali i u Drinopolju otegle se razprave, a
u to su Turci iznosili svedjer nove tegobe. Tako su tuzili mladoga bana Franju Slunj-
skoga, da on sa cetama od 200 do 300 momaka provaljuje u Bosnu, pace da je i namjest-
nika bosanskoga Hamzabega pozvao na mejdan.* Jos su se Ijuce tuzili na senjske
Uskoke, pa i na Uskoke u Vinodolu, koji su bill na posjedima kneza Jurja Zrinskoga (Da-
kar i Bakarac), kao i bana Franje Frankapana Slunjskoga (Ledenice). Napokon bi ipak
17. veljace 1568. u Drinopolju utanacen mir na osam godina. Kralj Maksimilijan
s jedne strane, a sultan sa svojim sticenikom Ivanom Sigismundom zadrzali su ono, sto je
u taj mah bilo u njihovim rukama; kralj Maksimilijan davat ce i dalje sultanu godisnji
»darak« od 30.000 dukata. Dalje ustanove ugovora o miru, koji se sastojao od 25 clanaka,
bile su ove: Cetovanja se strogo zabranjuju i Turcima i krscanima; jednako i mejdani, koji
su vise puta dali povoda vecim borbama. Sve buduce razmirice na krajinama imadu rje-
savati budimski pasa i vrhovni kapitani Ugarske i Hrvatske. Zasebna komisija ustanovit
ce tocno granice obiju drzava, te odrediti, komu pripadaju pojedina mjesta, i komu da
placaju dace. Obima strankama je dopusteno, da na svom zemljistu podizu nove utvrde,
a obstojece da popravljaju. Poklisari i stalni poslovodje kralja Maksimilijana na dvoru sul-
tanovu uzivaju sva prava i slobode ostalih poklisara, te se ne smiju vise bacati u tamnice.
(5 svemu je tomu Vrancic izvijestio kralja iz Drinopolja 20. ozujka 1567., a na to se je
povratio, te je 28. travnja bio u Budimu, 3. svibnja u Komoranu, i 12. svibnja u Becu. Za
velike zasluge, sto ih bijase ovom prigodom stekao, nagradio je kralj Antuna Vrancica
tako, da ga je 17. listopada 1569. nakon smrti Nikole Olaha imenovao ostrogonskim nad-
biskupom i primasom ugarskim.

Banovanje Jurja DraSkovica i Franje Frankapana Slunjskoga (1567. — 1572.). Zavjera
protiv kralja Maksimilijana (1568. — 1569.) i smrt Ivana Sigismunda (14. ozujka 1571.); iz-
bor Stjepana Batora za erdeljskoga vojvodu (25. svibnja 1571.). MletaCko-turski rat radi

* U ozujku i traviiju 1568. molio je ban Fiaiijo Frankapaii Slunjiski vise puta kralja Maksi-
riiiliiana, da bi mu dozvolio dijeliti mejdan s bosanskim sandzakom Hamzabegom; ali kralj mu je
svaki put izrijekom zabranio.

SABOR U ZAQREBU 22. VELJACE 1568.

26a

Cipra (1570. — 1573.); kr§(^anska pobjeda kod Lepanta (7. listopada 1571.). Krunisanje nad-
vojvode Riidoifa za kralja usarskoga i hrvatskoga (25. rujna 1572.). Nove bane hrvatske
cckali sii tezki zadatci i kiisnje na svc strane. Kralj Maksimilijan, dotidno njegovi savjetnici
nijesu bili zadovoljni sa sviina zaktjuccima poyljednjega sabora hrvatskoga od 21. rujna
1567., pa su zahtijevali neke promjene, prije nego ce ih kralj potvrditi. Pismom od 14. stude-
noga 1567. trazio je kralj, da se naroCito danci u pogledu ratne dace promijene, kako je to
on po svojiin povjerenicima na saboru predlagao. Neka se duznost placanja te dace pro-
tegne i na krajeve Knpi na jugu, dakle na Hrvatsku, koja je jo§ od kralja Vladislava II.
bila oprostena; zatim neka ratnu dacii placaju takodjer podanici banovca, protonotara,
podzupana i plemickih sudaca, premda ih
bijase on sam pred nekollko nijeseci po-
novno od toga oslobodio. Medjutim na
dvoru kraljevu nijesu ni cekali, da sam sa-
bor recene zakljucke preudesi, nego su ih
s a m i p r 0 m i j e n i I i, pa ih je tako pro-
mijenjene kralj 29. studenoga potvrdio. Vec
28. prosinca 1567. javija ban Juraj Drasko-
vic iz Zagrebu kralju, da je primio »arti-
kule . . . milostivo potvrdjene i u n e k i m
toekamaizpravljenedn quibusdam
punctis correctos) zajedno s nalogom
njegovoga velicanstva na sve redove i sta-
Ie2e upravljenim, da te clanke naknadno
prihvate. Ali sabor kraljevine Hrvatske i
Slavonije, koji se je na to sastao 22. ve-
IjaCe 1568. u gradu Zagrebu, nije se nikako
htjeo da pokori tormi neobicnomu dosad
nacinu potvrdjivanja svojih zakljucaka. Iz
saborskoga zapisnika doznajemo, da su
stalezi bili tri dana na okupu i vijecali,
kako da se tomu opru. Velikasima i plemi-
cima pridruzili su se i gradovi, koji su se ,
tu^ili, da im je nametnuta ogromna (in-
genti) ratna daca, i to Zagrebu i Varaz-
dinu po ICKK) zlatnih forinti, a Krizevcima
800 ugarskih forinti. Zapisnik saborski pun
je molba i tegoba na kralja i radi nepra-
vedno nametnute dacie za krajeve Kupi na
jugu i ostatke krizevacke zupanije, kao i

radi pogazene sloboStine sluzbenicima kraljevstva. Stale2i mole i zaklinju kralja, neka odu-
stane od nepravednih zahtjeva u torn pogledu, te 2ele, da glede ratne dade ostane sve pn
starom redu i obiCaju. Jo§ se tu?,e na tridesetni<;$are kraljevskc u Slavoniji (non sine maxima
animi gravitate ct dolore), koji unatoC »najoCitijim sIobo§tinama« traie neCuvene svote od
robe, koju Ijudi na sajmovima i trgovima kupuju za svoju domain porabii i za svoje porodice.
Napokon mole kralja, da pusti na slobodu hrabroga vojnika Tomu Klaritia. kojega je radi
nekih tobo^.njih prestupaka, poCinjenih u primorju, dao zasu?.njiti po bami Franji Slunj-
skomu. ReCeni je Toma KlariC svojom hrabro§(iu stekao velike zasluge za obranu krajine.
narocito za grad i varo§ Hrastovicu, te se smatra prvakom izmedju ondjeSnjih vojnika
(quasi primas inter illos milites esse reputatur). A da ne budc samo molba i tegoba. sta
le?.i na opomenu vrhovnoga kapitana krajiSkoga Luke Sekeija odredjuju, da se pod glo-

BISKUP I BAN JURAJ DRASKOVIC.
Po izvorniku iz zbirke Ivana KukuljeviCa.

270 KRALJ MAKSIMILIJAN (1564.— 1576.).

bom imadu za petnaest dana prinuditi na siljanje radnika za utvrdu Koprivnice, Ivaiiica i
Hrastovice svi oni, koji odredbama prijasnjega sabora jos nijesu zadovoljili. Jednako mo-
raju svi stalezi dozvoliti, da se potrebito drvo sijece u njihovim sumama.

Sabor je i ovaj put zakljucio, da se njegovi jednodusno stvoreni clanci podnesu kralju
na potvrdu. U to ime sastavise posebnu adresii na kralja te izabrase iz svoje sredine dva
clana (Christophorum de Praschowcz et Joannem Swberay), da i adresu i clanke odnesu
pred kralja, pa da mu i naustice izloze nemogucnost i nepravednost, da se placanju ratne
dace podvrgnu krajevi na jugu Kupe, ostatci krizevacke zupanije, kao i zemaljski sluzbe-
nici. Ali carska dvorska komora, upucena od ugarske komore, nije htjela popustiti. Car-
ska komora odgovorila je 28. ozujka 1568. hrvatskim stalezima u kraljevo ime, kako je
kralj razumio njihove moibe u adresi; ali da im ne moze zadovoljiti, jer drzi za pra-
vedno, da i same kraljevine Hrvatska i Slavonija doprinose za svoje odrzanje. U ostalom
odpusta prekokupskim krajevima i krizevackoj zupaniji polovicu ratne dace, naime po
petdeset denara od svake kuce; sluzbenici pak, kao banovac, viceprotonotar, podzupani,
plemicki sudci i notari mogu ju lako placati, pa s toga sudi kralj, da ce se stalezi sada
smiriti. Sto se napokon tice gradova, zapovjedio je kralj ugarskoj komori, da svakomu za-
sebice odgovori.

Medjutim bijahu se stalezi kraljevina Hrvatske i Slavonije obratili na samu carsku
dvorsku komoru s posebnom poslanicom, moleci ju, da ih podupre tako kod kralja, kao i
kod nadvojvode Karla. Oni prosvjeduju, ako bi se kralj kratio odrzati i stititi njihove stare
pravice, osobito glede krizevacke zupanije, gdje no se puk sakriva od straha pred Turcima
po vrscima hrastovih stabala, graded na njima kucarice, kao i glede prekokupskih zitelja,
koji moraju bjezati iz onih pustih krajeva, pa tako ce krajiski gradovi i tvrdinje poput
onih, koje je kralj dao porusiti, ostati puste i nenaseljene na teret kralju i susjednim voj-
vodinama Koruskoj, Kranjskoj i Stajerskoj. Neka se komora ne pouzdava samo u izvjestaje
ugarske komore, koja ne poznaje one krajine, vec neka prima upute takodjer od vrhov-
noga kapitana Luke Sekelja, pa i od Ijubljanskoga kapitana Auersperga, te ce onda od
kraljevskoga velicanstva jamacno izmoliti povoljniju odluku.

Cini se, da je ova poslanica koristila. Dne 6. travnja salje dvorska komora ovu
molbu Zajedno s izvjescem ugarske komore Luki Sekelju i Herbartu Auerspergu na ocito-
vanje. Nesto prije odpustio je kralj od ratne dace gradu Varazdinu 200 forinti i Krizev-
cima 300; napokon 5. svibnja obalio je i gradu Zagrebu taksu za 500 forinti. Napokon je,
jamacno iza ocitovanja Luke Sekelja i Herbarta Auersperga, prihvatio i potvrdio nepro-
mijenjeno sve zakljucke hrvatskih i slavonskih staleza, stvorenih na posljednjem saboru.

Kad se je poslije toga 24. lipnja 1568. opet sastao sabor hrvatsko-slavonski, stalezi
se prije svega zahvalise kralju za potvrdjene clanke. Podjedno nastojahu, da u svakom
pogledu ugode kraljevskoj poruci. Osobita ih je briga kidala radi gradova i varosi Hra-
stovice, koji su tada bill na skrajnjoj granici prema turskoj Bosni, i koji su radi kuge,
koja je one godine nemilo po Hrvatskoj harala, ostali gotovo bez vojnicke posade, tako
da im je prijetila najveca opasnost. Bani su Draskovic i Slunjski, da nadoknade gubitke
svojih banskih ceta, izmolili od udovice bana Petra Erdeda, od zagrebackoga kaptola, kao
i od druge susjedne vlastele stanoviti broj puskara i drugih vojnika, koji su pomagali
ostatcima njihovih ceta pri obrani Hrastovice; ali to nije moglo dugo potrajati. Sabor je
sada, pohvalivsi bane kao »pobozne branitelie domovine« (pii defensores patriae), odre-
dio, da pojedine sudcije salju redom peti dio svojih puskara banima u pomoc. Svaka sud-
Cija ostat ce na strazi petnaest dana, a onda ce ju zamijeniti druga. Oni, koji ne bi toj od-
redbi zadovoljili, te uzkratili svoju pomoc, platit ce za svakoga puskara globu od sest fo-
rinti. Vrhovni nadzor nad tima strazama imat ce ban Slunjski ili onaj kapitan, kojemu on
to povjeri. Stalezi su nadalje ponovo odredili radnike za popravak krajiskih gradova Ko-
privnice i Ivani^a u Slavoniji, zatim Cetina i Trzca u Hrvatskoj, kao i za osnutak nove tvr-

DRASKOVIC I VRANCiC.

271

dinje Preseke na rijeci Olini. Radnike pri utvrdjivanju i podizanju hrvatskih gradova zaSti-
civat ce sa svojim cetama ban i biskup Draskovic i uza nj Herbart Auersperg.

Tako sii sve pored nedavno utanacenog mira s Turcima bani Draskovic i Slunjski
morali neprekidno stajati na strazi budi kod lirastovice i okolisnjih gradova (Gore, Vino-
dol, Blinja, Qornji i Donji Gradac, Zrinj i Uvozdanski) budi kod Trzca i Cetina, jer su Turci
provaljivali iz Kostajnice i Knipe sad dolinom Petrinje prema Sisku, sad dolinom Zirovca
prema Qlini i Korani. Za jedne takve provale u kolovozu 1568. doprii su Turci sve do Hra-
stovice i Siska, kojima je brzo pritekao u pomoc ban Draskovic s drugom Frankapanom
Slunjskim. O torn prodiranju Turaka razsirilc su se nepovoljne vijesti; pacJe na kraljev-
skom dvoru u Becu govorilo se je, da se je ban Draskovic torn prigodom jedino brzim bije-
gom spasao sa malo druzine svoje, sto
je namah mletacki poslanik doglasio
svojoj obcini. Tim je povodom i Antun
Vrancic u pismu opomenuo biskupa i
bana Draskovica, da se suvise opasno-
stima ne izlaze, jer bi ga mogla zateci
sudbina bana Petra Berislavica i Pavia
Tomorija. Draskovic je na to 8. listopada
1568. iz Zagreba prilicno ostro odgovo-
rio svomu prijatelju. Najprije se je ogra-
dio protiv toga, da je on pred Turcima
u obce bjezao. On nije Turcima
okrenuo ledja, nego celo, te ih
je i brojem svoje cete i svojom prisut-
noscu (praesentia sua) zastrasio. On je
s drugom svojim imao 8000 konjanika i
pjesaka, te su Turci pred torn silom bez
boja uzmakli. U ostaiom se nada, da ce
se rije§iti banovanja, cim se godina iz-
puni. Vrancic pak neka radije ostavi
Bee, te neka podje u Jegar vrsiti svoje
biskupske duznosti. I Vrancic odvratio
je Dra§kovicu iz BeCa 10. studenoga
prilidno jedko. Nije mu ono prvi put
pisao, da ga odvrati od gorljivoga vr-
§enja banskih duznosti, vec da ga prija-
teljski podsjeti na opasnost. Drago mu
je, §to nepovoljni glasi o njegovu bijegu

ne stoje, te zeli, neka i daije nastavi svoje sreCno banovanje, te neka pomogne do-
movini, koja je wed liSena cvijeta svojih mu2eva, pa je spaia na najni2e grane. Ali
na njegove biskupske duznosti nije ga mario podsjetiti. On se u svojoj Sestdeset i Sestoj
godini nije kratio po6i za poklisara k Turcima, da izradi mir za krScanstvo. I sveti Pavao
u poslanici na Korinciane piSe, da nije poslan da krsti; pa zar nije zato bio apostol?

One 19. prosinca sastao se je sabor kraljevina Hrvatske i Slavonije po tred put u
onoj godini 1568. Olavni zadatak bio mu je, da izabere poklisare za ugarski sabor, Sto ga
bijaSe kralj Maksimilijan 10. studenoga sazvao u Pofun za 6. sijecnja 1569. Stale2i izabraSe
za poklisare protonotara Damjana de Aranyan, viceprotonotara Ivana PetriCevida, i na-
pokon Stjepana Kapetanovida, odredivSi za svakoga u ime troSka po sto zlatnih forinti od
dohodka dimnice. Podjedno sastaviSe za njih naputak, u kojemu skupiSe sve svoje tegobe i
zelje, Sto ce ih reCeni poklisari iznijeti pred kraija i sabor u Po2unu. Najprije neka tra^e po-

KNEZ I BAN FRANJO FRANKAPAN
SLUNJSKI.

Po uljenoj slid, koja se Cuva u arkeolo-
giCkom muzeju u Zagrebu.

272 KRALJ MAKSIMILIJAN (1564.— 1576.).

moci za utvrde kod Hrastovice, da padom te varosi i njezinih tvrdinja ne zaprijeti skrajna
pogibao citavomu kraljevstvu. Nadalje neka kralj zapovjedi krajiskim kapitanima tako u
Hrvatskoj kao u Slavoniji, da zabrane svojim placenicima nanositi stete ubogim plemi-
cima i njihovim kmetovima; za ucinjeni pak kvar neka plate odstetu od place recenih voj-
nika. Neka jos porade, da se oni placenici, koji su strazari na krajiiii hrvatskoj, ne odpu-
staju pod jesen, kako je dosad bivalo, jer neprijatelji bas u jesensko doba najvise udaraju
na one krajeve. Neka stoga kralj udesi s nadvojvodom Karlom, da vojnici krajisnici sluze
takodjer kroz jesen i zimu, dakle kroz citavu godinu. Poklisari neka se jos sporazume
sa stalezima Ugarske, da bi njegovo cesarsko i kraljevsko velicanstvo milostivo odrzalo
svoje vjerne podanike u staroj slobodi, a osobito da se vazda saciiva sloboda kraljevine
Slavonije (salua semper libertate regni Sclauoniae remanenda). Napokon neka iznesu jos
neke manje tegobe i molbe u pogledu uredjenja medja izmedju kraljevine Slavonije s jedne
strane, a Stajerske i Kranjske s druge; zatim da se Zagrebu i Krizevcima ne namecu dace,
kojih gradjani radi siromastva ne mogu smagati, pa ce se radije odseliti; nadalje da se
cazmanskomu kaptolu udijeli kakva pripomoc, jer nema nikakovih prihoda, a i Mateju Ke-
glevicu da se nesto dade, da odrzi svoj kasteo, sto ga je podigao nize Siska na svojemu
posjedu Totusevini.

Medjutim ugarski" sabor nije se sastao u Pozunu 6. sijecnja 1569,, vec bi istoga dana
odgodjen od kralja na zgodnije vrijeme, toboze radi presnih posala u Njemackoj i drugim
kraljevim zemljama. Pravi razlog bio je medjutim, sto bi u to odkrivena zavjera protiv
kralja Maksimilijana, a u prilog erdeljskomu vojvodi Ivanu Sigismundu, koji nije mogao
pregorjeti, sto je kralj Maksimilijan utanacio mir s turskim sultangm. Mnogi ugarski veli-
kasi, nezadovoljni s vladanjem kralja Maksimilijana, bijahu se nakon drinopoljskoga mira
pridruzili erdeljskomu vojvodi, Medju njima bio je i znameniti velikovaradinski biskup i
povjestnicar Franjo Forgac, koji se bijase u jeseni 1568, odmetnuo od kralja i cara, jer je
Maksimilijan gjursku biskupiju podijelio nekomu Talijanu, a ne domacem covjeku, Uz one,
koji su se javno odvrgli, bilo je i tajnih zavjerenika, koji su se dogovarali s erdeljskim voj-
vodom, te trazili pomoci od Poljaka i Turaka, Medju tima bijahu stari Stjepan Dobo i
Ivan Balasa. Pouzdanik erdeljskoga vojvode bio je Juraj Bockaj, kojega je sin Jeronim bio
u sluzbi biskupa i bana Jurja Draskovica, Bas taj Bockaj bijase pod izlikom, da pohodi
svoga sina, dosao u Zagreb, ne bi li i slavonsku gospodu predobio, Tom je prigodom banu
Draskovicu predao pisma Ivana Sigismunda, u kojima pozivase staleze Hrvatske i Slavo-
nije, da se njemu pridruze, Medjutim od slavonskih i hrvatskih velikasa pristao je uz za-
vjeru jedini Franjo Tahi, dok je ban Draskovic zajedno s udovicom palatina Nadazda prvi
0 svemu kralja Maksimilijana izvijestio, na sto ga je kralj jos god. 1568, u posebnom pismu
pohvalio.

Zavjerenici snovali su o torn, kako da nahrupe na Pozun, u kojem bijase sazvan sa-
bor ugarski. Ba§ radi toga odgodio je kralj Maksimilijan sam sabor, pak je, cineci se ne-
vjest, da znade za zavjeru, 8. sijecnja pozvao sve ugarske i slavonske savjetnike za 2, ve-
Ijace 1569, na vijecanje u Bee, da se s njima posavjetuje o raznim poslovima. Tom
prigodom nije izuzeo ni zavjerenike, jer su i oni bili njegovi savjetnici za Ugarsku, U po-
zivu na Stjepana Doboa pise kralj doslovce: »Stoga tebi milostivo zapovijedamo, da
s mjesta, cim ovo pismo primis, podjes na put, te da ne propustis na odredjeni dan s osta-
lim se savjetnicima prikazati, Vijecati nam je bo o takovim poslovima, da te bez ikakve
izprike zelimo i hocemo uza se imati, pa ne dvojimo, da ces tako i uciniti, buduci da
znamo, da je izmedju drugih tebi osobito na srcu mir i sreca domovine, a po tom i cita-
voga krscanskoga svijeta . . .« Medjutim Dobo bijase doznao, da se na kraljevskom dvoru
o njemu sumnja, pa stoga nije sam posao u Bee, vec je poput Franje Taha poslao onamo
svoga sina. Ivan Balasa dosao je na kraljevski dvor, all nesta poslije. Medjutim i od osta-
lih savjetnika naslo se je malo na okupu. Od prelata doslo je sest biskupa, medju njima

JURAJ DRASKOVIC DOBIVA TRAKO^CAN.

273

zagrebacki biskiip i ban Juraj Draskovic; od svjetovnjaka spominju se knez Jural Zrinski,
Haltazar liacani, Ivan Pethew i Ladislav Banic (Banffy).

Vijecanja na kraljevskorn dvoru zapocela su 17. veljace, te su trajala vi§e sedmica
sve do konca ozujka. Kralj se je savjetnicima izpricao, sto je ugarski sabor odgodio, ozna-
civSi za uzrok nemire, koji vladaju po ostalim drzavama Evrope, i koji ga sile, da putuje
u njemacko carstvo. Podjedno ih je pozvao, neka ga svjetuju, kako da se za njegova izbi-
vanja osigura drzava protiv vanjskih napadaja i nutarnjih smutnja. Napokon neka mu kazu,
kako bi sklonio staleze, da mu god. 1567,
dozvoljenu ratnu dacu, pa i radnike za
iitvrdjivanje krajiskih gradova i dalje po-
davaju. Savjetnici, premda inace posve
odani muzevi, odgovorili su kralju otvo-
reno, da je obdrzavanje sabora bas u ovim
prilikama od velike potrebe, pa su predla-
gali da ga Sto prije sazove. SuviSe izlozili
su posve iskreno, kako veliko nezadovolj-
stvo vlada u zemlji, a glavni uzrok da je
namjestanje stranaca u javne sluzbe, kao
i nasilja njemackih kapitana i vojnika. Jo§
3. ozujka 1569. javljao je mletacki posla-
nik Michieli svojoj vladi iz Beca, kako sa-
vjetnici govore kralju, da se je bojati, da
6e se citava Ugarska otudjiti (di una
alienatione di tutto ih Regno intieramente),
jer su u zemlji sve zaokupili tudjinci, ne
ostaviv§i ni§ta domacim Ijudima (non re-
stando a loro regnicoli nc grado, ne offitio,
ne administratione alcuna), i ne pazeci na
drugo, nego da zemlju Sto viSe izcrpe i iz-
sisu (che ad estorquere, espilare et con-
sumare quanto piu possono la provincia).
Kralj je nastojao, da savjetnike umiri i
skloni na druge izjave; ali mu odgovoriSe:
»Mi smo se ovdje oko vaSega velicanstva
skupili kao privatni savjetnici, pa odlucili
mi §ta mu drago, zemlja toga ne bi prihva-
tila, kao Sto i ne bi biJa duzna primiti.
S toga treba sve predlo?.iti saboru, koji bi
se ved radi toga morao sazvati.* Medjutim
Maksimilijan nije se nikako mogao rijeSiti,
da sabor u onaj Cas sazove, pa stoga prvih
dana travnja odpusti savjetnike kuci, kako
je to firentinski poslanik u Beiu 7. travnja
javio svojoj vladi.

Za vijecanja u fiecu ucinio je biskup i ban Juraj DraSkovii* s kraljem Maksimilija-
iiom 16. o>^,ujka 1569. nagodu, po kojoj je kralj njemu dao na u?.ivanje znameniti grad Tra-
k o § C a n s brojnim selima i posjedovanjima, koja su na taj grad spadala. ReCenim Je gra-
dom do nedavna gospodovala porodica Ojulaja (de Oyula); no nakon smrti Ivana Ojulaja.
koji nije ostavio mu?,kili potomaka, spao je pod kraljevsku komoru. na Sto ga je kralj sada
/alo2io Jurju DraSkovi^u, jer mu valjda nije mbgab redovito plaCati bansku pla«5u. Ban Juraj

ZAJKDNICKI BANSKI PECaT

JURJA DRASKOVICA 1 FRANJE

frankapana SLUNJSKOQA.

Snimljen s jedne izprave u arhivu
jugoslavenske akadeniije. Na torn pe-
Catu urezana su dva grba: jedan
(heraldiCki desni) biskupa i bana
Dra§kovi6a, a drugi (lijevi) kneza
Frankapana. Biskupski grb imade u
Stitu orolava (Qreif), a ovjenian je
biskupskoni niitrom; grb Franje Slunj-
skoga imade poznata dva lava s hlje-
lx)vima. Legenda: Qeor(gius) Dras
(kowyth) ep(i)s(cotpus) Zag(rabien-
sis) et Fran(ciscus) comes Zlvni de
Frang(epaniibus) reg(norum) Dal(ma-
tiae) Cro(atiae) et Sclatvoniae) baivi
1567.

274 KRALJ MAKSIMILIJAN (1564.— 1576.).

Draskovic preuzeo je grad namah nakon svoga povratka iz Beca, te je vec 18. studenoga
1569. u njemu (in castro nostro Trakostthyan) izdavao povelje i druge izprave.

Prigodom vijecanja u Becu ili nesto prije, zgodiia se je i zamasna promjena u upravi
hrvatsko-slavonske krajine. Luka Sekelj od Ormuza, koji bijase nakon Ivana Lenkovica
postao vrhovnim kapitanom citave hrvatsko-slavonske krajine, prestao je u drugoj polo-
vici 1568. vrsiti tu sluzbu, ne zna se s kojih razioga. Kralj nije njegovo mjesto vise po-
punio, nego su njegovi dosadanji zamjenici Herbart Auersperg i Vid Halek kao n a m j e s t-
n i c i vrhovnoga kapitana (locumtenentes generalis capitaneatus) poceli god. 1569.
svaki za sebe samostalno upravljati svojom krajinom, i to Auersperg hrvatskom, a Halek
slavonskom. Nije nemoguce, da je kralj Maksimilijan snovao vrhovnu upravu citave kra-
jine povjeriti svome bratu Karlu, koji bijase vec pred dvije godine za svoga boravka u
Kranjskoj i Qorici pohodio i Hrvatsku, te se nedavno s puta u Spaniju preko Mletaka po-
vratio u svoje vladanje. Medjutim do toga ipak nije doslo, jer su bas za vijecanja u Becu
ugarski savjetnici predlagali kralju, da za svoga izbivanja u Njemackoj ostavi brata Karla
kao svoga zamjenika za citavu Ugarsku i Hrvatsku.

Nakon vijecanja u Becu sazvali su bani Draskovic i Frankapan Slunjski po poseb-
nom nalogu kraljevu (ex speciali mandato . . .) sabor kraljevina Hrvatske i Slavonije u Za-
greb za 8. svibnja 1569. Tu bi najprije protonotarom kraljevstva mjesto odstupivsega Da-
mjana de Aranyan izabran magistar Emerik Pethew, a za viceprotonotara proglasen bi
ponovo Ivan Petricevic od Miketinca. Nakon toga vijecalo se je mnogo o obrani krajina,
naroCito o utvrdi varosi Hrastovice kao i njezinih dviju tvrdjica, te su stalezi na usrdnu
opomenu bana Draskovica dozvolili vanrednu dacu od pol forinte po dimnjaku, da se zidi-
nama ogradi ne samo Hrastovica, nego i druga mjesta na krajini. Jos bi odredjeno, da se
svi podanici opatije u Topuskom upotrebe za utvrdjivanje varosi Topuskoga i dogradnju
nedogotovljene tvrdjice Preseke. Uza to se stalezi gorko potuzise na placene konjanicke
cete kraljevske, koje su ne samo u hrvatskoj krajini, nego i u slavonskoj pasli svoje konje
na livadama nevoljnih kmetova, te i inace pocinjali razna nasilja. Stalezi zamolise stoga
kralja, neka zapovjedi namjestnicima vrhovnoga kapitana Haleku i Auerspergu, da oste-
cene kmetove namire od place tih konjanika. Neka se takodjer posebice kazne Vranjes
Jelenic i Toma Severovic, vojvode Uskoka iz Mrzlopolja u Kranjskoj, koji su nedavno sa
svojim cetama nemilo opustosili posjedovanja Mihajla i Qregorija Herendica i njegovih su-
sjeda na jugu Kupe. Napokon mole stalezi kralja, neka se smiluje kanonicima cazmanskoga
kaptola, koji nemaju ni sijela ni prihoda, vec moraju u Zagrebu boraviti i dosta oskudno
zivotariti.

Medjutim bijahu ugarski savjetnici ponovo predlozili kralju Maksimilijanu, da misli
na saziv ugarskoga sabora. K tomu stizale su mu i sve nepovoljnije vijesti o razpolozenju
u Ugarskoj, pa tako je napokon 1. srpnja 1569. sazvao sabor u Pozunu za 1. kolovoza iste
godine. Radi izbora poslanika za ugarski sabor, sastao se je opet hrvatsko-slavonski sabor
u Zagrebu 20. srpnja. Poklisarima bise izabrani protonotar Emerik Pethew, viceprotono-
tar Ivan Petricevic i Stjepan Kapitanovic; njima bi dana jednaka instrukcija, kao i na
koncu prosle godine. Buduci da ce i oba bana poci na sabor u Pozun, to 6e za njihova
izbivanja vrSiti svu vlast banovac Ivan Forcic, koji ce u slucaju, ako zaprijeti opasnost
Hrastovici, podici na obranu njezinu cete susjednih i blizih zitelja.

Ugarski sabor u Pozunu bio je na okupu od 1. kolovoza do 26. listopada 1569. Kralj
Maksimilijan posao je tek 16. kolovoza iz Beca, povedavsi sobom njemacke cete, jer bi-
jase naumio postupati protiv ortaka Jurja Bockaja, koji je u to bio ve6 prebjegao u Erdelj.
Vi§e tjedana trajale su razprave saborske, dok se je doslo do nekog sporazumka i glede
kraljevskih predloga i glede stalezkih tegoba. Na sabor bijahu dosli takodjer Stjepan Dobo
i Ivan Balasa, jer mi^ljahu, da se je kralj vec uvjerio o njihovoj neduznosti. Medjutim
Maksimilijan dao je 12. listopada oba zasuznjiti, tvrdeci, da imade u svojoj ruci njihova

ZAVJERA PROTFV MAKSIMILIJANA.

275

pisma, koja dokazuju njihove veleizdajnicke svcze s erdeljskim vojvodom. Zaiudo su za-
strascni stalezi nudili kralju jamcevinu od 200.000 dukata, ako zarobljenicima vrati slobodu;
kralj nije htjeo Cuti za to, paCe je izdao nalog, da se u Ko§icama uhiti jo§ i Caspar Ho-
inonnay, koji je jednako bio osumnjicen s nevjere. No Homonnay bijaSe za vremena uma-
kao. 2^suznjeni Dobo i Balasa ostadoSe zatvoreni u gradu Pozunu, te se je protiv njih vo-
dila iztraga. Premda im se nije mogla krivnja jasno dokazati, pomilovao ih je kralj tek u
travnju 1572.

Odlu^ni postupak kraljev sa zavjerenicima zastrasio je staleze na saboru u Pozunu
tako, da su pristali gotovo na sve, §to je Maksimilijan od njih trazio. To potvrdjuje i sa-
borski dekret od 60 clanaka, koje je
kralj 26. listopada 1569. u Pozunu po-
tvrdio. Trecim clankom osudili su sta-
lezi nastojanje zavjerenika zamoliv§i
ga. da krivnju nekolicine ne upise u
grijeh svim ostalim vjernim podani-
cima (nolit ex pravo et perverso no-
nullorum animo caeteros suos fideles
aestimare). Sestim clankom dozvolili
su nadalje kralju za dvije godine ce-
tiri forinte i 80 denara u ime ratne
dace, koja ce se pobirati u dva roka
svake godine. Stalezi prihvatise i
kraljev predlog, po kojernu bi ga za
njegova izbivanja zamjenjivao brat
Karlo, samo zamolise, da bi svoje sta-
rije sinove, koji su vise godina bora-
vili u Spaniji na dvoru Filipa II., §to
prije kuci dozvao, da nauce jezik, za-
kone i obiCaje ugarske, pa da onda u
buduce zamjenjuju otca, kad bi dulje
vrijeme odsutan bio. Stalezi su na-
dalje molili kralja, da se ustanove
granice izmedju Ugarske i Slavonijc
s jedne strane, a Austrije, Stajerske.
Morave i Poljske s druge strane;
podjedno su za taj posao izabrali vi§e
komisija. Za uredjenje granica Slavo-
nije prema Stajerskoj i Kranjskoj ime-
novali su kanonika zagrebaCkoga
Ivana od Dubrave, banovca Ivana
ForCida, protonotara Emerika Pethewa i napokon Stjepana Kapitanovida.

Nakon §to je Maksimilijan zavjeru u prilog erdeljskomu vojvodi u zametku uguSio,
stall su savjetnici Ivana Sigismunda o tom raditi, kako da svoga gospodara s kraljem i ca-
rem izmire. Nukalo ih je i to, §to se sultan Sclim II. nije dao skloniti, da prekrSi nedavno
utanaCeni mir s Maksimilijanom, budui^i da se jc pripravljao na druga poduzec^. Poglaviti
savjetnik erdeljskoga vojvode GaSpar Beke§ poSao je u to sam s proljeCa 1570. u Prag, te
je stao ugovarati s carem i kraljem, a podupirao ga je pri tom poslu i poljski kralj. Izprva
je Ivan Sigismund zahtijevao, da mu se prizna kraljevski naslov, suverenitet za Erdelj i
Citavu Ugarsku do Tise. Maksimilijan medj utim nije htjeo ni da Cuje za takve uslove, ier

18»

LAZAK SCMVVtiNDi.

Izvornik u ambraSkoj zbirci umjetno-historiCkoga
dvorskoga niuzeja u Beiu.

276 KRALJ MAKSIMILUAN (1564.— 1576.).

mu u taj mah nije trebalo prinositi nikakve zilve. Ali Bekes nije sustao s prvim ponudaina,
vec je stao pazariti.

U to se je Maksimilijan spremio u Njemacku na drzavni sabor u Speieru, gdje je
cstao preko pol godine dana. Za svoga namjestnika kro.z to vrijeme odredio je ne samo
u Ugarskoj i Hrvatskoj, nego i u ceskim i austrijskim zemljama brata svoga, nadvojvodu
Karla, kojemu je dekretom iz Praga od 21. svibnja 1570. pridijelio za savjetnika ostrogon-
skoga nadbiskupa Antuna Vrancica. Erdeljski poslanik Bekes posao je s Maksimilijanom u
Njemacku, pa je u Speieru dalje ugovarao, pri cemu ga je pomagao poljski poslanik Ko-
narsky. Bas s njegovim sudjelovanjem utanacen bi napokon 16. kolovoza 1570., sporazum
izmedju kralja i vojvode. Ivan Sigismund morade se odreci nasiova kraljevskoga i zado-
voljiti knezevskim; zato mu ostadose uz Erdelj jos neke ugarske zupanije (Bihar, Krasna,
Srednji Solnok i Marmaros s Hustom i ondjesnjim solanama). Osim toga obecana bi mu
za zenu Maksimiiijanova rodjakinja Marija, kci bavarskoga hercega Albrechta. Ako'Ivan
Sigismund umre bez muzkih potomaka, Erdeljcima pristoji pravo, da si slobodno biraju
kneza s naslovom »vojvoda i kraljevski namjestnik za ugarske oblasti«. Podjedno bi ugo-
voren potajni savez protiv Turaka, te obecano Ivanu Sigismundu, da ce dobiti za odstetu
Opolje i Ratibor, ako bi ga Turci iz Erdelja protjerali.

Jos se nijesu mogie provesti sve ustanove posljednjega ugovora, kadno je bolez-
liivi Ivan Sigismui.d 14. ozujka 1571. od kapi umro, ne navrsivsi ni trideset i jednu godinu.
Maksimilijan gledao je sada, da Erdeljci izaberu takova muza, koji ne bi bio samostalan
knez, nego tek vojvoda kao u staro vrijeme, le koji bi njemu kao kraljevski cinovnik po-
lozio prisegu vjernosti. S toga je i pomagao Qaspara Bekesa, da se uzpne na vojvodsku
stolicu. Ali Bekes imao je u Erdelju brojnih protivnika, koji nijesu odobravali njegove po-
litike, bojeci se turske osvete. Oni su predlagali za vojvodu Stjepana Batora Som-
Ijovskoga, vrstna covjeka i dobra junaka, kojega je i sultan volio. Pa tako bi Stjepan Ba-
tori 25. svibnja 1571. bez ikake protivstine izabran za vojvodu, Ipak su Maksimilijanovi
privrzenici izradili, te je novoizabrani vojvoda potajno polozio zakletvu, da ce biti vjeran i
pokoran Maksimilijanu i njegovim potomcima na ugarskom prijestolju, a uza to se obve-
zao, da ce biti neprijatelj njegovih neprijatelja i prijatelj njegovih prijatelja. Sve to ipak nije
Batqra smetalo, da se i sultanu zahvali, kad ga je u vojvodskoj casti potvrdio, te mu uz
druge bogate darove poslao zastavu i zezlo.

Sultan Selim II. nije posljednje dvije godine mnogo utjecao u poslove erdeljske i
ugarske, jer je od 20. ozujka 1570. vodio rats Mletcima radi otoka Cipra. Da
odole turskoj. sili, Mletci su trazili pomoci na sve strane, pace i od ruskoga cara i per-
zijskoga kralja; ali samo spanjolski kralj Filip II. i papa Pio V. odazvali su se njihovim
molbama. Uza sve to napredovali su Turci na otoku Cipru; vec 9, srpnja 1570. osvojili su
Nikosiju, a 18. kolovoza 1571. morala se njima predati glavna varos Famagusta, koju je
providur Mark Antonije Bragadino kroz jedanaest mjeseci junacki branio, Sedam tjedana
iza pada Famaguste, dne 7. listopada 1571., odrzala je doduse mletacko-spanjolska morna-
rica, koju je vodio junacki Don Juan d' Austria (naravni brat spanjolskoga kralja Fi-
lipa li.) sjajnu pobjedu nad turskim brodovljem kod L e p a n t a, gdje je poginuo sam tur-
ski admiral Alipasa; ali Cipar ostade i dalje u turskoj vlasti. Slavna pobjeda krscanska uro-
dila je ipak tim, da je oslobodjeno 12.000 krscanskih robova, koji su morali rabotati na
turskim galijama, i da je zatim Turska stala gubiti svoju dosadanju premoc na moru.

Naporedo s bojevima oko Cipra borilo se je vec od pocetka rata u D a 1 m a c i j i
i A 1 b a n i j i, gdje je mletacka vlast granicila s turskom. Prve ratne godine udarali su
Turci iz kliskoga i drugih susjednih sandzaka na Spljet, Zadar i Novigrad; ali bise suzbi-
jeni, jedino im podje za rukom osvojiti Zemunik. Druge godine (1571.) proslavise se Kor-
Sulani i Korculanke, odbivsi Turke od svoga grada. Na kopnu pak otese mletacki vojvode
Turcima Skradin, pace pokusase osvojiti i KHs. Trece godine (1572.) opet su Mletci nasto-

SVRSETAK rata TURSKO-MLKTACKOQA (1573.).

277

jali, da predobe Klis; u isto je vrijeme njihova mornarica udarala na Kotor i Budvu. No
buduci da su MIetci sve manje primali pomoci od Spanije, utanacili su napokon mir sTur-
cima 7. o2ujka 1573. Turcima ostade Cipar, a ii Dalinaciji i Albaniji bi§e izmedju mletaCke
i turske vlasti obnovljeni stari medjaSi.

Kralj Maksimilijan nije htjeo pristupiti savezu krScanskih vlasti, premda su ga pozl-
vali, jer je zelio oCuvati Ugarsku i Hrvatsku od turskih provala. Uza sve to nije ipak bilo
mira na granicama hrvatskoga kraljevstva. Tomu su doprinijeli u jednu ruku Uskoci, tako
senjski pod vojvodom Jurjem Danidicem, kao i vinodolski, koji su se s dozvolom MletCana
preko njihovih oblasti zalijetali u turske krajeve; u drugu su ruku opet turski sand^aci sve
pored mira svaki cas uznemirivali hrvatsko-slavonsku krajinu. Tako je i banima Dra§ko-
vicu i Franji Slunjskornu bilo neprekidno stajati na braniku
povjerenoga im kraljevstva. A da bi to uspjeSnije mogli ci-
niti, sazivali su redovito dva ili tri put kroz godinu sabor
hrvatsko-slavonski, na kojemu su uz upravne poslove vije-
dali sa stalezima o obrani zemlje. Vec na zagrebackom sa-
boru od 4. sijec^nja 1570., gdje su hrvatski poklisari izvije-
stiii o zakljuccima prosJogodisnjega sabora ugarskoga u Po-
zunu i gdje bi odredjena ratna daca za Slavoniju kroz dvije
godine, 5inile su se odredbe za utvrdjivanje Hrastovice,
kojoj je dnevice propast prijetila (in evidentissimo periculo
est posita). Nije se medjutim zapu§tao ni Sisak, kao ni Iva-
ni(5, Krifevci i Koprivnica, kako to svjedoce zakljucci sa-
bora od 12. travnja 1570. I na ovom sabor u izticu stalezi,
kako Hrastovici prijeti (^itava Bosna, te za
njom te2i, pa se s toga i sada za vrijeme pri-
mirjasvakogatjednadvadotriputapodnju
z a I i j e t a j u (quia tota prouincia Bozniensis iili imminet.
et in eam intendit, ob idque etiani nunc durantibus induciis,
singulis septimanis bis vel ter sub eam cursitant). Dok su
ovako Turci neprestano krsili primirje. kralj je Maksimilijan
neprestano kratio hrvatskoj gospodi, da udaraju na Bosnu,
vec im je nalagao, da se ograniCe na obranu svoje domovine.
Ali hrvatska i slavonska gospoda nijesu mogla toga podno-
siti, vec su i oni mislili na odmazdu. Prednjacio je pak njima
mladi i vatreni ban Franjo Frankapan Slunjski, kojega je
djedovina najvi§e stradala od turskoga Cetovanja. U rujnu
1570. okupio je oko sebe vise hrvatske gospode, kao kneza
Jurja Zrinskoga, kneza Nikolu Frankapana TrzaCkoga, kneza

Franju Blagajskoga, kapitana QaSpara Raba i Tadiolovica, pa je s njima preko Una nl2e Ko-
stajnice provalio u tursku zemlju. Radi te provale tu2io je nadvojvoda Karlo junaCkoga
bana kralju Maksimilijanu, na §to je potonji pismom od 16. studcnoga 1570. iz Spciera na-
lo2io svomu bratu, neka se s ratnim vijecem posavjetuje, kako da se hrvatski knezovi
kazne.

U o^-ujku 1571, vratio se je Maksimilijan iz NjemaCke. Hrvatsko-slavonski sabor, koji
se je 5. travnja 1571. sastao u Zagrebu, oCitovao je svoju osobitu radost radi srcCnog po-
ratka svoga kralja, a joS viSe, §to je doznao, da ce i kraljevi sinovi otidi iz Spanije, te
se nastaniti ii micstiina, koja su bli?-a Ugarskoj. Na istomu saboru bi§c takodjer odre-
djeni radnici za utvrdu grada Blinje, koju su nedavno oslohodili od turske vlasti. BudiiCi da
sc proCuIo, da su dva beglerbcga s ogromnom vojskom dosli u liosrui. tc bi mogli naliru-
piti na koH krajiski grad, biSe napokon ovlaStena oba bana, da prema starijim odredbama

PECaT BISKUPA
JURJA DRASKOVICA.

U §titu vidi se mitiCki

orolav ili grif (Greif), a

na Stitu biskupska mitra.

Legenda na peCatu: t Qe.

org(ius) nras(kowyth)

ep(iscapus) ZaKra(bien-

sis). Snimljeno s jedne

izprave od 18. studeno^a

1569. u arhivii jucosla-

venske akademije.

278 KRALJ MAKSIMILIJAN (1564.— 1576.).

za vecu sigurnost pozovu narod na oruzje, pa da ga razmjeste po krajiskim gradovima.
Taj oprez bio je ovaj put posve opravdan, jer su malo zatim zaista zaredale nove turske
provale. Ali sve cete turske bise redom suzbite; jedan copor od 330 konjanika, koji je u
lipnju dosao pod Hrastovicu, protjeran bi od ondjesnjega kapitana Josipa Dornberga s po-
mocu bana Franje Slunjskoga.

U to bijahu se stariji sinovi kralja Maksimilijana, po imenu Rudolf i Ernest, iz Spa-
nije povratili, te je poboljevajuci otac poceo snovati, kako da svomu najstarijemu sinu Ru-
dolfu osigura mirno nasljedstvo na ugarsko-hrvatskom prijestolju. Da to postigne, sazvao
je 29. rujna ugarski sabor za 11. studenoga, ali ga je poslije odgodio najprije na 6. sijecnja,
a onda na 2. veljace 1572. Poglavito radi izbora poklisara za ugarski sabor sastao se je
sabor kraljevina Hrvatske i Slavonije 30, listopada u gradu Zagrebu. Poklisarima bijase
izabrani zagrebacki kanonik i dubicki arcidjakon Toma iz Dubrave, protonotar Emerik Pe-
thew i Caspar od Druskovca. Njima bi od sabora izdan naputak, u kojem su stalezi caru
i kralju zarkim rijecima prikazali zasluge svojih bana, te ih preporucili za nagradu. »0d-
kad je carsko i kraljevsko velicanstvo«, pisu hrvatski stalezi, »pred nekoliko godina ban-
sku sluzbu u ovim bijednim kraljevinama precastnomu gospodinu Jurju Draskovicu, bi-
skupu zagrebacke crkve, i poglavitomu i velemoznomu gospodinu Franji Frankapanu
Slunjskomu milostivo povjerilo, ta su gospoda bani najvecom brigom i marljivoscu, pa i
silnim prolijevanjem krvi i zasuznjenjem mnogih svojih vojnika po Turcima, granice re-
cenih kraljevina netaknute sacuvali, tenijesuzasvogabanovanja
ni jedan kasteo,niti ma kojuneznatnu tvrdinju dopustili osvojiti
po Turcima . . . , vec su sve najbolje odrzali« (neque ab ipso tempore ba-
natus lllorum unicum castellum, seu aliquod vile fortalitium per Turcas, . . . intercipi per-
mitterint, sed optime seruauerint). Sada pripovijedaju stalezi, kako je biskup Draskovic
posjedovanja biskupije zagrebacke i opatije u Topuskom preuzeo skroz opustosene od
neprijatelja krscanske vjere, i kako je u tim opustjelim krajevima ponovo podigao mnoge
gradove, kastele i utvrde, narocito u topuskoj opatiji uz Kupu i Qlinu, sve za sto jacu
obranu granica kraljevstva. Ali biskup i ban od recene biskupije i opatije nema toliko
prihoda, da bi te krajiske gradove i kastele mogao uzdrzavati, pace nema dosta ni za
svakdanji zivot ni za svoj stol (neque quotidianum victum pro mensa personae suae ha-
bere posset). Knez opet i ban Franjo Slunjski uza sve svoje nasljedne gradove, koji stoje
na skrajnjoj granici i u najpustijim mjestima, imade jedva jos dvadeset kmetova,
pa tako sprovodi pretuzan zivot (vere satis miserrimam vitam agit), strazeci strazu na
dalekoj hrvatskoj krajini s dosta brojnim vojnicima svojima. Neka s toga udostoji kraljev-
sko i carsko velicanstvo po prirodjenoj svojoj milosti recenomu gospodinu biskupu i banu
s nasljednim pravom i bez godisnje dace podijeliti grad Trakoscan, koji ima dosta neznatne
prihode i gotovo posve oskudijeva oranicama, da bi se mogao od njega uzdrzavati i on
sam i njegova druzina. Recenomu knezu i banu Franji Slunjskomu neka takodjer udijeli
koji grad s nasljednim pravom. Ako se ne bi njegovo velicanstvo za dobe i milostivo
pobrinulo tako za gospodina biskupa zagrebackoga kao i za Franju Slunjskoga, neka vje-
ruje stalezima, da ce oba bana morati s izlozenih razloga i radi prevelike oskudice cast
bansku odloziti, te se iz ove bijedne krajine preseliti u druge kra-
1 j e V i n e (uterque ipsorum dominorum banorum ex causis praemissis et propter nimiam
inopiam, deposito officio banatus, ex his afflictis confiniis in alia regna sese conferre
debebunt).

Po naputku bilo je poklisarima izloziti pred kraljem jos druge tegobe i molbe. Neka
porade, da bi kralj zabranio namjestniku vrhovnoga kapitana slavonskoga Vidu Haleku,
kao i koprivni^komu kapitanu, da potonji kmetove odredjene za utvrdjivanje grada Ko-
privnice goni na radnje za svoje svrhe; neka nadalje kralj opredijeli onu svotu kraljev-
ske ratne dace, koju zagrebacki kaptol daje, za placu vojnicima i za obranu medjaSnoga

RUDOLF PROGLASEN KRALJEM. 279

grada Siska, koji je »branik (propugnaculum) ostatcima bijedne kraljevine Slavonije*. Neka
napokon izmole za Mateja Keglevica stalnu placu, da uzmogne odrzati kaSteo u TotuSevini
iia skrajnjoj granici.

Pod konac godine 1571. ili prvih dana 1572. malo da nije knez Juraj Zrinski, sin si-
getskoga junaka, narii§io mir s Turcima, koji je Maksimiiijan tako bri^no Cuvao. Juraj Zrin-
ski bio je tada kapitan u Legradu na sutoku Mure i Drave. Budi da je htjeo osvetiti smrt
kanizkoga kapitana Jurja Turija, kojega bijaSe sigetski zapovjednik AlipaSa proSioga trav-
nja iz grada izmamio, pa ga onda zajedno s cetom njegovom potukao i ubio; budi da
je bio opojen kr§canskom pobjedom kod Lepanta: poduzeo je vojnu na tursku Slavoniju.
Predobio je koprivnickoga kapitana Ivana Kellnera, pa skupiv§i tako nekih 3000 konjanika
i pjesaka provalio je Podravinom sve do Brezovice kod Drave (izmedju Virovitice i
Va§ke). Vec 21. sijecnja 1572. tuzi budimski beglerbeg Jurja Zrinskoga kralju Maksimilijanu,
kako je provalio u pozezki sandzak, spalio ili poharao deset sela, pa svekoliko ziteljstvo
njihovo zajedno s go-
vedima odveo sa so-
bom. Nekoliko dana

zatim (28. sijecnja) iz- C •/'//. -t % . \

viiestio ie kralia o toi O <^>6''^ *^"^ ' f^* '^ « ^"'^ '^"^

provali i namiestnik A J^ u^iLf-A^/ , M*4- 4 7.-^ cUum , ,

vrhovne kapitanije sla- "^ - . ' /

vonske Vid Halek, ob- A/oy^vonu • x^a^oil dtiCCus A'*** ^t'/H^vta. ,
tuzivsi Zrinskoga, da • y /f ^ 4 • '

je opusto§io na putu in ^O/r/^^f fro p^^ ^ f /^ 7* ^4' fi4 , ^' h a/A^4.U roHf^^^ur^. C^

da ce protiv Zrinskoga

prema krivnji postu- ODLOMAK IZ KRONIKE ANTUNA VRANCiCA,

.' i_| I . '^"j' sadrzaje poCetak zivotopisa Jurja UtiSeniCa.

je 1 Vidu naleku na- Izvorni rukopis u narodnom muzeju u BudimpeSti

log, da se zasuznjeni (9.)

Ijudi odpuste i ugrab-
Ijeno blago povrati;
podjedno da se po-

vede iztraga protiv kapitana i njihovih vojvoda. Kneza Zrinskoga pozvao je pak kralj preda
se u Be^, jer je ponovo pogazio njegovu zabranu, da Cetuje u turskoj zemlji.

Malo zatim sastao se je ugarski sabor u Po?.unu. Maksimilijana nije bilo, ve(5 je
onamo poslao svoje sinove Rudolfa i Ernesta, da ga zastupaju i da »obiCaje, zakone i na-
vike podanika toga slavnoga kraljevstva izuCavati zapocnu«, kako se to u kraljevskoj po-
ruci od 26. veljaCe izrijekom iztiCe. Ali pouzdanici kraljevi preuzeli su zadaciu, da torn pri-
godom potaknu sabor, da kraljevida Rudolfa proglasi za kralj a. I zaista
su staleii 2. travnja proglasili (dotiCno izabrali) prvorodjenca mu Rudolfa svojim kraljem,
§to je Maksimilijana vrlo obradovalo. U obde su stale^i i u drugim stvarima nastojali ugo-
diti kralju, kako se razabire iz saborskili Clanaka (10). koje je kralj 27. travnja K572. u
Been potvrdio. Tako su dozvolili i ratiui dacu po dva forinta od svakc porte tako za te-
ku(5u godinti, kao i za slijededu.

280 KRALJ MAKSIMILUaN (1564.— 1576.).

Drugim clankom ocitovatli su stalezi, kako su kraljevica Rudolfa proglasili svojim
kraljem, ali su podjedno podsjetili kralja Maksimilijana na svoje prije izlozene zelje, da bi
mladi kralj stolovao u Ugarskoj, okruzio se ugarskim savjetnicima, te tako privikao obav-
Ijati poslove kraljevstva. A da se to sto prije uzmogne izvesti, trebalo bi mladoga kralja
okruniti; pa s toga stalezi u trecem clanku mole Maksimilijana, da po svojoj uvidjavnosti
u sto krace vrijeme sazove krunitbeni sabor, na kojemu bi se vjencanje obavilo.

Dok su hrvatski bani i poglaviti velikasi boravili u Pozunu, stradala je Slavonija
opet od turske provale. Dne 26. travnja javlja namjestnik vrhovnoga kapitana u slavonskoj
krajini Vid Halek, da su Turci udarali ognjem na Topolovac (kod danasnjega Belovara),
zatim da su spalili Ivanic-klostar i neka mjesta oko njega. Jednako doznajemo iz sa-
borskoga zapisnika od 2. lipnja 1572. da je za prosloga ugarskoga sabora »manastir ili tvr-
dinja Ivanic, branik toga pretuznoga kraljevstva, uslijed nesrecnog slucaja (malo casu ac-
cidente) spaljen«. Bas u okolisu Ivanica bijahu Turci jos 26. kolovoza 1570. zarobili i za-
grebackoga kanonika Franju Filipovica, koji se bijase dosad vise puta proslavio na
bojnom polju, tako da su ga prozvali »D e 1 i p o p« (junacki pop). Filipovica bijahu tada
Turci odveli u suzanjstvo u Carigrad. Kroz cetiri godine nastojali su kralj Maksimilijan i
ban Draskovic, da ga oslobode suzanjstva, narocito da ga zamijene za nekog zarobljenog
Turcina Kurtagu. Medjutim je Draskovic poslije na koncu godine 1574. docuo, da se je
Filipovic dobrovoljno (sponte) odrekao krscanske vjere, te se poturcio i primio ime Meh-
med. Vec 19. veljace 1575. javio je nadvojvoda Karlo iz Beca banu Draskovicu: »Dozna-
jemo, da je odmetnik Filipovic, kojega su i Delipopom prozvali, dosao u ovu tursku krajinu,
pa da prijeti i snuje o propasti susjednim tvrdinjama. Njegov dolazak i nastojanje moglo
bi mozda biti pogibeljno Ivanicu, Sisku, Krizevcima i onim drugim mjestima, u kojima je
on prije strazu strazio i zapovijedao, te ne malo izkustva stekao«. Ban i biskup tjesio je
kralja i nadvojvodu, da od odmetnictva Filipoviceva ne ce biti velike opasnosti, kao ni
onda, kad su se Krsto Zempce (Svetacki), Ladislav More i Fran jo Bebek sa sinom poturcili.

Sabor hrvatsko-slavonski, koji se je sastao 2. lipnja 1572., najprije se je pobrinuo,
da se razvaljeni Ivanic opet podigne, pa je za to odredio radnike iz dviju sudcija zagre-
backe zupanije. Na slijedecem saboru kraljevma Hrvatske i Slavonije 10. kolovoza 1572. ra-
dilo se poglavito o izboru poklisara za krunitbeni sabor u Pozunu. Izabrani bise zagrebacki
kanonik i goricki arcidjakon Ladislav, protonotar Emerik Pethew i viceprotonotar Ivan
Petricevic; svakomu bi dozvoljeno po 160 forinti za trosak. Pokllsari trazit ce od novoga
kralja potvrdu slobostina kraljevstva kao i podmirenje svih potreboca njegovih.

Napokon se je sastao krunitbeni sabor u Pozunu, kojom bi prigodom kraljevic Ru-
dolf 25. rujna 1572. svecano okrunjen za kralja ugarsko-hrvatskoga. Krunio ga je ostro-
gonski nadbiskup Antun Vrancic u nazocnosti kralja Maksimilijana i brojnih velikasa i pie-
mica, izmedju kojih se je osobito izticao knez Juraj Zrinski svojom novom ratnom opre-
mom. Sabor je iza toga vijecao jos neko vrijeme, te je kralj Maksimilijan 15. listopada u
Pozunu potvrdio zakljucke njegove. Stalezi su mladomu kralju u ime krunitbenoga dara
dozvolili po jednu zlatnu forintu od svake porte, dok je opet kralj Maksimilijan nagra-
djivao svoje najodlicnije privrzenike. Tako je i biskupa zagrebackoga i bana Jurja Drasko-
vica imenovao nadbiskupom kolockim, sto je u ono vrijeme bila puka cast, jer
je citava biskupija bila u turskoj vlasti.

Na saboru kraljevina Hrvatske i Slavonije, koji je 7. prosinca 1572. bio na okupu u
Zagrebu, izvijestili su poklisari najprije o obavljenom krunisanju kraljevica i nadvojvode Ru-
dolfa. Iza toga cinile su se odredbe za utvrdjivanje krajiskih gradova slavonskih i hr-
vatskih, kao Ivanica, Koprivnice, Krizevaca i Hrastovice. Nadalje bise izabrani i prisjed-
nici (assessores) za banski ili osmicki sud (iudiciorum octavalium). Znacajna je odluka sa-
bora u pogledu protonotara Emerika Pethewa. Njega b'jase nedavno ostrogonski nadbi-
skup j po odstupu Bornemise ugarskim namjestnikom (locumtenens suae maiestatis in

SMRT FRANJE PRANKAPANA SLUNJSKOOA.

281

Hungaria) imenovani VranCic uzeo za svoga namjestniCkoga protonotara. Staled! zahtjevali
su sada od Pethewa, da se na jednoj ili drugoj sluzbi s mjesta zahvali, jer nijesu mogli
dopustiti, da hrvatski protonotar boravi izvan kraljevstva, a da ga zamjenjuje viceproto-
notar (cum potissimum futuris temporibus domini regnicolae viceprotonotario uti nolunt).
Na ovom posljednjem saboru nije bilo bana Franje Frankapana Slunjskoga, jer u obce
nije bio vi§e na zivotu. Mladi, tek trideset i sestgodisnji junak bijase se odluCio o2eniti,
te je izabrao za vjerenicu Jiiditu, k6er slavonskoga plemica, nekadanjega sluzbenika Nikole
Zrinskoga, i neko vrijeme sigetskoga kapitana Ladislava Kerecenja. Javljaju, da je Slunjski
zatra^io Juditu s privolom samoga cara i kralja Maksimilijana (ex caesaris consensu). Otac
njezin pribrajao se je tada najbogatijim Ijudima u Hrvatskoj i Ugarskoj. Jo§ god. 1560. bi-
ja§e od Lichtensteina za 60.000 CeSkih talira kupio grad i posjedovanje Mikulov (Nikols-
burg) u markgrofoviji Moravskoj, u kojemu je kci njegova Judita stalno prebivala. Namah

HRVATSKO PISMO KNEZA I BANA FRANJE FRANKAPANA SLUNJSKOGA.

(1567.— 1572.)
Izvornik u kr. zemaljskom arhivu u Za^rebu (10.).

poslije krunitbenoga sabora spremao se je ban Franjo Slunjski, da skupi svatove i da
podje u Mikulov na vjenCanje. No putem razbolio se je u Vara^dinu od cira iza uha. Ne-
vjesti Ijecnik razrezao mu je Cir i uStrcao u ranu §korpijunovo ulje (oleum scorpionum),
(^im mu je valjda krv otrovao. Nesrccnoniu banu natekla je glava i vrat, te nije mogao ni
disati. Napokon jc umro 2. prosinca 1572.

Svatovska druzina dovela je mrtvoga bana u Zagreb, gdje bi u stolnoj crkvi sveCano
sahranjen (solenuii pompa ac comitiua . . . tumulatur). Sestra njegova Anka, udova iza Ni-
kole Olaha Czasara. stavila mu je na grob plocu od crvenoga mramora s latinskim napisom,
u kojcm ga slavi kao nedobitna junaka.* Citavo kraljevstvo raztuiilo se je poradi smrti

*' (ir()l)iia ploCa bila je smjeStciia i/.pod klupe kaitonika ^tinca (lektora). Napis bio je ovaj:

Memoriae
spectab(ilis) ac niaKnif(ici) cKomini) Franc(isci) Zlunij de Frangep(anibus) SegiUiae) Vegliae. Mu-

282 KRALJ MAKSIMILIJAN (1564.— 1576.).

mladoga bana, kojega su zvali »macem i stitom ostataka Ilirije« (ensis et clipeus Illyrici re-
liquiarum), i koji nije poginuo slavno od maca na bojnom polju, vec kukavno od nevjesta
Ijecnika. A jos se je vise zalilo, sto je s njim izumrlo muzko koljeno slunjske loze kne-
zova Frankapana, koja je drzala i branila znamenite gradove (Gore, Slunj, Cetin, Kladuse
i Krstinju) na skrajnjoj granici prema turskoj Bosni.

Najvise se je kosnula smrt mladoga kneza i bana bas njegova druga i poocima, bi-
skupa Jurja Draskovica. On se je gorko izjadao u pismu na nadbiskupa i namjestnika
iigarskoga Antuna Vrancica dne 16. prosinca 1572. Na to je njemu Vrancic 6. sijecnja 1573.
iz Trnave ovako odgovorio: »0 smrti pak gospode Slunjskoga i Trzackoga tako nagloj,
neocekivanoj i nepripravljenoj sta da kazemo? Ta ne znamo drugo, nego da nam je s ve-
likom bolju oba opiakivati, tako odlicne, tako plemenite i tako velikih nada mladice. All
sta da tugujemo s njihovc smrti, kad smo svi smrtni, te nema nikoga od svih, koji tome
zakonu nije podvrgnut. Cijenimo vecma, da nam je kud i kamo vise to izticati i opiakivati
svima suzama, stobicbozjijossvedjer ne prestaje nas narod zati-
r a t i.« (Verum censemus, illud longe magis nobis animadvertendum et deflendum esse la-
chrimis, quod necdum cessant flagella Dei gentem nostram consummere.)

U to svanuli su jos crniji dani za izkidano kraljevstvo hrvatsko.

Sellacki pokreti u Slavoniji (1565. — 1572.); velika seljacka buna u Slavoniji i susjed-
niin slovenskim zemljama (29. sijecnja do 9. vellace 1573.); smrt Matije Gubca i parnica
protiv ostalih seljackih vodia (1573. — 1574.). Nakon grozne seljacke bune, koju bijase go-
dine 1514. u Ugarskoj pokrenuo Juraj Doza, kao i nakon ugusene bune seljacke u Kranj-
skoj god. 1515., stanje se je kmetova ne samo u tima zemljama, nego i u hrvatskom kra-
Ijevstvu znatno pogorsalo. Zakljucci ugarskoga sabora od 18. listopada 1514., kojima bi uz
ino seljackim kmetovima zabranjeno slobodno selenje s posjeda jednoga go-
spodara plemica na imanje drugoga, bise provedeni i u hrvatskom kraljevstvu, narocito u
Slavoniji. Bas tom zabranom prometnuli su se kmetovi u prave robove svoje zemaljske
gospode. Qrozno to stanje kmetova seljaka postalo je jos groznije, kad su nakon boja na
Muhackom polju i nakon pada jajacke banovine ucestale turske provale. Te ne-
snosne prilike urodile su dvojakim zlom; u jednu su ruku kmetovi jatomice bjezali iz do-
movine i zaklanjali se u susjedne austrijske zemlje; u drugu opet predavali su se Turcima
bez odpora, cim bi se potonji pojavili. Tako su bas zdvojni kmetovi najvise skrivili, da je
god. 1536. pozezka zupanija dosla u turske ruke.

Pad Pozege i citave pozezke zupanije jamacno je mnogo doprinio, te su hrvatska i
slavonska gospoda i plemici stali razmi§ljati, kako da stanje svojih kmetova ublaze. No
jos vise ih je na to prinudila nedaca Kocijanove vojske kod Osijeka i Qorjana god. 1537.
Na saboru, koji se je sastao u Krizevcima na samo Bogojavljenje 1538., dozvoljeno bi 5Ian-
kom XXI. opet selenje kmetova (traductio colonorum, quae hactenus demeritis quidem ru-
sticorum exigentibus inhibita erat, . . . omnium dominorum ac nobilium et regnicolarum uno

drussiaeque comitis, Dalm(atiae), Croa(tiae) et Sclav(oniae) bani fideliss(imi) et fortiss(imi) Anna
soror, relicta magn(ifici) Nicol(ai) Olah Czazar etc. fratri cariss(imo) posuit. Vixit an(nos) XXXVl.,
mortuus II. Decembris MDLXXII. Varasdini. (Lik banov.). Zlunia stirps cecidit Franciscus Martis
alumnus Infestus. Rasis terror eratque Qethis..

Est proavis clarus, sed dextra promptior usque

Consilioque, infert damna cruenta Scythis.

Banus erat Dalmat(iae), Sclavorum tumque Croatiae,

Praelia commisit fausta, trophea tulit.

Sed quia Pannoniae vix spes est ulla salutis,

Ni Deus accurrat, quid superesse velit?

Ergo Diis mixtus potiori parte triumphat,

Ossa tegit marmor, mens pia novit iter.

STANJE KMETOVA U SLAVONIJI.

283

voto et consensu admissa et concessa est), a daljim clancima (XXII. — XXIV.) ustanov-
Ijeno bi potanko, kako se mora postupati, kad se kmet sell Iz jednoga vlastelinstva k dru-
gomu. Jednake ili slicJne odredbe nalaze se u Clancima potonjih ugarskih sabora od godine
1547., 1548. i 1556., kao I slavonskih sabora od 1539. i 1557. Obnovljenom dozvolom selenja
kmetova od jednoga zemaljskoga gospodara k drugomu unutar kraljevstva umaljena bi bar
velika opasnost, da hrvatsko kraljevstvo budi posve opusti, budi da dobrovoljnom preda-
jom zdvojnih kmetova postane turskim paSalukom.

Ali dozvolom slobodnoga selenja ubiazena bi tek jedna velika nevolja kmetova se-
Ijaka. Ostalo je toga jo§ toliko, da su bijednici gotovo skapavaii. Nada sve zatirala ih ie
materijalna bijeda. Onim prirodom, §to im je ostao nakon nerodice, turskoga pustoSenja
ili otimacine krajiskih vojnika, morali
su namirivati najraziicitije dace: i za
drzavu (ratnu dacu) i za kraljevstvo
(dimnicu), za crkvu (desetinu), i na-
pokon za svoju zemaljsku gospodu.
Sami su poveljeni stalezi hrvatski i
slavonski gotovo u svakom saboru
2ivim rijecima prikazivali skrajnju
bijedu svojih kmetova ili podanika;
a nadbiskup ostrogonski i namjestnik
Antun VrandiC izjadao se je u pismu
na kraija Maksimilijana 23. veljace
1573. iz Pozuna ovako: »J e r kod
nas se goveda dr2e bolje i
5astnije od svoje gospode.
nego ta vrsta podanika. Kad
ih od turskoga bijesa nc
mogu zaStititi, oni ih istim
nacinom izsisavaju i u su-
zanjstvo turaju, kao i sami
T u r c i.« (Ouoniam apud nos pecora
melius et honestius habentur a suis
dominis, quam hoc genus subditorum.
Quumque miseros a tyrannide turcica
baud quaquam tueri queant, eodem
modo eosdem expilant et in servitu-
tutem redigunt, quo ipsi Turcae).

Kmetovi seljaci imali su u ne-
volji za drugove male plemi(Se, a na-

roCito plemiCe jednoselce. Ti su potonji podnosili sve terete dr^avne, zemaljske i
crkvene, jedino §to nijesu podavali daca svojoj zemaljskoj gospodi, jer su bill sami gospo-
dari na svojoj baStinjenoj zemlji. Ali nmogi su kraj turskih provala i vjeCitog ratovanja tako
osiromaSiU, da su se sami nudih za kmetove visokim plemicima ili knezovima. A koji put
su ti knezovi i sami otimali plemiCima jednoselcima imanja i slobodu. te ih pretvarali u
svoje podanike. I sama plemi(ika obCina u Turopolju oslobodila se je sile veiikaSke tck
nakon 2cstokih borba od vi§e nego pel stoijc<^a.

Ba§ to visoko plemstvo, velikaSi i knezovi bijahu sc osobito osilili u ono vrijeme.
Vec za Jagelovica skupiSe neki rodovi njihovi ogromna imanja. Jo§ se vi§e pomogoSe za
krvavih borba izmedju Ferdinanda i Ivana Zapolje, pristajuCi sad uz jednoga kraija, a sad
uz drugoga. Tako se naroCito u Slavoniji podigoSe porodice Erdeda, Keglevi(Sa, Ratkaja.

KRALJ I CAR MAKSIMILIJAN (II.).

Izvorna slika u ambra§koj zbirci umjetno-histo-
riCkoga dvorskoga muzeja u BeCu.

284 KRALJ MAKSIMILIJAN (1564.— 1576.).

Sekelja, Tahija i Alapica, a uz njih razsirise svoju vlast iz juzne Hrvatske u Slavoniju tako-
djer knezovi Zrinski. Ali i medju tima rodovima bilo je zestokih borba radi posjeda, koji su
brzo prelazili iz jednih ruku u druge. Sad bi oba protukralja jedno te isto imanje darivali
svojim privrzenicima, svaki svojemu; sad je opet jedan kralj podijelio nekomu u podpunu
svojinu neko posjedovanje, koje bijase nedavno dao drugomu budi u zalog za primljeni
zajam, budi na uzivanje za vjernii sluzbu. Sve te prilike urodile su nekim bezpravnim sta-
njem, tako te je ugarski sabor u vise navrata zakljucio, da se sve nakon boja na Muhac-
kom polju izdane darovnice za imanja imadu nistetnima proglasiti, te sva za to vrijeme
darovana imanja prvasnjim vlastnicima povratiti.

Oko god. 1543. bili su osim duhovnih imanja najveci veleposjedi medju Dravom i
Kupom Cesargrad u varazdinskoj zupaniji i Moslavina u krizevackoj. Cesargrad brojio je
856 kmetovskih dimova, a Moslavina 440. Oba su pripadala Erdedima, koji su povrh toga
drzali jos Okie (306 dimova), Jastrebarsko (282 dima) i 2elin (250 dim.) u zagrebackoj zu-
paniji. Keglevici i Sekelji drzali su po utanacenoj pogodbi imanja Kostel (300 dim.) i Kra-
pinu (180 dim.) zajednicki, tako da su zemlje, pripadajuce tima gradovima, uzivali polo-
vinom, dok su Sekelji stolovali u gradu Krapini, a Keglevici u Kostelu. Ali Keglevici su
za svoju polovicu krapinskih zemalja podigli bas nasuprot grada Krapine plemicki dvorac
Sabac, koji su poslije i utvrdili kao malu tvrdinju, pa je radi toga dolazilo i do sukoba iz-
medju njih i Sekelja. Suvise posjedovali su Keglevici jos i grad Lobor (126 dimova). Rat-
kaji drzali su Veliki Tabor sa 160 dimova, Gjulaji Trakoscan (184 dimova), Bradaci grad
Ostrc (104 dima), a Pethewi grad Belu (100 dim,). Zrinski Nikola posjedovao je Bozjako-
vinu sa 324 dima.

Najznatniji veleposjed iza Cesargrada i Moslavine bio je tada onaj, koji je pripadao
Susjedgradu. Brojio je 350 dimova, a obuhvatao je sedam sudcija (iudicatus), po
imenu Stenjevec, Stupnik, Novaki, Podgorje, Pusca, Zapresic (Zapreszechye) i Brdovec. U
starije vrijeme bio je jos prostraniji, jer mu Je pripadala Bistra i Stubica; no u sestnae-
stom stoljecu bile su Bistra i Doljna Stubica zasebne gospostije, dok je u Qornjoj Stubici
bilo nekih petnaest manjih plemickih posjeda, koje su drzali Stubicki, Qregorijanci, Petri-
cevici, Britvici, Safarici, Mihanovici, Berojevicl, Skropilovici i drugi. Svi ti mali plemicki
posjedi u Qornjoj Stubici imali su zajedno tek 104 dima, dok je imanje Doljna Stubica sama
brojila 152 dima.

Susjedgradsku gospostiju drzali su Arlandovici ili Totovci od plemena Aka gotovo
kroz dva i pol stoljeca. Posljednji muzki potomak te porodice, po imenu Ivan, zupan za-
grebacki, bijase umro god. 1440. Poslije smrti njegove nijesu Susjedgrad i Doljna Stubica
pripali kraljevskoj komori kao oSastna imanja, nego je njima obladala Ivanova kci Doro-
teja, kojoj bijase kralj Albrecht jos 28. kolovoza 1439. oba posjeda podijelio sa svima pra-
vima muzkoga nasljedstva. Kako se je Doroteja udala za Andriju Heninga Czernyna, za-
gospodovase Susjedgradom i Doljnom Stubicom receni Heningi, kojih je muzko koljeno izu-
mrlo god. 1502. Poslije su ta imanja svojatale sestre posljednjega Heninga (Katarina, Mar-
gareta i Ursula), po kojima su ih trazili i njihovi muzevi, sinovi i unuci. Rodilo se medju-
tim pitanje, da li vrijedi ovako zensko nasljedstvo, ili je kruni slobodno po starom zakonu
podijeljivati imanja, kojih su gospodari u muzkom koljenu izumrli? Iza dugih razprava i
parnicenja rijesenc bi pitanje napokon tako, da je kralj Ferdinand potvrdio godine 1559.
jednu polovicu Susjedgrada i Doljne Stubice stajerskomu plemicu Andriji Teuffenbachu,
koji bijase po majci svojoj Katarini primio ime Hening, a drugu polovicu tih imanja ugar-
skomu velika§u Andriji Batoru, koji je jednako po zenskoj lozi bio potomak Heningovaca.
Jos iste godine 1559. zalozio je Andrija Teuffenbach svoju polovicu imanja Stubice tada-
njemu banovcu i medvedgradskomu vlastelinu Ambroziju Qrcgorijancu, kojega se je sin
Stjepan poslije ozenio njegovom kcerju Martom; jednako je Teuffenbach zalozio svoju
polovicu Susjedgrada, 1 to cetvrtinu Andriji Batoru, a cetvrtinu svojoj zeni Ursuli Meknitzer.

FRAN.U) TAHI KUPIO SUS-IRDORAD I STUBICU.

285

Oodiiic ln().x umro je Andrija Teuffenbach-Hening, nc ostaviv§i za sobom muzkojca
poroda. Prezivjela jra jc zena Ursula Mekiiitzer sa cctiri kceri, koje sii bile iidate iii se
poslije poudale za susjedne plemice hrvatskc:
Kunigunda za Matu Kerecenja, Sofija za Tomu
Milica, Ana za Mihajla Konjskoga, i spome-
mita vec Marta za Stjepana Qregorijanca. Bas
otac potonjega, banovac Ambrozije, bio je
glavni savjetnik i pomocnik udovi Ursuli, nje-
zinim kcerima i zetovima.

Andrija Bator, suvlastnik Susjedgrada,
nije valjda nikad dolazio u Hrvatsku, jer je
vrsio sluzbu kraljevskoga dvorskoga sudca u
Ugarskoj. S toga je on god. 1564. sva svoja
prava na Susjedgrad i Stubicu za 50.000 fo-
rinti prodao F r a n j i T a h u, mestru kraljev-
skih konjusnika i konjanickomu kapitanii u
Kanizi. AH buduci da se je nagadjalo, da bi ta
prodaja mogia biti nepocudna udovi Ursuli
Meknitzer, njezinim kcerima, zetovima i pri-
jateljima Heningovaca, udeseno bi, da su kra-
Ijevski povjerenik Mojsija Humski i zastupnik
zagrebackoga kaptola, kanonik Stjepan od Se-
sveta, novoga gospodara protiv obicaja izne-
nada i potajno po noci, a sve bez svjedocan-
stva susjeda i suvlastnika u posjed uveli. Bas
taj posve neobicni postupak silno je uzrujao
ne samo udovu Ursulu Meknitzer, nego i svu
njezinu svojtu i prijatelje. Franju Taha progla-
sili su nametnikom, koji se je u§uljao medju
njih, pa stali prosvjedovati protiv prodaje i
protiv uvoda njegova.

Ali Franjo Tahi nije bio muf, koji bi
tako brzo uzmaknuo, ta najveci dio je svoga
vijeka probavio u krvavim borbama. K tomu
jc bio pazen na kraljevskom dvoru, a po svojoj
zeni Jeleni bio je §urjak kneza Nikole Zrin-
skoga. Po tankoj krvi bio je opet u svojti
s tadanjim banom Petrom Hrdedom. kao i
s Alapiiiima. I tako je planula nakon zaludnih
prosvjeda izmedju njega i udove UrSule ie-
stoka borba za gospodstvo u Susjedgradu.
Domala se je Citava zapadna Slavonija raz-
dvojila na dva tabora: uz Taha pristali su ne
samo ban Rrdedi i AlapiCi, nego i Keglevidi, a
uz UrSulu i njezinu svojtu (Heningovce) ba-
novac Ambroz Qregorijanec sa svojim sinom
Stjepanom, Sekeiji u Krapini, a poslije i sam
kncz Nikola Zrinski. koji se je sa svojim §urja-

kom zavadio radi posjeda Otoka u Medjumurju. Poput velikaSa razdvojilo se je i ni'^e
plemstvo na Tahijevce i Heningovce. Jedni su udarali na druge sa svojim kmetovima. a

FRANJO TAHI. '

Snimio s grobnice njegove u 2upno) crkvl

sv. Trojstva u Doljnoj Stubici prof. Qjuro

Szabo.

286 KRALJ MAKSIMILUAN (1664.— 1576.).

uza to su jedni bunili kmetove drugih. I tako su bas smutnje medju plem-
stvom bile prvi povod seljackim pokretima.

Negdje u prvoj polovici godine 1565., bas kad je Franjo Tahi ratovao s Turcima u
Ugarskoj, udova je Ursula skupila nekih 800 Ijudi, vecinom susjedgradskih i stubickih kme-
tova, pa je iz Susjedgrada protjerala porodicu Franje Taha, razgrabivsi mu citavo po-
kretno blago, vrijedno 25.000 forinti. Kad je na to ban Petar Erdedi podigao svoju cetu,
da Ursulu kazni i Taha vrati u Susjedgrad, zetovi su njezini zajedno s banovcem Ambrozi-
jem Qregorijancem skupili ponovo 3000 kmetova, te 3. srpnja 1565.. pod Susjedgradom
posve razprsili bansku vojsku, pace joj oteli i tri topa.

Radi toga nasilja bi banovac Ambroz Qregorijanec na saboru u Zagrebu 25. srpnja
skinut sa svoje casti, a protiv udove Ursule povedena bi parnica. Franjo Tahi uveden bi
na to god. 1566. ponovo u svoju polovicu Susjedgrada i Stubice, a drugu je polovicu tih
imanja preuzela kraljevska komora, dok se parnica protiv Ursule ne dovrsi. Sad je stao Tahi
nemilo progoniti sve svoje protivnike, a pogotovo zatirati kmetove, koji se bijahu protiv
njega borili. Ali ni protivnici nijesu mirovali, vec su iznosili svoje tuzbe na njega pred
kralja. Njima se je pridruzio i Stjepan Qrdak, upravitelj onoga dijela Susjedgrada i Stu-
bice, koji bijase preuzela kraljevska komora. Napokon je ugarski namjestnik povjerio ple-
micu Qasparu od Druskovca, da kao kraljevski povjerenik zajedno sa izaslanikom zagre-
backoga kaptola, kanonikom Franjom Filipovicem, saslusa svjedoke o zulumu susjedgrad-
skoga gospodara. Bilo je to prvih dana srpnja godine 1567. Povjereniku bilo je ustanoviti:
1. Da li je Tahi zaista mnoge kmetove s njihovih selista protjerao, a drugima opet vino-
grade i pokretni imetak otimao, te svoje sluzbenike ovim otetim stvarima nagradjivao?
— 2. Da li je nekadanjega Batorova podkastelana u Brdovcu, premda ga je sud progla-
sio nevinim, ipak dao zatvoriti i pogubiti? — 3. Da li je plemica Ivana Sabova, sluzbenika
udove Ursule, dao uhvatiti i najprije u Stubici zatvoriti, a zatim odanle po zimi gola i bosa
u Susjedgrad goniti, te u ledenu tamnicu baciti, gdje je od gladi i zime umro; da li je na-
dalje istomu poslije smrti dao obje noge odsjeci, te onda tek s njih gvozdene verige ski-
nuti? — 4. Da li je kraljevskoga kmeta Stjepana Vamosa prigodom sabora u Zagrebu dao
na trgu uhvatiti i bez svake krivnje zatvoriti, nakanivsi ga i ubiti, da se nije novcem iz-
kupio i da nije sama banica za nj molila? — 5. Da li je zaista veci dio soba u Susjedgradu
protiv kraljeve odredbe za sebe zapremio, a kraljevskim Ijudima (upravitelju Stjepanu
Qrdaku) samo dvije sobice ostavio? — 6. Da li je od dohodaka kraljevske (komorske) po-
lovice u Susjedgradu i Stubici zaista sto za sebe uzimao?

Caspar od Druskovca i kanonik Franjo Filipovic preslusali su 508 svjedoka. Svi su
svjedoci na izlozena pitanja izkazivali nepovoljno za Taha; pace mnogi bijedili su ga i
s takovih zuluma, za koje se nije prije ni znalo. Povjerenici sastavili su o toj svojoj iz-
trazi ogroman spis od 63^ metra duljine. Ali tom iztragom jos bi jace uzpiren pokret iz-
medju seljactva (kmetova) na tromedji Slavonije, Stajerske i Kranjske. Na prvom saboru,
sto su ga novi bani Juraj Draskovic i Franjo Frankapan Slunjski 21. rujna 1567. obdrza-
vali, vijecalo se je i o tom kmetskom pokretu. Na tuzbu nekih saborskih clanova (certo-
rum regnicolarum), »da kmetovi stanovitih velikasa i plemica, koji drze posjedovanja u
toj kraljevini Slavoniji, uzkracuju svojoj gospodi prihode i duzne sluzbe (proventus et de-
bita servitia), pace da se hrpimice (catervatim) protiv svoje zemaljske gospode bune« —
odlucili su stalezi, »da se u buduce svagdje, gdje bi se ovaki odmetnici
kmetovi zatekli, moraju s mjesta i cinom po gospodi bani ma, zupa-
nima i podzupanima kazniti« (decretum est, ubicunque locorum tales rebellan-
tes coloni quorumcunque dominorum vel nobilium de caetero reperti fuerint, tales statim
et de facto per dominos bancs et comites ac vicecomites comitatuum puniantur). Ako pak
zemaljska gospoda ne bi htjela svojim kmetovima odrzati stare slobode (in veteranis liber-
tatibus), onda se potonji smiju preseliti k drugim (gospodarima) prema javnim odred-

ILUA QREQORIC .PRIBJEQ*

287

bama i t^lancima. Cini se, da ovaj zakljucak saborski nije mnogo vrijedio, jer se na sa-
boru od 24. lipnja 1568. u Zagrebu izdaju kud i kamo ostrije odredbe. Tu se vec mnogi
velika5>i i plemici straSno tuze (terribilis querela) na bune i ustanke svojih kmetova, a sa-
bor na to obnavlja dekret kralja Vladislava od god. 1514., koji radi o kaznama za kmetove,
kad se dizu na svoju gospodu. Ako se odmetni seljaci (rebelles rustici) na zapovijed go-
spode banova ne pokore svojoj zemaljskoj gospodi, onda neka bani podignu svu gospodu
I plemice na noge, pa da kazne i pogube (ad puniendos et capite plectendos) te buntovne
seljake i ru^itelje javnoga mira. Ako se pak koji velika§i ili plemici ne bi
odazvali banskomu pozivu, ne-
ka prema dekretu pozunskomu
o d g o d i n e 1547. bani zaposjednu
njihova imanja, te od njih du2nu
svotu iznude.

Zakljucci saborski ocito pokazuju ne
samo, da se je vec god. 1568. seljacki puk
javno bunio protiv svoje gospode, nego da
je bilo takodjer velikasa i plemica, koji
nijesu htjeii bane pomagati pri gusenju ta-
kih pokreta. Nema sumnje, da su se kme-
tovi dizali poglavito protiv Franje Taha u
vladanju gradova Susjedgrada i Stubice;
ali bit ce da je bilo ustanaka i protiv ostale
gospode, kao na imanjima obudovljele ba-
nice Barbare Erdedi oko Jastrebarskoga,
Okica i Cesargrada, zatim na posjedima
Keglevica kod Sabca, Kostela i Lobora. Po
primjeru slavonskih kmetova stao se puk
buniti i po susjednoj Kranjskoj i Stajer-
skoj, to vi§e, §to jo§ uvijek nijesu bili tocno
odredjeni medja§i izmedju Slavonije i
austrijskih pokrajina. K tomu su mnogi hr-
vatski velikasi drzali imanja u tima zem-
ijama, te su kmetovi njihovi s obje stranc
Save i Sutle bili u zivom dodiru. Tako su
Qregorijanci drzali grad Mokrice u Kranj-
skoj, Franjo Tahi grad Stattenberg blizu
Slovenske Bistricc u Stajerskoj, a Sekelji
grad Ormu2 na Dravi u Stajerskoj. Obratno
su opet Stajerska i kranjska gospoda (kao
Ungnadi) bili posjednici u Slavoniji. Pa
kako su gospoda i plemici tako Slavonije

kao i Stajerske i Kranjske zajedniCki branili svoje zemlje od turskih provala, tako je i
medju njihovim podanicima postojalo neko pobratimstvo, podr2avano jo§ i pribjezima iz
hrvatskih zemalja.

Ba§ takav pribjeg hrvatski, iztaknuo se je poslije kao glavni vojvoda seljaCke bune.
Zvao se je Ilija Qregoric s nadimkom »P r i b j e g«. Starinom i rodom bio je iz kra-
jeva pokupskih, gdje no stajaSe grad Ribnik blizu kranjskoga Podbriija i Metlike. Rodjen
je oko god. 1520., te je bio kmet kneza Stjepana Frankapana Ozaljskoga. Oko god. 1553.,
kad su Turci provalili u Kranjsku, te robili po polju sv. Bartolonieja (Jerneja). zarobili su
i Qregori(ia. te su ga poveli sa sobom u suianjstvo. Ali Ilija je sredno umakao iz robstva.

NAJSTARIJI POZNATI ORB (jROFOVA
DRASKOVICA.

Po izvornoj grbovnici, koju je kralj Ferdinand 1.

dne 1. prosinca 1553. podijelio Jurju DraSko-

vi(iu, i koja se Cuva u arhivu grofova DraSko-

vi(Sa u Trako§(ianu. Na grbu se vidi orolav

(Qreif).

288 KRALJ MAKSIMILIJAN (1564.-1576.).

pa se je onda naselio u Brdovcu na kmetskom selistu, koje je spadalo pod Susjedgrad. Tu
je imao kucu i dvor, vinograd i oranice; a uz to je sluzio i za placu na hrvatskoj krajini
pod hrvatskim kapitanom Lenkovicem i kapitanom Semenicem. Qodine 1564. postao je
kmetom Franje Taha i zene mu Jelene Zrinske. Kneginja Jelena poslala ga je oko godine
1567, s druzinom na cetovanje, all on bi s drugovima na putu od Turaka zarobljen i u Cari-
grad odveden, gdje ga okovase u gvozdene verige. Nekom prigodom zadobavio se sjekire,
razsjekao okove, pa drugi put srecno umakao iz suzanjstva. Vratio se kuci bas u cas,
kad su se kmetovi susjedgradski i stubicki stall dlzatl na svoga gospodara Taha.

Uz Ursulu Meknitzer 1 njezinu svojtu stajall su na stranl kmetova takodjer neki du-
hovnlcl, kao zupnik u Brdovcu Ivan B a b i c, zatlm zupnlk Antun Knezlc iz Pusce. No
najvlse je neposredno kmetovlma pomagao Stjepan Qrdak, upravltelj komorske polovlce
u Susjedgradu 1 Stubicl, koji je neprekldno kraljevskomu dvoru dojavljivao sve Tahove
zulume. S toga je Tahl svlma sllama radio, da se Qrdaka rijesi. Napokon je Tahu uspjelo,
te je Izradlo, da je njemu ugarska komora u srpnju 1569. 1 kraljevsku polovlcu dala u za-
kup za 4500 forlntl na godlnu. Qrdak je tako Izgublo svoju sluzbu, a Tahi je postao jedinl
gospodar Susjedgrada 1 kastela u Doljnoj Stubicl, a tlm 1 jedinl zemaljski gospodln svlma
kmetovlma obiju gospostlja. Udova Ursula zajedno sa svojlm kcerlma dosla je u kolovozu
1569. pred ugarskl sabor u Pozun, pa je ondje zakllnjala (mlserablllter deprecans) staleze,
neka Izmole u kralja, da povratl njoj 1 njezlnoj djecl njezln dio Susjedgrada i Stublce, koji
je njoj mimo svako pravo oduzet. All stalezl su predlozlll, da se protlv Ursule najprlje dovrsl
parnica, sto se bljase pred cetlri godine s oruzjem oprla hrvatskomu banu. Ako je krlva.
neka se kazni; ako je pak neduzna, neka prime od kralja, sto se za pravo pronadje.

Odkad je Franjo Tahi zagospodovao citavlm Susjedgradom 1 Doljnom Stublcom,
Ijuto se je osvecivao kmetovlma, koji su dosHje bill pod vlascu komorskih upravltelja,
te bunlli podanike njegove polovice. Bljes njegov postao je jos zescl, kad ga je stala moritl
ijuta bolest od uloga, 1 kad mu je umrla zena Jelena Zrinska, ostavlvsi mu vise sinova
(Qabrijela, Stjepana, Mlhajla, Ivana) 1 vise kceri-. Sta je sve Tahi sa svojlm kmetovlma
radio godina 1570. 1 1571., potanko je poslije Illja Qregorlc izlozio pred sudom u Becu.
Mozda je stogod 1 pretjeravao; all uza sve to prikazuje Qregoricevo pricanje strasnu sliku
o zulumu susjedgradskoga vlastellna.

»Kad je Tahl«, ovako je prlcao Qregorlc, »imao staroga konja, koji nije nlsta vrlje-
dlo, predao ga je kojemu od svojih kmetova, za kojega je znao, da je Imucan. Taj ga je
morao kupiti za cljenu, koju je Tahi odredlo; ako se je otlmao, onda ga je silom prlnudio. —
Drugi put pokvarilo se Tahu 1000 vedara vlna. On ga je razdljello medju svoje podanike,
udarivsl mu cljenu po svojoj voljl. Ako mu nljesu vino platlH, oteo im je konje 1 goveda.
— Kmetovi morall su Tahovo blago o svom trosku hranitl; ako je koje govedo poglnulo,
morali su ga prema njegovoj ucjeni gotovim novcem platltl, jer nije drugo primao u za-
mjenu. — Jos su kmetovi morall hraniti i cuvati njegove lovacke pse; pa ako bi koji pas
izglnuo ill lipsao, morall su za nj datl vola. — No sve to jos bill bi kmetovi strpljivo pod-
nosill, da nije Franjo Tahi dublje zabrazdlo, te nekrscanskl i tiranski njlhove kceri i dje-
vojke obezcasclvao i oskvrnjlvao. A to je cinio osoblto po smrtl svoje zene. Poslljao bi
svoga slugu kmetovlma, da mu dodju rabotatl, pa kad koji kmet radi drugih posala svojih
ne bi mogao sam docl, vec bi poslao svoju kcer ill sluzkinju, onda bi Tahl iz svoga grada
izjasio na polje, djevojke ogledao, pa onu, koja se je njemu svldjela, po svome slugl dao
odvesti u grad, gdje se morala do gola svucl. Ako je bila pristala, dao bi ju okupati, a onda
bi svojoj pohoti ugadjao. Takovih silom oskvrnutlh djevojaka dovell su podanici c e t r-
n a e s t, kad su komesari vodlli iztragu protiv Taha. Napokon je Tahi 1 samomu Illji Qre-
goricu ugrabio sav imetak, poimence vinograd, konje 1 goveda, sto je sve vrijedilo" do
200 dukata.« I Mihajlo Qusetic tuzio se je pred sudom u Becu, da je Taha sluzio kroz osam
godina, a da mu nije dao ni prebite pare za placu.

feUNA KMETOVA SUSJEDQRADSKIH I STUBICKIH'. 2^

Nasiija Franje Taha i njegovih sinova uzbunise god. 1571. ponovo veliku Cest nje-
govih podanika. Ugarska je komora na to odredila, da se kraljevska polovica Susjedgrada
i Stubice Tahu opet oduzme, te zasebnini kraljevskim upraviteljima predade. Podjedno je
sam kralj Maksiinilijan pismoni zapovjedio scoskim sudcima, kmetovima i svima stanov-
nicima susjedgradskoga i stubickoga kotara, da se kane svake bune, vec da pokorno slu-
saju kralievske povjerenike, koje je poslao, da od Taha preuzmu komorsku polovicu tih
imanja.

Ali odpor kmetova protiv Taha bio je na koncu god. 1571. ve6 tako odiuCan, da su
sve opomene i kraljeve i hrvatskih banova ostale uzahidne. Pobunjeni kmetovi nijesu htjeli
ni cuti, da se izmire iH pogode sa svojim zernaljskim gospodarom. Dne 6. kolovoza 1572.
do^ao je sam Franjo Tahi pred kaptol zagrebacki, pa je tu u zapisnik kazivao u obiiku
tuihe ili prosvjeda sve, sto je od buntovnih kmetova prepatio. Po njegovu kazivanju za-
pocela je buna na sam Bozic 1571., kad su kmetovi u Doljnoj Stubici ubiH njegova vratara
Mihajla Horvata, dok je od njih pobirao kraljevsku ratnu dacu. Mrtvoga Horvata ostavili
su na polju lezati kroz dva dana, dok su mu psi nos i usi oglodaH, a onda su tek treci
dan dopustiU, da se iznakazeno truplo sahrani. Istoga dana ranili su i podprovisora Nikolu
Stanka, koji je takodjer ubirao kraljevsku dadu.

Kad je nadalje Tahi u ozujku i travnju 1572. po kraljevu nalogu boravio na saboru u
Pozunu, planula je obca buna susjedgradskih kmetova. Razjareni kmetovi iztjeraU su iz
Susjedgrada Tahove sinove i sluzbenike, kojom su prigodom ranih jednoga vlastelinskoga
vratara iz puske. Iza toga zauzeli su jedan mUn pod Susjedgradom kao i mitnicu u Br-
dovcu, §to je sve Tahi drzao zajedno s kraljevskom komorom. Jo§ su s alodija izpod
Susjedgrada oteli goveda i svinje Tahove, te ih po miloj volji razgrabih. Suvise su i brod
na Savi zauzeH, premjestih ga po svojoj zelji na drugo mjesto, pak stall sami prevozninu
pobirati. Napokon su navalili i na vlastelinske dvore u Brdovcu, gdje su sila vina popili i
nekoliko velikih pu§aka zaplijenili. Ovom zgodom zarobili su i dvije stare zene, koje su
Taha u bolesti dvorile 1 od podagre ga lijecile; te su zene bez ikakva suda kao vjeStice
spalili.

Sve to dogodilo se je po kazivanju Tahovu mjeseca travnja 1 svibnja 1572. Sam
Tahi zapovjedio je na to sinu (jabrljelu, da pokiisa buntovne kmetove razprSiti i opet u
Susjedgrad unici. Mladi (jabrijel skupio je oko sebc vise gospode i prijatelja, zatim neSto
sluzbenika svojih, te je 7. lipnja 1572. pokuSao prodrijeti u Susjedgrad. Kako su sve ceste
i putove do grada s lijeve strane Save drzali kmetovi u svojim rukama, poku§ao je Qa-
brijel primaknuti se gradu s desne strane obale Save, od Stupnika i Novaka. No kad se
je prikuCio brodu na Savi, dodekali su ga seljaci s vikom i pogrdama. Mladi Qabrijel sko-
dio je na to s konjem u Savu, da ju prepliva, te se gradu prikuCi. Ali seljaci podigoSe urne-
besnu viku, tako da se je njegov konj usred rijeke poplaSio, te gospodara sa sebe zbacio,
koji bi se bio utopio, da ga nije Bog i jedan sluga njegov spasio. Ali tom zgodom poginuo
je njegov oruzonoSa (armiger) Andrija Nemec zajedno s najboljim oklopom, kacigom i §ti-
tom, Sto je sve u rijeci potonulo. Napokon bi Qabrijel Tahi suzbijen, te su ga onda bijesni
seljaci progonili sve do posjeda Alapideva u Turopolju. Na putu oteli su mu silom dva
konja, vrijedna 100 forinti.

Bijesni seljaci, — tako tu2i Franjo Tahi dalje, — udarili su iza toga na kaSteo u
Doljnoj Stubici, u kojcm je boravio drug! sin njegov Stjepan sa tri svoje sestre, jo§ dje-
vojke. U kaStelu bio je i upravitelj kraljcvske (komorske) polovicc, po imenu Ivan BakSaj.
Zgodilo se to ba§ 21. lipnja 1572. Buntovni kmetovi nijesu marili ni za opomene kra-
ljeve, kao ni za opomene biskupa i bana Jurja DraSkoviCa, ve6 su stall udarati na ka§teo,
kojom su prigodom iz puSke nesmlljeno ubili jednoga njegova konjuSnika. Napokon su Stje-
pana Taha i sestre njegove gladom prlnudili, da izadju iz kaStela i da se drugamo sklone.
Seljaci navalili su zatim na gospoStijski vrt. pogazili sve soCivice, te posjekli loze i rufe n
K 1 a i c. Hrv. povj. III. (5.) 19

290 KRAU MAKSIMILIJAN (1564.— 1576.).

ruzicnjaku. Poslije toga navalili su kod Brezovice na javnom drumu poput razbojnika na
Uskoke, te su jednoga ubili i cetvoricu zarobili, koje su onda zasuznjene drzali, dok im se
je svidjelo. Suvise su razgrabili sve konje Tahijevih sinova i sluzbenika, te ih jos i sada
kod sebe drze. Za sva ta nasilja cini Franjo Tahi odgovornim oba kraljevska (komorska)
upravitelja: Mihajla literata Herbinovica u Susjedgradu i Ivana Baksaja u Stubici.

Iz tuzbe ili prosvjeda Franje Taha razabiremo, da je odpor kmetova protiv njega
trajao vec od Bozica 1571. kroz sedam mjeseci. Za to su se vrijeme pobunjeni seljaci i
drugim nacinom borili protiv svoga zemaljskoga gospodara. U drugoj polovici travnja, oko
blagdana sv. Jurja, skupili su se vodje seljaka u Brdovcu kod zupnika Ivana Babica, koji
im je sastavio tuzbu na kralja. Tuzbu ponijeli su u Bee odaslanici seljacki, iz svake sud-
cije ili obcine po jedan, kojemu je citava obcina platila putni trosak. Medju poslanicima
spominju se izrijekom Ivan Svrac iz Pusce i Matija Bistric iz Trstenika na Sutli. Malo za-
tim sastao se je sabor kraljevina Hrvatske i Slavonije 6. lipnja u Zagrebu. Qospoda i ple-
mici, skupljeni na torn saboru slutili su opasnost seljackoga pokreta; ali buduci da su
sudili, da se protiv pobunjenih kmetova bez izricite zapovijedi kraljeve nista preduzeti ne
moze (item quia rebellio colonorum Szomszedvarensium et Ztubicensium sine expresso
mandato caesareae maiestatis sedari non potest), izabrali su takodjer dva poslanika kra-
Ijevstva, po imenu Simuna Keglevica i Ivana Berzeja, kojima su odredili putni trosak od
150 talira, da ponesu kralju pismo, u kojem su izlozili sve prilike i trazili, da se smutnje
izmedju Taha i njegovih podanika jednom vec dokrajce. Ali ni seljaci nijesu mirovali, vec
su namah na Ivanje (24. lipnja) poslali pred kralja d r u g o svoje poslanstvo, u kojem je
opet bio spomenuti vec Matija Bistric.

Ne zna se, sta su poslanstva plemicka i kmetovska pred kraljem izvrsila. Ocito se
je na kraljevskom dvoru nastojalo, da se citav spor mirnim putem rijesi. Ba§ to krzmanje
bijase Franju Taha sklonilo, da je 6. kolovoza 1572. predao pred zagrebackim kaptolom
svoju tuzbu ili prosvjed protiv zuluma svojih kmetova. Jamacno je on tu pismenu tuzbu
donio i pred hrvatski sabor, koji se je namah zatim sastao u Zagrebu, i na koji bijahu ta-
kodjer stigli kraljevski komisari, kojima bijase povjerena zadaca, da mirnim na-
Cinom nastoje seljacki pokret smiriti (componi et sedari). Ali kmetovi nijesu htjeli n i
cuti, da se ikad vise povrate podvlastTahovu. Sada je Franjo Tahi od-
lucno od staleza i redova na saboru zahtijevao, neka se njemu samome prepusti, da svoje
nepokorne podanike kazni i na posluh prinudi. Ali protiv toga zahtjeva podigao se je
mladi Stjepan Qregorijanec, te je u ime svoje punice Ursule Meknitzer i njezinih kceri
trazio, da se najprije izluce kmetovi Heningovaca, a onda tek neka Franjo Tahi progoni i
kazni preostale svoje kmetove radi bune i pocinjenih zlocina (pro rebellione et delictis).
Stalezi medjutim nijesu prihvatili ni jedno ni drugo, vec. su poklisarima, koje bijahu iza-
brali za krunitbeni sabor u Pozunu, dali naputak, neka porade kod kralja i kod ugarskih
staleza, »da buntovni kmetovi, koji su se ogrijesili ne samo o Franju Taha, nego i o nje-
govo velicanstvo, ne izbjegnu zasluzenoj kazni« (ut praefati coloni rebelles, qui non tan-
tum contra ipsum dominum Thahy, sed etiam contra suam maiestatem et libertatem to-
tius regni deliquerunt, meritam punitionem ne evadant). Bas posredovanjem hrvatskih po-
klisara obratio se je i ugarski sabor 5. listopada 1572. na kralja s ovom molbom: »NadaIje
je carsko velicanstvo milostivo spomenulo, da su se kmetovi gospodina Franje Taha, spa-
dajuci pod grad Susjed i kasteo Stubicu, nedavno odmetnuli, kasteo (Stubicu) prevarom
zauzeli, te djecu gospodina Taha odanle izbacili, a takodjer i grad (Susjed) kroz nekoliko
mjeseci tako opasali, da nije nikomu bilo slobodno u nj unici ni iz njega izaci. Buduci da
ta stvar podaje vrlo zao primjer, a tako se isto protivi dekretima i plemickoj slobodi sta-
leza i redova kraljevstva ugarskoga, to su st ovi priklonili zahtjevu brace svoje drzav-
Ijana Hrvatske i Slavonije kao i samoga gospodina Taha, pak pokorno mole njegovo po-
sveoeno carsko i kraljevsko velicanstvo, da se to seljacima ne ostavi neosveceno, nego

MATIJA QUBEC. IVAN PASANEC I IVAN MOGAlC. 29l

Ma milostivo dopusti re(3enomu Kospodinii Tahu, da svoje kmetove radi te pobune po bbi-
caju i pravu kraljevine Ungarije, nakon prije obavljena suda i po dobrim i zakonu vjeStim
inuzevima izreceiioj osudi, prema zasluzi smije kazniti; podjedno da mu se milostivo
povrati obveznica (litteras obligatorias), koju biia§e izdao, da ih ne ce
ni malo kazniti, a koju su komisariposlalicarskomuveliCanstvu.
U posiu pak recenoga grada (Susjeda) i ka§tela (Stubice) izmedju recenoga gospodina
I'aha i gospodje udove Andrije Heninga i njezinih zetova neka ili odredi reviziju parnice
(iuris summariam revisionem) ili upotrebi takav nacin, da se dalje ne goji medju njima
zestoka mrznja i Ijuto neprijateljstvo*. Krai] je namah 10. listopada odgovorio, da ie o
tuzbama Franje Taha na kmetove vec s ugarskim savjetnicima vijecao, pa da ce uciniti,
sto je pravedno i pravo (se iustitiae et aequitati non defuturum). Jednako ce se pobri-
niiti, da sc smire opreke izmedju Taha i udove Heningove.

Dok su stalezi tako hrvatsko-slavonski kao i ugarski zahtijevali od kralja, da se si-
lom svlada pokret podanika susjedgradskih i stubickih, nijesu ni kmetovi stajali skrStenih
ruku. U jednu su ruku nastojali da pred kraljem opravdaju svoje dosadanje postupanje,
a u drugu ruku stali su se pripravljati na osudni odpor, ako bi ih kraij prepustio osveti
plemickoj. Da poluce prvo, poslali su i oni svoje t r e c e poslanstvo pred kralja u Pozun.
Ne zna se medjutim, tko je to poslanstvo vodio, i da li je ono sto na kraljevskom dvoru
izradilo.

Kao da nijesu mnogo od poslanstva izcekivali, stali su se kmetovi u posljednjoj ce-
tvrti 1572. organizirati. Sastavili su izmedju sebe neku vladu od tri lica, sve samih stu-
bickih kmetova. Glava vlade bio je M a t i j a Q u b e c, kojega su seljaci prozvali b e g o m.
Uza nj bili su Ivan Pasanec, kojega potomci jo§ i danas 2ive u Pasanskoj gori kod
Qornje Stubice, zatim Ivan Mogaic. I danas jo§ stoji u Qornjoj Stubici kod zupne
crkve stara lipa, gdje su se ta tri glavara s ostalim kolovodjama sastajali, naloge izdavali
i sud sudili.

Uz vladu trebalo je urediti i vojsku. Vrhovnim kapitanom ili vojvodom proglasili su
Iliju Oregorica, a uza nj izabrali su jo§ jedanaest kapitana: iz svake sudSije susjed-
gradske gospoStije po jednoga ih dva. Tako se spominju kao kapitani Mihajlo Qu§e-
tic i Petar Sajnovic iz Brdovca, Ivan Turkoviciz ZapreSica, § a n t a 1 i c i M a-
t i j a M i 1 i c e V i c iz Pu§ce, Qjurko Sorko i Ivan Strelac iz Podgorja, Ivan
Karlovan iz Stenjevca, Juraj KovaC iz Novaka i F r a t r i c iz Stupnika. Napokon
jo§ i Matija Fistric (Bistric) iz Trstenika na Sutli. Ilija Qregoric se je poslije branio,
da nije dobre volje pristao uz buntovnike, ve6 da su Qubec, Pasanec i FiStrid sa petdeset
kmetova iz Stubice doSli u Brdovec, ulovili ga u njegovu skroviStu i svezali, pa ga onda
prisilili, da prisegom pristupi u njihovo kolo. Uz spomenute vojvode ili kapitane izticali su
se poslije jo§ i drugi kmetovi, kao Ivan SvraC iz PuSce, Grgur Drivodilid iz
Brdovca, Mikulica Kupiniii iz Susjeda, Mikula Bartolici i Andre VIa§i6 iz
Brdovca. Tko je god pristao uz pobunjene kmetove, okitio si je klobuk zimzeleiiom,
kao znakom, da je Clan »mu2ke punte*.

Vodje su nastojali, da se »mu2ka punta« razSiri i dalje od Susjedgrada i Stubice, i
to najprije po veleposjedima obudovljele banice Barbare Erdedi, rodjene Alapici, koja je dr-
2ala Okie i Jastrebarsko izmedju Save i Kupe, pa onda Ccsargrad na Sutli. Trebalo je nadalje
predobiti kmetove Mate Keglevi(ia i braCe njegove po Zagorju, naroCito oko Sabca kod
Krapine, oko Lobora i Kostela, pa onda podanike Ratkajeve oko Velikoga i Maloga Ta-
bora. Za »mu2ku puntu« radilo se predobiti i seljaCtvo ju^.ne Stajerske u nekadanjim obla-
stima celjskih knezova izmedju Save, Savine i Sutic, a naroCito podanike gradova uza
Sutlu, kao Sto su KunSperg, Bizelj i PiSece. PaCe i po Kranjskoj zajedno s Istrom §irio se
je seljaCki savez. a osobito se je nastojalo predobiti Uskokc u ^umberku. Tu je posredo-

19*

KRALJ MAKSIMILIJAN (1564.— 1576.).

vao' uskok Marko Nozina, kum vrhovnoga kapitana Ilije Qregorica, koji je poruke i
pisma nosio svojim drugovima u Zumberak.

Znacajno je, kako su buntovni kmetovi privrzenike medju seljacima skupljali. Manje
cete obilazile su nocu seoske krcme susjednih mjesta, pa bi ondje seljake u svoje kolo po-
zivali. Tko se ne bi drage volje pridruzio, njega bi konopom svezali, te ga tako prinudili,
da im se zakune. Pricalo se pace, da su davali neko pice iz zemljanog pehara, kojim bi
se Ijudi tako razigrali, da su odusevljeno savezu pristupali. Koji put pozivali su citave ob-
cine i sela, da se pridruze, poslavsi im u to ime kokotovo pero. Ako se selo nije na-
mah dalo skloniti, provalila bi u nj veca ceta, te bi kmetove prinudila, da od svake ku^e
obecaju po jednoga momka.

Ovim i drugim nacinom siriia se je svedjer »muzka punta« na medjama Slavonije,
Stajerske i Kranjske. U to su dva dogadjaia doprinijela, da je najednom sred cice zime
planula obca seljacka buna. Najprijc se je svrsila koncem godine 1572. kaznena
parnica protiv udove Ursule Meknitzer i njezinih zetova. Heningovci dobise opet svoju
polovicu Susjedgrada i Stubice, te bise u svoj posjed uvedeni. Sada promijenise i svoj po-
stupak prema kmetovima. Dok su ih prije podticali protiv Taha, stadose ih sada miriti,
pace im prijetiti, ako se ne pokore. Stjepan Gregorijanec narocito prepao se je seljackoga
pokreta, koji je dosad sam izravno i neizraviio podpirivao. Iz grada Mokrica u Kranjskoj
poslao je svoga kmeta Ivana Svraca Iliji Gregoricu i Mihajlu Quseticu, pozvavsi ih »kao
neprijatelje rimskoga cara i citavoga krscanstva«, da se za dobe obrate, jer ce ih inace
zive peci, ako ih uhvati. S tolike nevjere bill su kmetovi tako ogorceni, da su glasnika
Svraca htjeli objesiti. Jedva se je namoiio, da su ga postedjeli.

Malo zatim, nekako na pocetku godine 1573. stigli su kraljevski komesari, da po kra-
Ijevu nalogu pokusaju Franju Taha izravno nagoditi s njegovim kmetovima. Na celu ko-
mesara bio je vesprimski biskup Stjepan od Bijele Stijene (Fejerkovy). Po kra-
Ijevskoj instrukciji bilo je komesarima poci u Susjedgrad, pa ondje samima bez icije pomoci
miriti odmetnc kmetove s njihovim gospodarom. Ali komesari toga ne ucinise, mozda zato,
sto su smatrali, da je vec minulo vrijeme za svako pogadjanje i mirenje. A mozda su ih
odvracala i gospoda, koja su se vec spremala na odmazdu.

Biskup i ban Juraj Draskovic bijase od godinu dana natrag vise puta izvijestio kralja
MaksimiHjana o pokretu kmetova susjedgradskih i stubickih. Predvidjajuci, da ce se od njega
roditi vehka buna tvrdio je podjedno, da se pokret ne moze blagim mirenjem kraljevskih
komesara utisati (per commissariorum piacidam tractationem nihil effici posse, satis mani-
feste afrirmavi). Ali kako'je kralj bio citavu stvar primio u svoje ruke, smatrao je ban za
nedopusteno, da se dalje paca u taj posao bez narocitog poziva kraljeva. Sada se je me-
djutim seljacki pokret prometnuo u otvorenu bunu, koja je sve dalje mah otimala, te se je
ban zivo zabrinuo, to jace, sto mu je bas u to osudno vrijeme umro drug u baniji, mladi
knez Franjo Frankapan Slunjski, a namah za njim i dosadanji banovac Ivan Forcic od Bu-
tine vasi. Draskovic bijase dodu§e namah obavijestio kralja o smrti svoga druga, te pod-
jedno zamolio, da mu imenuje nasljednika; ali kralj nije mogao s mjesta popuniti izpraz-
njeno mjesto, pa je s toga jos 16. prosinca 1572. zapovjedio dosadanjim cetama pokojnoga
Slunjskoga, da se pokoravaju prezivjelomu banu. Podjedno je kralj 4. sijecnja 1573. po-
vjerio Draskovicu, da do dalje odredbe sam kao jedini ban vrsi poslove kraljevstva.

Juraj Draskovic sazvao je na to sabor kraljevina Hrvatske i Slavonije za 18. sijecnja
1573. u Zagreb, i da se stalezima kao jedini ban prikaze, i da se s njima u ono osudno
doba posavjetuje. Stalezi primise Draskovica po nalogu kraljevu za bana »s punom vlasti«
(cum plena authoritate), na sto je potonji izjavio, da radi stanovitih potezkoca (ex certis
difficultatibus) ne moze u taj cas imenovati banovca. Na saboru nasli su se Franjo Tahi,
a i Stjepan Gregorijanec sa svojim mladjim polubratom Baltazarom. Osobito se je izticao
Tahi. On je trazio od staleza, neka pi§u za nj preporucno pismo na nadvojvodu Karla, da

SABOR HRVATSKO-SLAVONSKI 18. SUECNJA 1573. 29?

mu povrati njegov grad Stattenberg u Stajerskoj; a onda je ulofio prosvjed, §to su kra-
Ijevski komesari uveli udovu Ursulu i Stjepana Qregorijanca u posjed njihove polovinc
Susjedgrada i Stubice. Saboru su pribivali kraljevski komesari, na celu im vesprimski bi-
skup, pa tako se sve protiv kraljevske odredbe iznijelo pitanje, kako da se »niuzka punta«
smiri. Po zeiji staleza pozvali su komesari susjedgradske kmetove pred sabor. Ali ovi od-
govorili su pismom, da su svoje tuzbe vec prije kralju podnijeli, da se o njima iztrafi-
valo i istinitost njihova utvrdila, pa ipak da nijesu jos pravice dobili. Oni nikako ne ce vi§e
Taha ni potomaka njegovih za gospodare; ali ce se pokoriti i slu2iti kralja i svakoga dru-
goga, koga im njegovo velicanstvo odredi. Na to pismo stao je Tahi rogoboriti i prosvje-
dovati, a sabrani su plemici i velikaSi, ne zna se po dijem prediogu, izrekli osudu.

- a Jh a . _ ,

, frj*i( .. ^xMi, tt iM/i, fj^iti ^{rbfi cCiSc^. O^imt mttSextnmti. MaiTKf-cm m/nuCta Qyitm i^iwrycaw t^ <^ /Jt ,

. 'J:mii fAtrw^, J/f:tp me£ rmntut : rCerun mm:m curm -fuiili niSh^J(Mrm{cljhrijU3rJ&&^ t^lec to
AnxtHiCcfc (Xun.nc : et^nc iiRi netifro :{tmiKclmmi. Qmf0Jlta£ vrg, et vuh%n sinaniM wmttr
:~mrmMmi!^ft marx&nu}^ vt Irrtmx. £fr.tt Ou'Mflymi ccmmisertms, piff^tma yArtoithUfp^-^f"**^ tudne. ,
;f :'.7 n vs.Ku: ntitrt nflminem^'i m-Anxtrit, ctcUrt, emiUuc^lifm rnede tt rrir)t,mt» iwSwJ Jw T-i^^

tw»»-»vj

PISMO KRALJA MAKSIMILIJANA,

izdano u BeCu 16. prosinca 1572., kojim zapoviieda kapitanima i vojnicima preminuloga bana Franje
Frankapana Siunjskoga, da se odsad pokoravaju Jurju Dra§kovi(Su. Izvornik u nadbiskupskom ar-

hivu u Zagrebu. Snimio prof. Qjuro Szabo (11.). .«_»

kojomsuseljakeproglasiliveleizdajnicima, te ih sve zajedno
proskribovali (regnicolae . . . tulerunt sententiam, qua rusticos condemnarunt in
nota perpetuae infidelitatis, et simul omnes proscripserunt).

Vijest o osudi saborskoj potresla je seljaCtvo (consternati rustici) na tromedji Slavo-
iiije, Stajerske i Kranjske tako, da se je s mjesta podiglo, te pograbilo za orufje. F^an Juraj
Dra§kovi(i pregnuo je svom snagom, da u posijednji 6as zaprijeCi prolijevanjc krvi. Ves-
primskoga biskupa poslao je brzo u Bee po daije naputke; u isti je mah Siljao duhovnike
i svjetovnjake k pobunjenim kmetovima, da ih opominju, neka odlo?.e oru^je. Obe(^vao Je
ban kmetovima. da ce za njih posredovati kod njihove zemaljske gospode. da ih mimo
pravo i pravednost preko nijere ne izrabljuju (ne super modum praeter ius et aequum
gravarentur); ban (Se nadalje moliti velidanstvo kralja, neka ne dopusti gospodi

294 KRALJ MAKSIMILIJAN (1564.— 1576.).

svoje podanike tako slobodno tlaciti. A da mu kmetovi vjeruju, zadao je
ban seljacima vjeru i slobodno pismo (data fide et salvo conductu), da smiju slobodno
k njemu dolaziti i od njega odilaziti, dok ce s njime ugovarati. All sva naprezanja banova
bila su zaludna: seljacka se je buna sve dalje sirila, a bijes seljacki preotimao je sve vise
maha.

Pobunjeni kmetovi odkazase posluh ne samo Franji Tahu, nego u obce svoj go-
spodi i plemicima. Pokoravat cese samo kralju Maksimilijanu i
bratu mu, nadvojvodi Karlu. Cim svu gospodu i plemice smrve,
osnovat ce u Zagrebu carsku (kraljevsku)vladu. Daceiporezepo-
birat ce sami, a tako isto branit ce sami i krajinu, za koju su se go-
spoda slabo brinula. Vrhovni kapitan Ilija Qregoric sastavio je i ratnu osnovu. Po
njoj imali su seljaci, okupljeni oko Qubca i Pasanca, ostati u okolisu Stubice kao glavna
vojska, koja ce stititi kretanje ostalih ceta, a i domovinu braniti, ako bi Turci provalili.
Sam Qregoric vodit ce cete, koje se bijahu skupile izmedju Cesargrada na Sutli i Zaboka.
S tima cetama podici ce na noge jugoiztocnu Stajersku izmedju Sutle, Save i Savine. Preko
Bizelja i Piseca prodrijet ce do Brezaca, gdje ce seljake podici i gospostiju zauzeti. Iz
Brezaca poslat ce jedan dio vojske na Krsko; ta ce vojska osvojiti Krsko, pa ce onda
dolinom Krke provaliti do Kostanjevice i Novoga mjesta, zatim preko Zumberka krenuti
prema Jastrebarskom, Okicu i Samoboru, gdje ce se sjediniti s ustavsim kmetovima udove
Erdedijeve. Sam pak Qregoric udarit ce uza Savu kraj Sevnice do utoka Savine u Savil, a
onda ce dolinom Savine preko Laskoga trga doprijeti do Celja.* Tu iz Celja poslat ce jedan
odio na jug preko Ljubljane sve do mora i Istre; taj ce zauzeti sve klance, ukinuti carine i
otvoriti tako putove slobodnoj trgovini. Sam pak Qregoric poci ce iz Celja u Rogatac, pa
ce se dolinom Sutle vratiti k Cesargradu i Kunspergu. Napokon ce i on kao i kmetovi iz
Jastrebarskoga sjediniti se s Matijom Qubcem, pa ce onda svi zajedno navaliti na Zagreb.

Obca buna seljacka zapocela je u cetvrtak 29. sijecnja 1573. Krvavo kolo zaigrali su
kmetovi Cesargrada, koji su taj grad osvojili, lumbarde i puske u njemu razgrabili, te
dvorskomu glavu odrubili. Njima su se pridruziii namah slovenski seljaci juzne Stajerske,
narocito podanici gradova Bizelja i Piseca, kojima su stall na celo Krsto Pustak iz Bizelja,
Filip Viceric i Petar 2upan. Najvise se je te bune prepao Stjepan Qregorijanec, koji je ne-
davno sam kmetove protiv Taha podjarivao. Vec 1. veljace javlja Stjepan Qregorijanec iz
svoga grada Mokrica u Kranjskoj kapitanu zumberackih uskoka Jostu Josipu Thurnu,
kako se pobunjeni seljaci spremaju udariti na Brezce i Krsko; tuzi se na hrvatskoga bana
i na hrvatsku gospodu, sto jos nijesu nista protiv buntovnika preduzeli, pa moli Thurna,
da dodje sa 400 — 500 Uskoka u pomoc. I ban Draskovic pise 1. veljace kralju Maksimili-
janu, kako su se po primjeru susjedgradskih podanika podigli kmetovi i d r u g e g o-
s p o d e (etiam aliorum dominorum) pa da se je bojati sveobcega seljackoga ustanka,
kako je onaj bio pod Jurjem Dozom. To bi bilo opasnije nego sto su Turci, jer seljaci
ovih krajeva jesu krsni (robusti), ratoborni, oruzani, izvjezbani na krajini i hrabri, a
k tomu imade ih tolika sila, da je prema njima posve malo baruna i plemica u kraljev-
stvu. Seljaci kud i kamo brojem nadmasuju svoju gospodu, koja bi imala njihov bijes svla-
dati. S toga mogu seljaci lako naci sebi put, da se sporazume s Turcima; pa nema
sumnje, da ce oni, kako su zdvojni i bijesni, to i uciniti. Vesprimski biskup obavijestit ce
njegovo velicanstvo o svemu jos obilatije. Ban se napokon boji, da ce prije, nego sto od
njegovog velicanstva pomoc primi, »velike stete i nevolje i ovo kraljevstvo
(Slavonije) i susjedne pokrajine pretrpjeti«.

Velika opasnost od seljacke bune nagnala je ipak bana Jurja Draskovica, da i bez
posebnih kraljevskih naloga udesi sve, da pokret sto prije svlada. Kako nije imao druga

* Mozda je Qregoric smijerao prodrijeti do grada Stattenberga kod Slovenske Bistrice, pa
se zdruziti s tamosnjim kmetovima, koji se bijahu jos 1571. podigli protiv Taha i njegovih sinova.

sveobca seljacka buna.

295

svjetovnjaka u banstvu, a ni banovca, bilo hi Simunu Keglevicu, kao vrhovnomu kapi-
tanu kraljevstva podici kraljevsku cetu i zernaljsku vojsku, pa udariti na proskribovane
seljake. Ali Simuna Keglevica bijahu vec njegovi vlastiti kmetovi zatvorili u njegovu
gradu Loboru, pa nije mogao nikud nikamo. S toga imenova ban GaSpara Alapica
svoiim namjestnikom (locumtenens meus), te mu zapovjedi, da se sa svojom cetom i sa
cetama svoje sestre (udovice Erdedijeve), kao 1 sa plemicima iz Turopolja najprije obori
na pobunjene kmetove oko Jastrebarskoga i Okica, gdje su bili vodje ustanka Matko
Turkic i Jure FranCid.

Qlasi o sveobcoj seljackoj buni prenerazili su takodjer gospodu u Kranjskoj i Stajer-
skoj, te su oblasti obiiu pokrajina pohitale da ustanak u zametku ugu§e. Zemaljski kapi-
tani obiju pokrajina, stalezi i razni zapovjednici u pogranicnim mjestima pojagmili su se.
da se §to prije dovoljno vojske okupi. Sam nadvojvoda Karlo preselio se jc iz Qradca u

P0ZORl5TE5EL7 .,• t f x X X Helenae Zrmi marmore tumba tegit.

Consilio foelix prosperitate potens

Omnibus ex voto conclusis, tempore vitae Quarta die mensis Augusti

Rebus conclusit mors inimica diem. Anno MDLXXlll.

Prigodom kanonioke vizite god. 1622. posjetio je tadanji kanonik i arcidjakon Benko Vinkovic
crkvu sv. Trojstva u Doljnojl Stubici, gdje je vidio i grobnicu Franje Taha. Vinkovic pise: »Ecclesia
haec atcunque sarta, utcunque tecta, consecrata quidem est, ast propter sepulturam haere-
tici Francisci Tahj prophanata, et ob alios etiam eiusdem actus per praedicantes illius
qui in eo tempore praedicti haeretici Francisci Tahj dicuntur concionari. An autem post praemissam
prophanationem sit reconciliata, nemo ex quaesitis scivit certo referre . . .« Franjo Tahi bio je dakle
novovjerac (protestant), te su za njegova vremena protestantski propovjednici (praedicantes) u
crkvi sv. Trojstva propovijedali. Poradi toga i radi njegova groba smatrala se je recena crkva jos
god. 1622. oskvrnutom.

BORBE S TURCIMA GOD. 1573.

301

uniStenih (totaliter devastati) 25. U gospoStiji Susjedgrada nabrojili su osiromaSenih, poha-
ranih i spaljenih dirnova 87.

Znacajno je, kako je savremeni Antun Vramec posve kratko i suhoparno u svojoj
kronici zapisao dogadjaje seljacke bune. On pi§e: »1573. Kmeti na Slovenieh vstali i zdig-
nuli su se proti svoje gospode i plemenitim Ijudem, kotere poseko§e, obesiSe, pomoriSe i
ostale na pokornost dopelase«.

Borbe s Turcima god. 1573. i 1574.; Juraj Dra^kovi^ dobiva za druga Gaspara Aia-
pl<5a (19. prosinca 1574.). Kralj Maksiniitijan povjerava Ugarsku I Hrvatsku bratu Karlu
(6. veija^e 1575.): sin njegov Rudolf okrunjen C^e^kim kraljem (22. rujna 1575.) i njemaC-
kim (1. studenoga 1575.); Maksimilijan zaludo se trudi, da ste^e poljsko prijestolje. Po-
novna turska ^etovanja u Hrvatskoj god. 1575.; poraz i smrt Herbaria Auersperga kod Bu-
da^koga (22. rujna 1575.): pad Buzima (lipnja 1576.) i Cazina (16. srpnja 1576.). Smrt cara i
kraija Maksimilijana (12. listopada 1576.). Piemda kmetovi nijesu trazili saveza i pomoci
u Turaka, kako su se gospoda i plemici bojali, ipak je seljacka buna ohrabrila Turke na
ceSce i ze§ce provale u zemlje kraljevstva hrvatskoga. Bosanski beglerbeg FerhatpaSa
uperio je najprije svoje navale na gradove
i oblasti pokojnoga bana Franje Franka-
pana Slunjskoga (gornja i dolnja Kladusa,
Krstinja, Cetin, Slunj i Kremen), koje su
ostale bez obrane, i za koje su se otimali
blizi i dalji rodjaci posljednjega kneza
Slunjskoga; a onda je stao udarati na gra-
dove i kastele lirastovicke kapitanije (Hra-
stovica, Blinja, Vinodol, Bojna, Gore, Ajtic,
Mazin, Gradac, Greda), koji su pretezno
pripadali zagrebaCkomu biskupu i kaptolu.
pa su tako bili prepusteni poglavito njiho-
voj obrani.

Vec 1. veljaSe 1573. upozorio je ban i
biskup Juraj Draskovic kraija Maksimili-
jana, kako bi trebalo uciniti ne§ta za sluz-
benike pokojnoga Franje Slunjskoga, da
ostanu na posjedima, koje im bijaSe knez
podijelio oko svojih gradova na skrajnjoj

krajini. Ako kralj ne osigura te gradove, to 6e reCeni sluzbenici kolebati, da ondje dalje ostanu.
pa ne 6e vi§e u onoj krajini ratovati, §to bi bilo na propast onih strana. Slu?,benici mole od kra-
ija i placu, jer inaCe u onoj opustjeloj krajini ne mogu 2ivjeti. Dne 15. veljaCe obnavlja ban i
biskup svoju opomenu glede lo§e obskrbljenih gradova kneza Slunjskoga, pa dodaje: »Bo-
sanski (turski) vojnici, koji strafe na (turskoj) krajini, jesu kod ku(ie, pa je njih 3000 pje^ka
i konjanika ovih dana krenulo protiv nas. Ali angjeo Bo2ji obranio nas je od njihovih na-
vala tako. da su se bez ikoje Stete na§e povratili, pade pobjegli, premda ih nitko nije pro-
gonio. Pa ipak su mogli krajiSkim mjestima nanijeti znamenit poraz radi odsutnosti ban-
skih Ceta, koje su bile u onaj mah zabavljene suzbijanjem seljaCkoga bijesa.«

Prvih mjeseci 1573. nije ipak bilo vedili okrSaja na krajinama, jer je jo5 uvijek trajao
tursko-mletaCki rat, te je bosanski beglerbeg bio poSao s redovnom vojskom u Dalmaciju,
da priskodi u pomoO Novigradu, koji je mletaCka vojska bila podsjela. Ali nakon sklop-
Ijena mira izmedju Turske i MIetaka (7. oiujka 1573.), vratio se je beglerbeg u Bosnu,
pa je sada zaprijetila velika opasnost. Ban Dra§kovi(i slutio je. §ta 6e biti. te jc prvih dana
oiujka obilazio po hrvatskoj krajini. VrativSi se u Zagreb obavijestio je 15. oiujka nad-
vojvodu Karla potanko o stanju njezinom. Pregledao je Hrastovicu i ostala krajiSka mjesta.

TRAKOSCAN PRIJE OBNOVE.
Po starinskoi slici u gradu Trako§(5anu.

302 KRALJ MAKSIMILIJAN (1564.— 1576.).

koja su njegovoj brizi bila povjerena, pa se je uvjerio, da je ta kapitanija slabo snabdje-
vena. Nema utvrda ni oruzja, pa ni drugo potrebito za tako znamenito mjesto, kao sto je
Hrastovica. Vojnici placenici vec tri godine, kako tvrde, nijesu primili place, te misle vise
da ostave mjesto, nego da ga brane. A 1 kapitana vec dugo vremena ondje nema. Ban, da
po svojoj mogucnosti nesta ucini, namjestio je opet dva kastelana u oba grada hrastovicka,
suvise je vise banskih pjesaka dozvao s drugih mjesta, da posadu ojaca. Kad je to odredio
te htjeo iz Hrastovice otici, dosao mu je nocu glasnik javiti, da su se zidine grada Zrinja
na onoj strani, koja gleda prema turskim gradovima, srusile u duljini od 25 arsina; osim
toga imade u gradu tek 40 vojnika mjesto 150, a kapitan je odsutan. Ban, premda Zrinj
ne spada pod njegovu vlast (non sit meae iurisdictionis), poslao je onamo nesto svojih
banskih vojnika, neka s ondjesnjom posadom grad na brzu ruku poprave i utvrde, da iz-
drzi neprijateljske navale, dok se sto bolje ne udesi za to mjesto. Ban zakljucuje: »Vec
dulje vrijeme kapitani Hrastovice i Zrinja nijesu na svojima mjestima, pa tako se zbiva,
da se za krajinu manje brine, nego sto bi smjelo biti. Molim zato vasu prejasnost, neka
udostoji zapovjediti gospodi kapitanima hrvatskc krajine, da se pobrinu za krajinu, a raz-
valjeni Zrinj da se za vremena popravi, da se ne bi grad nemarom izgubio, te bi onda i
susjednim krajevima zaprijetila propast, pa biTurciizmedjurijekaUneiKupe
stekli novo boraviste« (et Thurcae inter fluvium Un et Colapim novam liabita-
tionem acquirant). Jednaki izvjestaj bijase brizni Draskovic poslao i kralju Maksimilijanu.
Kralj ga je u pismu od 28. ozujka pohvalio (curam tuam et diligentiam in prospiciendo locis
illis finitimis Hrastovizae, Zrini et aliis gratam habemus), te mu je podjedno javio, kako
je vrhovnomu kapitanu Herbartu Auerspergu zapovjedio, da razvaljene zidine Zrinja dade
popraviti, i da u grad smjesti posadu i mnogo ratne zaire. Draskovic kao da se je u kra-
Ijeva obecanja slabo uzdavao, jer je 14. travnja ovako odgovorio: »Za obranu krajine vo-
dim brigu onako, kako po svojoj vjernosti moram; ali s nialo vojnika ne moze se braniti
mnogo mjesta, pa se bojim, da cemo se radi nehaja nasega i slabe obskrbe jednom jos
kajati. Sta je do mene, ja cu ciniti; ostalo prepustam Bogu i vasemu
V e 1 i c a n s t v u«.

Medjutim stall su vec Turci cetovati na hrvatskoj krajini. Jos u travnju prodrli su u
bihacku kapitaniju, te su spalili grad S o k o 1. Malo zatim, u svibnju ili lipnju, provalila je
jedna turska ceta harajuci sve do K i r i n a kod B o v i c a. Koncem srpnja javlja Drasko-
vic, kako ce Turci podsjesti samu Hrastovicu. Ali Turci pustili su ovaj put taj grad na miru,
pa su u prvoj polovici kolovoza provalili u krajeve medju Kupom i Savom. Budni ban
srecno ih je prinudio na uzmak, te je o tom 16. kolovoza kralja Maksimilijana obavijestio.
Taj je na to 31. kolovoza bana pohvalio, sto je on, »kad su bosanski Turci netom (nuper)
udariH na onaj otok, sto se prostire medju Savom i Kupom, stvar tako brizno udesio, da su
Turci mogli tek malo stete nanijeti, vec su bill prinudjeni uzmaknuti, odvedavsi malo Ijudi
i spalivsi nekoliko kuca«. Kralj je bodrio bana, da jednako gorljivo (pari studio) i dalje radi.
Uza svu paznju banovu provalio je bosanski beglerbeg u listopadu ili studenom sa 3000
Ijudi sve do C e t i n a, i to bas u onaj cas, kad je zaprijetio nov seljacki ustanak u kotaru
Jastrebarskoga i Okica, gdje je udova Barbara Erdedi svoje kmetove nemilo progonila.
Bilo je one godine turskih provala i u slavonsku krajinu, kako se razabire iz prituzbe kralja
Maksimilijana na bosanskoga pasu 27. studenoga 1573.

Velika i tezka briga za obranu kraljevstva sve je vise gonila bana i biskupa Jurja
Draskovica, te je vise puta molio kralja, da ga rijesi banske casti, ili da mu bar za druga
dade svjetovnjaka, koji bi se bavio vojnickim poslovima. Kralj nije htjeo u prvi kraj ni
cuti, da ga posve oslobodi banije, vec najvise da mu dade druga i pomocnika. Jos u lipnju
1573. radilo se je na kraljevskom dvoru, da se za drugoga bana imenuje knez Juraj Zrin-
ski, sin sigetskoga junaka. Ali Juraj Zrinski odklanjao je odlucno i bansku cast i kapitaniju
u Kanizi. Napokon se je kralj pismom od 4. prosinca 1573. obratio na ugarske savjetnike

DRUG BANU JURJU DRASKOVICU.

303

u Pozunu, neka mii oni imenuju zgodne mufeve, sposobne za bansku Cast. Driavno vijeCe
skupilo se je 9, prosinca, te je kralju podastrlo obsezan predlog. »Posmotriv§i najprije
velicinu te sliizbe (officii illiiis tnagnitudinem) razabrali sino, da se nitko za njezino vrsenje
u torn bijednom stanju nase domovine zgodniji i dostatniji — u kojem bi bile na okupu
sve one sposobnosti i krijeposti, koje se traze od bana, — naCi ne moze, nego §to ie go-
spodin knez Juraj Zrinski. Mogao bi takodjer sposoban biti gospodin F r a n j o N a-
d a 2 di. No buduci da oba odklanjaju cast, pa su vec i od vasega veliCanstva, kako se
govori, u torn pogledu oslobodjeni: smatrali smo, da bi izmedju ostalih velikasa u onim
stranama za obavljanje te (iasti bio zgodan i sposoban gospodin Baltazar Bacani,
koji imade ugledna imanja u kraljevini Slavoniji i ostala takodjer u kraljevini Ugarskoj na
medji Slavonije, te se u vrsenju posala
odlikuje razborom, ozbiljnoscu, plenien-
Stinom i drugim sposobnostima. Ali on
se je s mnogo razloga pred nama iz-
priciao. Buduci da smo uvidjeli, da od
rei^ene trojice ni jedan ne ce da prihvati
ove casti; gospodin pak T r z a c k i (Ni-
kola Frankapan) da je staroscu satrt i
onako dobom potisten manje sposoban
za tu sluzbu, nijesmo mogli u Slavoniji
nikoga drugoga pronaci za dorasle, nego
velemoznog gospodina M i h a j 1 a S e-
keija, ili Petra Ratkaja, ili opet
SimunaKeglevica. Oni su dodu§e
mladici, ali vje§ti oruzju (a takova druga
biskup tra^i);... k tomu se odlikuju
svojim rodom, imetkom i ugledom.« Cini
se medjutim, da se nijedan od predloze-
nika nije na kraljevskom dvoru svidjao,
pa tako bi imenovanje drugoga bana
opet za neko vrijeme odiozeno, dok se
sastane ugarski sabor, koji bijase kralj
io§ 10. prosinca 1573. sazvao u Pozun
za 10. veljaCe slijedece godine.

Poglavito radi izbora nuncija ili
poklisara za ugarski sabor sastao se je i
sabor kraljevina Hrvatske i Slavonije
30. prosinca 1573. u gradu Zagrebu. Za
poklisare bi§e izabrani kanonik i lektor

zagrebaCkoga kaptola Petar HereSinec, zatim viceprotonotar Ivan PetriCevid od Mike-
tinea. Uz instrukciju povjereno bi im jo§, da porade i kod kraija i kod ugarskih
stale^a o svemu, §to se tiCe »slobode i odrianja domovine*. Jo§ bi odredjeno da se
radi ugarskoga sabora ne dr2i u sijeCnju nastajne godine redovni oktavaini sud na osmicu
Bogojavljenja, zatim da se silom utjeraju zaostale svote dimnice, nadalje da se novomu ba-
novcu i zagrebaCkomu 2upanu Vladislavu BukovaCkomu po starom obiCaju dozna«Ji po-
Castna nagrada od 300 forinti. Jo§ se je na saboru razpravljalo o pismu kraija Maksimili-
jana od 30. studenoga, kojim je zahtijevao, da sabor zabrani prodavanje iiveia u tudjinu.
dok nijesu potrcbe za krajiSke vojnike namirene. Sabor nije mogao tomu zahtjevu ugoditi
braneci se tim, da kmetovi moraju 2ito u tudjinu prodavati, i da dobe morsku sol, i da
skupe gotovog novca za namirenje ratne da<5e. No zato 6e se staleii trsiti. da i u krajini
bude dovoljno 2ita za prodaju.

HERBART BARUN AUERSPERQ.

Izvorna slika u ambraSkoj zbirci umjetno-hi-
storiCkoga dvorskoga muzeja u Beiiu.

304 KRALJ MAKSIMILIJAN (1564.— 1576.).

Najvise se je sabor bavio obranom kraljevstva. Ban Draskovic trazio je od sabora,
da zakljuci podici »za odrzanje domovine« (pro . . . permansione patriae) dvije nove varosi
na krajini, u kojima bi stalno stajali banski konjanici; jedna varos neka se sagradi na pre-
lazu Kupe kod B r e s t a, a druga kod Topuskoga. Stalezi odlozili su odiuku glede tih
novih varosi do buducega sabora; ali su zato najpripravnije dozvolili sve radnje oko po-
pravka i utvrdjivanja dosadanjih krajiskih mjesta, tako u Slavoniji, kao i u Hrvatskoj. Oso-
bita paznja posvecena bi tvrdinjama Presjeka, Petrova gora i Petrovici,
zatim zagradama (indagines) i prelazima preko rijeka u oblasti tih utvrda. Taj posao
mora obavljati citava Hrvatska na jugu Kupe, a nadzirat ce ga kapitani Josip Vojkovic i
Matijas More, sluzbenici grada Stenicnjaka, podzupan onoga kraja Vladislav Impric i ple-
micki sudac Bartol Juricic. Sudjelovat ce pri radnjama kroz osam dana ne samo kmetovi,
nego i plemici jednoselci, svega 2273 radnika, a branit ce ill od turskih napadaja kapitan
Jost Josip Thurn sa svojim cetama. O svima zakljuccima sabora obavijestio je ban Dras-
kovic kralja Maksimilijana u pismu od 2. sijecnja 1574., gdje mu je podjedno javio, da on
sam ne ce ovaj put poci na sabor u Pozun, i jer se boji nove seljacke bune, i jer se Turci
spremaju na provalu.

Jos ne bijase posljednje pismo Draskovicevo stiglo kralju u Bee, vec je banu bilo
javiti o novim turskim provalama. Dne 6. sijecnja 1574. pise, kako je 500 Turaka prodrlo
sve do B o V i c a i mnogo stete nanijelo. Stradale su pri torn Utinja i Blinja kao i druga
injesta, a narod je izmedju Kupe i line tako prestravljen, da se kani Turcima pokoriti. Ban
moli ponovo za drugoga bana i dva topa za Hrastovicu, u kojoj sada boravi kapitan Josip
Dornberg. U veljaci opet pise ban, kako su Turci spalili dva kastela (Q r e d a i R o-
s a c z), i kako se je ponio hrastovicki kapitan Dornberg. U prvoj polovici ozujka javija
Draskovic, kako je posada u I v a n i c u razbila Turke, koji su u onom kraju Slavonije
cetovali. Bit ce to ona pobjeda, za koju pise i Antun Vramec: »1574. ... To isto leto pod
I V a n i c i Ivan Panovic ivanecki kapitan s malimi svojimi vnoge Turke razbi i pobi
s Bozju pomocju«. Dok su u Slavoniji tursku najezdu odbili, provalio je Ferhatpasa bo-
sanski sa 3000 Ijudi 4. ozujka u Hrvatsku sve do Stenicnjaka, te je u jedan mah za-
tobio i u suzanjstvo odveo do 500 Ijudi. Draskovic obavijestio je kralja o.toj provali
17. ozujka; a tri dana poslije javija, kako se hrvatsko plemstvo na jugu Kupe sprema po-
slati pred kralja poslanstvo, da ga obrani od tolike nevolje. I samomu Draskovicu bijase
neprekidna borba dodijala, pa je stoga 12. ozujka u posebnom pismu podsjetio kralja, kako
mu je nedavno obecao, da ce mu imenovati druga, cim bude ugarski sabor na okupu.
Sad je ban docuo, da se je dosadanji jegarski kapitan Krsto Ungnad zahvalio na
svojoj casti, pa kako se taj odlikuje uz ino i izkustvom u ratovanju (rei militaris peritia),
moli Draskovic kralja najpokornije, da njega udostoji uzvisiti na bansku cast.

U to bijase se vec skupio u Pozunu ugarski sabor. Kralj Maksimilijan ne bijase na nj
dosao, vec je kao svoje zamjenike onamo poslao svoja dva sina, krunjenoga vec kralja Ru-
dolfa i nadvojvodu Ernesta. Cim je Maksimilijanu stiglo u Bee pismo bana Draskovica,
da mu Krstu Ungnada imenuje za druga, on je 17. ozujka pisao sinu Rudolfu u Pozun: »I
buduci da stvari u Hrvatskoj oko Hrastovice zlo stoje, a sadanji ban kao duhovnik ne moze
razasuta mjesta na krajini braniti kako treba, neka vasa Ijubav na to misli, da se ili ban-
ska sluzba posve iznova popuni, ili da se dulje ne odlaze imenovanjem druga u banovanju«.
Poziv svoj obnovio je kralj Maksimilijan nakon deset dana s izjavom, da ne moze Dras-
kovica za sada posve rijesiti banske casti, nego neka Rudolf redom saslusa ugarske sa-
vjetnike, koga oni predlazu za drugoga bana. Ali neka savjetnici ne spominju lica, koja vec
unapred odklanjaju tu cast, ili koja budi radi starosti budi radi neizkustva nijesu podobni
za tu tezku sluzbu u ovo osudno vrijeme. Jos istoga dana, 27. ozujka, sastalo se je ugar-
sko drzavno vijece; ali savjetnici nijesu se mogli sporazumjeti. Od sestnaest savjetnika
vecina je predlagala Jurja Zrinskoga, pa onda ona lica, koja su se spominjala pred tri mje-
seca; samo dva savjetnika bila su za Qaspara Alapica, tada vrhovnoga kapitana

TURCl UDARAJU NA STENICnJAK. 306

U Kanizi, kojega bi u kapitaniji zamijenio Juraj Zrinski. Ime Krste Ungnada nije se ni
culo. Kraj takih prilika dovrSio je ugarski sabor 4. travnja svoje zasijedanje, a ban je Juraj
Draskovic opet ostao sam bez druga.

Namah nakon razlaza ugarskoga sabora zaredaSe nove turske navale na hrvatsku
i slavonsku krajinu. Dne 15. travnja javija Draskovic kralju o nekoj nezgodi, koja se je
desila vrhovnomu kapitanu Herbartu Auerspergu na hrvatskoj krajini, zatim o maloduS-
nosti hrvatskoga plemstva, koje smijera svoj zavlcaj zapustiti, pa onda moli kralja, da §to
bolje preporuCi svome bratu Karlu Hrastovicu i ostala mjesta na krajini. Ba§ istoga dana
trazi nasuprot Maksimilijan od Draskovica, neka ga izvijesti, da li je istina, §ta budimski
beglerbeg u pismu od 26. ozujka javija, da su naime hrvatski vojnici udarili na grad Belaj
(Balay) u cazmanskom sandzaku (in districtu Zachesna) pa sve ognjem i macem poharali,
te mnogo puka i blaga budi poubijali budi sa sobom odveli. Biskup i ban odgovorio je
kralju, da mu o navali hrvatskih ceta na Belaj nije nista poznato; ali zato javija o novoj
navali bosanskih Turaka na S t e n i c n j a k, kojom su zgodom poubili i zarobili 100 Ijudi.
Na to je kralj 1, svibnja odgovorio banu: »Da je ponovna provala Turaka u oblast grada
Stenicnjaka prouzrocena nedavnim cetovanjem nasih prema Kostajnici, moze se bez sumnje
nagadjati. Da se dakle pri uznemirivanju neprijatelja mora nekoga nacina drzati, vidite i iz-
kusiste saini. Kada pak oni udare na nase krajeve, ako ih suzbiti i poubijati mozete, ne
samo da vam to ne branimo, nego i junactvo vase s pravom hvalimo. Posto se je vele-
mozni gospodin Herbart Auersperg sada u onu svoju (hrvatsku) krajinu povratio, te ce
potrebite Cete nadopuniti, imat ce zitelji
onih strana jo§ vi§e zastite i utjehe. Ti pak
budi i dalje revan, kako te dosad vidinio, r^^ ^-^-^

te na zgodnim mjestima postavljaj i drzi ^.^f^^ ftQ ^

stra2e, da neprijatelj iznebuha ne provali; ^^P^^^^Q^ h '^f?n

tjesi i bodri takodjer podanike, da ostanu ^^^^-— -_cvx>>^^vw av

pisma piSe Draskovic: »Dakle opct i opet, pa
i sa suzatna prepokoriio molim va§e velidan-
stvo, da me milostivo uslisa, i bez daljega
odiaganja te sluf be rijesiti dostoji«.

Kralj bijaSe zaista jo§ negdje u kolo-
vozu tadanjega kani^koga kapitana Oa§para
Alapi«ia pozvao, da primi bansku Cast mjesto
pokojnoga kneza Slunjskoga. Fodjedno je kralj
4. rujna bana Dra§kovida obavijestio o torn
svojem pozivu. All ved 16. rujna javlja opet
kralj Maksimilijan Dra§kovi(iu, da je Alapi(^
ponudjenu mu Cast pismeno odklonio, jer da
se je suviSe iztroSio kao kapitan u Kaniii. Kralj
pita bana za savjet, da 11 bi se dalje s Ala-

picem ugovaralo; ako pak to nc dr?J za zgodno, neka mu izbroji viSe iica sposobnih za
tu slu2bu. Na to je ban 22>. rujna odgovorio, da bi dobro bilo. kad bi AlapiC bar kroz ne-
koliko godina banovao; ako pak on toga nikako ne bi mogao, predia^e Krstu Ungnada,
Franju Blagaja, Nikolu Frankapana Tri^aCkoga i gospodu KegleviCe. Medjutim je DraSko-

20»

PECAT KRALJA MAKSIMILIJANA

s pisma na bana Dra$kovi<^a od 5. sijefnja
1575. Snimio prot Qjuru Szabo.

308 KRALJ MAKSIMILUAN (1564.— 1576.).

vicu stiglo kraljevo pismo od 27. rujna, u kojem ga moli, da uztraje u sluzbi bar do dojdu-
cega Qjurgjevdana, pa da kroz to vrijeme upucuje u poslove druga svoga, kojega ce kralj
naskoro imenovati.

Napokon je ipak poslo za rukom skloniti Gaspara Alapica, da primi bansku cast.
Kralj je to obznanio Draskovicu u pismu od 15. listopada 1574. No sad je Draskovic navalio,
da se i mjesto njega imenuje novi ban. O torn se je razpravljalo na kraljevskom dvoru
sve do polovice studenoga. Predlagali su kneza Frankapana Trzackoga i Blagaja; all je
preteglo mnijenje, neka se skloni Draskovic da ostane, jer ni Alapic ni ikoji drugi nemaju
toliko ugleda i izkustva kao on. Draskovic se je otimao koliko je mogao, jer su Turci
opet haracili oko Koprivnice u Slavoniji i oko Stenicnjaka u Hrvatskoj, ali je napokon
morao ostati. Dne 19. studenoga pise mu kralj iz Beca kao banu, da se radi o pregradnji
varosi Koprivnice po nekoj stanovitoj osnovi (certo deliberato modello), pa neka se spora-
zumi s koprivnickim kapitanom Jakovom Sekeljem, kako da se pregradnja provede. Da
pak zemlja dozvoli radnike za taj posao, neka sazove sabor kraljevina Hrvatske i
Slavonije.

I tako se je skupio hrvatsko-slavonski sabor u Zagrebu 19. prosinca 1574. Kraljev-
ski komesari bili su slavonski vrhovni krajiski kapitan Vid Halek i Oto Radmannsdorf,
koji su stalezima predstavili novoga ban a Gaspara Alapica kao druga (collegam)
Draskovicu. Sabor je prijazno docekao novoga bana; ali je bio ozlojedjen s jednoga pro-
pusta (defectum) kraljevske kancelarije. Po prastarom obicaju moralo se svako imeno-
vanje bana proglasiti stalezima i redovima, kao i citavomu ziteljstvu posebnim kraljev-
skim nalogom (cum speciali mandato . . . dictis regnicolis sonante), koji se je u saboru
prigodom uvadjanja novoga bana citao i saborskim spisima prilagao. Toga naloga nijesu
ovaj put kraljevski komesari donijeli. S toga su stalezi svecano prosvjedovali i zaklju-
cili, da novi ban mora takav nalog naknadno dostaviti, te ga pokazati onim velikasima,
prelatima i plemicima, koji ce doci na oktavalni sud na osmicu Bogojavljenja. Uz tu
ogradu priznadose stalezi novoga bana, koji je onda pred njima polozio obicajnu svecanu
prisegu. Osim toga bavio se je sabor poglavito odredbama za obranu zemlje. Trebalo
je opcenito podizati ili obnavljati ograde (indagines), kao i zatvore na prelazima preko
rijeka, osobito u Hrvatskoj na jugu Kupe. Za nadzornike pri tom poslu bise izabrani kne-
zovi Nikola Frankapan Trzacki i Franjo Blagajski, zatim plemici Gaspar Zemlic i Matija
Veksic, kojima je bilo pozvati vrhovnoga kapitana hrvatske krajine Herbarta Auersperga,
da sa svojim cetama stiti radnje i uboge kmetove. Za obnovu varosi Koprivnice odre-
dio je sabor radnike- triju -plemickih sudcija, gradjane koprivnicke, zatim kmetove gradova
Koprivnice i Gjurgjevca. Radnje nadzirat ce Simun Keglevic s podzupanom varazdin-
skim, a radnike ce zasticivati vrhovni kapitan slavonske krajine Vid Halek. U Slavoniji po-
dizati i obnavljati ce se takodjer ograde (indagines) i to oko Krizevaca, Ivanica i napokon
oko Letovanica na Kupi. Potonje radnje u Pokupju nadzirat ce ban Alapic i banovac
Bukovacki.

Na saboru culo se je takodjer zestokih tuzba i prigovora. Narocito hrvatski stalezi
Kupi na jugu tuzili su se gorko, da ih kralj dovoljno od Turaka ne zasticuje, nasuprot da
krajiSki vojnici njihova imanja plijene i harace. Na zahtjev knezova Nikole Frankapana
Trzackoga i Franje Blagajskoga, kao i plemica Mihajla Herendica i Gaspara Barilovica
odluceno bi poslati predstavku na kralja, da im osigura dalji obstanak njihov u domovini
(de permansione illorum). Herbartu Auerspergu treba pisati, da ne dozvoU svojim vojni-
cima haraciti po imanjima hrvatske gospode, kako su dosad cinili. Jednako treba pisati
kralju i za one plemice, koji su nekad kneza Slunjskoga sluzili kao vojnici, pa im je on
darovao za vjerne sluzbe svoja djedovska imanja na krajini kraljevine Hrvatske; treba ih
preporuditi, da im se sada ti posjedi ne otimaju.

O citavom radu sabora izvijestio je ban Draskovic kralja u pismu od 23. prosinca
1574. Maksimilijan odgovorio mu je na nj 5. sijecnja 1575. Kralj javlja, da su ga o pro-

CASPAR ALAPlC KAO DRUQl BAN.

309

pustu prigodom objave (publicatione) novoga bana izvijestili vec njegovi komesari, pa je
on namah ugarskoj kancelariji zapovjedio, da naknadno kraljevski nalog sastavi. Kralj ne
dvoji, da ga je ban Draskovic vec i primio. Nadalje zali kralj, §to se stale^i nijesu dali
skloniti na ve6c, vanredne zrtve za obranu varosi Koprivnice; s toga neka se ban po-
brlne, da se sve ono doprinese, §to moraju dati. Osobito pak zali kralj, sto mu ban javlja,
da se hrvatsko plemstvo smijera pokoriti Turcima. Kralj se ne mo2e dosta tome naciu-
diti. »J e r d o s a d,« pise kralj, »biloje ne^uveno, da bi se ma i seljaci hr vat-
ski (a kamo li plemidi) htjeli Turcima predati. Pa i mi ne mozemo
na takovu namjeru njihovu nipoStopristati. Stogatebimilostivo
povjeravamo, da sve moguce pokrene§(ut omnem moveas lapidem), p a d a
ih od takvih misli odvratis. Jer ako se Turcima pokore, neka pro-
misle, da ce od toga Stetovati ne samosusjedne pokrajine, negoda
cetonjimasamimabitinajprvo i najvise na zator. Ako bi pak
svoje poklisare poslali, mi cemoim znati za nuzdu odgovoriti*.

Jo§ ne bijaSe ban Draskovic
ovoga pisma primio, kad mu je bilo ja-
viti o novim turskim provalama. Bosan-
ski beglerbeg Ferhatpasa, potaknut ja-
macno odmetnikom Filipovicem, koji bi-
jaSe nedavno u bosanskoj krajini prema
Hrvatskoj primio ziamet od sultana, pro-
valio je opet prvih dana sijecnja 1575,
prema C e t i n u. Odanle udario je niz
Koranu sjeverno prema Budackomu. Na
tom cetovanju sukobio se je 7. sijeCnja
s Ivanom Auerspergom, rodjakom vr-
hovnoga kapitana hrvatske krajine.
Turci razprSili su krscanske ^ete; pace
sam Ivan Auersperg jedva je ziv uma-
kao s bojnoga polja. Nesrecnoga voj-
vodu bijahu opadnuli, da je skrivio taj
poraz, paCe da je bio sporazuman s ne-
prijateljem. Radi toga morao se je Auer-
sperg 22. sijeCnja opravdati pred komi-

sarima nadvojvode Karla, pred Ljudevitom Ungnadom, Bartolom Khevenhillerom. Oto-
nom Radmannsdorfom i Steinom.

Ba§ radi neprcstanoga Carkanja i c^etovanja turskoga na hrvatskoj i slavonskoj kra-
jini, pa i u Ugarskoj, trsio se je kralj Maksimilijan, da po svojim poslanicima u Carigradu
osigura utanaCeni mir. I zaista bi u studenom 1574. produljcn mir s Turskom. Ali namah
zatim umre 12. prosinca 1574. sultan Selim II., a naslijedi ga sin Murat III. (1574. do
1595.), koji po turskom shvacanju ne smatraSe, da mora drzati utanaCenja, stvorena od
otca i predSastnika.

Kralj je Maksimilijan s toga ponovo povjerio svojim poklisarima, da nastoje i no-
voga sultana skloniti na mir. Ali podjedno pregnuo je svom snagom, da svomu sinu i
nasljedniku Rudolfu osigura vladanje u zemljama Ceske krune i u NjemaCkoj. Spremi se
zato sa sinom na put u CeSku i NjemaCku. Za njegova boravljenja u tima zemljama bit 6e
njegovim zamjenikom u Austriji, Ugarskoj, Hrvatskoj i Slavoniji brat i nadvojvoda
Karlo, za kojega je 6. veljatie 1575. izdao zasebnu instrukciju. Dva dana prije toga,
4. veljaCe, napisao je Maksimilijan u BeCu pismo na bana Dra§kovi4rt^

'^f^.^efd

*sii»r

i*^^;j*^<^g:-:^«^**^ ^^^

■'T ^ . '' -"»<.. '• iJ*;

;s».

PISMO NADVO.IVODE KARLA.

i/dano u Becu 14. travnja 1575., kojim banima Jurju Dra§kovi6u i Ga§paru

Alapicu nalaze, da drze utanaCeni broj voinika u banskim tetania. Izvornik

u arhivu zagrcbaCkona kaptola. Siiiinio prof. Gjuro Szabo. (13.).

PEC AT NADVO.IVODE KARLA,

S pisnia od 14. travnja 1575. na bana Jurja nra§k()vi«5a i OaSpara Alapi(3a.
Snimio prof. Gjuro Szabo.

314 KRALJ MAKSIMILIJAN (1564.— 1576.).

k strazama, koje bijase u vecer postavio, da od njih dozna za uzrok, zasto je puska
pukla. Uz put srete malu hrpu nepoznatih nin Turaka, koji mu javise, da se iza njih krece
veca ceta turska. Bijase to prednja ceta turska od 1000 momaka, koju bijase Ferhatpasa
unapred poslao, dok se je on s druge strane s glavnom vojskom pokrajnim putovima pri-
blizavao, da ga krscanske straze ne spaze. Budi od zelje, da razprsi prednju cetu tursku,
budi da nije znao za glavnu vojsku, oborio se Herbart Auersperg sa svojom malenom dru-
zinom na Turke, nadajuci se, da ce u to za njim stici zaostala vojska njegova. Tri put po-
tisnuo je Herbart sa svojim konjanicima prednju cetu tursku, udarajuci na nju iz bliza kop-
Ijima a iz daleka puskama. Ali u to primakla se je i glavna vojska turska, dok krscanskih
ceta svedj jos nije bilo. I tako se je malena druzba Auerspergova morala boriti s citavom
turskom vojskom. Kad je on vidio, da su Turci zarobili plemica Ivana Vojkovica, oborio
se je on na srediste neprijateljsko. U jednoj ie ruci drzao crvenu zastavu sa slikom Krsto-
vom, a drugom je sjekao neprijatelje, koji su ga po nalogu Ferhatbegovu htjeli ziva
uiivatiti. Dva turska castnika, koja se bijahu primakli, Auersperg je sasjekao, kad mu na-
jednom neki delija bosanskoga pase ubije konja. Herbart smaknu deliju, ali na to ga sluga toga
delije s kopljem obori na zemlju, te mu glavu odrubi i u slavlju odnese Ferhatbegu. Uz
Auersperga bi poubijana ili pohvatana gotovo sva njegova druzina. Na bojnom polju osta-
dose mrtvi Fridrik Visnjegorski i Danilo Tlietan; a suzanjstva dopadose sin njegov Vuk
Engelbert, Vuk Ensthaler, kapitan hrastovicki Julije Zadranin i kapitan Zrinja Toma Ca-
des, zatim hrvatski plemici Baltazar Qusic, Vid Klekovic, Juraj Jankovic, Petar larkov'it
i drugi. Samo cetvorica, medju njima i pisar Auerspergov, srecno se spasose, te donijese
prvi tuzne glase u Podbrizje o smrti svoga gospodara. Nesto poslije pogibije Auersper-
gove stigose na bojiste zaostale cete krscanske, ali kako su ostale bez vodje, bise posve
suzbite i razprsene. Mrtvih ostalo je na bojnom polju 200, a do 2000 bi zarobljeno. Oni,
koji su se razbjegli, vratili su se nakon odlazka Turaka na bojiste, gdje su sahranili pale
svoje drugove, a onda su mrtvo tijelo Herbartovo odnijeli u Podbrizje. Slavodobitni pak
Turci robili su na to sve do Kranjske, gdje su poharali Metliku, a onda su se preko Ka-
menskoga i Stenicnjaka vratili u Bosnu, vodeci sobom mnogo roblja i plijena.

Boj kod Budackoga zbio se je u zoru 22. rujna 1575., bas na onaj dan, kad su Ru-
dolfa u Pragu krunili za ceskoga kralja. Vramec zabiljezio je o tom boju ovo: »1575. Bo-
sanski beg razbi i pobi gosp. Herbarta Auerspergara na Horvateh pri Budackom i glavu
vcini odseci i caru v Carigrad na pocast posla. a sina njegova gosp. Bolfa ziva vhitise, i
vnogo porobise i poplenise i veliko krscanska roblja v Bosnu jeta odpelase« Neki prijatelji
Auerspergovi, kao Krsto Gall, htjeli su nedacu njegovu svaliti narocito na Uskoke, koje su
obijedili, da su iza njegove pogibije htjeli prebjeci u Tursku. Na na to je uskocki kapitan Jo§t
Josip Thurn ustao na obranu svojih Ijudi, te je u pismima od 10. i 18. listopada dokazivao,
da je u boju kod Budackoga poginulo ili dopanulo suzanjstva preko 100 Uskoka; poraz
pak skrivio je Auersperg sam, jer je s malo vojske drzko i nepromisljeno udario na Turke.
Auerspergovi rodjaci mnogo su se poslije trsili, da im Turci vrate glavu (doticno kozu
s glave) pokojnoga junaka, i da puste na slobodu sina mu Vuka Engelberta. Tek nakon
dugih razprava postigose oboje, posto su platili ucjenu od mnogo tisuca talira. S tom od-
kupninom sagradio je Ferhatpasa prekrasnu dzamiju u Banjaluci, koja bi po njemu pro-
zvana Ferhadijom.

Poraz Herbarta Auersperga kod Budackoga kobno se je dojmio hrvatskoga naroda,
koji je opet ostavljao svoju domovinu. No osobito se je raztuzio ban i biskup Draskovic,
koji je u posebnom izvjestaju opisao kralju i nadvojvodi dogadjaje na rijeci Radonji. Steta,
da se je taj njegov izvjeStaj izgubio ili bar zameo. Po Dra§kovi6evoj zelji imenovan bi na-
skoro novi vrhovni kapitan za hrvatsku krajinu, po imenu Ivan Auersperg; tako isto
javljeno bi 18. listopada Draskovicu, da ce naskoro biti imenovan novi kapitan za Hrasto-
vicu, i to Nikola Spljecanin (Alberti, Spalatinus), s kojim se vec pogadjaju. Uza sve to je
narod zdvajao, te su velikasi i plemi6i na jugu Kupe na hrvatsko-slavonskom saboru, koji

FERHATBEQ POD HRASTOVICOM.

je 19. i 20. proslnca 1575. bio u Zagrebu na okupu, nemilo jadikovali i vapili za pomod.
U ime knezova govorili su Nikola Frankapan Tr^aCki i Franjo Blagajski, a u ime nifega
plemstva Franjo Herendi(J i QaSpar Barilovid. Sabor je na to zakljuCio, da te se posebnom
predstavkom obratiti na kraija Maksimilijana, da se ipak jednom ozbiljno pobrine za Hrvat-
sku, koju Turci d n e v i c e pustoSe (quotidianas depopulationes), i koja je na rubu pro-
pasti (ruinam et extremum excidium patriae).

Medjutim bijaSe se kralj Maksimilijan iz NjemaCke povratio, te opet vladanje u Hr-
vatskoj i Slavoniji sam preuzeo. Ve6 14. studenoga 1575. izdao je u BeCu pisma, kojima
je sazvao ugarski sabor u Po2un za 13. prosinca iste godine. Tom je prigodom mislio sam
do6i na sabor. te napokon rijeSiti pitanje o zamjeniku banu Dra§kovi(5u, koji je neprekidno
zaklinjao, da ga oslobode slu2be. za koju nije sposoban. A pitanje o popunjenju banske sto-
lice bilo je tim zamaSnije, §to je i drugi ban Qa§par Alapic u ono vrijeme stao pobolijevati.

Rad ugarskoga sabora u Pozunu zapoceo je pravo tek u sijeCnju 1576. Maksimilijana
opet nije bilo, vec ga je zamjenjivao sin Rudolf. Ovaj je s ugarskim savjetnicima vijedao,
tko da zamijeni Dra§kovi6a. Dne 26. sijecnja 1576. javlja on otcu, da su gotovo svi savjet-
nici ugarski sporazumni, da se banom imenuje jegarski kapitan Krsto Ungnad. I zaista stalo
se je s njim ugovarati. Ali Ungnad iznio je tezke uvjete, uz koje bi prihvatio bansku cast.
Najprije je izjavio, da ne 6g imati druga, jer ne valja, kad su dva bana, budud da manje
rade. a k tomu su Cesto i neslozni. S toga trazi, neka se skloni Alapic, da se sam zahvali,
to vi§e, §to je i onako bolezljiv. Nadalje zahtijeva, da mu se dade ista vlast i ugled (eadem
auctoritate et prerogativa), koju su u^ivali prijaSnji bani; zatim da se uvede u bansko
dostojanstvo po zasebnim komesarima, da mu se osigura plada za bansku Cetu, i onda da
mu se dade zastava, bubanj i trubljaci. SuviSe trazi, da mu se oznaCi i osi-
gura jedno stalno mjesto, gdje ce stajatinjegovabanskaCetaod 300
k o n j a n i k a i 200 pjeSaka; zatim da mu se todno u odredjeno vrijeme
izpladuje pla^a za uzdrzavanje te 5ete. Za putovanje i pregledavanje po
krajini trafi 50 ili najmanje 32 konjanika pu§kara. Jo§ tra^i, da mu se 2itelji (regnicolares)
Hrvatske i Slavonije moraju pokoravati i da smije vojsku porazmjeStavati po svojoj volji.
Napokon tra^i za sebe grad Samobor, pa onda kaSteo Letovanid zajedno s Qorama. O tim
su zahtjevima Krsta Ungnada vijeCali ugarski savjetnici 19. marta 1576. u BeCu, te su ih
kralju preporuSili kao pravedne i prihvatljive. NaroCito su preporudli, da se zadovolji glede
mjesta, u kojem bi stalno kao u posadi prebivala banska 5eta, jer se vojnici radi obskrbe
ne mogu u Hrvatskoj drfati po selima kao u Ugarskoj. Namah nakon toga vijedanja pi-
salo se je s dvora Dra§kovi6u, kako bi se udesilo, da se Alapi<5 radi vjeCite bolesti (wegen
seiner immerwerenden Khranckhait) dostojnim naCinom ukloni s banske Casti. I zaista je
malo zatim sam QaSpar Alapi<5 zatrafio. da ga radi bolesti rijeSe daljega slu2bovanja. To
su u BeCu jedva doCekali, te su ga 23. travnja 1576. u milosti odpustili. AH malo zatim
kao da se je predomislio, jer se wed 14. svibnja tu2i, §to je kralj nalog radi saziva hrvat-
skoga sabora upravio na banovca Vladislava BukovaCkoga, a ne na njega.

Tako hrvatsko kraljevstvo u drugoj Cetvrti 1576. nije imalo pravoga bana. Ju-
ral Dra§kovi6 smatrao se je ved posve rije^en; Alapida su nedavno milostivo odpustili,
a s Ungnadom jo§ se nijesu sporazumjeli, naroCito radi Samobora, glede kojega se Je ugo-
varalo sa Stjepanom Qregorijancem. Dok su Hrvatska i Slavonija ostale bez odgovornoga
glavara, opet su Turci svom 2estinom poCeli udarati na obje kraljevine, ne maredi ni naj-
manje, §to je sultan Murat TIT. bio 22. studenoga 1575. potvrdio mir. utanaCen s otcem
njegovim. We6 od poCetka godine 1576. Turci gotovo bijesno udaraju na zemlje kraija
Maksimilijana, tako da je za tu jedinu godinu zablljeJ!eno 50—60 turskih provala. Po§to
su Turci u prvoj Cetvrti 1576. \'\^c puta Cetovali sve do Korane, SteniCnjaka i Ostro^ina.
podigao je Ferhatbeg u travnju vojsku od 7000 momaka. pokupio mnogo topova i drugog
ognjenog oru^ja, te je doSao pod H r a s t o v i c u. da je osvoji. AH Cetiri njegova juri^^a
biSe sre^no odbijena, na §to se ie stao vra^ati, te Je uzput spalio kaSteo Pe^ (kod Peckoga

316 KRALJ MAKSIMILIJAN (1564.— 1576.).

jezera), poubio do 150 Ijudi i mnogo ih sa sobom poveo u suzanjstvo. Mjeseca lipnja
navalili su Turci na B u z i n (Buzim), grad Mate Keglevica, koji je branilo samo 25 pjesaka.
Uza sve to mogli su ga tek prevarom (mit lust) zauzeti.

Pad Buzina silno se je kosnuo kralja Maksimilijana. Na kraljevskom dvoru u Been
bijedili su Matu Keglevica, da je on svojim nehajem skrivio pad toga grada. Kao gospo-
dar Buzina ne samo da nije drzao dovoljno branitelja o svom trosku, nego je pace od
cnih vojnika, za koje je primao placu od kralja, imao u gradu samo trojicu. Jos dva tri
mjeseca radilo se je o torn, da se Kegievic za to kazni, te je dvorsko ratno vijece 7. kolo-
voza po zahtjevu nadvojvode Karla pozvaio ugarsko drzavno vijece, da svjetuje, kako
da se protiv njega postupa.

Namah nakon pada Buzina poslao je Ferhatbeg svoga kapidzipasu, da osvoji zname-
niti grad i rudnik u G v o z d a n s k o m. Kapidzipasa poveo je sa sobom brojnu vojsku, te
je poceo grad podsjedati lagume kopati i tri dana na nj jurisati. Ali grad je hrabro bra-
nila posada od 130 Ijudi, i to 80 Hrvata, 30 rudara i 20 kranjskih puskara. Kad su Turci
probili topovima vec komad zida na iztocnoj strani grada, stigao je gradu u pomoc vrhovni
kapitan Ivan Auersperg s banovcem Vladislavom Bukovackim i Jurjem Mindsentijem, pa
je Turke suzbio i protjerao natrag preko Une.

Nedaca kod Qvozdanskoga obodrila je samo Turke na nove prpvale. U prvoj polo-
vici srpnja zauzeli su Hojsicev Grada c, a onda su posli pod grad C a z i n, koji je
pripadao kninskomu biskupu. Dne 18. srpnja zauzese taj grad, i to prevarom po noci. Sada
su mislili Turci, da ce im poci za rukom zauzeti bihacku kapitaniju, taj glavni branik hr-
vatske krajine. Najprvo oborili su se na grad Ostrozac, koji su oko 18. srpnja citav dan
jurisali, ali zaludo; a onda su na koncu stall udarati na sam Bihac. Ali premda je mnogo
Turaka bilo, nijesu mu mogli nauditi. Istoga 18. srpnja, kad je Cazin pao, bijahu slavon-
ski i ugarski Turci udarili na Podravinu prema Varazdinu, ali ih je krajiska posada iz
Gjurgjevca suzbila, te 330 njihovih Ijudi ubila i zarobila.

Sred tih zestokih okrsaja i bojeva s Turcima sastao se je 8. srpnja sabor Hrvatske
i Slavonije. Okupio se je po nalogu kraljevu (ex edicto sacrae caesareae et regiae
maiestatis), ali se ne kaze, tko ga je sazvao. Bit ce, da ga je razglasio banovac Buko-
vacki, jer zakonitoga bana s punom vlasti nije tada bilo. Radilo se je na saboru pogla-
vito 0 radnjama za utvrdjivanje slavonskih krajiskih gradova i kastela u Pokupju. Narocito
se je imala utvrditi Koprivnica, koja se je smatrala glavnim branikom Slavonije
(praecipuum ex propugnaculis confiniorum Sclavoniae), i za koju je jos 19. lipnja izjavilo
ratno vijece, da nije dovoljno utvrdjena. Stalezi na saboru odredise za tu radnju citavu
varazdinsku zupaniju s opazkom, da svaki radnik mora tako dugo raditi, dok ne izkopa
dva hvata gradskoga jarka.

Kralj Maksimilijan, primajuce dnevice vijesti, kako Turci mir gaze, odiucio je za-
traziti pomoci od njemacko-rimskoga carstva. Mozda ce tu naci takodjer podpore protiv
Stjepana Batora, kojega bijahu Poljaci 1. svibnja 1576. u Krakovu okrunili za svoga
kralja. U to ime sazvao je njemacki drzavni sabor u Regensburg, na koji je 1. lipnja i sam
posao. Da bi njemacki stalezi skloniji bili pomoci protiv turske najezde, dodjose na sabor
takodjer poslanici nutanijo-austrijskih zemaija (Stajerske, Kranjske i Koruske), da izkazu
svu nevolju svoju. Kranjsku zastupao je izkusni i hrabri uskocki kapitan Jost Josip Thurn,
Njemacki stalezi (i katolicki i protestantski) bili su gotovi pomagati kralja i cara u borbi
s Turcima, te su mu dozvolili 705.000 forinti za obranu krajina. Vlada je carska dapace
predlagala, da se za stalnu obranu ugarske, slavonske i hrvatske krajine, kao i za redovno
suzbijanje turske najezde osnuje novi vitezkired, padase njemu povjere krajiske
oblasti kao neka vrst iztocne marke. Zastupnici kranjski, stajerski i koruski odusevljeno
su prihvatili taj predlog, te su predlagali, da se vitezkomu redu predadu poglavita mjesta
na krajinama, poimence Kaniza u Ugarskoj, a Koprivnica, Sisak i Qvozdansko u Slavoniji
i HrvatskOj. Vitezki bi red u tima mjestima stalno prebivao, a veliki mestar njegov uprav-

NJEMACKI DR2AVN1 SABOR U REQENSBURGU.

317

Ijao bi kao krajiSki zupan obranom te markgrofovije. Takova hi uredba bila branik, utjeha
i zastita citavoga krscanstva, a za mlade njemacke plemicc bila bi prava vojnicka §kola,

Medjutim bijaSe i onako boljezljivi car i kralj Maksimilijan ii Regensbur?:u tako tezko
obolio, da je od 24. kolovoza morao u krevetu lezati. Udaranju srca i bolima u bubre-
zima pridru^io se je jo§ zestok kasalj i sve to veca slaboca. Uza sve to obavljao je dr-
zavne poslove. Jos 2. listopada odgovara bratu Karlu na njegova pisma od 12. i 14. rujna
u poslu banije hrvatske. Brat mu Karlo bija§e javio, da je Krsto Ungnad prihvatio bansku
Cast; no da moli, da mu se izpune 1 pogodbe, uz koje bi vrSio tu sluzbu. Maksimilijan od-
govara, da se pogodbe u pogledu place i broja banske cete ne mogu ovaj cas izpuniti;
s toga neka se Ungnad slobodno vrati u gornju Ugarsku, da izvrsi svoje zasebne poslove,
te odanle odvede svoju zenu i djecu. Neka sve udesi, da bude vazda spreman poci na put i
primiti baniju, cim mu poziv stigne.
A dotle, dok se stvari s Ungnadom
konacno urede, neka se umoli zagre-
backi biskup (i nadbiskup kalocki),
kao i dosadanji ban (Alapic), da i
dalje jos neko vrieme vrse banske
poslove. Maksimilijan pisat ce sam
obima, te se nada, da se ne ce kratiti
jos neko kratko vrieme njegovoj zelji
ugadjati. Napokon tjesi brata Karla u
pogledu obrane krajiske, te mu javlja,
da ce s novcanom pomoci njemacke
dr^ave biti zadovoljan i on i zemlje
njegove.

Kad je malo zatim Maksimili-
janu tako otezcalo, da se je slutilo, da
Ce umrijeti, poku§ali su papinski legat
kardinal Moroni, zatim zena i sestra
kraljeva vise puta, ne bi li ga sklo-
niii, da dozove svecenika, pa da se
izpovjedi i priCesti. Ali sve opomene i
molbe nijesu koristile. »Moj je propo-
vjednik u nebu,« odgovarao bi Maksi-
milijan. Uza sve to pozvaSe k njemu
biskupa iz BeCkoga Novoga mjesta.
Njemu dodu§e izpovjedi, da vjeruje u
nauk crkve, ali odklanjaSe svete sa-

kramente. I tako umre 12. listopada 1576. bez izpovijesti i pri(3esti.
kako je 2ivio,« tako javlja Spanjolski poslanik svojemu dvoru.

Namah sutradan — 13. listopada — pi§e iz Regensburga kralj Rudolf pismo biskupu
DraSkovicu, koje je za pravo imao pisati jo§ pokojni otac njegov. Rudolf javlja biskupu,
kako se je Maksimilijan »ju5era§njega dana prije podne s ovoga CovjeCjega iivota prestavio
u vjeCnu slavu,« pa onda moli Dra§kovi(^a, da obavlja banske poslove, dok se Ungnad iz
gornje Ugarske povrati. Osobito mu pak preporuCa brigu za krajinu. Molbu svoju obnavlja
kralj Rudolf 22. listopada i na Jurja Dra§kovida i na UaSpara Alapi(5a.

Kralj i car Maksimilijan bio je razborit i bistar Covjek, pamtio je izvrstno, a znao je
koje §ta. K tomu je bio plemenita i blaga srca, radljiv, snoSljiv, Ijubezan i prema svakomu
prijatan. No uza sve te vrline nije bio podoban za vladara velike dr^ave u ono burno
vrljeme. On nije mogao odlucino odrediti cilj, kojim mu je poChronolog:ia< od god. 1607*

•Nesrecnik je umro.

31.8 KRALJ MAKSIMILUAN (1564.— 1576.).

ga poluci. A nije bilo u njega ni nepokolebive stalnosti, da provede, sto je zamislio.
Vazda je kolebao, pa s toga nije nikomu ugodio. U Njemackoj nijesu ga voljeli ni katolici
ni protestanti; u Ugarskoj gotovo su zazirali od njega. Hrvatsko bi kraljevstvo bilo za
njegova vladanja sasvim propalo, da nijesu zaredali junacki i raukotrpni bani, kao Petar
Erdedi, Franjo Frankapan Slunjski i Juraj Draskovic. Da su »ostatci ostataka« nesrecnoga
kraljevstva preturili tuzno doba njegova kraljevanja, poglavita je zasluga tih pozrtvovnih
muzeva.

Maksimilijan ostavio je za sobom sest sinova: najstarijega Rudolf a, koji je vec
bio okrunjen za kralja ugarskoga, ceskoga i njemackoga, zatira nadvojvode E r n e s t a,
Matiju, Maksimilijan a, AlbrechtaiVeceslava. Rudolf naslijedit ce ga kao
vladar u svima zemljama; mladja braca primat ce samo godisnju rentu, svaki po 25.000
forinti.

XIV.

RUDOLF (ID

(1576.— 1608.)

Borbe s Turcima god. 1576.— 1578., pad Podzvizda (29. rujna 1577.), Qornjc i Doljne KladuSe, Bojne
i SraCica, Ostrozca (13. studenoga 1577.), Zrinia (20. prosinca 1577.) i Qvozdanskoga (13. sijeCnja
1578.); ban Krsto Ungnad (1578.-1583.), kralj Rudolf povjerava hrvatsku i slavonsku krajinu stricu
Karlu (25. veljaCe 1578.), koji osniva Karlovac (13. srpnja 1579.); ratovanje s Turcima god. 1578. do
1582., Uskoci sa ziteljima Spljeta i Poljica nastoje predobiti Klis i Solin (2. sijeCnja 1583.). —
Ugarski sabor u Pozunu (1. ozujka 1583.); ban Tomo Erdedi (1584. — 1595.) i njegova pobjeda nad
Turcima Rod Slunja (26. listopada 1584.); dalje borbe s Turcima do pada Bihada (19. lipnja 1592.) u
turske ruke i razorenja Baga (Kariobaga) po mletaCkoj mornarici (u srpnju 1592.); slavna pobjeda
kr§(ianska kod Siska {22. lipnja 1593.) i posljedice njezine. — Veliki (^etrnaestgodiSnji rat s Tur-
cima (1593.-1606.) i banovanje Ivana Dra§kovi(5a (1596.-1607.); borbe za Petrinju (1593.— 24. rujna
1595.), proglas kraija Rudolfa na Bosance 14. travnja 1595., borbe za Klis (6. travnja — 31. svibnja
1596.); seoba Vlaha u Hrvatsku i Slavoniju (1596.— 1600.), podsada i pad Kanize (8. rujna — 20. li-
stopada 1600.), Uskoci u Senju i smrt Josipa R abate (t 31. prosinca 1601.); ustanak Stfepana
BoCkaja (rujna 1604.), BeCki mir (23. lipnja 1606.) i mir u 2itva-Toroku (11. studenoga 1606.). —
Posljednje godine Rudolfova kraljevanja (1607.— 1608.), ugovor u Libnu (25. lipnja 1608.)

CONTRArACTVR PER SCtUACHT V.VD 5IECJ SO DIECHRIJTfJf VOR Sy5RGK IN' CRAaATENXtTDERPlET^iyKE ERHALTE-V.^NO lJ^.X.aS^ «f».

BITKA KOD SISKA 22. LIPNJA 1593.

bakrorezu Ivana Sibmachera u djelu: Ortelius (Oerti Hieronymus), Chronologia oder historische
BeschreibiitiK aller KrieRsemporunsren ... in Ungarn. Nfirnberg 16<)3.
A. Qrad Sisak — B. Turski tabor i sanac — C. Arkebusiri grofa Montecuccolija — D. Pukovtiik
Rodern sa 500 Slezana — E. Kranjski konjanici — F. Hasan pasa od generala Auersperga u bijeg
natieran — G. Ban Tomo Erdedi s haramijama i insurekcijorn — H. Reitenauova pjeSadija — I. Po-
tok Odra — K. Rijeka Kupa — L. Rijeka Sav3 — M. Sikarje kao skroviSte janjidara — N. Tu je
prije stajala varos Sisak s crkvom Sv. Kriza.

K I a i 0. Hrv. povj.

RUDOLF (II).

(1576.— 1608.)

orbe s Turcima god. 1576.— 1578., pad Podzvizda (29. rujna 1577.),

Gornje i Doljne Kladu^e, Bojne i Sradica, Ostrozca (13. studenoga

1577.), Zrinja (oko 20. prosinca 1577.) i Gvozdanskoga (13. siieCnia

1578.); ban Krsto Ungnad (1578.— 1583.), kralj Rudolf povjerava

hrvatsku i slavonsku krajinu stricu Karlu (25. velja^e 1578.), ko]i

osniva Karlovac (13. srpnja 1579.); ratovanje s Turcima god. 1578. — 1582.,

Uskoci sa ziteljima Spljeta i Poljica nastoje predobiti Klis i Solin (2. sije^nia

1583.). Kralj i car Rudolf bijasc iiavrsio dvadcset i Cctiri Kodiiic i tri mjc-

seca, kad ga je zapalo vladanjc n Njcniackoj, obima Austrijama (doljnoj i

gornjoj), kao i u zemljania ugarske i Ceske krunc. Osim brace njegove iz-

ticala su se tada jo§ dva iijcmaCka Habsburgovca, dva njegova strica:

nadvojvoda Karlo vladao jc iiutarnjo-anstrijskini zcmljama (i^tajerskom.

Koruskom i Kranjskom), a nadvojvoda Ferdinand Tirolom i prednjo-

austrijskim oblastima. U ;>paniji i Nizozemskoj kraljevao je gorljivi kato-

liCki Habsburgovac Filip II.. kojega je sestra Marija bila rodjena majka

mladoga Rudolfa. Ba§ na dvoru toga svoga ujaka proboravio je Rudolf

kao mladic zajcdno s bratom svojini Krncstom viSe godina (156,?.- 1571.).

pa je uza nj postao i sam gorljivini i strogini katolikom. Stoga su se sada

III. (5.) 21

322 KRAL.] RUDOLF (1576.— 1608.).

i pobojali novovjerci (protestanti i kalvini), da ce za njegova vladanja zaredati tezka vre-
mena za njih i njihovu vjeru. I zaista je u Rudolfa bila ziva zelja, da sve svoje podanike
okupi i vrati u krilo katolicke crkve; ali zato nije bilo u njega potrebite snage ni uztraj-
nosti, da svoju zelju provede.

Bilo je u Rudolfa i vrlina. Sve pored sutljive ozbiljnosti i spanjolske dostojanstve-
nosti, kojoj bijase privikao na dvoru svoga ujaka, bio je dobrocudan i dobrostiv, te je rado
nagradjivao one, koji su ga odano sluzili. Tako je svoga dosadanjega dvorskoga mestra
Adama Dietrichsteina imenovao vrhovnim dvorskim mestrom, a svoga komornika Rumpfa
vrhovnim komornikom. Bio je nadalje obrazovaniji od vecine savremenih vladara, te je
ne samo poput otca i djeda govorio vise jezika, — kao njemacki, latinski, spanjolski, ta-
lijanski, francuski i ceski, — nego je bio krcat i obseznim znanjem. 2ivo se zanimao za
latinsko pjesnictvo i povjestnicu, a osobito za matematiku, astronomiju i prirodne nauke,
ali takodjer i za astrologiju i alkemiju. Brojne ucenjake bez obzira na vjeru okupio je na
svome dvoru, medju njima bila su i znamenita dva astronoma: Danac Tycho de Brache i
Nijemac Kepler. Sam kralj proboravio je mnoge dane i sate budi u zvjezdarnici prazkoj,
budi u laboratoriju. Poput vecine clanova svoje porodice volio je i glazbu. Jednako se je
zanimao za tvorne umjetnosti i za umjetni obrt, Sam se je bavio slikanjem, rezbarijom,
prigotavljanjem ura i drugih slicnih stvari, te je u svome dvoru na Hradcanima u Pragu
sve pored oskudnih financijalnih prilika uzdrzavao brojne slikare, kipare, mjedorezce i
kolajnare. Uvedavsi brusenje gorskih ledaca stvorio je cesku staklenu industriju, koja se
je stala takmiti s mletackom. Najvise pak ponosio se je svojom bogatom zbirkom starih
i novih slika, kipova, pjeneza, kolajna, gemma, kao i drugih dragocjenosti svake ruke.
Sedam soba, dvije dvorane i vise hodnika u dvorima na Hradcanima bilo je napunjeno
tima umjetninama, a medju njima bilo je djela od prvih umjetnika, kao sto su Diirer, Leo-
nardo da Vinci, Tizian i drugi. Oruzana u Pragu bila je krcata krasnim vitezkim opre-
mama, puskama, topovima i drugim oruzjem. Rudolf se je u tom pogledu natjecao sa svo-
jim stricem Ferdinandom u Tirolu, koji je osnovao bogatu i dragocjenu zbirku umjetnina
i starina u gradu Ambrasu kod Innsbrucka.

Vec ta prevelika Ijubav za znanosti i umjetnosti smetala je Rudolfa mnogo pri vr-
senju njegovih vladalackih zadataka. No jos vise prijecila mu je rad u javnome zivotu nje-
gova plaha i tugaljiva cud, koja se je nakon opetovanih bolesti god. 1578. do 1581. izro-
dila u posvemasnju melankoliju, te mu je oko god. 1600. pomracila i um. Sto je Rudolf
jace poboljevao, sve je postajao nepovjerljiviji i neodlucniji. To je bilo tim gore, sto se
nije nikad zenio, pa su se tako radjale smutnje radi pitanja, tko ce ga naslijediti u kralje-
vinama i zemljama njegove prostrane drzavine. K tomu je Rudolf bio autokrata, koji ni
za najljucih tjelesnih i dusevnih boli nije pustao krmila iz ruku. Tako je pod kraj njegova
vladanja sve zapinjalo, narocito kad se je Rudolf napokon gotovo posve odijelio od svi-
jeta, sve od straha, da ga tko ne umori!

Namah sutradan iza otceve smrti imenovao je Rudolf pismom, izdanim u Regens-
burgu 13. listopada 1576., svoga iza sebe najstarijega brata Ernesta svojim glavnim
namjestnikom za Ugarsku dotle, dok on sam bude boravio izvan Austrije (quod cum sere-
nissimus Ernestus archidux Austriae . . . frater et princeps noster charissimus, interim dum
nos ab archiducatu nostro Austriae abesse contigerit, nostras vices, tanquam locumte-
nens, in administrandis publicis privatisque nostri istius regni Hungariae negotiis gesturus
sit), te je o tom obavijestio ugarskoga namjestnika i kancelara u Pozunu. Tako je nadvoj-
voda Ernest, stolujuci redovno u Becu, preuzeo sve one poslove austrijske, ugarske i
hrvatske, koje je dosad obavljao nadvojvoda Karlo za izbivanja svoga brata Maksimili-
jana. Ali zato nije ni nadvojvoda Karlo, stolujuci u Qradcu, sasvim odnemario hrvatskoga
kraljevstva, nego se je i dalje, vec radi sigurnosti svojih nasljednih pokrajina, brinuo za
obranu hrvatske i slavonske krajine. Prema tomu je hrvatsko kraljevstvo od toga casa

NADVOJVODA ERNEST. 325

imalo za pravo tri gospodara: zakonitoga kralja Rudolia, koji je nakon nekog vremena
prenio svoju stolicu stalno u Prag, zamjenjivao je u iipravnim i politidkim poslovima
brat Ernest, a u vojniCkim stric Karlo.

I kralj Rudolf i oba njegova zamjenika svracali su u prvi kraj osobitu paznju ba§ na
hrvatsko kraljevstvo. Ono nije vec od nekoga vremena imalo pravoga bana, jer se Juraj
Draskovic i (laSpar Alapic bijahu zahvalili, a Krsto se Ungnad jo§ ne bijaSe c^sti pri-
hvatio; a u to su bosanski Turci pod beglerbegom Ferhatom i njegovim sandzacima go-
tovo dnevice pustosili i robili tuznu zemlju, nsstojeci da posve obladaju krajevima iz-
medju Line, Kupe i Korane. Trebalo je stoga u jednu ruku izraditi u Carigradu, da se mir
ili primirje sa sultanom Muratom HI. obnovi i utvrdi, a u drugu opet, da se krajina hr-
vatsko-slavonska od neprestanih navala turskih obrani i osigura. Napokon trebalo je rijeSiti
bansko pitanje u samoj Hrvatskoj.

Wet 22. listopada 1576. bise pozvani Juraj Draskovic i Gaspar Alapic, da privre-
meno vr§e banske poslove, dok Krsto Ungnad svoju sluzbu preuzme. Biskup Draskovic
izjavio se je pripravnim, za sto bi 20. studenoga milostivo pohvaljen, ali Alapic kao da
se je kratio. Bit ce da su i stalezi zazirali od banskoga namjestnika. No bilo je i drugih
razloga, s kojih su i u Ugarskoj dosadanji castnici i sluzbenici smatrali, da ne mogu vr§iti
svoje sluzbe. Ugarski kancelar i gjurski biskup Ivan Listh pisao je 21. prosinca 1576. nad-
vojvodi Ernestu o tome ovako: »U ostalom sto se tice obavljanja posala, ne ce se od mene
nista propustiti; ali ja bih htjeo vasu jasnost pokorno opomenuti, da sada svako po-
slovanje smrcu njegova veli^anstva (Maksimilijana) stoji tako
dugo prekinuto, narocito u stvarima pravde, dok sadanje veli5an-
stvo svoje vjernezasebnimpismom ne obavijesti o smrti svoga
prepoStovanoga roditelja, zatim da je vasoj prejasnosti za izbi-
v a n j a svoga p o v j e r i 1 o u p r a v u. Tako je nekad uradio i pokojni kralj, kad je
umro preblage uspomene car Ferdinand. Sve naime javne sluzbe sad su iz-
praznjenc, a i prijasnji pecati neinaju nikakve krijeposti, te ih s\'i
sudci sadanjemu velicanstvu s odrekom sluzbe moraju predati,
a isto ih velicanstvo moze, ako mu se svidi, ponovo namjestiti* (ce-
tcrum quod ad expeditionem negotiorum attinet, a me quidem nihil intermitteretur, sed
serenitatem vestram humiliter admonere volui, omnem nunc expeditionem morte suae
maiestatis pendere tamdiu interruptam, in rebus praesertim iustitiae, quamdiu moderna
maiestas suos fideles de morte parentis sui colendissimi traditisque in hac sua absentia
vestrae serenitati suis vicibus administrandis per singulares literas non fecerit certiores,
quemadmodum ipsa quondam maiestas sua fecit, mortuo foelicissimae memoriae quondam
imperatore Ferdinando. Omnia autem officia regni publica nunc vacant, neque sigillorum
priorum aliquis est vigor, quae quisque iudicum modernae maiestati cum resignatione
officii praesentare, ipsa vero sua maiestas ilia de novo, prout ei videbitur, constituere
debebit).

Kancelar je ovim pismom podsjetio, da bi trebalo svima javnima slu2benicima za-
sebnim dekretima u ime novoga kralja podijcliti povlast za vrSenje posala, Sto bi namali
zatim i provedeno. No neizravno opomenuo je on i na to, da bi nu2dno bilo sazvati ugarski
sabor, te stale?Jma priobCiti smrt kralja Maksimilijana, kao i to, da je nadvojvodi Ernestu
povjereno vrhovno namjestniCtvo u Ugarskoj za izbivanja kralja Rudolfa. Medjutim krall
Rudolf, koji bi morao sam sazvati sabor te mu predsjedati, bio je u to zabavljen poslovima
n NjemaCkoj i CeSkoj, pa tako bi odgodjen saziv ugarskoga sabora do njegova dolazka
u Bee.

Prijeka pogibao od Turaka gonila jc u to nadvojvode Ernesta i Karla, da se bar
pobrinu za obranu hrvatskoga kraljevstva. Kralj Rudolf bijaSc doduSe sultanu Muratu III.
navijestio, da je stupio na prijestolje, te je tom prigodom 25. prosinca 1576. opet obnov-

21*

324. KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

Ijen mir na osani godina; ali taj mir nije kao iii prijasnji vrijedio za hrvatske zemlje.
Stoga je nadvojvoda Karlo jos 28. prosinca 1576. iz Oradca putio vrhovnoga zapovjednika
hrvatske krajine Ivana Auersperga, sta da sve iicini za obranu Bihaca; podjedno ga je
pozvao, da nadvojvodi Ernestu predlozi zgodna covjeka za kapitana u Hrastovici, buduci
da dosadanji kapitan Nikola Spalatin ne ce vise da sluzi.

Nadvojvoda Ernest opet je zelio, da se sto prije sazove hrvatsko-slavonski sabor,
te je u torn pogledu po ugarskoj kancelariji dao izraditi poziv na bivsega bana Gaspara
Alapica, da razpise sabor, te da o torn obavijesti i Vida Haleka, zapovjednika slavonske
krajine. Nalog na bana poslan bi iz Beca 26. sijecnja 1577. No vec 1. veljace upravili su iz
Poziina namjestnik i jegarski biskup Stjepan Radecius i savjetnici ugarske komore na
nadvojvodu Ernesta pismo, kao odgovor na njegov list od 25. sijecnja, u kojemu su iziozili
razloge, poradi kojih se hrvatsko-slavonski sabor sastati ne moze. Prvo je, sto ondje nema
bana (absentia bani), koji bi po starom obicaju (semper moris) sabor sazvao (bano iu-
bente), te mu predsjedao. Nadvojvoda doduse misli, da bi to mogli uciniti prijasnji (prio-
res) bani; ali je dvojbeno, da h ce se stalezi i redovi u toj stvari nalogu tih zamjenika
pokoriti (an status et ordines regni illius sint vicegerentum ea in re requisitioni obtempe-
raturi, dubium est). Stoga predlazu Radecius i drugovi, neka bi njegovo velicanstvo pismom
pozvalo (designovanoga) bana, da se prihvati banske sluzbe. Druga zapreka sazivu hrvat-
skoga i slavonskoga sabora po sudu savjetnika jos je zamasnija. Koliko se sjecaju, bivalo
je dosad tako, da se je najprije obdrzavao ugarski sabor na koji su stalezi Hrvatske i
Slavonije slali vazda svoje svecane poklisare. Tek nakon toga sabora sazivao je ban
hrvatsko-slavonski sabor, na koji bi njegovo velicanstvo siljalo svoje komesare, pa je u
njihovoj nazocnosti ono, sto je bilo za obce dobro i, za obranu domovine, ban predlagao,
na sto su stalezi stvarali zakljucke, koji su se napokon njegovu velicanstvu na privolu i
potvrdu posiljali. Ako bi se sada radilo protivno, to se je bojati, da bi se stalezi radi novo-
tarije tuzili na krsenje svojih slobostina, te bi se onda malo iii nista moglo kod njih izraditi.
Buduci pak da se radi o obrani tamosnje krajine, kao i o utvrdi Koprivnice, a to se, kako
nadvojvoda kralju javlja, nikako ne moze vise odlagati, predlazu savjetnici, neka se ne
sazove bas pravi sabor (diaeta generalis), nego kao neka zasebna komisija (com-
misslonis specialis nomine) u grad Zagreb, gdje ce kraljevski komesari zajedno s bivsim
banom Draskovicem i prizvanim velikasima i plemicima o svemu vijecati i odlucivati, sto
bi bilo njima i domovini za spasenje.

Jamacno po ovom savjetu odgodjen bi saziv hrvatsko-slavonskoga sabora, pa se je
radilo, da hrvatsko kraljevstvo dodje do pravoga bana. Dne 14. ozujka 1577. zamoljen bi
(jaspar Alapic, da se strpi, pa da vrsi banske poslove tako dugo, dok se drugi ban na-
mjesti. Malo zatim, 2. travnja, obavijesten bi kralj Rudolf o razlozima, zasto Krsto Ungnad
nije dosle prihvatio banske casti. Cini se pace, da je u to Ungnad trazio, da ga rijese
banije, premda je ne bijase jos ni preuzeo. Kralj nije na to pristao, vec se je u svibnju i
lipnju ponovo dogovara'.o, uz koje bi uvjete Krsto Ungnad ipak jednom primio namijenjeno
mu dostojanstvo.

Dok se je tako s Ungnadom pogadjalo, zapovjedio je 1. travnja nadvojvoda Ernest
kao zamjenik svoga brata (vicesgerens sacratissimae caesareae et regiae maiestatis)
bivsemu banu Qasparu Alapicu, da za 1. svibnja skupi u Zagrebu sabor kraljevina Hrvat-
ske i Slavonije. Da bi se velikasi odazvali, razaslao je nadvojvoda na njih zasebne po-
zivnice. Jednu je upravio i na kraljevskoga kapitana Simuna Keglevica. Sabor se je sa-
stao na 4. svib.ija. Na torn su saboru kao komesari nadvojvode Ernesta iznosili predloge
biskup Juraj Draskovic, vrhovni kapitan slavonske krajine Vid Halek, i napokon Servacije
Teuffenbach. Rac'ilo se je poglavito o utvrdjivanju Koprivnice i drugih krajiskih mjesta u
Slavoniji. Sabrani su stalezi izjavili, kako »z a sada n e m a j u u k r a 1 j e v s t v u n i k a-
kvoga zakonitoga poglavara, naime bana s podpunom banskbm

SABOR OD 4. SVIBNJA 1577.

325

V 1 a s e 11 (cum... iiiilliim pro prasenti in re^no habeaiit ic5i:itiiiimn inaj^ci.stratum, neinpe
domiiiiim baniiin pleiiaria authoritate banali fiiriKentem). koji hi ncpokornike i ncmarnike
mogao zakonito kazniti I sudove dao za drzavljane obdrzavati; stoga ne moKu nikakve
radnje za krajine obecati, niti sto stalno odrediti, o ceniii sii takodier predali pismeni od-
Kovor s pccatom kraljevstva gospodi povjercnicima. Uza sve to podjeljuju RO-spodinu banu
Alapicii i njeRovu banovcu, kao i podzupanima i plcmickim sudcima p r i v a t ii u o v 1 a s t
(privatam authoritatem), da sve zaostale radnje, prijc dozvoljene, tako za Koprivnicu kao
i za ostala krajiSka mjesta, pod uobicajenim Klobama od nemarnika utjeraju. Jcdnako pri-
vatno ovlaStuju i eksaktore, da poberii neuplaccnii jo§ ratnu dacu i dimnicu.

Stalezima bilo je osobito stalo, da
kraljevstvo dobije §to prije zakonitoga
glavara. Stoga su izabrali tri zasebna
poslanika. po imenu Petra Ratkaja, za-
grebackoga kanonika Petra Heresinca,
i viccprotonotara Ivana Petricevica od
Miketinca, koji ce poci u Bee nadvojvodi
Erncstu, a onda kralju Rudolfu, g d j e
bi ga god zateci niogli« (ubi-
cunque reperiri poterit). Tu ce oni
prema instrukciji, koju im je sabor
dao, i nadvojvodu i kralja moliti naj-
prije za »zakonitoga glavara,
naiine bana .s punom banskom

V 1 a s c u« (pro legitimo maglstratu
nempe domino bano plenaria authoritate
banali fungente), a onda ce im prikazati
ostale nevolje kraljevstva. Medju po-
tonje spadala su i nasilja, pocinjena od
krajiSkih vojnika tako u Hrvatskoj lao
kao i u Slavoniji. Tako se je na samoni
saboru tuzio Matija Deli na Ivana Auer-
sperga i njegove sluzbenike u Stenic-
njaku, da su mu silom ugrabili posjede
oko rijeke Kupe. Plemi(^i iz Moravca tu-
ii\i su opet vojnike slavonskoga vrhov-
noga lapitana Vida Haleka, jer su im
neprekidno pocinjali nasilja i Stete. Na-
zoCni Halek morao je paCe obecati, da
6e nanesene §tete namiriti od pla6e

tih vojnika, ako se ne bi sami s o§te(5enicima nagodili.

Odaslanici hrvatsko-slavonskoga sabora boravili su prvih dana lipnja u BeCu. Okc
7. lipnja znalo se je ved za stalno, da ce Krsto Ungnad primiti bansku Cast, pak su zato
zahtijevali, neka im se oznaCi vrijeme, kad iie biti namjeSten. Na to im je nadvojvoda
Ernest ovako odgovorio: »Dan i rok za uvod iK)voga bana, dok ne stigne odgovor od
njegova veliCanstva cara, ne moie se odrediti. Stoga ostaje nadvojvoda kod svoga pr-
va§njega odgovora, te misli, kako je suviSno, da odaslanici dulje ovdje ostanu i troSe. Clin
se njegovo car.sko vcliCanstvo odluCi, priobCit ce se pismeno odgovor stalezima, tc 6e se
na svaki naCin pospjeSiti i uvod reCenoga bana i placa vojnicinia. Njegova jasnost ne 6c
glede te stvari u svojoj revnosti ni§ta propustiti, veC de ju blagonaklono promicati.* Me-
djutim uza sve to morao je QaSpar AlapiC vrSiti banske poslove jo§ nckih sedam mjeseci.

KRALJ I CAR RUDOLF.

Crtao De Bry, Iz Boissardova djela:
logia« od god. 1607.

»Chrono-

326 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

Dok se je pitanje o popunjenju banske stolice oteglo preko reda, trsio se je nadvoj-
voda Karlo u Qradcu svima silama, da se bar obrana krajine valjano i stalno uredi. Bilo
je to tim potrebitije ne samo stoga, sto su brojne prijasnje odredbe u torn pogledu ostale
slabo ili nikako provedene, nego i zato, sto su Turci bas u ono vrijeme stall uredjivati svoju
krajlnu prema Hrvatskoj, Slavoniji 1 Ugarskoj. Osoblto su se Izticali beglerbeg 1 sandzaci
bosanskoga vllajeta, kojl su u Llcl, Krbavi 1 Korenlci stall podizatl razvaljene gradove,
te Ih utvrdjlvall. Tako su u svlbnju 1577. podigli iznova grad Peruslc, a htjell su jednako
ucinltl i s Bagom u Podgorju, da ih nlje pretekao senjskl kapitan Caspar Rab, kojl je taj
grad obskrblo posadom, te ga prlkloplo svojoj kapltanljl. Oko obnovljenlh gradova i tvr-
dlnja naseljlvall su Turcl Iz nutarnjih krajeva svojega carstva sUa Vlaha, kojl su im bill
provodlci i neredovita vojska za njlhovlh provala u krscanske oblasti. Tako javlja nad-
vojvoda Ernest kralju Rudolfu Iz Beca 3. lipnja 1577., kako su Turcl radl nehaja vrhov-
noga kapitana hrvatske krajine Ivana Auersperga naselili u Llcl Vlahe u dvadeset gra-
dova, na Sto je Rudolf plsmom iz Vratislave 7. lipnja Izdao nalog, da se moraju ti Vlasl
opet protjeratl. Kroz cltava dva mjeseca (lipanj 1 srpanj) pripravljalo se je sada podu-
ze(5e, kojim bi se to izvrSilo; all nema vijesti, da je kraljev nalog proveden.

Medjutim je nadvojvoda Karlo po ovlasti kralja Rudolfa od 16. sijecnja 1577. radio
o velikoj osnovi za uredjenje citave krajine, ne samo hrvatske 1 slavonske, nego i
ugarske na sjeveru Drave. Po njegovu predlogu odluceno bi, da se za 1. s r p n j a
1577. sazove u Be5 veliko povjerenstvo iz svih zemalja kraljevih, pace iz
njemacke drzave, koje ce se ozbiljnije baviti krajiskim pitanjem, nego §to je dosad
bivalo. All povjerenstvo sastalo se je tek oko 5. kolovoza, te je ostalo na okupu
do 24. rujna. Zapisnici toga povjerenstva obasezu dva debela svezka od 365 1 179 listova,
te podaju bogatu gradju za poznavanje tako kraljevske, kao i turske krajine u ono vri-
jeme.* Za razprava izticali su se osobito povjerenici nadvojvode Karla i nutarnjo-austrij-
skih pokrajina. Oni su izlagali, kako je krajina u obce nedostatno uredjena, kako se voj-
ska slabo placa, pa je stoga prinudjena, da cetuje i plijeni, 111 opet obranu povjerenih joj
gradova napusta. Da se svima nedostatcima doskoci, potrebito je nada sve, da s e kra-
jina r a z d i j e 1 1, doticno hrvatsko-slavonska krajina od ugarske odijeli. Za hrvatsko-
slavonsku krajlnu, koja bi se povjerila nadvojvodl Karlu, dosadanja su obranbena sred-
stva posve slaba. Na slavonskoj krajini, koja je duga 12 mllja, imade tek 1972 placena voj-
nika, koji brane 9 mjesta, te primaju godisnju placu od 103, 614 forinti. Trebalo bi vojsku
znatno povisiti, naime na 3058 momaka, kojl bi branill 26 utvrdjenih mjesta, a to bi sta-
jalo 165.684 forinta na godinu. Jednako treba ojaCati i posade na hrvatskoj krajini, koja

* Prema hrvatskoj krajini drzali su tada Turci 3700 pladenih vojnika i velik broj ne-
placenih Ceta (Vlaha). Placeni vojnici bili su razmjeSteni u ovim gradovima: Krupa (300 konjanika
i 400 pjesaka), Buzin (50 k. i 130 p.), Cazin (50 k. i 130 p.), Kostajnica (400 k. i 200 p., k tomu 50
martolosa), Novigrad (200 k. i 200 p.), Udbina (300 k. i 500 p.), Bunid (100 k. i 100 p.), Borieevac
(70 k. i 100 p.), Ostrvica (60 k. i 150 p.). Neplacenih vojnika (Vlaha) bilo je sva sila oko Kamen-
grada i Bilaja.

Prema slavonskoj krajini drzali su 2863 placena vojnika i dvaput toliko nepladenih
martolosa i predavaca. Placeni vojnicl bili su razmjesteni po gradovima pozezkoga i pakraSkoga
sandzaka. U pozezkom bila je glavna posada u Pozegi (300 konjanika i 50 pjesaka) i u Virovitici
(300 p. i 300 k.); u ostalim gradovima (Brezovica, Sopje, Valpovo, MikloS, Orahovica, Slatina,
Vo5in, Kamengrad) bilo je po 50 do 180 vojnika. U pakraSkom sandzaku stajala je najveda posada u
samom Pakracu (60 k. i 80 p.) i Kraljevoj Velikoj (57 k. i 90 p.); u ostalim gradovima (Zdenci, Pod-
borje, SiraC, Stup5anica, Dobra ku6a, Zeljezno MedjureCje, Cernik, Qranica i Moslavina) bilo je po
30 do 109 vojnika.

Turci su dakle protiv hrvatske i slavonske krajine mogli svaki 5as podici preko 6500 pla-
denlh (redovitih) vojnika i dva put toliko martolosa i predavaca.

Turska krajiSka vojska prema ugarskoj krajini brojila je po istom izkazu preko 45.000 ko-
njlanika i pjeSaka.

POVJERENSTVO U BECU (5. KOLOVOZA DO 24. RUJNA 1577.). 327

""je diiga 36 milja, i gdje ima 52 do 70 gradova, koji se moraju braniti. Stoga treba ovdje pla-
cenu vojsku od 2757 Ijudi povisiti na 3800 momaka, §to bi mjesto dosadanjih 148.988 fo-
rinti na godinu staj^lo 240.168 forinti. Citava dakle vojska na hrvatsko-slavonskoj krajini
brojila bi 6858 momaka, kojih bi uzdrzavanje kroz godinu dana stajalo 405.816 forinti.
Suvise moraii bi se toliki gradovi obnoviti, popraviti i utvrditi, i sto je glavno, dovoljno
obskrbiti topovima, puskama, puscanim prahom i olovom. Nutarnjo-austrijske pokrajine ne
mogu namiriti sav taj ogromni troSak; stoga treba, da ih i car i kralj Rudolf pomade od
ratne pripomoci, koju prima od njema5koga carstva. Povjerenici zahtijevali su prema tomu
od cara i kralja, da on prinosi 140.000 forinti na godinu za uzdrzavanje tih krajina, a
osim toga da iz carske komore pla(ia 60.000 godisnjih forinti za bansku cetu. Rudolf se
je neko vrijeme otimao tima zahtjevima. jer da imade i onako godisnji manjak od 471.297
forinti (sav njegov prihod od nasljednih zemalja zajedno s Ugarskom brojilo je godisnjih
596.492 for., a pripomo^ njemacke drzave 600 000 forinti, svega dakle 1,196.492 for., — dok
je troSak iznosio 1,667.789 forinti); no poslije je ipak pristao na prinos od 140.000 forinti od
njemadke drzavnc pripomoci, kao i na svotu od 30.000 forinti za bansku cetu od 300 konja-
nika i 200 pjesaka. Povjerenici nutarnjo-austrijskih zemalja predlagali su nadalje: 1. da se
nadvojvodi Karlu prepusti hrvatsko-slavonska krajina s punom vlasti; 2. da svi vrhovni i
ratni kapitani budu njemu odgovorni; 3. da krajiske cete budu sastavljene §to vi§e mo-
guce od zitelja nutarnjo-austrijskih zemalja; 4. da hrvatski ban bude nadvoj-
vodi pokoran u ratnim poslovima, — 5. dasesastavipopissvihnad-
vojvodi predanih utvrdjenih mjesta na krajini; 6. da se pripomoc nje-
macke drzave tocno prema dogovoru izplacuje; 7. da car i kralj ocituje, §to kani 5initi,
ako bi planuo ocit rat (s Turcima); 8. da car i kralj obskrbljuje krajinu ratnom zairom i
ognjenim oruzjem.

Dok je povjerenstvo vijecalo i razpravljalo, dosao je car i kralj Rudolf nakon bo-
ravka od deset mjeseci u Njemackoj, Ceskoj i Slezkoj napokon u Bee. Njegov dolazak u
dosadanju prijestolnicu Habsburga smatrali su znamenitim dogodjajem, tako da ga je i hr-
vatski Ijetopisac Vramec posebice zabiljezio ovim rijecima: »1577. Ovo vreme cesar Ru-
dolfus p e r V i c dolje v Bee, cesarom buduci, dojde.« Car i kralj bija§e majku Mariju
ostavio u Pragu, pa poSao kopnenim putem u Linz. odakle je Dunavom na brodovima do-
plovio u Bee, gdje su ga brat Ernest, austrijsko plemstvo i varoSani osobito (iastno (ex-
quisitissimo honore) doCekali. I bilo je skrajnje vrijeme, da dodje, jer je narod u Ugarskoi
bio vec nezadovoljan, §to nije sve dosad sazvao sabora. Jo§ 29. svibnja 1577. pisao je
ugarski namjestnik i jegarski biskup Stjepan Radetius (Radeczy) iz Po2una nadvojvodi
Crnestu: »Cujem da se u svima zupanijama potajno razpravlja o zadacama dojdu(iega sa-
bora, kojima je jezgra: vjera, palatin, kraljevska vlast. Vjera, da ju moze svatko po volji
izpovijedati. Palatin, da ga izaberu po starom obiCaju, jer je on najpodesniji da ugadja
svim pohotama njihovim. Kraljevska vlast, da se novim zakonima tako stegne i oslabi. pa
da se cini, kako oni (stalezi) ne zavise od kralja, nego ^kralj od njih. Govore naime: treba
se uprijeti sada na poCetku, pa 6e biti vrlo lako skloniti mladoga cara i kralja . . . Tomu
ce njegovo veliCanstvo lako stati na put, ako oru2ano dodje u Poiun.«

Nakon mnogih priprava i dogovora sazvao je kralj Rudolf pismom iz BeCa od
2. rujna 1577. ugarski sabor u Po2un za 16. listopada iste godinc. U pismu javlja najprije
smrt otca Maksimilijana, a zatim se opravdava, kako radi preSnih posala u NJemaCkoJ i
zemljama (^e§ke krune sve dosad nije mogao sazvati sabora. Medjutim ugarski se sabor
ipak nije u odredjeno vrijeme sastao. NeSto radi kuge, koja je u Po2unu bjesnila, a neSto
s drugih zamaSnih uzroka odgodio je kralj sabor najprije na 15. studenoga. onda na
1. prosinca. i napokon na I. veljaCe 1578.

Da se izaberu poklisari za ugarski sabor, sastali su se staleii Hrvatske i Slavonije
na sabor u Zagrebu 1. listopada 1577. Sazvao ga je po nalogu kraljevu (ad mandatum...
caesareae et regiae maiestatis) GaSpar AlapiC, koji se joS uvijek banom naziva. Za poklisare

328 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

bise izabrani lektor zagrebacki Petar Heresinec i protonotar Ivan Petriccvic. Njima
bi uz ino povjereno, da tocno obavijeste kralja o dugotrajnoj parnici izmedju Mate Kegle-
vica i Mihajla Sekelja radi Krapine. Inace se je na saboru razpravljalo tek o raznim tuz-
bama i upravnim stvarima, kao o tuzbi banovca Vladislava Bukovackoga protiv udove
bana Petra Erdeda. Odluceno bi jos, da viceprotonotar smije izdavati sudbene spise pod
autenticnim banskim pecatom u ime bana Alapica. Napokon bi ustanovljen postupak
s onima, koji se krate namiriti dimnicu.

Tek sto se je sabor razisao, stizavale su tuzne vijesti iz hrvatske krajine. Nakon
cestih provala turskih u srpnju i kolovozu, kojom su prigodom stradali krajevi oko Ste-
nicnjaka i Kneje, pa oko Bihaca, spremio se je Ferhatbeg u rujnu, da ide osvajati krajiske
gradove. Tromi i vojskom slabo obskrbljeni vrliovni kapitan Ivan Auersperg kao da je
sustao, a vrstni senjski kapitan Caspar Rab boravio je u Becu, gdje je 4. listopada izvjes-
civao o stanju svoje kapitanije, Caspar Alapic bijase jos 7, rujna javio u Bee, kako se bo-
sanski Turci silno spremaju, i kako je preslab, da bi im odolio. I zaista je Ferhatbeg kupio
vojsku kod Udbine, gdje mu se je 23. rujna pridruzio hlivanjski i kiiski sandzak. U Senju
su nagadjali, da ce udariti na Bihac; ali Turci su prosli pokraj Bihaca prema gradovima
Buzinu i Cazinu, koje bijahu prosle godine zauzeli, pa ce osvajati preostale gradove do
rijeke Cline. Vrhovni kapitan Ivan Auersperg potekao je na to iz Podbrizja na Kupi, gdje
je jos 29. rujna stajao, u Stenicnjak, koji se je tada smatrao glavnom utvrdom u onim
krajevima, aU je dosao prekasno, jer su Turci vec 29. rujna bili zauzeli gradove P o d-
z V i z d, obje Kladuse, Sturlic, Ajtic-gradiPeci Mihajla Turka, kojih su ka§te-
lani i strazari ostavili svoja mjesta, jer nijesu vise mjeseci primih hrane ni novaca za na-
bavu hrane. Iza toga udarili su Turci i na H r e s n o, ali se je taj grad srecno branio. Ivan
Auersperg, koji je 30. rujna bio u Stenicnjaku, mogao je jedino raditi o torn, da Turci dalje
ne osvajaju. Dne 3. listopada javlja on iz Stenicnjaka, da je kapidzipasa Ferhatbegov na-
kon zaludna jurisa na grad Smrckovic (na izvoru Cline) sa 5000 Ijudi 2. listopada udario
na krajeve oko Korane, te ugrabio sila blaga; u isto vrijeme provaljivao je hlivanjski pasa
prema Kupi, valjda da pohara Turopolje. No ondje stajao je u Vukovini ban Caspar Alapic,
koji bijase namah nakon svrsena sabora, cim mu je Ivan Auersperg javio o padu grada
Podzvizda, pozvao sav narod Hrvatske i Slavonije na oruzje, te se zajedno s banskom
cetom utaborio kod recenoga grada, da zastiti Pokupje i oblasti do Save. Medjutim je Fer-
hatbeg stao udarati na znamenito Cvozdansko. Dne 6. listopada javlja Ivan Auersperg iz
Stenicnjaka kranjskim stalezima, kako se je iz Cvozdanskoga prosuljao kroz tursku voj-
sku jedan krscanski vojnik, te saobcio, da Turci vec tri dana podsjedaju Cvozdansko, pa
da ne ce izpod njega otici, dok ga milom ili silom ne predobe. Sam Ferhatbeg stoji s veli-
kom vojskom kod Novigrada, te gradi most, koji je i prije stajao, ali je bio los. Kapitan
nadalje jadikuje, kako je prava sramota, da se toliki gradovi Turcima prepustaju. On sam
ne moze ih obraniti, jer od njegovih 600 konjanika jedva polovica kcd njega sluzi, a ni ti
ne ce da ga sluSaju. Turaka nasuprot imade 6000 momaka. Kraj takih prilika zapusten bi
i grad B o j n a, jer je zapovjednik njezin Taubenhauser poslao svoga desetnika u Ljubljanu
za pomod, ali je nije dobio. Jamacno 6e propasti i sam Bihac. Ban Caspar Alapic javlja
opet u svom odgovoru stajerskim stalezima iz tabora u Vukovini 15. listopada, kako se
sve vise vojske oko njega kupi, i kako je gotov pomoci, ako se sto protiv Turaka po-
duzme. Podjedno saobcuje tuznu vijest, da su Turci opet osvojili jedan znameniti grad, po
imenu S r a c i c e (castrum Zracycze . . . non modice existimacionis), koji je pripadao bi-
skupu zagrebaCkomu Jurju Dra^kovidu.

Ferhatbeg nije se ovaj put zadovoljio otetim gradovima, veC je ratovanje nastavio
i kroz zimske mjesece. U prvoj polovici studenoga doSao je Ferhatbeg sa svojim kapidzi-
pasom i velikom vojskom pod grad O s t r o z a c, koji je spadao pod bihacku kapitaniju, i
koji je branio porkulab Ivan Bogdanid. Bihacki kapitan Scbastijan Lamberg nije mogao
gradu pomoci, pa tako je Ostrozac 13. studenoga nakon zestoka juriSa pao Turcima u

PAD GVOZDANSKOOA (13. SUECNJA 1578.).

329

rukc. Naroda bi torn zRodom mnogo zasuznjeno i posjeceno; porkulab Bogdanic s ncko-
liko Ijudi spasio se je sre^no i sklonio u Bihac. Slavodobitni Ttirci htjedose sada jurisem
uzeti i grad Izacic, ali bi§e suzbijeni.

Ferhatbeg nije krScanima dao ni odahnuti. Dne 3. prosinca osvanula je turska ceta
pred Ledenicama u Vinodolu, te bi grad bila osvojila, da je zitelji nijesu kamenjem suzbili.
Namah poslije toga do§li su Turci pod grad Z r i n j, nekadanju stolicu i djedovinu kne-
zova Zrinskih. Qrad je bio dosta Cvrst, opasan trostrukim zidom, ali kastelan gradski Pe-
tar Kamenjaii bio je slab i plasljiv Covjek, te je vec nakon prvih topovskih hitaca stao
s Ferhatbegom ugovarati o predaji grada. Ferhatbeg obeca njemu i posadi Slobodan odla-
zak, na sto mu 20. prosinca 1577. grad predadose. Ferhat ipak nije odrzao rijeCi, vec je
Kamenjana zarobio i poslao u Bosnu.

Padom Zrinja zaprijetila je skrajnja pogibao gradu Qvozdanskomu i majda-
nima kod njega. Qvozdansko bilo je sada sa sviju strana opasano turskim gradovima
(Zrinj, SraCica, Bojna, Buzin, Novigrad na Uni), tako da mu
se ni odkuda nije moglo pomoci. Neke torske cete stajale su
pod gradom jo§ od listopada, a oko Bozica dosao je preda nj
sam Ferhatbeg s velikom vojskom, te ga je opasao sa svih
strana. Poveo je sa sobom i 1000 bosanskih obkopara. Qrad-
ska posada brojila je samo 300 momaka pod kapitanima
Doktorovicem, Nikolom Ozegovidem i Andrijom Stepsicem.
U gradu bilo je malo hrane i vode, pa i ratne zaire; po-
sljednji put bija§e ga obskrbio mjeseca kolovoza Ignjatije
Moskon na tri mjeseca. Stoga se je naskoro u gradu pojavila
velika bijeda radi glada i zedje. Posada je redom jela svoje
pse Cuvare, dok joj posljednja dva nijesu Turci otrovali.
Ferhatbeg pozvao je posadu, da se predade; ali ona mu je
odvratila, da voli izginuti, nego se osramotiti. Prvi juri§ na
grad u^injen bi 10. sijeCnja 1578., ali ga branitelji junacki
suzbiSe. Jednako bi§e suzbijeni turski juriSi 11. i 12. sijecnja.
Iza posljednjega juri§a ostalo je u gradu samo 25 do 30 zivih
branitelja, a i ti bijahu izmuCeni gladom i zedjom, a jamacJno
bijahu mnogi i ranjeni. Ferhat odredio je posljednji juri§ za
nod od 12. na 13. sijednja. No oko ponoci utrnuSe u gradu
svjetla i strazarske vatre; stoga je Ferhat slutio varku, te
je juris odredio za jutro. U to je svanulo jutro u ponedeljak

13. sijeCnja. Turci se spremiSe na juriS, te se polako priblizavahu gradu. No u gradu bilo je sve
tiho: niti je puSka planula, niti se je koji branitelj pokazao na gradskome zidu. Sad su Turci
razbili vrata i provalili u grad. Po dvoriStu, trijemovima i odajama leiala su mrtva tjelesa
hrabrih branitelja, ogrezla u krvi od zadobivenih rana. Neka opet bila su ditava, ali bli-
jc'da i suha bez daha i ^ivota. Ti su poginuli od gladi, s^edje i tefkoga napora. U gradu
nijesu Turci naSli ni zere hrane ni kapi vode. Taj stra§ni prizor kosnuo se je Ferhatbega
tako, da je mrtve branioce Qvozdanskoga po krSdanskom obredu dao sahraniti. Zatim je
razorio majdane, zatrpavSi jame i uniStivSi naslone. Tako propade znameniti rudnik srebra
u Hrvatskoj, u kojem je neko vrijeme bila i kovnica srebrenih pjeneza.

Ba§ ti straSni udarci, koji su stigli hrvatsko kraljevstvo, te koji su nemilo zaprijetili
takodjcr Kranjskoj i Stajerskoj, potakli su i nadvojvodu Karla i kralja Rudolfa, da se po-
zure. pa da .^to odluCna uCine za dalnji obstanak hrvatske krajine. Zaklinjao ih je i biskup
Juraj Draskovic, koji je u listopadu boravio ii BcCu, pa je onda na povratku iz Vara2dtna
5. studenoga pisao kralju Rudolfu pismo, u kojem ima i ovo mjesto: »Kad sam juCer u ve-
Cer stigao u Varaidin, zatekla me je novina, da su Turci kaSteo Mazin u topuskoj opatiji.

NADVOJVODA
ERNEST.

Po medaiji, koju je
skovao Antonio Abon-
dio oko 1577. Iz djeia
•Portratmedaillen des
Erzhauses Oester-
reich. Wien 1896.«

330 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

sto sam ga protiv Bosnjaka podigao, spalili, te nesrecnike, koji su ondje obitavali, sa svim
imanjem njihovim odveli. Stoga opet najpokornije molim vase velicanstvo, kako sam vec
i prije cinio, neka dade na portu turskoga sultana pisati tuzbu o tolikim navalama, koje
Bosnjaci protiv mira cine. Inace sumnjam, da ce ti neprijateljski susjedi prestati pusto-
senjem krajine.« Biskup imenuje nadalje neke muzeve, koje bi kralj mogao izabrati za po-
slanike za Carigrad. Medju njima preporuca i Stjepana Kapitanovica, koji doduse nije pis-
men, ali je uman, hrabar i rjecit, te vjest tako magjarskom kao i hrvatskom jeziku.

Medjutim se je i nadvojvoda Karlo, kojega bijase kralj Rudolf pismom, izdanim u
Becu 12. rujna 1577., zamolio, da vec nakon dva mjeseca ili bar 1. sijecnja 1578. preuzme
upravu (administration) hrvatsko-slavonske krajine (a ne tek 1. ozujka 1578., kako je u
svom pismu od 13. kolovoza 1577. izjavio), stao ozbiljno pripravljati za svoju buducu
tezku zadacu. A da bi je lakse mogao izvesti, trebalo mu je izdasne i svestrane pomoci od
pokornih mu pokrajina, pa je stoga sazvao sabor (ili bolje zemaljske odbore) svih svojih
pokrajina (Stajerske, Koruske, Kranjske i Qorice) za 1. sijecnja 1578. u grad Bruck
n a M u r i (u Qradcu bjesnila je tada posast). Tocno u odredjeno vrijeme naslo se je na
okupu 45 zastupnika recenih pokrajina. Cini se, da je bilo i nekih zastupnika iz Hrvatske
i Slavonije (Petar od Druskovca), da pomazu svojim savjetom. Na saboru se je mnogo
razpravljalo o vjerskim prilikama, te su protestanti, koji se bijahu u nutarnjo-austrijskim
pokrajinama dosad jako razsirili, trazili, da im se zajamci sloboda vjeroizpovijedanja. Po-
red toga vijecalo se je poglavito o krajini. Sam Karlo trazio je, neka mu zastupnici po-
tanko izloze, kako bi se hrvatsko-slavonska krajina u buduce imala braniti, zatim neka
ustanove prinose nutarnjo-austrijskih pokrajina za krajinu, a napokon neka iznesu svoje
predloge o utvrdi i obskrbi krajiskih gradova. Vijecanja sabora trajala su preko dva mje-
seca, te su zastupnici Karlu dozvolili gotovo sve, sto je trazio. Vec 1. veljace predali su
nadvojvodi obranbeni red (Defensionsordnung) za same nutarnjo-austrijske zemlje, po ko-
jemu bi se imala sva za oruzje dorasla momcad u Stajerskoj. Kranjskoj, Koruskoj i Qorici
popisati te u oruzju vjezbati; svaki trideseti momak od popisanih imao bi se pozvati u
sluzbui dobro naoruzati, te na krajinu odpremiti, gdje ce po tri mjeseca izmjenice sluziti;
svaki deseti momak opet od popisanih neka se drzi u zemlji kao rezerva. Ako nadvojvoda
sam podje u rat, mora sve s njime ici; bisknpi i prelati moraju poslati po jednoga izvjez-
banoga ratnika. Dne 1. ozujka predali su zastupnici nadvojvodi svoj zakljucak o stanju
vojne snage na hrvatskoj krajini, po kojem bi se imalo ondje uzdrzavati 1315 haramija, 500
husara, 300 strijelaca na konjima i 320 njemackih vojnika, svega 2435 momaka uz godisnji
trosak 160.848 forinti. Za slavonsku krajinu odredjeno bi: 200 arhibusira i 400 husara, 350
njemackih vojnika i 1750 haramija, svega 2700 momaka uz godisnju placu od 152.496 for.
Nadvojvoda zahtijevao je nadalje od sviju cetiriju pokrajina za uzdrzavanje hrvatsko-
slavonske krajine godisnji prinos od 548.205 forinti i to bar za prvu godinu, tako, da bi
§tajerska dala jednu polovicu, a drugu polovicu ostale tri pokrajine. Od te ogromne svote
upotrebilo bi se osim za vojnicke place (312.354 forinta) jos 135.400 for, za gradjevine,
50.000 for. za artileriju, 25.000 for. za provijant, i 25.451 for. za ratno vijece. Zastupnici bi-
jahu naime zakljucili, da nadvojvoda ustroji u Qradcu zasebno ratno vijece za hrvatsko-
slavonsku krajinu; u to bi vijece birala Stajerska tri clana, a Koruska i Kranjska po dva.

Osobito su se zastupnici brinuli za utvrde krajiske i njihovu obskrbu. Tako su za-
kljucili, da se s vec pripravljenim novcem podigne jedna nova velika tvrdjava
na hrvatskoj krajini, a obstojece vec da se poprave. Za to bi odredjena svota od 420.000
for, Neka se zatim pozove zagrebacki kaptol, da nadvojvodi predade grad Sisak. Nadalje
neka se utvrdi Hrastovica, a za 8000 for. neka se sagradi nova strazarnica izmedju Siska
i Hrastovice. Za gradove uz Qlinu dozvoljen bi trosak od 20.000, za Bihac 20.000, za gra-
dove izmedju Bihaca i Senja 5000, za Slunj 5000 for. Buduci da je Hrastovica znamenito
mjesto, treba u nju smjestiti osobito vjesta i hrabra kapitana. U Bihacu treba urediti oru-
zanu i barutanu; suvise treba naciniti most od ladja, te ga od Krskoga u Kranjskoj dopre-

NADVOJVODA KARLO POSTAO UPRAVITELJ KRAJINE (25. VKLJACE 1578.).

331

miti u Sisak. Hranu treba dobavljati iz Metlike, Crnomlja i Qradca na Kupi, te ju voziti u
Ogulin, gdje ce se urediti kruSne peci, u kojima ce se peci kruh za Bihac, Slunj, ModruSe,
Jesenicu, Dabar, Mutnik i Trzac. Izdali su jos nacrt naputka za ratno vijece kao i za rat-
noga blagajnika. Kod namjc§tanja vi§ih castnika za krajinu vaija se najprije obazirati na
sposobne Ijude iz nutarnjo-austrijskih zemalja. Zastupnici nadali su se za stalno, da ce se
hrvatsko-slavonska krajina, kad se tako uredi, moci sigiirno obraniti, a narod hrvatski,
koji se ie na sve strane selio, da ^e se u svoju starii postojbinu povratiti.

Nadvojvoda Karlo bio je oso-
bito zadovoljan zakljuccima sabora u
Brucku, te je vecinu njih prihvatio, a
neke preinacio. Jos za vrijeme sabo-
rovanja rijesio je on dosadanjega vr-
hovnoga kapitana Jirvatske krajine
Ivana Auersperga sluzbe, te je 8.
sijecnja 1578. mjesto njega imenovao
Ivana Ferenbergera. Vramec
zabiljezio je tu promjenu na kraju
svoje kronike ovim rijecima: »1578.
Qospodin Ivan Auersperg ostavi ge-
neralsku kapitaniju hrvatske i daima-
tinske pokraine, to isto leto. Qospodin
Ivan Feremberger od Karola hercega
be postavljen general na hrvatskoj i
dalmatinskoj krajine.« Novi general
hrvatske krajine Ferenberger von
Auer bio je rodom iz Tiroia, a sin
ubogih i priprostih roditelja. U 19. go-
dini stupio je u vojniCku sluzbu, te je
1540. pod Budimom dopanuo turskoga
robstva. Izkupiv§i se nakon Cetiri
mjeseca, vojevao je za cara Karla V.
u Italiji, gdje se je osobito proslavio,
za §to mu je car god. 1545. podijelio
plemstvo. Qodine 1566. vojevao je u
Ugarskoj, a poslije ga je (oko 1574.)
car Maksimilijan imenovao senjskim
kapitanom. Tu je zadavao straha Tur-
cima i MIetcima. Bududi da su ga
Mletci kod cara opadnuli, preSao je u
slu2bu k nadvojvodi Karlu, gdje je bio
kapitan dvorske stra2e i zapovjednik

iedne Cesti Stajerske zemaljske vojske. Sada ga je napokon, starca od 67 godina. zapala
teika zadacia, da uz vrlo zaslufnoga generala slavonske krajine Vida Haleka bude naj-
jaCa podpora svom gospodaru pri urcdjenju krajiSke obrane. Kraij je Rudolf malo zatim
pismom, izdanini u BeCu 25. veljaCe 1578., konaCno svome stricu Karlu po-
vjerio vrhovnu upravu hrvatsko-slavonskekrajine, temuje podjcdno
u istom pismu izdao obseian naputak iii instrukciju. U re^enom pismu oCituje kralj Rudolf,
kako je obilatn zaokupljen poslovima njemaCkoga carstva i drugih svojih zemalja. i kako
se ne rnoie baviti poslovima krajine. koja je od njegove stolice suviSe udaljena: pa je stoga
odlu^io. povjeriti sve krajiSke poslove dvjema uglednim i vrstnim glavama. i to tako, da
jedna upravlja poslovima krajine od Drave do Jadranskoga mora u Hrvatskoj i Slavouiji,

IVAN hERENBERQER

prvi vrhovni kapitan hrvatske krajine, koji je

stolovao u Karlovcu (1578.— 1579.). Iz djela

»Annales Ferdinandei*, koje je sastavio Fr. Chr.

Khevenhiller (t 1650.).

332 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

a druga od Drave do Erdelja u Ugarskoj. Upravu (administration) hrvatsko - slavonske
krajine preuzeo je najljubeznije stric nadvojvoda Karlo, dokle bade kralju pocudno, a njemu
moguce i snosljivo (alls lang unnss wohlgefiihlig und seiner Lieb erschwinglich und er-
traglich seyn wirdet), a ugarsku krajinu povjerio je kralj svomu bratu Ernestu. U daljem
naputku moli kralj nadvojvodu Karla, da radi sporaziimno i slozno s Ernestom, pa da se
uzajamno poniazu u potrebi. Zatim izbraja prava i duznosti Karlove kao vrhovnoga zapo-
vjednika hrvatsko-slavonske krajine. Najprije »iu je ozbiljno nastojati, da se odrzi mir
s turskim sultanom, pa zato ne smije dopustiti, da krajiske cete udaraju na turske oblasti.
Jedino smiju Turke, kad u krscanske krajeve provale, odbijati, progoniti i plijen im oti-
mati. Nadvojvoda nadalje ne smije se upustiti u o t v o r e n obranbeni rat ili navale bez
privole kraljeve. Karlo moze nadalje imenovati generale, kapitane i druge castnike za
krajinu, ali mora o torn prije kralja obavijestiti Radi lakse obrane krajine dozvoljava se
nadvojvodi, da sastavi zasebno ratno vijece. Za uzdrzavanje i obranu tako nutarnjo-austrij-
skih zemalja kao i krajine prepusta kralj nadvojvodi sve prihode i dace njegovih zemalja,
pace mu obecaje i prinos od njemacke drzave. No najzamasnija je odredba, po kojoj
imadu »takodjer i ban Slavonije i Hrvatske sa svim svojim podre-
djenim cetama, kao i stalezi tih zemalja, paipu ckiustanakHrv a t-
ske i Slavonije, kolikosevojnickih poslova tice, biti u ime kra-
Ijevo upuceni na nadvojvodu, dok ce u drugim (stv'arima) na Ru-
dolfa kao na ugarskoga kralja cekati i gledati« (also solle auch der
f^n.an in Windischland und Croaten mit alien seinem untergebenen kriegvolkh, item die
s^finde derselben lannde, gleichfalls des Windischen und Croatischen landes aufboth, soviill
das kriegsweesen antrifft, in unsern nahmen an sein Lieb gewisen seyn, sonst aber in
andern auf unss, alss khonig in Hungarn, wartten und sehen). Prema toj ovlasti izdao je
nadvojvoda Karlo vec 11. ozujka 1578. naputak za svoje dvorsko ratno vijece u Qradcu,
dok je nesto malo prije (1. ozujka) dao u hrvatskom jeziku sastaviti »sluzbeni zakon« za
pjesake (haramije) i konjanike (husare), koji sluze na hrvatskoj i slavonskoj krajini.

Prve polovice sijecnja 1578. rijeseno bi napokon i bansko pitanje tako, da je kralj
Rudolf imenovao banom Krstu Ungnada, s kojim se je preko dvije godine o tom do-
govaralo. Dne 25. sijecnja trazi Ungnad komesare, koji ce ga na saboru uvesti u bansku
Cast. Instalacioni sabor sastao se je u gradu Zagrebu 5. veljace 1578., cast kraljevskih ko-
mesara vrsili su biskup Juraj Draskovic i stajerski plemic Krsto od Kunsperga. Kako sa-
borski zapisnik kaze, stalezi su jednodusno (pari voto) primili novoga bana, na sto je on
pred recenim komesarima i stalezima po hvaljenom starom obicaju kraljevstva svecano
polozio uobicajenu prisegu (qui dominus banus coram praescriptis dominis commissariis
statibusque et ordinibus regni veterana laudabili consuetudine solemniter solitum praestitit
iuramentum). Ako je vjerovati zapisniku, to su se stalezi posebice zahvalili kralju, §to im
je na njihove vrlo brojne prosnje i zapomaganje (ad plurimas supplicaciones et interces-
siones) vec »dugo zudjenoga« (iam diu desideratissimum) Ungnada imenovao za bana.

Sabor je dva dana ostao na okupu. Nov! ban imenovao je svojim banovcem S t j e-
pana Oregorijanca, podijelivsi mu podjcdno cast zupana zagrebackoga i krizevac-
koga. I taj je polozio prisegu pred saborom, na Sto mu ban i stalezi prepustise, da po starom
obicaju (more alias consueto) izmedju uglednijih plemica izabere podzupane recenih zupanija,
koji ce prisegu poloziti pred zagrebackim kaptolom. Poslije toga bi§e stvoreni neki zama§ni
zakljucci. Po zahtjevu (ad postulacionem) nadvojvode Karla bise odredjeni radnici za utvr-
djivanje Koprivnice i prelaza kod Qjelekovca, zatim bi dozvoljena stanovita koliCina zita
za krajinu. Jo§ bi odredjeno, da se za obranu Kupe i prekokupskih strana podigne na
oruzje jedna petina svih kmetova i plemica iednoselaca, pa da se poslju straziti kod pre-
laza preko te rijeke. Nadalje bi odluceno, da se banovu pozivu na obci ustanak mora
svatko odazvati, te se pridruziti banskomu banderiju; osim toga neka se umoli kralj, da
ban s cetama kraljevstva (regnicolis) ne mora ratovati izvan domovine. Osobito je pak

BAN KRSTO UNQNAD (1578.— 1583.). 333

znamenit zakljucak, da podzupani nioraju poiaditi, da se sva imanja i posjedovanja, ne-
pravedno ili siloni oteta za sinutnja poslije boja iia Mnhackom polju, nioraju provratiti
prijasnjim zakonitim Kospodariina ili njihovim zakoiiitini bastinicima. Stalezi smatrali su
sve te zakljucke tako zamasnima, te su odlucili, da ih za ugarski sabor izabrani poklisari
Petar Heresinec i Ivan Petricevic ponesu sa sobom u Pozun, gdje ce ih kralj Rudolf po-
tvrditt. Kralj je to 9. travnja zaista i u5inio.

Novi ban Krsto Ungnad nije bio hrvatskomu narodu iiepoznata licnost. Otac mu
Ivan sluzio je mnogo godina kao vrhovni kaPitan hrvatsko-slavonske krajine (do 1556.),
a poslije se je sve do smrti svoje bavio stampanjern i sirenjem hrvatskih protestanstkih
knjiga. Po otcu svomu bastinio je Krsto grad Varazdin i Cast zupana varazdinske zupa-
nije. Osim toga pripadao mu je i grad Samobor. Vi§e godina prije svoga banovanja ob-
na§ao je cast vrhovnoga kapitana u Jegru. Fostavsi banom pisao se je »Krsto Ungnad,
barun od Sonecka, zupan varazdinske zupanije, savjetnik njegovog carskog i kraljevskog
velicanstva. kao i kraljevina Dalmacije, lirvatske i Slavonije ban« (liber baro in Sonnegh
. . . nee non regnorum Daltnatiae, Croatiae et Sclavoniae banus). Premda je, kako saborski
zapisnik kaze, bio jednodusno primljen za bana, ipak je poslije imao mnogo protivnika i
borba.* Cini se, da je smutnjama prvi povod dao banovac Stjepan Qregorijanec, koji je

8. veljaCe 1578., treci dan iza banova uvoda pocinio veliko nasilje. Recenoga dana vracao
se je Qregorijanec oko deset sati u noci iz doljnoga grada Zagreba u kraljevski slobodni
grad Qradec. Do§av pred »Kamena vrata« sa svojim slugom trazio je, da ga puste u grad.
Oradjanin i zlatar Petar Krupic, u kojega su bili kljuci, dosao je, otvorio vrata i lijepo ba-
novca pozdravio. Ali taj oborio se je na njega, sasuo na nj pogrde, cuskao ga i bacio na
zemlju. I sluga je banovcev priskocio, ali ga je Qregorijanec sustavio, buduci da su na ga-
lamu dotrcali podkapitan Bartol Pernarth i vise kraljevskih vojnika. Qregorijanec se je
poslije branio, da je navalio na Krupica, jer ga je odvise dugo pustio po zimi Cekati; ali
iagrebacki gradjani podigose parnicu protiv tanovca. Po kraljevu nalogu preslu§avali su

9. lipnja 1579. kanonik Blaz Qjurak i kraljevski povjerenik Vladislav Impric u samostanu
zagrebackih franjevaca petdeset i pet svjedoka, koji su svi nepovoljno po banovca go-
vorili. Bilo je medju njima zagrebackih kanorika, krajiskih vojnika i turopoljskih plemica.

Namah nakon hrvatskoga sabora sastao se je ugarski sabor u Po2unu. U kraljevskoj
propoziciji od 28. veljaCe objavio je kralj Rudolf medju inim sabranim stalezima, da je nad-
vojvodi Ernestu i stricu svom nadvojvodi Karlu povjerio upravu krajina, prvomu u Ugar-
skoj, a drugomu u Hrvatskoj i Slavoniji, i to kao svojim zamjenicima u ratnim poslovima
(tamquam in rebus bellicis vicegerentes) i vrhovnim vojvodama vojske (ac supremi exer-
citus duces). Podjedno je staleze pozvao, da to prime na znanje, pa da se odsad Ugarska
u svim vojniiiJkim poslovima pokorava nadvojvodi Ernestu, a stalezi i ?Jtelji kraljevina lir-
vatske i Slavonije nadvojvodi Karlu. U svim ostalim poslovima, naroCito §to se tiCe uprave
i sudova, ostat ce oba kraljevstva pokorna samomu kralju i onima, kojima kralj brigu
oko toga povjeri. Ugarskili i hrvatskih stale^a dojmila se je kraljevska poruka vrlo nepo-
voljno. U svom odgovoru od 13. o^ujka iztiCu oni, da su se oni za izbivanja kraljcva
i dosad pokoravali prejasnim nad vojvodama, pa 6e to i : ada Ciniti; ali se ne mogu nipoSto
skloniti na to, da bi se i u nazoCnosti kraljevoj ovim nadvojvodama, koji jo§ nijesu ni po
kojemu pravu njima obvezani ni krunjeni. a ni od njih pozvanl. utjecali i kakvu odredbu ->
torn cinili. Cini se da 6c se tim u buduce kraljevstvo i kraljevska vlast razdijeliti, jer de se
zakoniti gospodar i kralj njihov uslijed neke neuobi(iafene novotarijc naroCito u onim stva-
rima. koje se tiCu ob.

Ijima trgoviSta Samobora. Gradjani trga Samobora sasuli su teike tu?-be na bana I nje-
gova providnika Mihajia Maurovica u gradu Samoboru. Tu?-ili su ga, kako je poCinjao na-
silja u njihovim vinogradima i klijctima, zaplijenio njihova privilegija, te zasu?.njio odIiCnc
adjane (Krstu Pavlovi(ia, Nikolu Sporara, Ivana Padar5i(ia). Uzrok sporu s gradjanima
slobodnoga kraljevskoga Gradca zagrebaiJkoga nije poznat; no bit 6e, da je ban radio u
prilog svome banovcu Stjepanu Gregorijancu, kojega su tu2ili radi nasiija, poCinjena na zla-
taru Krupi(Ju kod Kamenih vrata.

Nutarnje prilike u kraljevstvu hrvatskom razabiru se najbolje po zakljuCcima hrvat-
sko-slavonskoga sabora. koji se je sastao u Zagrebu 20. prosinca 1579. Tu bi§e naiprije

22*

340 KRALJ RUDOLP (1576.— 1608.).

izabrani poklisari za uj!:arski sabor, koji ce :^e sastati u Pozunu 17. sijecnja 1580. F^ r v i
p u t bi tada izabran jedan poklLsar posebice za zbor prelata. baruna i maKnata, i to bivsi
ban Caspar Alapic; za zbor plemica i zupanijskih poslanika bise odredjeni kanonik i pre-
post zagrebacki Petar Heresinec, viceprotoiiotar Ivan Petricevic i podzupan varazdinski
Uaspar od Druskovca. Sva cetiri poklisara imadu sporazumno raditi s banom, koji je nji-
hov procelnik, te dobivaju posebni naputak (instr.ukciju), sto da iznesu pred kralja i ugarski
sabor. Bas taj naputak vrvi tuzbama svake ruke. Najprije se okrivljuju stanoviti velikasi
' ugledniji plemici u Hrvatsko] i Slavoniji, sto ne dolaze na sabore o s o b n o, vec ili posve
izbivaju iii salju svoje nuncije s ogranicenim punomocima, pa se onda ne ce pokoravati
saborskini zakljuccima. Nadalje se ti velikasi i plemici ne odazivlju banskim pozivima, da
podju osobno u boj sa svojim podanicima; vec jedni salju pod kraljevski banderij tek
nekoliko kukavnih konjanika, drugi su opet zabavljeni u stranim pokrajinama izvan kra-
Ijevstva, dok treci sluze za placu pod vrho"/nini kapitanom pokrajine Stajerske, pa se iz-
pricavaju, da se ne mogu pridruziti obcemu ustanku kraljevstva. To se je dogodilo naro-
cito u jeseni prosle godine, kad je nadvojvoda Karlo poduzeo veliku vojnu na Turke. Uzrok
pak tomu jest, sto na krajini hrvatsko-slavonskoj imade za pravo tri vrhovna kapi-
lana. Kapitani slavonske i hrvatske krajine drze mnoge hrvatske velikase i plemice kao
svoje placeiiike. pa tako treci kapitan, naime ban, ostaje u slucaju potrebe bez tih velikasa
i plemica. Stoga neka kralj odredi, da za sve zitelje i posjednike u
obsegu ovoga kraljevstva bude samo jedan vrhovni kapitan,
naime ban sadanjiibuduci, da ostatci ovoga pretuznoga kraljev-
stva konacno ne propadnu. Sabor se nadalje tuzi na onih dvanaest velikasa i ple-
mica, koji su raztepli prosli sabor u Varazdinu, pa moli kralja, da ih kazni (cum debita
poena) i daljim smutnjama na put stane. Jednako obtuzuje one plemice, koji se silom
(aperto marte) opiru provadjanju osuda banskoga i zupanijskih sudova, pa onda traze u
kralja jednogodisnju milost (annualis gratia), da se toboze nagode, a u istinu pocinjaju jos
veca nasilja. Narocito se u tom pogledu iztice Mato Keglevic sa svojim ortakom Gaspa-
rom Qusaricem, koji jednogodisnju odgodu izrecene nad njim osude zlorabljuje, te se
osvecuje svojim protivnicima, kao Erdedima, plemicima od Zaboka, Mihajlu Sekelju, ba-
novxu Stjepanu Gregorijancu i plemicu Marku Mihanovicu. Stalezi mole kralja, da protiv
ovakih smutljivaca najostrije postupa, da bude slicnim zlocincima na zastrasni primjer (ut
et aliis similia mala facinora patrantibus in terribile exemplum cedat). Ban je jos zahti-
jevao, da novi zagrebacki biskup Ivan Kranjcic Moslavacki preuzme u svoje ruke i za-
stitu krajiski grad Topusko, ili da se odrece prihoda recene opatije za uzdrzavanje toga
grada. No najjace oborili su se stalezi na gradjane slobodnoga i kraljevskoga grada Qradca
ili Zagreba. Vec u saborskim clancima tuze se, kako se gradjani zagrebacki s pozivom na
neka svoja privilegija otvoreno odupiru banu i banovcu, kako su neopravdane tuzbe protiv
bana iznijeli pred nadvojvodu Ernesta, pace Isako su i banovca Qregorijanca pozvali pred
kraljevski dvorski sud radi neznatna slucaja prigodom instalacije bana Ungnada (pro quo-
dam exiguo casu, tempore creationis praefati domini bani accidentaliter emergente). Sta-
lezi stoga odredjuju, da se gradjanima zagrebackima imade zakratiti svako poslovanje i
trgovanje po ostaloj zemiji, zatim da se u tom gradu nemaju vise sastajati sabori ni obdr-
zavati banski sud. Poklisari neka izrade u kralja, da banu bude dopusteno sazivati sabore
i osmicne sudove unutar kraljevstva ondje, gdje bi mu se zgodnije cinilo (ubi domino bano
commodius fieri videbitur). Jos ostrije obaraju se stalezi na gradjane zagrebacke u pred-
stavci svojoj na kralja od 22. prosinca 1579. U njoj izticu, kako su se gradjani pomamili za
nekakvim novim povlasticama (pretensis quibusdam novis eorum praerogativis), pa ne ce
priznavati bana, banovca ni drugih redovnih sudaca za svoje sudije, pace tuze bana kra-
Ijevskomu velicanstvu, premda je on bio spreman i na posljednjem saboru, da im pred
stalezima odgovara, da su se usudili iznijeti svoje tegobe. Ako su pak vojnici kraljeva
velidanstva, kojima ban zapovijeda, kakvo z!o ucinili, ban hi bio njih lao i druge vjernc

TUZBE NA BANA UNQNADA.

341

zitelje kraljevstva, da su se potuzili, zastitio'od nepravde ostecujucih ili ih iiamirio od place
vojnika. Ali gradjani omalovazuju prava i obiCaje kraljevstva; stoga mole kralja, da se
sabori i banski sud ne obdrzava viSe u Zagrcbu, nego ondje, gdje bi se banu sadanjemu
i buduccmu podesnije svidialo. Medjutim ni gradjani nijesu ostali skr§tenih ruku. I oni su
sastaviU predstavku na kralja, u kojoj su prikazali sve tegobe svoje. Ban je na posljed-
njem saboru skovao citavu zavjeru (conspirationem) protiv njih, pa suprotiv Boga i nje-
gove pravde sa stalezima stvorio nekakav zakljucak, kojim ih je javno proglasio kao
vproskribovaiic i proklete* (proscriptos et maledictos), te ih izkljucio iz druztva pravih
krScana i vjernih podanika kraljevskoga veUcanstva, jer da nijesu vi§e clanovi kraljevstva.
Oni mole kralja, da taj clanak zabaci, pa da im dade drugoga stitnika, koji ce ih zakrilji-
ati a ne progoniti, kako to taj ban radi vec od po^etka svoga banovanja. Qradjani tu?e
nadalje, kako je ban za posljednjega sabora kroz
osam dana obavljao smotru svojih banskih pje-
§aka i konjanika. pa ih je nastanio u podgradju i
pod zidinama gradskim, gdje su ti vojnici po
zemljiStima gradjana i njihovih podanika gazili i
jasili, poljsko i vrtno orudje palili, ograde rusili,
te sijeno, slamu i voce otimali, tako da sada gra-
djani i njihovi podanici zajedno sa svojim konjima
i govedima od gladi pogibaju. Suvise ih ban za-
jedno sa svojom druzinom nemilo vrijedja, te im
nasilja tako po sumama kao i u kucama cini. No
najvise ih boli, §to ban Krsto Ungnad javno tvrdi,
da nije samo njihov ban i kapitan, nego t a k o-
d j e r i k r a 1 j (immo regem etiam se ipsum no-
bis publice . . . affirmat), te §to im zapovijeda, da
za vrijeme sabora i banskoga suda moraju drzati
gradska vrata otvorena ne samo po danu, nego i
po noci, §to je osobito opasno. Ako je kralj zaista
banu podijelio toliku vlast, kako si ju prisvaja, ne
ce gradjanima preostati drugo, nego se razseliti,
te grad prazan i pust ostaviti. Ako bi pak ban uz-
tvrdio, da su njihove tu2be nepravedne, kako je
to vec jednom govorio pred saborom i zagre-
backim kaptolom, onda mole gradjani kralja, da
bi poslao dva ih vise svojih vjernih komesara sa
svoga dvora, da sve cuju i svojim oCima razvide.
MiviSe povjerili su gradjani svome poklisaru za
uojduci ugarski sabor, literatu Ivanu Jakopovicu,

«iznese njihovu tu2bu pred kralja i njegovo vijede.
Poklisari hrvatsko-slavonskoga sabora kao i zagrebaCki poklisar Jakopovic. doSavsi
na ugarski sabor na po^etku veljaee 1580. u Po2un, nijesu ondje zatekli kralja Rudolfa. vcC
nadvojvodu Ernesta. kojemu bijaSe kralj povjerio, da ga zastupa. Dne 10. veljaCe bi§e
pred sabor iznesene kraljevske propozicije. Ali staleii ne htjedoSe o njima ni Cuti. dok se
ne zadovolji njihovim tegobama. Zahtijevali su pak, da se jednom obnovi Cast palatina, da
se vrhovnim kapitanima i vojvodama imenuju rodjcni Ugri, da se ugarskom driavnom
w\ie6u, ugarskoj dvorskoj kancelariji i namjestniCtvu povrati nekadanji sjaj I vlast. Ako se
s mjesta ne ugodi njihovim zahtjevima, uzkratit Ce ratnu daCu. Zaiudo ie nadvojvoda Ernest
posredovao i stale?.e mirio. Oni su zahtijevali. da na dojduCi sabor dodje sam kralj, pa
su se onda 17. ozujka razi§li. ne dozvoliv§i niSta u ime ratne dace. Nakon razlaza sabora
nastojao je nadvojvoda Ernest, da smiri opreku izmedju bana Ungnada i grada Zagreba.

BANSKI PECAT KRSTE
UNQNADA.

S izprave, izdane u varoSi

Qradcu kod Zagreba 7. veljaee

1579. Cita se: Christophorus

Ungnad liber baro in Sonnegh

comes co(mita)tus Varasdien-

(sis) sac(rae) c(aesareae) re-

giaeque m(aiesta)tis consiliar-

(ius) ac regnor(um) Da!m(atiae)

Croa(tiae) et Scla(voniae)

banus.

Arkiv jui{oslaven;«ki> akadcinijc.

342 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

Dne 20. ozujka izdao je u Pozunu pismo na iiana, banovca, zupana, podzupana i plemicke
sudce zupanije zagrebacke, u kojemu im javlja, da su se njemu prituzili sudci i priseznici
grada Zagreba, kako oni i njihovi Ijudi toliko nevolje, stete nanose zagrebackim gradja-
nima, »da se ovi ne usudjuju iz svoga grada izlaziti ni sa svojom robom na trgove i saj-
move ici,« pa im zabranjuje dalje uznemirivanje recenih gradjana i gradskih stanovnika.
Drugim pismom opet od istoga dana zapovijeda nadvojvoda Ernest obcini grada Zagreba,
da se »prema zakonu i obicaju kraljevine Slavonije« mora odazivati pozivima na sudove te
kraljevine. Dva dana zatim, 22. ozujka, imenovao je nadvojvoda Ernest posebno povjeren-
tvo, koje ce iztraziti sve sporove (controversias) izmedju bana i zagrebacke obcine, te o
tom izvijestiti samoga nadvojvodu, U povjerenstvo spadali su slavonski general Vid Halek,
Qa§par Alapic, tajnik ugarske kancelarije Nikola IsthvanffJ^ kapitan Petar Ratkaj od Veli-
koga Tabora, prepoSt zagrebacke crkve Petar Heresinec, zagrebacki kanonik Antun Vra-
mec, protonotar slavonski Emerik Pethew, prisjednik kraljevskoga stola Juraj od Debre-
cina, Mihajlo od Vurnovca i napokon Simun Slatincic. Povjerenci neka podjedno preslu-
§aju gradjane trga Samobora, koji tvrde, da imadu stanovita privilegija i sloboStine, dok
Krsto Ungnad iztice, da je on njihov neograniceni gospodar (se absolutum dominum esse),
pa da se sa svojim kmetovima ne 6e parbiti niti po obranickim sudcima pogadjati. Ne zna
se, sta je povjerenstvo uradilo; dne 29. travnja 1580. boravio je ban Krsto Ungnad u Kra-
pinskim Toplicama, gdje je primio naloge kralja Rudolfa glede Mate Keglevica, 05ito se
ban ne bijase izmirio sa Zagrebcanima, vec je sazvao hrvatsko-slavonski sabor za
1. svibnja u grad Varazdin. Tu se je mncgo rogoborilo protiv Zagrebcana. Osudila se
njihova tuzba, iznesena po Ivanu Jakopovicu za prosloga ugarskoga sabora pred nadvoj-
vodu Ernesta i kraljevsko vijece; podjedno bi iznesena nova tuzba protiv njih radi na-
silja, sto su ih pocinili za vrijeme ugarskoga sabora. Oni da su se naime na glas zvona
javno podigli na podanike banovca Stjepana Qregorijanca, pa izvedavsi topove iz grada
zaposjeli javne putove do Kraljeva broda na Savi; zatim da su posjedavsi na konje i obo-
ruzavsi se kopljima provalili sve do kaptolskih vrata, te poput neprijatelja haracili po po-
Ijima biskupa i kaptola zagrebackoga. Radi te pobune, koja bi se po ucinjenim zlocinima
mogla smatrati seljackom bunom (quae patrata per ipsos cives mala facinora et
violentiae repraesentari videntur quandam rusticanam seditione m), odlucio je
sabor tuziti Zagreb5ane samomu kralju Rudolfu, pa je u to ime izabrao kanonika Mikca i
plemica Ivana od Zaboka, koji ce po6i u Prag i traziti, da se gradjani zagrebacki radi izlo-
zene pobune primjereno kazne. Na saboru razpravljalo se je takodjer o nekim predlozima
slavonskoga generala Vida Haleka, koji je trazio radnike i povoz za utvrdjivanje Kopriv-
nice, Krizevaca i Ivanica. Stalezi su tu prigodu upotrebili, da se izjadaju na njema5ke ka-
pitane i njihove vojnike, koji su na sve nacine dodijavali domacemu ziteljstvu. Narocito
su sasuli tezke tuzbe i osvade na koprivnickoga kapitana Ivana Qlobitzera, koji je nemilo
progonio gradjane toga grada, mjesto da ih zasticuje i brani. Sabor upozoruje Vida Ha-
leka, »da su gradjani, koji na skrajnjoj krajini u Koprivnici borave, clanovi kraljevstva«
(membrum regni), pa da ce se potuziti samomu kralju, kako se i Ugri tuze na njemacke ka-
pitane, koji stoluju u Ugarskoj. Na saboru je ban prosvjedovao, sto zagrebacki biskup
zapusta grad Topusko, prenida mu kao krajiskoj utvrdi prijeti skrajna opasnost. Napokon
bi odluceno, da se banski sud sastane u Zagrebu na osmicu iza svetoga Jakova, da se
utjera zaostala dimnica, i da se biskupu i kaptolu zagrebackomu plada duzna desetina.

Odkako je podignut Karlovac, turski su napadaji na hrvatsku krajinu kroz neko
vrijeme jenjali. Hrvatski general Vajkard Auersperg nije kroz citavu godinu 1580. imao
vecega okrsaja. Jedan turski copor od 500 momaka bijase doduse 19. srpnja iz Kostaj-
nice po§ao prema Qlini, te presav tu rijeku stao harati u kraju izmedju Ricice i Lipe,
gdje je zarobio neko 300 Ijudi i mnogo blaga; ali na to je Vajkard Auersperg iz Karlovca
pohitao za njim u potjeru, oteo mu plijen, te mnogo Turaka ili zasuznjio ili posjekao. I
Ferhatbeg zajedno s Edrisbegom, poglavicom nedavno (1578.) osnovanoga sandzaka ostro-

POQIBIJA P02E2KOQA SAND2AKA SKENDERBEQA 1580. 343

zackoga, kao i pakrackl sand^ak Alibeg, brat Ferhatov, zaiijetali su se vi§e puta u Slavo-
nij'u, narocito u Turopolje. Tako je Ferhatbeg s Edrisbegom 29. lipnja odveo iz Turopolja
do 300n Ijudi i sila blaga; jednako je i pakracki Alibeg u srpnju udario na Turopolje, ali ga
je na povratku razbio koprivni^ki kapitan Ivan Panovic. Po^ezki sandzak napokon, po
imenu Skenderbeg, ^iljao je svoje 5ete prema slavonskoj Podravini, prema Koprivnici,
Ojurgjevcu i drugim gradovima onoga kraja. Buduci da su i neki ugarski sandzaci udarali
na Vizvar (Weytschawar) na Dravi, pa prijetili tako Medjumurju kao i Kanizi, spremao
se je kanizki kapitan Juraj Zrinski u rujnu 1580. na vecu provalu u pozezki sandzak, da
Turke zastraSi i od daljega cetovanja odvrati. Dok se je knez Juraj Zrinski radi toga po-
hoda u tursku Slavoniju dogovarao s Baltazarom Bacanom, Franjom Nadazdijem, kao i
s koprivnickim kapitaiiom Ivanom Qlobitzercm, skupljao je i pozezki sandzak Skender-
beg vojsku, da u koprivnickoj kapitaniji osvoji gradove Drnje i Novigrad, i da onda po-
hara varazdinsko polje. Kako su obje vojske, nc znajuci jedna za drugu, isle glavnim voj-
nickim druniom, koji vodi iz Virovitice i Slatine u Qjurgjevac i Novigrad, sukobile su se
29 rujna kod razvaljenoga grada Qrabrovnika (Qorbonocum) ili danasnjega Klostra. U
kivavom boju pao je sam Skenderbeg (kojemu bi odruhljena glava) zajedno s drugim
odlicnim Turcirna, svega do 200; jednaki broj Turaka bi zarobljen, medju njima i jedan
odlican mladi(5, po svoj prilici zet Skenderbegov. Suvi§e zaplijeni§e dobitnici dvanacst
turskih barjaka. Po izvjeScu mietackoga poslanika u Pragu, Alberta Badoera, bilo je u torn
boju 2400 krscanskih vojnika, a Turaka do 4000. Prema izvjescu nadvojvode Karla, pisa-
nom u Qradcu 11. listopada 1580., proslavio se je u boju Nikola Malekoci, kapitan Vizvara,
zatim slufbenici Badanovi i Nadazdovi, i napokon koprivnicki kapitan Ivan Globitzer.
Glavu poginuloga Skenderbega, dva zasuznjena odlicJna TurCina i zarobljenih dvanaest za-
stava poslali su dobitnici nadvojvodi Karlu u Qradac. Od krsdana da je u boju poginulo
tek osam do deset Ijudi. I savremeni Isthvan^fi potanko opisuje tu slavnu krSdansku po-
bjedu, ali ju pogreSno vrsta u godinu 1581. Po njemu bi§e na bijegu nakon boja zarobljeni
jo§ Ahmet, zapovjednik grada VoCina, i Osman, vojvoda konjanika. Osim toga zapao je
dobitnike velik broj konja.

Pogibija i smrt Skenderbega (sina nekadanjega bosanskoga i po?e2koga sand2aka
Uleme) razpalila je Turke na osvetu. NaroCito je pakraCki sandzak Alibeg radio da okaje
nedadu svoga druga i susjeda, pri Cemu ga je pomagao i Ahmetbeg od Cernika. U sred
zime, 19. sijeCnja 1581. provalili su oni sa 3000 Turaka pakra5koga i po2e2koga sand^aka
robed i paledi preko Ivanida i Oradca. ali bi§e sre($no suzbijeni. O daljem Cetovanju nji-
hovom javlja Vid Halek 5. ofujka 1581. iz Koprivnice i mladi grof TomoErdedi 19. travnja
iz svoga grada 2elina. Potonji prida o sukobu brata svoga Petra s Turcirna kod Krife-
vaca i Ivanida.

Dok su krajiSki kapitani s mladim Tomom i Petrom Erdedom sustavljali tursku
najezdn na iztoku, ban je Krsto Ungnad izvrl^ivao osudu nad Matom Keglevi($em u Za-
gorju. Rok. §to ga bijaSe kralj Rudolf dao reCenom'i velikaSu, da se nagodi sa svojim pro-
tivnikom Mihajlom Sekeljem, tadanjim vlastnikom grada Krapine, bija§e davno mlnuo:
k tomu nije Keglevi(* ni mislio. da razvali svoju tvrdjicu § a b a c (fortalicium Sabacz). koju
bijaSe sve bez dozvole kraljeve sagradio nasuprot gradu Krapini. Stoga je kralj zapo-
viedio, da se taj grad Sabac razvali. Dne 3. veljaCe 1581. stigao je u varoS Kraptnu ban
Krsto Ungnad, te se nastanio u ku6i popa Ivana od Dobre kude. Poveo je sa sobom neSto
svojih banskih Ceta, kojima su zapovijedali njegovi slu^benici Petar Ajtid i Pavpo 2itomir-
ski (Tremski). S banom doSao }e i banovac Stjepan Qregorijanec, kojega su pratili niegovl
sluJ^benici Mihajlo Vojkovi(5, zatim Martinac i Pavko. pa i brojni drugi. .To§ l.itl dan pro-
glasio je ban u trgu Krapini osudu protiv Mate Keglevida. Slijedeie nedelle, 5. velJaCe, Iz-
vrSena bi osuda. Toga dana podigao se Je ban Ungnad, a s njime banovac Stjepan Ore-
gorijanec. na i Mihajlo SekelJ. gospodar grada Krapine. svi s? svoJIm sluXbenfclma. NaSli
se na okupu jo§ i ovi plemidi: Mojsija Humski, Stjepan MfrkoveCkl. Jural QregoroveCki.

344 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

literat Petar Novak, Ivan od Zaboka, Pavao i Nikola Dobrosevic, Matija sin Ivana popa od
Dobre kuce, Caspar Horvat od Nove vesi, provizor Martin Jancec, Ladislav Dragac,
Adam Herkovi6, Caspar Kurtic, Ivan Svetic, Ivan Drobnjak, i napokon sudac i gradjanin
krapinski Ivan Sporaric. Bilo je svega do 500 osoba: gospode, plemica, gradjana, vojnika
i kmetova. Cospoda zajasise konje, pa onda svi zajedno podjose k tvrdji Sabac. Ban je
najprije poslao tri plemica: Petra Pojatica, Mojsiju Humskoga i Jurja Madarasa sa vise su-
sjeda, neka pozovu upravitelja grada, da im otvori vrata. Ali se njima nije nitko odazvao.
Na to su sluzbenici banovca Cregorijanca, po imenu Marinac i Pavko, provalili kroz pro-
zor, pak su razvalivsi iznutra gradska vrata i razsjekavsi gvozdeni lanac spustili dizivi
most, kojim se ulazilo u grad. Sada je sve nahrupilo u grad, te ga stalo od krova rusiti,
Cim je krov bio razvaljen, vratili su se ban i Sekelj u Krapinu, a banovac Gregorijanec
ostao je na mjestu i dalje, dok nijesu Sabac do temelja (ad fundamentum) razorili. Sto su
god nasli u gradu, sve su pokupili i odnijeli u Krapinu. Nijesu postedili ni pivnice, koja je
bila izvan tvrdje. U njoj su na§li pet baSava vina, pa su i to prenijeli k Sekelju.

Sve to cesce i zesce navale bosanskoga, ostrozackoga i pakrackoga sandzaka na
doljno Pokupje i Turopolje opravdavale su bojazan hrvatskih i slavonskih sta-
leza na svibanjskom saboru 1579., da tvrdja Karlovac ne ce moci zastidivati bas te kra-
jeve, nego tek Kranjsku i kotare izmedju Korane i Kupe. Trebalo je stoga pobrinuti se za
osiguranje doljnoga Pokupja, kojega je obrana bila povjerena banu i hrvatsko-slavonskim
stalezima. Poglavito za to sastao se je 25. travnja 1581. hrvatsko-slavonski sabor u Va-
razdinu. Na nj poslao je nadvojvoda Ernest kao povjerenike kralja Rudolfa nadbiskupa i
ugarskoga kancelara Jurja Draskovica, dok se je nadvojvoda Karlo kao vrhovni glavar
krajine i svega vojnictva dao zastupati po trima izaslanicima: Servaciju Teuffenbachu,
slavonskomu generalu Vidu Haleku i Mihajlu Ringsmaulu. Ti su nadvojvodini povjerenici
po naputku svoga gospodara i prema osnovi Franje Poppendorfa iznijeli pred sabor citav
niz predloga za osiguranje doljnoga Pokupja. Hrvatski ban kao vrhovni kapitan u torn
kraju (potonje banske krajine) neka prenese svoju stolicu (residentia) u kasteo L e-
t o V a n i c (na najsjevernijoj okuci rijeke Kupe), pa da bude Letovanid za doljno Pokupje
ono, sto Karlovac za gornje. Nadalje neka stalezi na rijeci Kupi izmedju Siska i Karlovca
o svom trosku podignu dvije nove i jake tvrdinje, jednu u B r e s t u izmedju Letovanica i
Siska, a drugu na zapadu Letovanida u Sredickom. U oba ta kaStela neka smjeste
300 pjesaka i 200 konjanika, koje bi takodjer o svom trosku stalezi uzdrzavali. Sabor je
o tima predlozima vijecao vi§e dana, i tek nakon povoljna odgovora od nadvojvode
stvorio je 1. svibnja zakljucak, da se kartell u Brestu i Sredickom imaju graditi, pa je
podjedno odredio i radnike, koji ce ved 13. srpnja poslom zapoceti, zaStideni banskom ce-
tom, kao i cetama, koje 6e hrvatski i slavonski generali onamo poslati. Ali predlog glede
300 pje§aka i 200 konjanika, koje bi sami placali, nijesu prihvatili, nego su trazili, da kralj
opet povisi bansku detu na 600 konjanika i 400 pjesaka, kako je to bilo za bana Petra
Erdeda i njegovih predSastnika. Stalezi bi sami radi prevelikoga uboztva mogli uzdrza-
vati tek stotinu pjesaka. Da li ce ban prenijeti svoju stolicu u Letovanid, o torn neka
kralj i nadvojvoda razprave i odlude sa samim banom.

Na saboru vijedalo se je po predlogu nadvojvodinih povjerenika i o preostalim gra-
dovima na jugu Kupe, narocito o gradovima hrastovicke kapitanije. Povjerenici su izjavili,
da je Karlo odlucio Hrastovicu razvaliti; stalezi su se tomu protivili, jer je taj grad branik
Pokupja 1 Turopolja, pa su nasuprot predlagali, da se §to jacom posadom obskrbi, kao i
kasteli Cradac i Vinodol. Na zahtjev nadvojvode Karla, da silom prigone na rad zaostale
radnike oko popravka Koprivnice, Krizevaca i Ivanica, obasuli su stalezi ogorcenim tuz-
bama koprivnickoga kapitana Ivana Olobitzera, koji je radnike, odredjene za popravak
tvrdinje, upotrebljavao za svoje licne poslove (in privatos usus), te su zakratili svaki dalji
rad oko popravka slavonskih gradova, dok se ne dovrSe utvrde u Brestu i Sredidkom. I
sam ban Ungnad potuzio se je na krajiSke kapitane. Izjavio je, kako mu je kralj dao na-

BANOVAC QKEQORIJANEC ODREKAO SE SVOJE CASTI 1581. 345

putak (in sua banali instructione, per maiestatem caesaream sibi data), gdie mu je odre-
djeno, da u sviiiia poslovima, koji se tiCu krajine i obrane kraljevstva, podr2aje vazda s vr-
liovniin kapitaniina lirvatske i Slavonije medjusobni sporazuin i saobracaj (cum supremis
coiifiniorutn Croatiae et Sclavoniae capitaiieis niuluam semper habeat intelligentiam et
torrespondentiam). Ali toga ne drze se gospoda kapitani, nego na svoju
ruku sve protiv primirja s Turcima provaljuju ne samo sa stoti-
nama, nego i sa tisucamasvojih konjanika i pjeSaka u turske
ob^lasti, pa ih haraju. Odatle biva. da i Turci, ovako izazvani, za
izmjenu haraju i pustose imanja i gospostije staleza i redova
ovoga kraljevstva. Napokon potuzili su se i ban i banovac sveCano pred stale-
2ima »radi neposluha konjanika i pje§aka, banske Cete naime, koji premda su dobro pla-
ceni, ne mare za njihove zapovijedi, te ne ce da ostaju u odredjenim njima postajama i
sjedistima. Ako bi koji krajiski grad stoga pao u neprijateljske ruke, ne ce biti krivi ni
ban ni banovac, nego neposluh i odpor tih b a n s k i h v o j n i k a, osobito njihovih k a-
pitana i vojnika, koji su u Zagreb u, podigavsi zastave, ustali pro-
tiv b a n a.

Potonja tuzba odaje, da su ban i banovac bili zavadjeni ne samo s nekim velika-
sima, zatim s gradom Zagrebom i nekim krajiskim kapitanima, nego i s vojvodama svoje
banske cete. NaroCito je banovac Stjepan Oregorijanec imao u zemiji toliko protivnika,
da se je maio zatim na svojoj casti zahvalio. Na siijedecem saboru, koji se je 22. srpnja
1581. sastao u Zagrebu, javio je ban Krsto Ungnad s ocitom zlovoijom, »kako je gospodin
Stjepan Oregorijanec, bivsi banovac kraljevstva, bezikakva razlozita uzroka
(nulla racionabili causa) cast banovca, ne javno pred saborom, gdje ju je primio, nego sa
strane polozio, sto ciniti nije morao.« Buduci da ni sada nije glavom dosao, kako bi morao,
vec je poslao svoje zastupnike, to ban proglasuje banovcem dosadanjega varazdinskoga
podzupana Qaspara od Dru§kovca. Stalezi su prihvatili izbor banov, na §to je novi ba-
novac polozio svecanu prisegu.

Na saboru koncem srpnja 1581. jo§ bi zakljuceno, da ban Krsto Ungnad podigne
zemaljski ustanak, pa da se zajedno sa svojom banskom cetom kao i sa svima zemalj-
skima Cetama utabori do 6. kolovoza kod Sredickoga, gdje su tada poCeli graditi utvrdu.
Trebalo je gradnju za§tititi od Turaka, koji su ju nastojali zaprijeCiti. Tijekom rujna vi§c
su puta begovi pozezki, pakracki, cernicki, bosanski i krupski (ostrozacki) provaljivali
prema Pokupju i Turopolju: jedni s juga, a drugi s iztoka. Osobito su se u to izticali be-
govi cerniCki i pakracki, po imenu Ahmetbeg i Alibeg, Ti su 8. rujna sa 5000 momaka i
ne§to topova preko Moslavine prodrli u Turopolje, te ondje zarobili 100 Ijudi i mnogo stoke.
Kad su malo zatim reCeni begovi po drugi put u drugoj polovici rujna udarili prema Turo-
polju, doCekali su ih braCa Tomo i Petar Erdedi, GaSpar Alapi(i, Stjepan Tahi i Mihajlo
Sekelj sa svojim Cetama i sa zemaljskim haramijama kod nekoga mjesta (Sutrezki?), te
su ih junacki suzbili. Slavonski general Vid Halek javlja o toj pobjedi iz Vara2dina 6. listo-
pada 1581. On piSe, da je cerniCki beg kruto pora^en, i da se je u boju proslavio barun
Mihajlo Sekelj. lirvati su zarobili begove konje i jednu zastavu, koju de poslati nadvoj-
vodi Karlu.

Mjesec dana iza te pobjede sastao se je hrvatsko-slavonski sabor 28. listopada 1581. u
gradu Zagrebu. Ban Ungnad bijaSe sabor sazvao, ali nije na nj doSao, wtt je saboru predsjedao
banovac OaSpar od DruSkovca, Namah na poCetku saborovanja iznijeli su kao nunciji bana
Ungnada zagrebacki prepoSt HereSinec i banovac DruSkoveCki vjerovno pismo banovo, u ko-
jem moli stale^e, da mu ne upiSu u grijeh izbivanje njegovo, jer ga je nadvojvoda Ernest u
va2nim poslovima kraljevstva u BeC pozvao. Podjedno su banovi nunciji predlagali stale-
2ima kraljevsko pismo, kojim je ureien i odredjen sastanak ugarskoga sabora u Po2unu
za 11. studenoga te godinc. Jo§ su banovi nunciji pozvali staie2e, neka odluCe, kako da

346 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

se za boravka baiiova iia ugarskom saboru odrze u dobrom stanju krajine kraljevstva,
a narocito pokupske strane. Ban u to ime predlaze, neka povjere njegovu zamjeniku u
vojnickim stvarima (in militia domini bani locumtenentem), mladomu Petru Erdedu, da se
sporazumno s banovcem Gasparom od Druskovca brine za obranu krajine. A 1 i s t a 1 e z i
nijesu prihvatili ban ova predloga. Oni ne ce da imadu banskoga
zamjenika, jersetoprotivistarim slobostinama i konstituciji
(quod nullum locumtenentem contra veteranas libertates et constitutionem regni habere
vellent). Oni imadu, akoje ban odsutan, svoga banovca u kraljev-
stvu, i taj gospodin banovac mora, kakojesluzbupreuzeo, poobi-
caju svojih predsastnika braniti krajine kraljevstva s banskim
cetama, te ako bude potrebito, podici po starom obicaju i zakonu
petidiosvihkmetova, iodsvakih dvadeset dimova po jednoga
k o n j a n i k a. Znacajno je, da je na istom saboru i prijasnji banovac Stjepan Qregori-
janec trazio od staleza, neka mu izdadu svjedocbu, da se je za citavo vrijeme sluzbovanja
svoga kao banovac i zupan zagrebacki i krizevacki vjerno i posteno ponasao, te svoju
sluzbu valjano vrsio. Qotovo svi stalezi pristali su na taj zahtjev; jedini se je opro ta-
danji banovac Caspar od Druskovca u ime bana Krsta Ungnada. Bas te pojave pokazuju,
da je i vecina tadanjega sabora bila protivna odsutnomu banu.

Ugarski sabor, sazvan za 11. studenoga 1581., sastao se je u odredjeno vrijeme;
all kralj Rudolf dosao je u Pozun tek na pocetku godine 1582. Dne 15. sijecnja iznio je
pred staleze svoje propozicije, u kojima se je uz ino tuzio na staleze kraljevina Hrvatske
i Slavonije, sto su prosle godine na svome saboru premalo dozvolili za utvrdu i obranu
pokupskih mjesta Bresta, Letovanica i Sredickoga, te je trazio, da receni stalezi vise od
100 haramija odrede za posadu tih kastela. Kralj je nadalje trazio od staleza savjeta, sta
da se ucini s gradom S i s k o m, koji je branik ne samo Slavonije, nego takodjer i Stajer-
ske i Kranjske. Kaptol zagrebacki, komu grad pripada, malo radi za sigurnost njegovu. Ne
bi li kaptol ustupio Sisak sa svima pripadcima kralju, koji ce obranu njegovu povjeriti
banu ili komu drugomu, a kaptolu da se dade u zamjenu drugo imanje u Slavoniji ili
Ugarskoj (vel in Sclavonia vel in Hungaria, cum utriusque regni unum corpus sit)? Jednako
neka stalezi kazu, sta da se cini s gradom Topuskim. Mora li ga biskup uzdrzavati i bra-
niti od dohodaka imanja, ili ce se ti prihodi biskupu oduzeti, pa ce ban njima placati po-
sadu u gradu? Bili se napokon razvalila Hrastovica prije, nego sto se dogotove utvrde
Bresta, Letovanica i Sredickoga? Kad se pak Hrastovica porusi, bi li se njezina posada
razmjestila u ona tri kastela, podignuta za obranu Kupe, ili pak naprosto preselila u Kar-
lovac? Napokon predlaze kralj, neka se pronadje nacin, kako bi se mogao podici
u Slavoniji ugled bana kao reprezentanta kralj evskoga velican-
stva, tako da bi mu se stalezi pokoravali i u pogledu insurekcije
i u pogledu saborovanja. (Nihilominus pro publica regni Sclavoniae salute, ab
eisdem statibus deliberandum censet maiestas sua, quanam ratione res ita institui queat,
ut iis in partibus maior bani, quippe maiestatis suae personam in iis partibus repraesentantis,
tarn quoad huiusmodi excursiones, quam alias, habeatur respectus, tam quoad insurrectio-
nes, quam regni congregationes, quae pro rerum recurrentium necessitate, quandoque su-
bito ac repente publicandae sunt, debita praestetur obedientia; quo sic, servata ea, quam
convenit, disciplina militari, inter banum et regnicolas talis vigeat correspondentia, qua
hostium consiliis quoque tempore opportune obviam iri possit.) Ocito je, da je ovaj kraljev
predlog iznesen na ponuku bana Ungnada, koji je tim nacinom htjeo podici pall svoj ugled
u hrvatskom kraljevstvu. Medjutim ugarski sabor slabo se je obazirao na kraljevske pro-
pozicije, vec je zahtijevao, da se bira palatin i imenuje ostrogonski nadbiskup. Oporba
na torn saboru bila je tako jaka, da je kralju napokon dozvoljena ratna dada od dvije
forinte samo za tekucu godinu, a nipo^to po sest forinti za dvije godine. ZakljuCke sa-
bon (f^) potvrdio je kralj u Po2unu 19. veljace 1582.; osmim i posljednjim 51ankom bi

HRVATSKO-SLAVONSKl SABOR 1. TRAVNJA 1582.

347

odredjeno, da se kralj imade dojduce godine vratiti u Ugarsku, i stoga po2uriti, da §to prije
izvrSi sve poslove u njemaCkoj drfavi. Medjutim mora Ugarskoj povratiti staru slobodu,
te ukinuti sve novotarije, kojima je poga^ena AH Rudolf kao da se je slabo na taj clanak
obazirao. Dne 16. ozujka 1582. nalaze on iz Beca sudcu i gradjanima zagrebackoga
Qradca, da »za Ijubav prema njemu i domovini bez ikakva krzmanja plate u blagajnu
ugarske komore tisucu forinti za krajinu,* jer ratna daca, netom dozvoljena od ugarskoga
sabora, nije dostatna.

O kraljevskim propozicijama, iznesenlm u pogledu Hrvatske i Slavonije na posljed-
njem ugarskom saboru, vijecalo se je poslije na saborima recenih kraljevina. Sabor hr-
vatsko-slavonski sastao se je na poziv bana Krste Ungnada u Zagrebu 1. travnja 1582..
le je vijecao vi§e dana. Nadvojvoda Karlo bijase za svoje povjerenike odredio slavon-
skoga generala Vida Haleka i baruna Servacija Teuffenbacha; no budu(Ji da je Vid Halek
bio bolestan, zastupao je nadvojvodu i njega jedini Teuffenbach. Nadvojvoda trazio je u
svojim predlozima gotovo isto, §to kralj Rudolf na saboru u Pozunu. Uza svu dobru volju
nijesu stalezi mogli svima zahtjevima zadovoljiti, »jer je kraljevina Slavonija po nevjer-
nim Turcima tako opustoSena i smanjena, da ona, koja je za sre^nih vremena imala do
15.000 dimnjaka (vrata) za popisavanja ratne dace, sada moze nabrojiti tek nekih 3000

PODPIS BANA KRSTE UNQNADA.

S pisma, pisanog Mati Keglevidu iz Zagreba 7. rujna 1579. Cita se: Amicus C(hri-
stophorus) Ungnad Banus m. p.

Arklv Jugoslavenske akademije.

vrata.* Stale^ima je poglavito do toga, da se jednom dograde i dovrSe tvrdinje uz Kupu.
kao Brest, Letovanid i Sredidko, zato se ne mogu toliki brinuti za utvrde u Slavoniji, kao
§to su Koprivnica, Drnje, Qjurgjevac, Ivanic i Sveti Krii. Premda ih nevolja bije na sve
strane, ipak povisuju broj haramija na Kupi od 100 na 200, koje ce i dalje voditi kapitan
OaSpar Alapic, ali samo za ovu godinu, dok se dogotovi tvrdinja u Brestu. Napokon do-
zvoljavaju ipak neSto radnika za Drnje, Ivani6 i Sveti Kri2 kod Ivanica. Staleii su svoje
zakljucke priobdili nadvojvodi u obliku predstavke, koju su opremili tre(ii dan saboro-
vanja. Tu su medju inim trazili od nadvojvode i kralja, da i oni doprinesu za utvrdu i
opremu tvrdinje u Brestu; zatim da zapovjede krajiSkim generalima, neka i oni sa svojim
Cetama straze na Kupi, dok budu kmetovi 'adili oko utvrda. Ba§ radi toga poSao je
valjda i sam ban Krsto Ungnad u Bee kralju Rudolfu. Dne 2. lipnja 1582. piSe Rudolf iz
BeCa pismo banovcu QaSparu od DruSkovca, te mu saob(^uje i ovaj nalog: »Budu(ii da se
vjerni na§ Krsto Ungnad, ban, sada joS radi nekih svojih zamaSnili po-
sala (nonnula sua urgentia negocia) ne mo?e povratiti na svoje mjesto, stoga zapovije-
damo tvojoj vjernosti, da ti u to, dok se reCeni ban povrati, nastojiS zajedno s QaSparom
Mapi(Scm od Velikoga Kalnika §to ved broj greda i drugih potrebStina za z g r a d u (aedi-
ficio) na onoj krajini odredjenu dobaviti i dovesti, da se namah nakon dolazka banova
uzmogne radnja zapoCeti i lagodnije dovr§iti.«

348 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

Nakoii povratka banova opet se je sastao hrvatsko-slavoiiski sabor u Zagrebu 24.
lipnja 1582. Tu su se nasli na okupu povierenici ne samo nadvojvode Karla, nego i nad-
vojvode Ernesta (Bernard Leon Gall, Josip Jost Thurn, Juraj Watzler). Nadvojvoda Er-
nest kao zamjenik kraljev pohvalio je po svom povjereniku staleze, sto su se u posljednjem
saboru bar djelomice odazvali predlozima nadvojvode Karla. Suvise je nadvojvoda Ernest
predlozio stalezima, neka kazu, sta da se ucini s Hrastovicom i ostalim gradovima te kapi-
tanije? Bi li se citava Hrastovica razvalila Hi samo djelomice; ako se razvali citava
(naime oba grada: gornji i doljni), kamo da se prenese utvrda? Stalezi su se odlucno uz-
protivili tome, da se napusti hrastovicka kapitanija, jer je ona jedini ostatak krscanske
vlasti izmedju Une, Kupe i Qline; cim bi se ona napustila, namah bi Turci taj kraj za se
uzeli, pa onamo Vlahe naselili. Qlede same Hrastovice predlazu, da se varos i doljni grad
porusi; ali zato da se gornji grad sto jace utvrdi i dovoljnom posadom obskrbi, da bude
branik i prednja straza za doljno Pokupje i za Turopolje. Jos je nadvojvoda Ernest pitao
staleze, sta da se ucini s Topuskim i Siskom? Qlede prvoga svjetuju stalezi, neka se spora-
zumi s biskupom, a glede drugoga s kaptolom zagrebackim. U obce ce tako njegov legat
Bernard Leo Call, kao i ban hrvatski moci stvar njemu bolje izloziti, jer su i biskup i
kaptol u tom pogledu dali svoja pismena ocitovanja.

Na saboru iznesena bi takodjer tuzba na ugarskoga namjestnika Radeciusa, koji je
izdavao izravne naloge na banovca, podzupane i plemicke sudce u prilog Baltazaru Ba-
canu i Nikoli Isthvanffyju, pa je tako ponizio bansko dostojanstvo i slobodu kraljevine
Slavonije (in contemptum et vilipendium authoritatis banalis et libertatis veteranae huius
regni). Stalezi se ogradjuju protiv takova postupka i mole nadvojvodu Ernesta, neka za-
brani namjestniku »izdavanje takovih neobicainih naloga na stetu banske casti i slobode
ovoga kraljevstva« (ab extradatione huiusmodi inconsuetorum mandatorum in praeiudicium
officii banalis et libertatis huius regni). Napokon je sabor radi ugleda banskoga jos i to
zakljucio, da nitko od podanika kraljevstva ne smije poduzimati ce-
tovanja u turske oblasti bez dozvoleiznanjagospodinabana (Item
pro excursionibus in dicionem Thurcicam, per quosvis regnicolas fiendis, ut tales excur-
siones sine permissione et scitu ipsius domini bani de caetero cessent, regnicolae ipsi
aeque esse censent). Na saboru bila je po tom jamacno vecina sklona banu Krsti Ungnadu,
koji poslije toga u Zagrebu drzi banski sud, te 15. kolovoza 1582. izdaje odluku u parnici
Veronike, udove Sebastijana Racica od Dobrogosca, a kceri pokojnoga Mihajla Zempceja
(Svetackoga), protiv plemica Franje Orehovackoga.

Dok je ban Krsto Ungnad zakljuccima posljednjega sabora hrvatsko-slavonskoga bar
to postigao, da su izravno njemu podlozeni velikasi i plemici hrvatski i slavonski prestali
zalijetati se u turske oblasti; nije ipak mogao zaprijeciti cetovanja Uskoka, koji su
hill nastanjeni u senjskoj kapitaniji i po raznim mjestima vinodolske knezije. Senjski su
Uskoci doduse spadali pod senjskoga kapitana Qaspara Raba, koji je opet bio pod-
vrgnut hrvatskomu (ili karlovackomu) generalu (Hi vrhovnomu kapitanu) Josipu Jostu
Thurnu, koji je u rujnu 1581. zamijenio Vajkarda Auersperga; ali Uskoci nijesu mnogo
marili ni za svoga kapitana ni za generala, ve6 su na svoju ruku vodili neprekidnu i kr-
vavu borbu s Turcima, kao i s njihovim podanicima, prijateljima i saveznicima. Vodje pak
uskocke na tim cetovanjima bile su njihove vojvode, na celu svima tri brata D a n i c i c a.
Uskoci zalijetali su se ne samo po kopnu u turske sandzake (licko-krbavski, klisko-hli-
vanjski i hercegovacki), vec su takodjer na svojim ladjama oblijetali citavo iztocno pri-
morje jadransko od Istre i Rijeke do Kotora. Cetovanje njihovo po kopnu bilo je namije-
njeno Turcima, a krstarenje po moru Mletcima i Dubrovniku, koji je potonji tada bio pod
zastitom turskom. Uskocima pomagali su mnogo hrvatski podanici mletacke republike u
Dalmaciji, pa onda i prebjezi iz mletacke Dalmacije. Radi toga tuzakali su Mletci Uskoke
kao Ijute gusare tako kralju Rudolfu i nadvojvodi Karlu, kao i rimskomu papi Qregoriju
XIIL (1572.— 1585.). Ali ni Rudolf ni Karlo nijesu mnogo marili za te tuzbe, znajuci dobro,

USKOCI UDARAJU NA KLIS (2. SIJECNJA 1583.).

da su MIetci potajni saveznici lurski, te da im je vise stalo do neograniCene vlasti na
Jadranskom moru, nego do obrane krScanstva od turske premoci. Papa Qregorije XIII. na-
stojao je opet, da Uskoke odvrati od navala na Mletke i Dubrovnik, pa da se jedino posvete
borbi s Turcima i oslobodjivanju krscana izpod turske vlasti. U torn smjeru radio je vec
godiiie 1576. papinski posianik u Becu, po imenu Ivan Delfino, a tako isto i razni pouzda-
nici papinski u mletackoj Dalmaciji, medju njima pogiavito Franjevac Angjeo Trogiranm,
koji je bio dobro poznat krscanskim podanicima klisko-hlivanjskoga sandzaka. Dok je
Angjeo Trogiranin god. 1579. boravio u stajerskom (jradcu na dvoru nadvojvode Karla. te
ondje predlagao, kako da se Turcima prec-tmu znamenite tvrdinje Klis, Solin i Sinj,
dotle je papa Qregorije XIII. radio, da Uskoke odvrati od navaljivanja na kr§canske vla-
sti. Vec 7. rujna 1579. zahvaljuje se nadvojvoda Karlo papi, sto je obecao Uskocima go-
diSnju podporu; na pocetku god. 158(). dolaze u Rim uskocki poslanici, na ^elu im vojvoda
Jural Danicic s bracom, gdje ih je papa mirio s Mletcima i Dubrovnikom, te im uz razne
povlastice doznacio godisnju podporu od 2400
skuda. Slijedece godine 1581. utanacio je Franje-
vac Angjeo Trogiranin 14. travnja formalni ugo-

vor s nadvojvodom Karlom o torn, kako da se - -

nagrade svi oni, koji ce sudjelovati pri osvajanju
Klisa, Solina i Sinja. Ugovor poslan bi i papi, da
ga primi do znanja.

Navala na Klis odredjena bi za 1. sijecnja
1583. Kroz citavu godinu spremalo se je za to
poduzece, Najprije trebalo je uputiti krscane kiis-
koga sandzaka i predobiti strazare u gradu KHsu.
Onda se je trazilo pomagaca medju mletackim
podanicima u gradu Spljetu i u Poljicima. Ali bas
te svestrane priprave bile su na u§trb samomu
poduzecu. Kad su napokon posljednjih dana god.
1582. uskocke cete pod Jurjem Danicicem i An-
gjelom Trogiraninom krenule iz Senja prema
Klisu, da onamo stignu za ureceni rok: nekoliko
Uskoka udariio je prekim putovima, da prije
dopru do Klisa i ugrabe slavu Danicicu i njegovu
drugu. Ali kad su se htjeli uvuci u tvrdinju, bise
odbijeni, jer ih straze nijesu poznavale. Tako su i
Turci doznali za zavjeru, te su se valjano pripra-

vili, pa kad su onda 2. sijeCnja 1583. stigli Juraj DaniCic i drug mu Angjeo Trogiranin, biSe
suzbijeni. Uskoci morali su uzmaknuti, a s njima je usko^ilo u Senj 800 krScanskih porodica,
koje su bile s njima u sporazumku. Buduci da su pri tom poduzeciu sudjclovali takodjer neki
Spljedani i Poljidani, stali su Turci bijediti MIetcane, da sii i oni podupirali zavjerenike. Da se
opravdaju, poslali su MIetCani u Dalmaciju Ivana Contarina. da kazni one podanike njihove,
koji su Uskocima pomagali. Contarini je proglasom od 3. veljaSe 1583. udario ucjenu od 1000
dukata na Jurja Danicic^a, zatim 300 dukata na Ljubina Militiica. i 200 dukata na plemICa Franju
Martinica Spljecanina, Dimitriju Arnera, F^radanina popa Simuna UrmanlcJa i jo§ sedmo-
ricu Spljcdana. kojima je podjedno zaplijenio sva imanja. .Ali dok su MIetci progonili
vodje posljednjega pokreta, samo da ugode Turcima: kralj je Rudolf poveljom. izdanom u
BeCu 4. svibnja 1583.. nagradio vjerne slu2be uskoCkoga vojvode Jurja DaniCi(ia. daro-
vav§i mu Zrnovnicu izpod grada Ledenica, koia je nekad pripadala Franji Frankopanu
Slunjskomu. Zahvaini je Juraj DaniCi6 namah zatim sa svojom braiom vojevao uz senl-
skoga kapitana OaSpara Raba u turskol Lici, te |e gonio Vlahe, koje su Turci ondje nase-

peCat nadvojvode ERNESTA

s pisma zagreba^koj zupaniji iz Po-
zuna 20. o^ujka 1580.

Arkiv jugosla%-en.«ki* akndemij*-.

350 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

Uivali. Bas radi tih zasluga podijelio je kralj l^udolf nakon cetiri godine, naime 13. srpnja
1587., vojvodi Jurju Danicicu, braci mu Matiji i Ivanu, kao i sinu mu Jurju plemstvo i grb.
Ugarski sabor u Pozunu (1. ozujka 1583.); ban Toino Erdedi (1584.— 1595.) i njegova
pobjeda nad Turcima Rod Sluiija (26. listopada 1584.); dalje borbe s Turcima do pada Bi-
liaca (19. llpnja 1592.) u turske ruke i razorenja Baga (Karlobaga) po mletackoj mornarici
(u srpnju 1592.); slaviia pobjeda krscanska kod Siska (22. lipnja 1593.) i posljedice njezine.
Dne 11. rujna 1582. pisao je kolocki nadbiskup, podjedno gjurski biskup i ugarski kance-
lar Juraj Draskovic iz Beca pismo Mati Keglevicu o priiikarna u Njemackoj, Ceskoj i
Ugarskoj. »Ne cemo vam zatajiti,« javljao je medju inim, »da smo od onoga vremena, kad
smo se s nasim premilostivim carskim i kraljevskim velicanstvom povratili iz carstva
(njemackoga) ovamo u Bee, neprekidno u krevetu lezali kidani kostoboljom. Sad smo se
malo oporavili, pa smo vas ovim pismom htjeli pohoditi, moleci vas, da nas o svome stanju
i zdravlju izvijestite, jer vec dugo nijesmo nista o vama culi. Novina nemamo, osim da je
po Bozjoj milosti kuga u Ceskoj stala jenjati. I u carstvu (njemackom) sve je primireno.
0 ugarskom saboru ne znamo nista izvjestna, ali se nadamo, da
ce o velikom postu (circa carnisprivium) z a p o c e t i.« Ugarski je kancelar bio
dobro iipucen, jer je kralj Rudolf zaista 28. prosinca 1582. razaslao iz Beca pozive za ugar-
ski sabor, koji ce se sastati 1. ozujka 1583. Prema popisu, sto ga je jamacno sastavio sam
kancelar Draskovic, bise na sabor pozvani ne sarno stalezi kraljevine Hrvatske i Slavonije,
nego posebice i tri zupanije slavonske, pa onda brojni prelati, baruni, grofovi i knezovi hr-
vatsko-slavonski, i napokon cetiri slobodne varosi (Zagreb, Varazdin, Krizevci i Kopriv-
nica).* Bas po recenomu popisu saznajemo u obce za sastav ugarskoga sabora u ono
vrijeme.

Jos prije sastanka ugarskoga sabora namijenjena bi biskupu i kancelaru Drasko-
vicu neka zasebna, vrlo njezna zadaca. U jednome pismu od 20. sijecnja 1583. iz stajer-
skoga Qradca pise nadvojvoda Kailo recenomu biskupu ovako: »Razabrali smo, da se je
vjerni plemic, nas Ijubljeni grof Tomo Erdedi, nesumnjivo po Bozjem nadahnucu (inspi-
ratione procul dubio divina), kao i po nagovoru i nutkanju svojih blizih na to sklonio, da
plemenitu djevicu Mariju, zakonitu kcer nama vjernoga i Ijubljenoga plemica Krste Un-
gnada, slobodnoga baruna i bana kraljevine Slavonije, radi njenih odlicnih i rijedkih du-
sevnih darova zaprosi za zenu. I mi zelimo, da tu njegovu odluku svim nacinom podupremo,
i jer je sama po sebi hvale dostojna, i jer ce obima porodicama vrlo mnogo casti i
odlicja donijeti. Stoga vas ovim milostivo pozivamo, da vi to isto svojim ugledom i nasto-
janjem, uzevsi sebi (za druga) jos nekoga izmedju ugarskih plemica, kojega drzite za to
podobnim, kod recenoga otca iste djevojke — nakon predhodnog castnog upita, kako se
u slicnim stvarima ciniti obicaje — po mogucnosti tako zagovarate i pospjesite, da na-
pokon spomenuti Erdedi uzmogne poluciti svoju postenu zelju. Uvjeravam vas, da cete tim

* Catalogus statuum regni Hungariae pro publicatione dietae anni 1583.

Ad comitatus: (38 zupanija, medju njima: Varasdiensem, Zagrabiensem, Crisiensem).
Jo§ posebice upravljen je poziv: Ad status regnorum Croatiae et Sclavoniae.

Ad praelatos: Zagrabiensem, electum Tininiensem, electum Segniensem (onda ugar-
skih osam).

Ad barones: Christophorum Ungnad, comitem Qeorgium de Zrmio.

Ad magnificos (magnates) : comitem Nicolaum de Zrlnio, Stephanum et Qasparem Peteo,
Qasparem Drascovith, Stephanum de Qregoriancz, Petrum Rathkay, Mattheum Keglewyth, Fran-
ciscum Blagay, Qasparem Tersachky, Qabrielem et Stephanum Tahy, Qasparem et Nicolaum Alapy,
Stephanum et Petrum Castellanffy, Michaelem Zekel, comites Petrum et Thomam Erdody.

Ad viduas dominorum: viduam Petri Erdeody, uxorem Simonis Keglewyth.

Ad capitula: Zagrabiense (jo§ 7 ugarskih).

Ad prothonotarios: Magistrum Emericum Pethe Sclavoniae et locumtenentis.

Ad civitates: Zagrabiam, Varasdinum, Crisium, Capronczam (in Sclavonia).

Po ovom katalogu razabire se tocno, koga je u hrvatskom kraljevstvu zapadalo pravo (do-
tiCno duznost), da dolazi na ugarski sabor.

ZARUKE TOME ERDEDA S ANOM MARIJOM UNQNADOVOM 1583.

351

osobitim poslom i Boga i mene vrlo zadu^iti. I ja ciu vam se obratno pokazati haraii svo-
jom osobitom miIoscu.« Nema siimnje, da se jc biskup i kancelar odazvao pozivu nad-
vojvode, pa posao u snuboke banu Ungnadu. Jcr iiadvojvodi Karlu bilo je jamacno do
toga, da jednu od najodliCnijih porodica hrvatsko-slavonskih §to jaCe priveze drugoj iz
svojih nasljcdnih zcmalja.

Ugarski sabor sastao se je u Pozunii u ureCeno vrijeme, te je bio na okupu do dva

mjeseca. Stalezi su slabo marili za zelje i zaiitjeve kralja Rudolfa, vec su iznosili svoje

tiizbe i tegobe. Tek kad on Ugarskoj povrati staru slobodu i uredjenje, dozvolit ce mu

zatrazenu ratnii dacu, te zrtvovati imanje i zivot svoj za njega. Kancelar Juraj DraSkovic

drugi privrzenici dvora mnogo su se trudili, da izglade opreku izmedju kralja i sabora.

yi^rum y^i:ko, Kostanjevica, Turanj, manastir Pletcr, Metlika, Hocevje i drugi. Neka gospo-
dari tih medja§njih gradova Stajersko-kranjskih poput hrvatsko-slavonskih §alju svoje po-
danike i kola za utvrdjivanje gradova na krajini.

Stalezi mole jo§ nadvojvode Ernesta i Karla, neka zapovjede generalu hrvatske
krajine, da obskrbi §to jaCom posadom grad Oornju Hrastovicu, jer je ona sada (uz Qore I
srednji Qradac), jedini preostali branik u oblasti izmedju Une i Kupe. Topove pak. koji su
nekad bill u razvaljenom gradu u Dolnjoj Hrastovici, neka general zajedno s drugim bojnim
spravama dozvoli prenijeti u novu utvrdu kod Bresta. Stale2i se jo§ tu2e na neke velikaSe,
koji drie gradove i imanja u Hrvatskoj i Slavoniji, a ne de nikako da pla(^aju saborom
odredjenu dimnicu za uzdr2avanje haramija. Spominju izrijekom Baltazara BaS9. razaslao je iz svoga grada Varazdina
pozive na sve stale^e, kojim je sazvao hrvatsko-slavonski sabor u Qradac kod Zagreba za
4 sijec^nja god. 1590. Sabor bi najprije birao novoga viceprotonotara, jer je dosadanji (Ml-
hajlo od Vurnovca) nedavno umro. Razpravljat 6e se i o drugim poslovima, pa i o predlo-
zima nadvojvode Karia, koji cc poslati zasebnoga komesara. Ban zaklinje velika§e, da nc
Salju na sabor svoje nuncijc, nego da sami glavom dodju (personaliter interesse), a sve
»za Ijubav ovoga bijednoga kraljevstva* (ob amorem huius afflicti regni).

VID HALEK

general slavonske krajine (1569.— IS./FV. 1589.).

Iz djela »Annales Ferdinandei*. koje je sastavio

Fr. Chr. Khevenhiller (t 1650.).

366 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

Zapisnika o torn saboru nema, kao ni o jednom iz godine 1590.; pa zato nije nemo-
guce, da se nijesu ni sastajali. Banu je ponovo sve dodijalo, pa je stoga u lipnju 1590.
posao u Bee, odakle je zaklinjao kralja Rudolfa, da ga oslobodi banovanja. U pismu na
kralja od 23. lipnja pise: »Ponovno molim vase velicanstvo, da bi udostojalo milostivo pi-
tanje o odstupu mojemu s banske casti kraju privesti, posto je vec i moiba moja vasemu
velicanstvu priposlana. Sudim, da bi to bilo na najvecu korist i za domovinu i za moje
tuzne prilike. Uzdajem se, da ce vase velicanstvo tu stvar tako udesiti, da ce se za
kratko rijesiti i ja biti oslobodjen svoga tereta.« Erdedi obratio se je pismeno i na nadvoj-
vodu Ernesta izticuci, kako mu je vec dodijalo, neprestano moljakati za odrijesenje, Nad-
vojvoda znade, s kojih razloga on tako pozuruje, pa ipak se stvar preko ocekivanja za-
teze. Stoga jos jednom zaklinje i moli, da se jednom njegova ostavka prihvati. I zaista je
nadvojvoda pismom od 30. lipnja kralja uputio i predlozio, da se pitanje konaCno rijesi. Na
to je kralj Rudolf pismom iz Praga od 13. srpnja 1590. pozvao brata Ernesta, neka jos
jednom pokusa skrajnjim sredstvima (das eusserste versuechen), da Tomu Erdeda odvrati
od njegova nauma, jer kralj ne pozna sposobnijega covjeka za bansko dostojanstvo; ako
se pak ne bi nikako dao skloniti, da dulje ostane u sluzbi, neka onda pokusa ugovarati
s niegovim bratom Petrom Erdedom. I zaista je nadvojvoda Ernest jos jednom pokusao,
da kraljevu nalogu zadovolji. Ali Tomo Erdedi ostao je nepokolebiv, kako se vidi iz nje-
gova pisma, upravljena 12. kolovoza 1590, nadvojvodi iz grada Samobora. Njemu godi,
sto ga kralj zeli i dalje zadrzati, i on bi se rado pokorio kraljevoj zelji, ali skrajnja ne-
volja (discommodo supremisque angustiis) prinudila ga je na ostavku. Zapao je u skrajnju
potrebu (ad supremas penurias), pa mu ne preostaje drugo, nego ponovo za odpust moliti,
jer sto se dulje njegova stvar zateze, sve vise stetuje. Neka se uvaze njegovi razlozi, kao
nekad bana Nikole Zrinskoga, kad je pritisnut jednakim teretom trazio odrijesenje! Ali
sve molbe i predstavke ipak nijesu koristile; Toma Erdedi morao je i dalje ostati na ban-
skoj stolici. Da li mu je kralj stogod obecao ili redovitu placu za bansku cetu osigurao, ne
moze se ustanoviti; samo to stoji, da je Tomo Erdedi ostao i dalje banom, i da nije vise ni
kralja ni nadvojvodu salijetao, da ga oslobodi banovanja. Moguce je i to, da su ga i neki
noviji dogadjaji tako u hrvatskomu kraljevstvu kao i u turskom carstvu sklonili, da se
pojacanom snagom posveti obrani svoje domovine.

U hrvatskoj i slavonskoj krajini bijahu se bas u posljednje vrijeme zgodile neke
osobne promjene. Slavonski general Vid Halek, koji je kroz dvadeset godina castno i
srecno upravljao povjerenom mu krajinom, tako da su ga i hrvatski stalezi cesto pohva-
hli, umro je 15. travnja 1589. u svojoj sestdeset i drugoj godini. Njegovo mjesto zapremio
jc dosadanji koprivnicki kapitan Ivan Qlobitzer; no kad je i taj vec nakon mjesec dana
(M. svibnja) umro, postao je upraviteljem generalije, a poslije i generalom ivanicki kapitan
Stjepan Qrasswein. Namah iza toga, dne 15. lipnja 1589., umro je u gradu Senju i
dosadanji general hrvatske (karlovacke) krajine Jost Josip Thurn, a na to bi na predlog
nadvojvode Karla imenovan hrvatskim generalom Andrija barun Auersperg, koji
je doslije bio namjestnikom pokojnoga generala. I Qrasswein i Auersperg bijahu izkusni
vojvode, koji su dobro poznavali povjerene im krajine, a tako isto i tursko ratovanje; stoga
se tima osobnim promjenama u vrhovnim kapitanijama nije mnogo preinacilo. Zamasnijim
posljedicama mogla je uroditi smrt nadvojvodeKarla(tlO. srpnja 1590.), kojemu
je od toliko godina bila povjerena vrhovna uprava i hrvatske i slavonske krajine. Pitalo
se je sada, tko da naslijedi Karla u tome zvanju? Od njegovih sinova (Ferdinand, Maksi-
milijan Ernest, Leopold) bijase najstarijemu Ferdinand u, potonjemu kralju i caru, tek
dvanaest godina (rodj. 19. srpnja 1578.), te nije mogao preuzeti ni upravu svojih nasljed-
nih zemalja, a kamo li brigu za krajine. Tako nije kralju Rudolfu drugo preostalo, nego da
svoga brata Ernesta imenuje regentom, pa je onda Ernest (uz ugarsku krajinu) vrsio jos
i vrhovnu upravu hrvatske i slavonske krajine. Kad je pak nadvojvoda Ernest u kasnu ie-
sen 1593. ostavio austrijske zemlje na iztoku, pa poSao za namjestnika u gpanjolsku Nlzo-

HASAN PASA PRIDOJEVIC U BOSNI. 367

zemsku, onda je kralj Rudolf povjerio regentstvo bratu Maksimilijanu, nekadanjemu iza-
branomu kralju poljskomu. A poSto je i taj iiakon dvije godine odstupio, predao je doduSe
kralj mladomu Ferdinandu upravu njegove baStine (Stajerske, KoruSke i Kranjske), ali je
sebi zadrzao vrhovni nadzor nad svim. Tek godine 1596,, nakon navrSene osamnaeste go-
dine svoje, preuzeo je nadvojvoda Ferdinand vladanje posve sam.

Nije nevjerojatno, da sii i prilike, nastale iza sinrti nadvojvode Karla, doprinijele, te
je Tomo Erdedi ostao banom hrvatskim. K tomu je takodjer i sultan Murat III. zavrSio
rat s Perzijom i utanacio s njom mir u proljecu 1590., pa se je bilo bojati, da ce sada svra-
<5ati ve^u paznju na Ugarsku i FIrvatsku. Ta vec 27. veljace one godine javlja zapovjednik
sisaCkoga grada o pokretima medju Turcima u pakracko-cernickom sandzaku. Tri sto Tu-
raka iz kaStela Oranica kod Save navalilo je na dva kr^canska sela, zvana Bosnjaki, te ih
porobilo i odvelo u suzanjstvo cetrdeset i dvije duse. Na drugoj strani opet provaljivali su
Uskoci u turske oblasti, da se osvete, sto su Turci minule godine bili osvanuli kod Senja,
da ga osvoje. Buduci da je slicnih okrsaja bilo i na ugarsko-turskoj granici, pozurio se
je kralj Rudolf, da zaprijeci otvoreni rat. On je poslao zasebna poslanika Bartolomeja Pez-
zena u Carigrad, koji je 29. studenoga 1590. utanacio novo primirje na osam godina, koje
bi se ra^unalo od godine 1529., buduci da je donle imalo trajati vec prije utanaceno pri-
mirje. Sultan je torn prigodom trazio, da mu se od naredne godine pored godisnjega danka
od 30.000 dukata salje jos pocastni dar od srebrenih posuda; nadalje je posebnim pi-
smom pozvao kralja, da ukroti Uskoke, i da razvali neku pred tri godine podignutu tvr-
dinju na Blatnom jezeru.

Ali teznja kralja Rudolfa, da osigura mir, ostala je jalova, jer je veliki vezir S i-
n a n p a § a sultana neprestano bodrio na rat. Taj gordi Sinanpasa, rodom Arbanas iz oko-
lj§a grada Skadra, utjecao je vec preko dvadeset godina u javni zivot osmanlijskoga car-
stva. Najprije je bio namjestnik u Egiptu (1568.); poslije proslavio se je pokorenjem Je-
mena (1571.), zatim je u ratu sa Spanjolcima radi Tunisa (1574.) zauzeo gotovo nedobitnu
tvrdjavu Qolettu, po ^emu je na evropskom zapadu dobio pridjevak »lav od Colette*. Po
smrti Mehmeda Sokolovica postao je 1580. prvi put velikim vezirom; tu je dast dva put
izgubio (1582. i 1589.), dok se je opet u sijecnju 1593. po treci put podigao na prvo nijesto
uz slaboga, nesamostalnoga sultana. Prema svome gospodaru ponasao se je robski, pre-
tvarajuci se i laskajuci mu. samo da mu u volju udje; prema drugima bio je ohol, nepo-
vjerljiv, neiskren i okrutan. Nada sve mrzio je krscane. Kako je bio kamena srca, progonio
ih je, gdje je samo mogao. Inace bio je odluCan, hrabar i radin, te se je sve pod stare dane
svoje odlikovao svojom tjelesnom snagom i svjezim duhom.

Pored SinanpaSe izticali su se na sultanovu dvoru u ono vrijeme jo§ neki drugi mu-
2evi, kao veliki vezir lirvat Sijavu§pa§a i prvi carski savjetnik DerviSaga Bejezidagi(i, ro-
djeni Mostarac. Svi su ti doprinijeli, da je prvih mjeseci 1591. imenovan za bosanskoga be-
glerbega ratoborni i krvolocni Hasanpa§a, koji je hrvatskomu kraljevstvu \\u6e za-
prijetio, nego nekad MalkoCbeg Osmanovic i poslije Ferhatbeg Sokoloviif. () porijeklu
HasanpaSe razliCito se priCa. U jednom savremenom izvjeStaju pi§e se, da je bio »pleme-
nom Kristiovi(5« (seines Qeschlechts ein Christiouitsch); savremeni zgodopisac u Ijetopisu
hrvatskoga kolegija u Bolonji daje mu pridjevak »Kupuzajezili«, dok tako isto savremeni
povjestniCar Istvanffy kafe, da je bio porijetlom TraiJanin (ei genus ex Tliracia). Valvasor
sto godina poslije tvrdi, da se je Hasanpa§a po picmenu i prezimenu zvao Knie\av\6
(seines Qeschlechts und Zunamens ein Chriselavitsch), a rodom da je bio Talijan. Izprva je
bio kr§(?anin, pa5e benediktinski kaludjer i poddjakon; no poslije se je poturCio. Ritter-Vite-
zovic napokon u svojoj kronici od god. 1696. daje HasanpaSi prezime Pridojevid (Pri-
dojevich, Pridoevich), a u nekom drugom djelu svojcm dodajc. da je bio porijcklom Hrvat.
I zaista u danaSnjoj sjevero-zapadnoj Bosni (Krajini), a naro^ito u Biha^u. 2ivi jo§ i sada
predaja. da je Hasanpa§a bio rodom iz Lu2aca u kotaru Sanski most, da se ie po porodici
zvao Predojevi(i. i da su mu roditeiji bili grCko-iztoCne vjere. Jo5 i danas da imade u Lui-

368 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

cima Predojevica hriscana, koji nijesu nikad bili kmetovi, vec slobodni posjednici zemalja,
pa vele, da ta povlastica njihova potjece od Hasanpase. Izvjestno je samo, da je Hasan
imao brata Dzafera, koji je bio sandzakbeg u Cerniku. Inace sc znade, da je Hasanpasa jos
u mladosti svojoj dosao u Carigrad, gdje je ucio na drzavne troskove, a onda je postao
sultanov sokolar. Poslije se je ozenio bogatom perzijskom kneginjom, udovicom velikoga
vezira Osmana; pa je zagovorom svoje bogate zene, »prijateljice« prve sultanije, postao
sandzakbegom u Backoj na Dunavu. Odavie premjesten bi za beglerbega u Bosnu. Kako
je bio vrstan i hrabar vojnik, a odlucan, bezobziran i drzak muz (temerarius potius, quam
strenuus), ocekivali su njegovi zastitnici, da ce opet zaigrati krvavo kolo na hrvatsko-sla-
vonskoj krajini, krvavije nego sto je bilo ikad prije.

Vec 3. svibnja 1591. obavijestio je ban Tomo Erdedi kariovackoga generala Andriju
Auersperga, kako je Hasanpasa na Savi kod Gradiske dao sastaviti most od brodova i
ladja. U isto vrijeme skupljao je beglerbeg kod Banjaiuke vojsku; samo se nije znalo, hoce
li s njom udariti na Bihac ili na Sisak. Za obranu Bihaca poslao je krajiski general smjesta
tamosnjemu kapitanu Krsti Obricanu 200 momaka, a podjedno je pozvao kranjske staleze,
da skupe sto vise hrane i zaire, pace da dignu i zemaljski ustanak. I ban Erdedi zivo se
je zabrinuo za Sisak. U to ime sazvao je i hrvatsko-slavonski sabor u Qradac kod Za-
greba za 26. srpnja 1591. Tu se je iznosilo, kako je pasa bosanski sve podredjene sandzake
svoje okupio i veliku vojsku sabrao, s kojom ce ovih dana udariti na Sisak. U oci te velike
pogibii obustavljaju se sve naumljene radnje oko popravka ostalih gradova, pa se odre-
djuje obci ustanak zemaljski. Na prvi poziv banov moraju sve svi velikasi i plemici po-
dici, te sa svojim kmetovima pohitati u banov logor. Oni plemici, koji nemaju posjeda ni
krnetova, vec samo grbovnice, moraju se sami glavom pridruziti kraljevskomu banderiju,
jer inace gube plemstvo. Qradjani slobodnih gradova moraju se takodjer svi (viritim) oru-
zani naci u banovu logoru, zajedno sa svojim kmetovima; jedino kmetovi gradacke ob-
clne kod Zagreba imadu dva topa (duas falconetas), koji sada stoje na varoskom trgu, od-
vesti u tabor i onda dalje s njima pratiti vojsku. Jos bi kaptolu zagrebackomu s obzirom
na troskove oko obrane Siska oprostena dimnica za onu godinu. Na saboru cule su se i
tuzbe na neke krajiske posade, kao na one u Karlovcu i Koprivnici, pa se povjerilo vice-
protonotaru, da se u ime ostecenika prituzi kapitanima onih tvrdinja. Mjesto umrloga
viceprotonotara Petra Pojatica izabran bi za tu cast Gaspar Petricevic.

Osim sabora pritekli su kaptolu u pomoc i drugi. Nadvojvoda Ernest poslao je u Si-
sak po kranjskom vicedomu dva topa, a stajerski stalezi jedan top, zatim 300 topovskih
zrna i potrebitoga puscanoga praha. Za obranu grada Siska bi od zagrebackoga kaptola
odredjen kanonik Nikola M i k a c* (Micatius, Mikachin, Mikoch), rodjeni Siscanin,
junak, hrabar i odlucan, koji je jos u lipnju i srpnju boravio na jugu Kupe, nastojeci razva-
liti kaptolski grad Qradec, da se Turci u njemu ne ugnijezde. Mikcu bi pridan za druga
kanonik Stjepan Fabricius (Kovacic). U to je prvih dana kolovoza Hasanpasa udario iz
Qradiske uza Savu prema Sisku. Putem pridruzivalo mu se sve vise ceta, tako da jepred
Siskom imao napokon 16.000 do 18.000 vojnika. Uza sve to nije mogao nista opraviti, jer
je grad bio dovoljno obskrbljen hranom i zairom. Pace branitelji provalise 6. kolovoza iz

* Istvanffi zove toga kanonika »Nicolaus Micacius, patria Sisciensis« ; prema tomu
ga je i Ritter-Vitezovic prozvao Nikola Mikacic. Krcelic u povjesti zagrebacke biskupije
(sir. 276) zove ga »Nicolaus Mikaczius, qui Mikocs et Mickahin scribitur«, pa dodaje na drugom
mjiestu, da je bio »patria Sisciensis in pago Tissina (Tisina) natus« (str. 279), zatim »quod Nico-
laus Mikaczius, cantor et abbas Diakovensis, ex publici boni servitio et patriae servandae zelo can-
toratu cum praepositura Chasmensi commutato, adsumpto collega Stephano Fabriczi, pro Sisciae
praefecto iverint« (str. 278). Medjutim u zborniku »Izvestja muzejskega drustva za Kranjsko« (III.
teSaj od god. 1893. str. 38) cita se: »Nikolaj Jalkozi (tudi Jelkozi, slavni branitelj Siska,
ki se je sam baje pisal Miko5 in Ijudje so ga zvali Mikca), naddijakon cazmanski, kanonik zagrebski
i 2upan si§e§ki«.

BAN TOMO ERDEDI OSVOJIO MOSLAVINU (12. KOLOVOZA 1591.). 359

grada, te nanijeSe Turcima znatnu §tetu. Buduci da su u isti mah sa svih strana dolazile
krscanske cete gradu u pomoc, a naro^ito ban Crdedi s hrvatsko-slavonskom gospodom,
di2e Hasan vec cetvrti dan podsadu, te se stade 11. kolovoza vracati prema Qradi§koj,
zauzevsi i spalivsi uzput grad Topolovec. Jedan izinedju braniteija SIska zabiljezio je
poslije u Ijetopisu bolonjskoga kolegija o toj prvoj podsadi Siska po Turcima ovo:
»Iste godine (1591.) mjeseca kolovoza Turcin Hasanpa^a podsjedao je grad Sisak sa 35.000
ijudi, te je na nj iidarao ^etiri dana, bijuci ga iz bojnih topova s brda, koje se dize ovkraj
Kupe ravno nasuprot gradu. Turaka poginulo je do stotina, a od krScana samo tri. Bio je
tada ondje nazo^an onaj, koji to pi§e.«

Tek §to se je HasanpaSa maknuo izprcd Siska, stigao je ban Tomo Erdedi zajedno
sa slavonskim generalom Stjepanom Qrassweinom gradu u pomoc. Da vrati Turcima ne-
rnilo za nedrago, podje u potjeru za beglerbegom, provali sa svojom vojskom u pakra^ko-
cerni^ki sandzak, te stade 12. kolovoza podsjedati grad M o s 1 a v i n u, djedovinu svoga
roda. U gradu bijahu dvadeset i cetiri age, koji se ne htjedo§e predati. Ban podsjedao je
Moslavinu kroz tri dana, dok se u gradu nije zapalio puscani prah, od cega je mnogo
Turaka poginulo. I prezivjeli bili su ranjeni, pa su se napokon 15. kolovoza morali predati
uz pogodbu, da poloze oruzje, pa onda slobodno odu, kuda ih je volja. Erdedi zauze svoj
djedovski grad i nadjc u njemu uz ino i tri topa na kolcsima. Dne 8. rujna hvali kralj Ru-
dolf iz Praga bana posebnim pismom, »sto je ne samo snovanu navalu Turaka suzbio,
nego jo§ vi§e progoneci ih Moslavinu zauzeo, i tako svoju hrabrost pokazao (quod inten-
tatam a Turcis vim non solum propuleris. sed longe etiam illos insecutus montem Clau-
dium ceperis, fortitudinem quidem in eo ostendisti tuam); a!i ga podjedno moli, da inacc
ne dira 11 Turke radi primirja, koje obstoji.« Dok je kralj Rudolf ovako bana pohvalio, bi-
ja§e nadvojvoda Ernest jos u kolovozu iz Beca upravio ostro pismo na HasanpaSu, kojini
ga je prekorio, §to je posljednjom provalom prekrsio primirje, Pisnio, u kojem se uz ino
dokazuje, da se utanaceno primirje proteze ne samo na Sisak, kao i na citavu Hrvatsku
i Slavoniju, nego i na sve zemlje nadvojvoda Ferdinanda i Karla, zavrSuje se ovim zna(!aj-
nim rijecima: »Vrlo su rijedko krsitelji ugovora i javnoga mira doce-
kali srecan konac« (Perraro enim foedifragi et publicae quietis perturbatores feli-
cem exitum sortiti sunt).

Ali Hasanpasa malo je mario za te opomene. Nasuprot bijesan s nedade pod Siskom
i gubitka Moslavine dao je iz toga grada pustene Turke radi kukav^tine svezati i odprc-
miti u Carigrad. SuviSe poslao je k sultanu svoga pouzdanika Rustanbega, da mu j^ivim
bojama prikaze vjerolomstvo bana Erdeda, kako je toboz usred mira udario na slabo
utvrdjenu i jo§ slabijom posadom snabdjevenu Moslavinu, pa kroz tri dana juriSao na
»petdeset« braniteija. Rustan pokazivao je sultanu neko 60 funti te?.ko zrno topovsko, koje
bi izbaceno za podsade Moslavine, da vidi, kako su neprijatelji opasni; osim toga govorio
je, kako Erdedi smijera sada udariti na Kraljevu Veliku, te i nju osvojiti. Zaludo je Ru-
dolfov poslanik predlagao, da se povedenom iztragom ustanovi, tko je zapravo pogazio
primirje, pa da se onda HasanpaSa kao zacetnik svih smutnja kazni i ukloni; prijatelji bo-
sanskoga beglerbega izradiSe, da je sultan Rustanbega milostivo odpustio, te povladio i
pohvalio postupak HasanpaSe!

Obodren pohvalom sultanovom spremio se je HasanpaSa na novu provalu u slavon-
sku krajinu. O toj provali izvijestio je ban Tomo Erdedi nadvojvodu Ernesta 8. listopada
1591. iz Samobora ovako: »Prcjasni principe. Neprijatelj, kod kojcga ncvjera i prcvara
uvijek vi§e prete?.u nego vjera, prekinuvSi savez i pogazivSi ustanove mira, provalio }e
ovih dana sa 4(KK) Ijudi, kako se doznalo po kazivanju su?.njeva, preko slavonske krajine,
te je nemilo ognjcm i maCem opustoSio sav kraj, §to sc prote?-c od Vrbovca do posjedo-
vanja kaptola zagrebaCkoga i do podgorskih sela, zarobiv bczbrojno mno^tvo plemida i
kmetova, i odvedavSi golem plijen od robe i stoke. Zatim Je mjedenim lumbardama udarao

K 1 a 1 e, Hrv. povj. III. (5.) 24

370 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

na grad Bozjakovinu, a osvojivsi ga unistio ga je s temelja bacenim u nj ognjein. Bi-
jahu se u taj grad sklonile vrlo brojne zeiie i kceri susjednih plemica zajedno sa svim ima-
iijem svojim, pa ih je on, zauzevsi grad, zarobljene odveo u tuzno suzanjstvo. Istoga dana
utaborio se je kod Bozjakovine, te je ondje proboravio slijedecu noc. Sutradan u jutro, a
to je biio 6. ovoga nijeseca (listopada) digao se je iz tabora kod Bozjakovine i posao je
s citavim mnoztvom prema kastelu V r b o v c u, harajuci i paleci polja i kuce krscanske, te
se je ondje utaborio i onu noc ostao. Slijedeci dan (7. listopada) natovaren golemim plije-
nom odveo je svoju vojsku natrag. Gotovo u isto vrijeme stigla je po glasniku vijest gospodinu
generalu karlovackomu, da Turcin smijera provaiiti u zemlju Kranjsku, o cemu je mene go-
spodin general smjesta obavijestio. Ja sam potaknut torn vijesti zadrzavao se u svom
gradu Jastrebarskom, koji je dva sata udaljen od Karlovca, a u to je neprijatelj u sla-
vonske strane ucinio provalu, koju sam opisao. Kapitani one (slavonske) krajine, skupivsi
svoje cete, posli su za njim (neprijateljem) u potjeru; no sto su uradili, jos nijesam doznao.
Snasao je ovo prebijedno kraljevstvo tolik udarac, toliko razsulo i toliko pustosenje, kako
ga jedva spominju natrag petdeset godina; a zacetnik tomu bio je Hasanpasa bosanski. Ja
drzim za stalno, da bi se tolika nepravda, nanesena imenu krscanskomu i cesarskom veli-
canstvu, kao nedostojna stvar i pod izlikom zajamcenoga mira prenedostojno izvedena,
strogo i najostrije morala kazniti. Jer nista se nikada ne moze od nas uciniti dostojnije,
slavnije i Bogu ugodnije, nego da se osvetimo preokrutnomu neprijatelju za nepravdu, na-
nesenu svetomu imenu Isusovu zlocinom neviere«. Na kraju pisma dodao je ban kao pri-
pis jos ovo: »Kad sam ovo pismo svrsavao, javljeno bi mi, da su slavonski voj-
nici ucinili naval u na straznji bojni red neprijatelj a, mnogo njih
poubijali i zarobili, te jedan dio krscanskih zarobljenika oslobo-
d i 11 (nunciatum est mihi, Sclavonicos milites in postremum hostium agmen impetum fe-
cisse, compluresque ex eis occidisse et cepisse, partemque captivorum Christianorum in
libertateni asservisse). Kako se je ta stvar dogodila, jos nijesam doznao.«

Izvjesce banovo popunjuju drugi savremeni izvori. Po njima je Hasanpasa, jamacno
da se osveti za Moslavinu, prvih dana listopada iz pakracko-cernickoga sandzaka pro-
valio s vojskom od 4000 do 5000 momaka (po nekima 16.000) kraj Moslavine izmedju Iva-
nica i Krizevaca u ostatke Slavonije. Dolinom Qlogovnice prodro je kraj Krizevaca do
Kalnicke gore, gdje je spalio selo Quscerovec, ostavivsi sam grad netaknut. Na to se je
spustio dolinom Lonje na jug, te je harao i palio i robio oko Vrbovca, Rakovca i svete He-
lene. Primakao se je i Zagrebu gotovo za jednu njemacku milju. Dne 5. listopada oborio
se je na Bozjakovinu, grad Stjepana Taha, za koji bijase doznao da nema u njemu pusca-
noga praha. Qrad je osvojio i razvalio, zarobivsi kastelana Lovru Radinovica sa zenom i
diecom, kao i sve plemkinje, koje se bijahu u grad sklonile. Dne 6. listopada utaborio se
je kod Vrbovca i Lovrecine, spremajuci se s bogatim plijenom i brojnim suznjevima na
povratak, jer su uslijed jesenskih kisa potoci Qlogovnica i Lonja nabujali te okolis po-
plavili. Medjutim bijase general slavonski Stjepan Grasswein, koji je bio podjedno kapitan
koprivnicki, pozvao na oruzje sve slavonske kapitane. Tako su se podigli krizevacki ka-
pitani Gregorije Labohar (Laibacher) i Mihajlo Sekelj, zatim ivanicki kapitan Alban Grass-
wein. Svi su potekli za Hasanpasom u potjeiu. On se bijase 7. listopada utaborio kod
(biskupova) Gradca izmedju Vrbovca i Krizevaca. Da izmakne krajiskim kapitanima, kre-
nuo je od Gradca prema Dubravi, da ondje predje preko Cazme u pakracko-cernicki sand-
zak. Razdijelio je pace svoju vojsku, da sigurnije umakne, a topove ostavio u mocvarama.
AH krajiski kapitani dostigose njegovu straznju cetu, koju su vodili Alibeg i Osmanbeg iz
Siraca. Ovi zatrazise pomoci od Hasana, koji je bio kod prednje cete; ali im on odgovori,
da se ne moze vratiti radi kise, §to je lijevala, I tako se krajiski kapitani oborise na
straznju cetu, kojii razbise i unistise. U boju pade Osmanbeg od Siraca. a vodja virovi-
tickih konjanika Mustafa bi zarobljen. Turaka izgibe 120, a 72 padose u robstvo. Suvise
otese krScani 22 bojna znaka ili barjaka. No najviSe ih je obradovalo, sto su oslobodili

HASAN PASA OSVOJIO RIPAC (7. STUDENOQA 1591.).

871

'4()0 sufnjeva obojega roda, koj'i im odadoSe, gdje je Hasan ostavio topove, §to ih nije
mogao sobom povesti. Od krS^ana pade jedini Franjo Jajc^anin, koji bi nakon bijega Tu-
raka na bojistu sahranjen.

HasanpaSa gotovo je bjesnio, §to ga je sreca drugi put izdala. Stoga se ie nakon
povratka u Bosnu spremao na novu provalu. ^;Bojim se, da ce nas Turci domala napasti.
Bez posebne pomoci Bozje ne ce mala sacica nasih suzbiti tolike vojske. Kao otca vojnika
molimo vas, posljite nam pomoci, da nas ne zadave. Mi cemo uciniti sve moguce; ako nam
posljete pomoc, pobijedit cemo.« I 13. lipnja vapi Lamberg za pomoc. Istoga dana zavjerio
je Nijemce, Uskoke, Hrvate i gradjane, te su svi prisegli i tvrdu vjeru zadali, da ce Za-
jedno zivjeti i umrijeti. Hasanpasa bijase doduse pred velikim mostom ostavio pismo,
kojim je pozivao kapitana i posadu, da predadu grad, koji i onako pripada sultanu; ali oni
su odbili pasinu poruku, »jer nijesmo voljni uciniti ono, sto su uradili izdajice i Bozji ne-
vjernici Hrastovicani.« Istoga dana opremili su i bihacki .gradjani molbu na Auersperga, da
u ime Isukrstovo pomogne. Ako Bihac padne. osjetit ce to citavo kr§canstvo. Nece da
trose rijeci, ali su pripravni »poginuti kao starovjerci krscani i katolici.«

Qenerala Auersperga nije u taj mah bilo u Karlovcu; on je boravio na Rijeci i u
Senju radi Uskoka. Njegov zamjenik, karlovacki kapitan Juraj Paradeiser, rado bi bio po-
tekao u Bihac, ali se je bojao za Karlovac; zato se je obracao na kranjske staleze, koji
medjutim nijesu pravo vjerovali u ozbiljnost pogibelji, vec su mislili, da bosanski pa§a kani
samo obnoviti i utvrditi prosle godine osvojeni Ripac.

Hasanpasa bijase 13. lipnja, opasavsi grad Bihac, odabrao narocito tri mjesta, s kojih
je udarao na grad. Sam je stao kod brda Pokoja, koje su Biscani tada prozvali »Nepokoj«;
drugi odio vojske stajao je kod Kralja, sjeverno od Bihaca, a treci na jugu kod Ripca. Bihac
bio je opasan tako cvrsto, da je Lamberg 13. lipnja mogao samo pojedince poslati s pismima
u Karlovac, i to najprije dva Uskoka, onda dva huzara (Antuna Hrincica i Mihajla Qlac-
nika) i napokon tri haramije (Juricu Curilovica, Qaspara Radovica i mladoga Peranskoga).
Poslije kao da se nitko vise nije mogao proverati kroz turski tabor. Dne 17. hpnja pise
porkulab u Slunju, spomenuti vec Nikola Barbaric, uskockomu kapitanu Petru Erdedu, da
je s velikom pogibelju uneseno neko pismo u Bihac, jer ga Turci opasase sa svih strana.
Dalje javlja: »S planine Pljesivice . . . nasi su vidjeH, kako Turci neprekidno s dvije strane
topovima udaraju na Bihac. Tutnjava velikih topova dopire danas do nas. Ju5er je nijesmo
mogli cuti, jer je duvala jaka bura. PaSagovori, da cedo6ipod Slunj, Cim

HASANPASA OSVOJIO BIHAC (19. LIPNJA 1592.).

379

z a II z in c liihac. Neka samo dodje, docekat cemo ga s veseljcm. Borit cemo se za
krscansku vjeru, dok nam Turd na vratu ne razbiju grada.«

Osam do devet dana odbijali su BiSCani tursku silu, ne mareci za ponude Hasan-
paSe, da ce ih ostaviti slobodne, ako mu predadu grad. Due 19. lipnja — bio je petak —
stali su Turci vec Ijestve prislanjati na gradske zidiiie, da juriSem provale u grad. U taj
osudni (^as dodjose k Lambergu bihacki sudci (sudac, stari sudac i podsudac), te izjaviSe u
ime gradjana, da se vole Turcima na vjeru predati, nego bez milosrdja propasti, jer turska
je vojska ogromna, a Bihacu nema ni od kuda pomoci, pa tako podsjednutima prijeti ocita
propast. Lambergu nije preostalo drugo, nego da s Hasanpasom ugovara o predaji grada.
UtanaCeno bi, da svakomu bude slo-
bodno otici Iz grada I sve svoje so-
bom ponijeti, ako se Bihac^ bez da-
Ijega odpora predade. I t a k o s u
Turci jo§ istoga dana (19.
lipnja) u§li u grad. U prvi kraj
hinio je MasanpaSa, kao da ce odrzati
rijeC, pace je darivao dragocjenirn
haljinama i novcem vojnike i gra-
djane, zene i djecu; no brzo su krs-
cani pozalili, §to su povjerovali nje-
govim obecanjima. Josip Lamberg
bijaSe prema ugovoru ostavio Bihac
sa dvadeset i dva njemacka vojnika i
hrvatska konjanika, zatim sa osam
gradjana, koji su sa sobom poveli
2ene, djecu i blago. Posao je preko
Dreznika u Slunj. Najprije ga je
pratro sam HasanpaSa do Calopeka
kod Petrova sela, odanle imala ga je
deta od 400 turskih konjanika dovesti
do Slunja. Ali ^im se je pasa udaljio,
stadose se Turci natezati sa zenama
i diecom Lambergovih drugova.
Stoga se rodi kavga, u kojoj su iz-
ginuli svi kr§cani osim kapitana i
osam pratilaca. Jo§ su gore prosli
zaostali 2itelji grada Bi§da. Cim je
Hasan pa§a posve obladao gradom,
dao je nemilo iitelje progoniti. Od
5000 krSeana, §to ih je tada bilo u
gradu, dao je vi§e od 2000 posje(ii, a
800 djece pokupio je, te ih je poslije

poslao u Carigrad. Bihac pak postao je glavnim mjestom jo§ god. 1578. osnovanoga sand-
zaka ostro2ackoga, koji se odsad zove b i h a 6 k i.

Pad Bi§(ia, koji je kroz deccnija bio glavni branik hrvatske krajine. Mcmilo se je doj-
mio krScanskoga svijeta. U NjemaCkoj izdavali su letke, koji su prikazivali grad i priCali
o propasti njegovoj. Ali najviSe zabrinuli su se ban Tomo Erdedi, njegov brat Petar, pa
onda krajiSki gencrali, to vi§e, §to se nije znalo, kamo 6c sada krenuti pobjedonosni paSa
bosanski. Petar Erdedi boji se za Slunj, Jural Paradeiser za Karlovac, ban za Brest i Si-
sak, a Cirasswein za slavonsku krajinu, jer Cuje. da se sand^akbeg cerniCko-pakracki
sprema obnoviti Jelengrad kod Moslavine. Ban je najbolje pogadjao, ier vet 28. lipnja

ANDRIJA AUERSPERG

general hrvatske krajine (t 8. X. 1593.). Iz djela

•Annales Ferdinandei«, koje je sastavio Fr. Chr.

Khevenhiller (t 1650.).

380 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

javlja kapitan Andrija Oleissbach iz Zagreba. da su Turci na Kupi pri Brestu sagradili
most, pa da ih je vec 1200 preslo na lijevu obalu rijeke. U isto vrijeme pisao je Hasanpasa
uskockomu kapitanu Petru Erdedu ovo pismo: >;Razumjeli ste, mislim, predobro, kako je vas
brat doveo ratne topove pod novu tvrdinju carskoga velicanstva (Fetrinju), da ju njima bije.
Ali neka znade, da je to preko njegovih sila, posto caru nije zadovoljio ni radi Moslavine.
Stoga vas molimo, svjetujte ga, neka protiv cara rata nc vodi, jer po bozjoj volji postaje
oCito, sta su uradili oni, koji su dosad protiv njega ratovali. I to takodjer vama pisem, ako
se hocete koristiti mojim savjetom, te mi za zlo ne uzmeie: izvolite se mojemu caru pri-
kupiti (velitis caesari meo adhaerere). Obecajem vama svojom velikom vjerom, da cu
vama u prilog kod cara tako raditi, da cete svoja imanja drzati, kako ih drzi bastinik
kralja Ivana u Erdelju. Jer Bog mi je svjedok, kako zelim, da budete vi s menom kao drugi
brat, i da cara sluzimo. Qledajte te borbe i pustosenja, koja se zgadjaju, pa vas pitam, tko
ce za njih racun pred Bogom polagati? Velik se bo racun mora poloziti pred Bogom, sto
toliko ubogih podanika biva robljeno te jadikuje. Stoga vas molim, ne kazite, da vam ja
kakvu nepravdu nanosim. Bog mi je svjedok, da sam vam ja u toj stvari iskren prijatelj,
kako cete i poslije izkusiti. J e r b o z j o j s e v o 1 j i s v i d j a, da j e d n o m t u p o-
krajinu pokorim (nam voluntati Dei placet, ut provinciam banc seme! subiiciam).
Zdravstvujte.« Petar Erdedi jamacno nije bosanskomu pa«i ni odgovorio, vec je 2. srpnja
trazio od stajerskili staleza ratne zaire za obranu povjerenoga mu grada Slunja; ali se je u
isto vrijeme proculo, kako mu Hasanpasa buni Uskoke u 2umberku, da ostave krscanstvo,
pa da se pokore sultanu.

Jos se nije slegla obca uzrujanost radi pada Bisca, snasla je h/vatsko kraljevstvo
nova bijeda. Mletacka je vlada izrabila borbe na krajini hrvatsko-bosanskoj, i da se osveti
senjskim Uskocima, i da ugodi turskomu sultanu. Premda je mletacka obcina zivila u miru
s carem Rudolfom, i premda se je bas u ono vrijeme ozbiljno radilo, da se stane na put
gusarenju Uskoka po moru, dpplovio je na pocetku srpnja mletacki admiral Tiepolo s mor-
naricom pred grad Bag (K a r 1 o b a g), koji se je smatrao predstrazom Senju, i za koji
su se otimali Turci i Mletci. General karlovacki Auersperg i senjski kapitan Lenkovic jav-
Ijaju 5. i 6. srpnja suglasno, da je mletacki admiral udario topovima na Bag, te ga osvojio
i razvalio. Porkulaba gradskoga Samariju Vutoria i zapovjednika straze Samariju Premba
da je objesio, a ostale vojnike zarobio i na galije prikovao. Sada prijeti opasnost Senju,
Otoccu i Brinju, pace citavoj primorskoj krajini sve do Krasa i Pivke.

Medjutim bijase Hasanpasa ostavio Bihac, te dolinom Une udario k sjeveru prema
Kupi. Da prikrije svoju namjeru, pozvao je u isti mah kapitane posada u Senju, Slunju i
Brestu, da mu se predadu, kako su to ucinile posade u Hrastovici, Izacicu i Bihacu. Ban
Tomo Erdedi bio je prvih dana srpnja u Brestu, koji je cuvala posada od stajerskih vojnika
pod zasebnim kapitanom (Kristofor Penchel); odanle se je ban vratio u Pleso kod Velike
Oorice, gdje ga nalazimo utaborena 11. srpnja Tu pise stajerskim komesarima Vilimu Win-
dischgraetzu i Baltazaru Wagenspergu u Zagrebu, da je turski most od ladja na Kupi kod
Bresta sasvim gotov, i da su u vodu zabijeni stupovi, koji ce most drzati. Posada u Brestu
vapi za pomoc, pa ban moli stoga komesare, da stajerske domobrance, koji ce stici u Za-
greb, ne salju kuci, nego da ih poslju u Brest. U drugom pismu od istoga dana javlja ban
ponovo, da su Turci kod Bresta zgotovili most, pa da ce pasa sigurno poci na Sisak. On
je navlas lazno razglasio, da krece na Karlovac, samo da tako krScane zavara. Stoga ban
ponovo moli komesare, da poslju stajerske domobrance u tabor pod Sisak. Medjutim bi-
jase u Zagreb zaista stiglo do 2000 stajerskih domobranaca (400 konjanika i 1600 pjesaka),
kojima su zapovijedali Ivan Saurau, Juraj Andrija Oleispach. Karlo Teuffenbach, Jonas Wil-
ferstorf. Abac Hohenwart i drugi kapitani. Nakon obavljene smotre 12. do 14. srpnja posli
su na jug, te su 15. srpnja kod Bunskih sjenokosa boravili u banovu taboru, a 16. srpnja
pod vecer stigli su u Brest. Bilo je skrajnje vrijeme da su doSli, jer je malena posada u
Brestu, koja je takodjer sastojala od stajerskih vojnika, bila u najvedem strahu. Jo§ 15.

PORAZ BANA TOME ERDEDA KOD BRESTA (19. SRPNJA 1592.).

381

^rpnja pisao ie Mikac iz Siska: »Bana nitko ne opominje, da se za vremena utabori (u
Hrcstu). Bojim se, da ce se neprijatelj prije utnboriti ii Petrovcu, nego ban; stoga hi ga vi
(kaptol) niorali opomenuti i zahtijevati, da ne krzrna, vec da poSlje u Brest svoje vojnike,
narocito konjmike. Jer ondje su sami Nijemci, bojazljivi, usudjiijuci se jedva izlaziti. Svi su
Nijemci duhom klonuli, po§to im je Brestovski procitao neko tursko pismo, koje su Turci
juder u noci polozili kod mosia pn Brestu, n kojem zahtijevajii, da im predadu kaSteo, jer
ce ga drugcije inace dati. Vina nemamo, izpili su ga svakidanji gosti.« Dne 16. ili 17. srpnja
doSao ie u Brest i sam ban s banskom Cetom i s narodnim ustankom slavonskim, koji se
bijaSe oko niega skupio. Od hrvatskoga generala Auersperga nije se mogao nadati pomoci,
jer je taj stajao sa svojim cetama oko Karlovca i Slunja; nasuprot imao je stici u banov
tabor slavonski general Stjepan Grasswein sa svojim izvjezbanim krajisnicima. O prilikama
u banovu taboru pise Mikac 18. srpnja:
»Jucer smo banu poslali 300 Ijudi (kap-
tolskih kmetova), skupljenih lukavoscu i
doskocicama, premda ne ce ostati u ta-
boru, kao ni drugi, koji kad razgledaju
tabor, potajno kuci odlaze. Dvije nase
vojvode s vojvodstvom Cvetkovic mo-
rat ce u taboru svedjer ostati, tako i
span sa svojih 25 kopljanika . . . Nijemci-
Zajedno s banom salijetavaju nas, da po-
dignemo most (na Odri), ali jos nijesu
ustanovili nijesto . . . Nijemci, narocito
oklopnici, nas i bana, premda je vrlo
zabrinut (turbatissimum), gone na
smijeh. Pricinjaju se, kao da su citavu
Petrinju razvalili. Sve prosjace iz grada
(Siska); mi sami oskudijevamo, pa im
ne mozemo drugo poslati nego ribu i
ocat.« Medjutim je sutradan (19. srpnja)
Mikac primio od bana ovo hrvatsko
pismo: »Fotom neka znate, kako ovamo
dodjo§e istiniti glasi od postena glasnika,
da ce pa§a svakako da nas ili
nocas ili rano na tabor uda-
r i t i, zato vi za Boga poSaljite nam
Uudi, sto najvise morete amo, i po§a-
Ijite nam dvije ili tri mali torozki (topa)
laki, ki su totu, a vjerujte, ako bude go-
spodina f3oga voija, da hocemo vam

trud iipo platiti, v Cem ne dvojimo, da nam gospodin Bog hode dati do-
brusreiSu. E castris 19. Julii 1592. Thomas Erdody perpetuus Montis Claudii ac comi-
tatus Varasdiensis comes et banus.«

Ali ovaj put je bana bojna sre(5a iznevjerila. On se bija§e jo§ 17. srpnja obratio na ka-
pitana u IvaniCu i Koprivnici, pa i na Jurja Zrinskoga. da mu priteku u pomono prihva-
tili predlog bana Erdeda i generala Auersperga, da se smjesta pohita pred Sisak. Kako ie
ve6 sve bilo pripravno za polazak, posjedali su namah na konje i krenuli uz desni brijeg
Save na jug. Ved za jedan sat mogla se je vojska staviti u bojni red. Prvu Hi prednju ^etu
saCinjavali su hrvatski konjanici (huzari) i pjeSaci pod banom Erdedom; njih su imali po-
magati karlovaCki oklopnici pod Auerspergom. Tek iza ovih slijedio je Rodern sa svojim
strijelcima, i napokon Reitenauova pukovnija i Montecuculijeve cete pod Eggenbergom kao
straznja 5eta. Napredujuci ovako neko pol sata stigli su na polje pred Sisak, gdje ih je ved
dekao HasanpaSa s najizabranijim svojim Cetama od nekih 10.000 momaka. Bilo je oko
1 sat o podne 21. lipnja na dan sv. Abaci j a.

Izjutra bilo je na lijevoj strani Kupe pred Siskom tek nekih 2000 Turaka; sam Ha-
sanpaSa bio je s citavom ostalom vojskom svojom u taboru s desne strane Kupe. Vojska je
njegova u taboru bila brojna; sastojala je od 18.000 redovitih vojnika i od 20.000 neredo-
vitih Ceta (spahija, zaima i Vlaha). U njegovu taboru bili su svi sandzaci bosanskoga vila-
jeta, kao stari zvorniCki sand2ak Qazi M e m i b e g sa 1500 momaka, mladi hercegovac^ki
Mehmetbeg, sultanov sestrid i sin Ahmetpa§e, sa 3000 momaka, nadalje kli§ko-hlivanj-
ski sandzak Apardibeg sa 3000 Ijudi, lidki sandzak I b r a h i m b e g, sin Memibega zvor-
niCkoga, sa 2000 Ijudi, cerniCko-pakradki sandzak D2aferbeg, brat Hasanov, sa 700 Ijudi,
i po2ef ki sandzak Ramadanbeg sa 1000 momaka. Pace i vuditrnski sandzak Kurt-
beg, sin nekadanjega bosanskoga beglerbega Ferhatpa§e Sokolovida, bija^e doveo iSOO
vojnika. Uz ove sand^akbegove bilo je i manjih turskih vojvoda, kao Sinanbeg od Oraho-
vice, neki Juneribeg sa 1500 momaka. petrinjski zapovjednik Rustanbeg sa 500 mo-
maka, Memi vojvoda od Bihada, i kapitan od QradiSke sa 1000 Ijudi. Sam HasanpaSa imao
je svoje dru2ine i Ceta do 4000 momaka. Kad su mu prvi glasi stigli. da se kr^danska vojska
primiCe, nije Hasan pravo ni vjerovao; tek kad se je o podne sam uvjerio, da su glasi isti-
niti, pohitao je. da predje preko Kupe i da kr^^dane ondje dodeka. VuCitrnskomu sand2aku
Kurtbegu i kli§ko-hlivanjskomu sandzaku Apardibegu povjerio je, da duvaju tabor, te da iz
njega neprestano pucaju na Sisak, a sam sa svim ostalim sandzacima i sa 10.000 najbolje
vojske pre§ao je preko mosta. te je na odigled Sisku razmjestio vojsku tako, da joj je za
ledjima bila rijeka Kupa, na lijevoj strani Odra, a na desnoj most preko Kupe, da bi u slu-
Caju skrajnje potrebe mogla po njemu uzmaknuti u tabor. Vojsku je razdijelio u tri skupine:
lijevo krilo uz.Odru sastojalo je od pjeSadije, naroCito od strijelaca, u srediStu stajao ie
zvomfCki sandzak Memibeg, a na desnom krilu blizu mosta sam HasanpaSa.

Cim su hrvatske dete, naroCito konjanici, ugledali Turke, nijesu se mogle suspreg-
nuti, ved su se smjesta svom Jestinom oborilc na neprijatelja. Uz straSnn viku i lomljavu
s obje strane zametnulo se kreSevo, u kojem su brojem preteJ?itiji Turci stall hrvatske dete
potiskivati prema Odri. U taj Cas priskoCi u pomod banu Erdedu hrvatski general Andrija
Auersperg sa svojim arkebusirima, te stade na Turke neprestano pucati tako. da mu nijesu
mogli odolijevati. U to se uplete u boj i Rodem sa svojim strijelcima. Turci ne mogahu se
ovima vi§e opirati, pa stadoSe uzmicati prema mostu, da se sklone u tabor. Cetiri stotine
Turaka bija§e ved prebjeglo preko mosta na desnu stranu Kupe. kad su si karlovaCki
arkebusiri pod Stjepanom Blagajskim prokrCili put do mosta. pa zakrCili Turcima dalji bijeg
preko nJega. Nekako u isto vrijeme provalio ie I kanonik Bla? OJurak sa svollh 300 junaka
iz grada Siska, te se je oborio na neprijatelje. Turci, potisnuti i od mosta i od Siska. nagnuSe
u bijeg prema kutu, §to ga tvori Kupa s Odrom. pa navaliSe u Kupu, da Je prepHvaJn. Tu fe
nastala silna gu2va i smutnia, tako da se Ie najved! dio blegunaca u Kupi potopio.

392 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

Boj na »Otoku« kod grada Siska trajao je posve kratko vrijeme, po prilici jedan
5at (od jedne do druge ure po podne), a svrsio se je podpunim porazom Turaka. Od 10.000
vojske spasila se bijegom jedva desetina; sve ostalo ili je poginulo od maca krscanskoga ili
se je potopilo u Kupi, Savi i Odri. Medju onima, koji su nasli smrt u Kupi, bio je i sam
Hasanpasa, zatim sultanov sestric Mehmedbeg od Hercegovine, star! zvornicki sandzak Me-
mibeg, Hasanov brat Dzaferbeg, pozezki sandzak Ramadanbeg i Sinanbeg od Orahovice.
Bijegom spasio se je licki sandzak Ibrahimbeg zatim Rustanbeg, koji se je sklonio u tvrdu
Petrinju. Kurtbeg od Vucitrna, i Apardibeg od Hlivna i Klisa, kojima bijase povjereno cu-
vanje tabora na desnoj strani Kupe, vidiv§i da je jezgra vojske razbijena, unistili su, koliko
su mogli, ratnu zairu i hranu, pa su pobjegli glavom bez obzira. Tako je pobjedonosnu
krscansku vojsku zapao ogroman plijen. Osim dragocjenih haljina i sitnoga oruzja zaplije-
nili su krscani 10 barjaka, 8 velikih topova na kotacima (medju njima i Kacijanericu) i vise
manjih falkoneta, nadalje vise stotina topovskih zrna, i mnogo velikih i lijepih ladja (30),
na kojima se je dovazala hrana i zaira.

Vojvode krscanske vojske pozurise se, da po teklicima i pismima razglase sjajnu po-
bjedu krscansku. Tako imade obseznih izvjeStaja o boju od Auersperga, Eggenberga, Qrass-
weina, pace i od Roderna. Svaki je vojvoda medjutim nastojao, da sebe sto vi§e iztakne,
a drugove omalovazi. Prema ovim izvjestajima bas godi Erdedov kratki, jednostavni i
objektivni izvjestaj nadvojvodi Ernestu, u kojem se krasno odsijevaju cednost i poboznost
hrvatskoga junaka. Ban Tomo Erdedi pise iz tabora pred Siskom 23. lipnja nadvojvodi do-
slovce ovako: »Koliko je Hasanpasa bosanski protiv ovih krajeva i oblasti njegovog car-
skog velicanstva kroz neko vrijeme bjesnio, i koliku je pustoS ovomu bijednomu kraljev-
stvu prouzrocio, ne dvojim da je vasa jasnost ve6 dugo razabrala. Prezrev§i on mir i
savez minulih je dana kasteo Drencinu osvojio, pa izvrsiv tu stvar srecno opasao je
grad Sisak 15. ovoga mjeseca podsadom, te je na nj udarao neprekidno iz sest mjedenih
topova. Tzmedju tih topova bio je prvi i najglavniji, a osobite velicine onaj, koji je nekad
Ivan Kocijan izgubio. ZacuvSi za te podhvate i navale pa^ine, gospodin general Hrvatske,
gospodin Eggenberg, ja i general slavonske krajine zdruzenim silama i neustraSiva srca
poSli smo na put, da donesemo pomoc Sisku. I kad smo na otok reCenoga grada Siska do-
lazili, pa§a je sa najodabranijih deset tisuda konjanika i pjesaka doSao na susret, da se
s nama ogleda. Mi smo spremni na boj i za obranu kraljevstva sedmi dan podsade bar-
jake razvili te se s neprijateljem Ijuto sukobili. On je na§u navalu neko vrijeme hrabro
(fortiter) izdrzao, napokon bi toli cestim puskaranjem karlovaCkih pu^kara potisnut sa
svoga mjesta, te je stao bjezati. Mi smo njega, kad je bjezao u svoj tabor, §to ga je na drugoj
stran! Kupe imao, progonili, te smo ga u recenu rijeku Kupu zatjerali. On je sa Cetiri
bega i gotovo s cijelom vojskom u vodi potonuo i poginuo. Truplo pa^ino izvuCeno bi
danas iz vode i od zarobljenika bi prepoznato. Tzvadjena su takodjer trupla Kurtbega, pe-
trinjskoga zapovjednika Rustanbega i sultanova sestrida Mehmetbega. Da nijesmo pa§u
tako razbili, grad bi Sisak bio ili osvojen ili ustupljen i predan neprijatelju. I to je evo juCer
ovdje uCinjeno pod okriljem va§e jasnosti, a s Bozjom pomocu i milo§6u. Oteli smo nepri-
jatelju sedam velikih topova i nekoliko manjih falkoneta, takodjer i nekoliko novih ladia.«

Vijesti o pobjedi krscanskoj kod Siska sflno su obradovale kr§6anski svijet. Papa
Klement VIII., §panjolski kralj Filip II., car i kralj Rudolf i nadvojvode austrijski najvi^e
su se veselili, da je ipak jednom krscanstvo odoljelo turskoj sili. Papa je vlastoruCnim pi-
smom pohvalio Andriju Auersperga, a jednako i bana Erdeda. Papa Klement VIII. pi§e
»svomu Ijubljenomu sinu, grofu Tomi Erdedu, namjestniku njegovog carskog veliCanstva,
banu« pismo najljepsih priznanja i pohvala. *Ti si onaj, koji si stvar i savjetom mudro
unapredio i junackom se desnicom proslavio,« pa onda zavrSuje pismo ri jemima: »Medjutim
da razabereS, koliko cijenimo tvoje zasluge, znaj, da §togod bismo saznali, da je podobno
promaknuti tvoje dostojanstvo i uznijeti tvoje junaCtvo, drage Cemo volje uvijek u5initi.«
Spanjolski kralj Filip II. takodjer je odlikovao bana Erdeda, imenovavSi ga vitezom reda

SLAVLJE RADI KRSCANSKE POBJEDE KOD SISKA.

303

sv. Spasiteija i posIavSi mu zlatni biserom ureSeni lanac s grbom toRa reda i s napisom
»Domine probasti me«. No jo§ viSe od pape i kraljeva radovali su se pobjedi narodi, a na-
roCito oni puci, koji su najviSe stradali od turske sile. Na uspomenu pobjede podigao je za-
grebaeki kaptol kod Siska u selu Qreda kapelicu, posvecenu mueeniku sv. Ahaciju; po-
djedno je odredio, da se u stolnoj crkvi u Zagrebu svake godine 12. lipnja cita misa za-
hvalnica. AM najviSe slavila se je pobjeda u Kranjskoj, koje su sinovi porazu turske voj-
ske bitno doprinijeli. Od Hasanova plasta nacinjena bi kazula i darovana bi stolnoj crkvi
II Ljubljani. u kojoj bi takodjer zavedena sluzba Bozja zahvalnica na god sv. Ahacija,
kojega su od onoga vremena slavili
kao zaStitnika zemlje. Pobjedu kod
Siska proslavila je napokon i n a-
rodna pjesma hrvatska.

Prva posljedica pobjede kod
Siska bila je ta, da je ban Tomo
Erdedi odluCio Turcima oteti Pe-
trinju, u koju se bijaSe Rustanbeg
s ostatcima vojske turske sklonio.
Kr§canska vojska pocivala je 23. lip-
nja, a namah 24. lipnja, — bio je ki-
§ovit dan — po§ao je ban Erdedi sa
svojim detama preko Kupe, te je
kroz §ume hitao prema Petrinji. No
putem opazi, da za njim njemaCkih
Ceta nema, i da se je Eggenberg
s njima u Sisak povratio, povedavSi
sa sobom i sve topove. Ban se na to
takodjer vrati u Sisak i zatrafi od
Eggenberga, neka mu objasni, zasto
ne 6e da ide na Petrinju. Eggenberg
se je njemu izpriCavao, da nema do-
voljno hrane za toliku vojsku u onom
skroz opustoSenom kraju, a k tome
da ne smije bez naroCite dozvole
kraljeve i careve poci na tvrdjavu
s velikim topovima, jar da jo§ traje
formalni mir izmedju kralja i sultana.
Zaludo je ban Eggenberga i druge
niemaCke vojvode molio i zaklinjao,
da ne propuste tako lijepe prigode,
veC da osvoje Petrinju; njemaCki
generali i kapitani nijesu se dali
skloniti. Ve6 28. lipnja vratio se je

Auersperg sa svojim slavodobitnim Cetama u Karlovac, gdje su ga docekali gruvanjem to-
pova; u isto vrijeme razpustio je i Eggenberg svoje Cete kod Siska, da se vrate u svoja
obitavaiiSta. Ban sa svojih 1000 Ijudi nije bio dosta jak, da sam iSto poduzme. No prije,
nego t^ i on razpustiti svoje Cete, dade on sve Hasanove nasipe, s kojih je udarao na Si-
sak, razvaiiti. da se mofda Turci drugi put njima ne posluie. Kod toga posla radio je ban
i sam svojim rukama, da dade dobar primjer svojim vojnicima, i da ih na posao §to vi§e
obodri.

Veliki eetrnaestgodi^nji rat s Turcima (1S93.— 1606.) i banovanie Ivana Dra§kovi£a
(15%.— 1607.); borbe za Petrinju (1593.— 24. rujna 1595.), proglas kralja RudoHa na Bo-

RUPRECHT EQQENBERQ.

vojvoda krSdanske vojske za bojeva oko Siska
i Petrinje god. 1593.— 1595. Iz djela »An-
nales Ferdinandei«, koje je sastavio Fr. Chr.
Khevenhiller (t 1650.).

394 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

sance 14. travnja 1595., borbe za Klis (6. travnja — 31. svibnja 1596.); seoba Vlaha u Hrvat-
sku i Slavoniju (1596. — 1600.), podsada ! pad Kanize (8. rujna — 20. listopada 1600.), Uskoci
u Senju i smrt Josipa Rabate (t 31. prosinca 1601.); ustanak Stjepana Bockaja (rujna 1604.),
Becki niir (23. lipnja 1606.) i mir u Zitva Toroku (11. studenoga 1606.). Kako su glasi o po-
bjedi kod Siska obradovali krscanski svijet u zapadnoj Evropi, tako su nemilo odjeknuli u
turskome carstvu, a posebice u Carigradu. Narod se je u torn gradu gotovo pobunio vicuci,
da ce tursko carstvo sada izgubiti citavu Bosnu, Budim i zemlje u Ugarskoj. Prozvao je
nesrecnu godinu 1593. »godinom propasti« (bosghun senesi), pa je zahtijevao, da se nane-
sena sramota osveti. Narodni pokret podupirao je i veliki vezir Sinanpasa, koji je nago-
varao janjicare i zapovjednike azijskih ceta, da traze otvoreni rat s kraljem i carem Ru-
dolfom. Napokon je i sultanova sestra salijetala brata, da osveti smrt njezinog jedinog
sina a svoga sestrica, hercegovackoga sandzaka Mehmetbega. Kralj je Rudolf doduse na-
stojao, da zaprijeci rat, pa je u to ime 10. srpnja i 13. kolovoza pisao dva pisma na sultana
Murata, pace je ceskoga velikasa Popela Lobkovica poslao u Carigrad s »darom« za dvije
godine; no prije, nego je potonje pismo moglo stici u Carigrad, navijestio je sul-
tan 17. kolovoza rat, ne primivsi ni englezkoga ni mletackoga poslanika, koji su ga
od toga htjeli odvratiti. Jos prije toga bijase sultan dao u noci od 3. na 4. srpnja zasuznjiti
kraljeva redovitoga (stalnoga) poslanika Fridrika Kreckwitza, a njegovu je porodicu i dru-
zinu odsudio ili na galije ili na zatvor (u tvrdinju od sedam kula).

Sultan Murat III. htjeo je izprva, da sam vodi vojsku na kralja i cara Rudolfa. Ali
ga je od toga odvratio veliki vezir Sinanpasa. kojemu bi jos 29. srpnja povjereno, da bude
vrhovnim vojvodom u ratu. Sa zarobljenim Kreckwitzom i sa 25.000 do 30.000 Ijudi po§ao
je Sinan iz Carigrada starim putem prema Beogradu, skupljajuci uzput vojsku sa sviju
strana. Vec prije bise pozvani pase u Budimu i Temesvaru, da podignu svoje cete; po-
djedno bi u Bosnu poslan novi beglerbeg, po imenu Mustafa pasa. Napokon bi nalozeno i
rumelijskomu (grckomu) beglerbegu Hasanu Sokolovicu, da s vojskom svojom pohita u
Bosnu, pa da zajedno s novim beglerbegom podje u pomoc Petrinji, pod koju bijase 10. ko-
lovoza stigla krscanska vojska.

Nakon zaludnoga pohoda na Petrinju iza pobjede kod Siska bijase naime ratno vi-
jece u stajerskom Qradcu poslalo u Slavoniju svoga punomocnika Ivana Fridrika Traut-
mansdorfa, da sve udesi i namakne za novu posadu Petrinje. Pocev od 11. srpnja vijecao
je Trautmansdorf u Zagrebu s Eggenbergom, Auerspergom, Qrassweinom, pa i s banom
Tomom Erdedom o novoj vojni, nastojeci podjedno ublaziti opreke izmedju vojvoda radi
vrhovnoga zapovjednictva. Dne 14. srpnja javlja Trautmansdorf nadvojvodi Ernestu, da
takmenje izmedju vojvoda nije bas toliko, koliko se o njemu u Been naklapa. Narocito ni-
jesu krajiski generali (Auersperg i Grassv/ein) ni u kakvoj zavadi s Eggenbergom ni s po-
vjerencima ratnoga vijeca u Zagrebu. On je jedino opazio, da Auersperg ne smatra Eggen-
berga visim od sebe, premda mu ne uzkracuje susretljivosti. Neka napetost obstoji izmedju
bana Erdeda i pukovnika Roderna. Suvise ocekuje ban, da se ne ce dirati u njegova prava
kao podkralja Hrvatske i Slavonije (Also verhofft auch der baan. man werde ime wider
die freyhaiten aines vice re in Crabaten und Windischland, so wenig als seinen anteces-
sorn, nichts beschwarlichs zuemiietten), vec da ce njegova prava poStivati kao za njegovih
predsastnika. Stoga Trautmansdorf svjetuje, neka za ove vojne na Petrinju ostane, kako je
sada, naime bez pravoga vrhovnoga zapovjednika; ali namah nakon te vojne neka se za sve
kialjevske (carske) i krajiske cete u Hrvatskoj i Slavoniji imenu je zasebni vrhovni za-
povjednik.

Krscanska vojska zbirala se je prvih dana kolovoza oko Bresta. Uz one vojvode,
koji se bijahu proslavili u nedavnom boju kod Siska, nasao se je tu i knez Juraj Zrinski
sa svojom cetom od 500 konjanika, pa onda Gottfried Breuner sa 1000 ^tajerskih domo-
branaca. Bio je ondje i ban Tomo Erdedi s banskom Cetom i zemaljskim ustankom sla-
vonskim. Jo§ 1, kolovoza pisao je ban iz svoga logora u Turopolju nekomu svomu prija-

TURCI ZAUZELI SISAK 28. KOLOVOZA 1593. 395

telju: »Mi smo na putu u Petrinju. Gospodin knez Zrinski i Stajerske Cete do6i 6e danas
ovamo. Sutra c^emo s Bo^jom pomocSi na put krenuti, premda imademo u Bosni novoga
pa§u, za kojega kazu, da se je onkraj Kostajnice s malom vojskom utaborio. AH nas glasi
o njemu nista ne diraju. Rustanbeg, koji se je za posljednjega poraza turskoga bijegom
spasio, skrsena i klonula duha oCekuje na§ dolazak u Petrinji, koju mora prema zapovijedi
sultanovoj i s najvecom pogibli zivota braniti.« Dne 10. kolovoza, nakon §to je Rustanbeg
odbio poziv vojvode Eggenberga, da tvrdju predade, stala je kr§canska vojska u Brestu
iz topova udarati na Petrinju; ali joj nije mogla nauditi, i jer je bila Cvrsta, i jer su topovi
suvi§e udaljeni bili. Nakon trodnevnoga podsjedanja proculo se je. da je bosanski pa§a sa
svojim cetama do§ao tvrdjavi u pomoc. Sad su se krscanske cete spremale, da po mostu
predju preko Kupe, pa da se pred Petrinjom ogledaju s bosanskim pasom. Ali pre§av§i
zaista preko rijeke saznali su 15. kolovoza od nekoga pribjega, da se i rumelijski begler-
beg Hasan Sokolovic s vojskom od 40.000 momaka primice, pa da ce jos one noci ili
sutradan u jutro pred Petrinju stici. Na to se je sastalo bojno vijece krscanskih vojvoda,
u kojem bi odluCeno uzmaknuti pred tolikom silom. Ban Erdedi i Juraj Zrinski predlagali
su dodu§e, da vojska naprosto predje preko Kupe te se utabori na otoku izmedju Save, Kupe
i Odre, pa da ondje do^eka pa§u i beglerbega; ali krajiski generali pobojali su se za svoje
oblasti, pa su trazili, da se vrate kuci. I tako je krscanska vojska stala 16. kolovoza u
jutro tako naglo uzmicati prema Zagrebu, da je taj uzmak vi§e prili^io bijegu. Straznje
Cete vodili su ban Erdedi i Zrinski. ^^

Uzmakom i razlazom krscanske vojske ne samo da je Petrinja bila oslobodjena od
podsade, nego je sada Sisku i svoj ostaloj Slavoniji i Hrvatskoj zaprijetila najveda opas-
nost. Dne 19. kolovoza pise zagreba5ki biskup Caspar Stankovacki svome prijatelju:
»Jednodusno javljaju tako zarobljeni Turci, kao i uhode i prebjezi, kako beglerbeg (Hasan
Sokolovic) imade nalog, da Sisak s temelja razvali, pa da onda na Siroko i daleko po Sla-
voniji i susjednim pokrajinama pustoSi i sve pohara, na sto se namjeri.« I zaista ye6 24. ko-
lovoza javlja zagrebaCki biskup nadvojvodi Ernestu, da je j u 5 e r, naime 23. kolovoza,
bosanski pa§a do§ao pod Sisak da ga po Cetvrti put podsjedne (bassam Bosnensem heri
Sissek quarto obsedisse). Turci to cine tim oduSevljenije, jer je vojska krSdanska, ne-
opravivSi ni§ta »radi nesklada izmedju tolikih vojvoda* (ob dissensionem
tot ducum) od podsade Petrinje uzmakla, premda je nije nitko progonio. U ovoj vojni
ne 6e biti uspjeha tako dugo, dok 6e krSdanskoj vojsci stajati na Celu mnogi glavari
(quamdiu multa capita exercitui praeerunt). Biskup stoga moli nadvojvodu, da vojsci kr§-
(Sanskoj imenuje jednoga vojvodu (unicum ducem praeficere dignetur).

U gradu Sisku zapovijedali su tada dva zagrebaCka kanonika, po imenu A n d r i j a
Kova5i(i (Fabricius) i QaSpar Grand j a, imajudi uza se tek 100 Ijudi. dok je Tu-
raka bilo do 60.000 momaka. Uza sve to odolijevali su kroz §est dana. Tek 28. kolovoza
uspjelo je Turcima, pa su provalili u grad, tc ga zauzeli. Kanonik Qrandja poginuo je u
posljednjem boju, dok je KovaCid sa 20 drugova dopanuo sui^anjstva. ObladavSi Siskom
popravili su Turci na brzu ruku razvaljeni grad, izkopali su obkope, a na vrSku brda
preko Kupe podigli su nasuprot gradu strafarnicu od drva. Zapovjednikom grada postao
je Ibrahimbeg.

Pad Siska dojmio se je nemilo Citavoga kraljevstva, jer se je mislilo. da su sada
izgubljeni posljednji ostatci njegovi zajedno s gradom Zagrebom. Biskup i kaptol zagre-
baCki ve6 31. kolovoza javljaju na sve strane o straSnom dogadjaju. te tra^e pomo(i od
nadvojvoda Ernesta i Matije. ZagrebaCki prepoSt i srijemski biskup Nikola SelniCki u
pismu od 6. rujna na Faustina VranCida, tajnika kraija Rudoifa, potanko prikazuje posljednje
dane kr.^Canskoga Siska. Jednako pismo §alje on 0. rujna Davidu Ungnadu, pa dodaje,
kako su slavodobitni Turci dan prije, naime 8 rujna, preSli Cak i Savu, poharali gusto na-
puCena sela oko Bofjakovine i Kraljevca blizu Zagreba, te do vSOOO duSa poveli sa sobom
u nevoljno su2anjstvo. Sada prijete Turci, da 6e Zagreb podsjesti, tc

396 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

citavo kraljevstvo opustositi. Ovdje (u Zagrebu) nema gotovo nikakvc po-
sade, izuzev malo njemackih pjesaka svi su drugi kuci pobjegli. Radi nesloge ratnih voj-
voda (discordia belli ducum) propasti ce ovi posve neznatni ostatci kraljevstva, propasti
ce jamacno i druge susjedne pokrajine, ako ne bude zgodne pomoci. Potreban nam je
vodja, da se prije, nego sto zima navali i Slsak utvrdi, neprijatelj odavle protjera, Pe-
trinja osvoji, te izgubljeno opet stece. Jer beglerbeg (rumelijski) ne ce dugo
ovdje boraviti, vec ce otici, odkud je dosao. Samoga pak pa§e bosan-
skoga nemamo se bojati, samo da smo slozni 1 ujedinjeni!

Znacajno je, da su radi uzmaka od Petrinje i gubitka Siska stall bijediti bana Tomu
Erdeda. Pace i nadvojvoda Ernest pozvao je pismeno bana, neka se opravda, zasto je
izpred Petrinje otisao. Na to je ban 14. rujna iz Zagreba odgovorio: »Prejasni principe!
Fismo vase prejasnosti od 1. rujna tek sam danas primio. U njemu zapovijeda mi se, da sto
prije vasu prejasnost izvijestim, koji je bio uzrok moga odlazka od podsade Petrinje,
premda se ondje neprijatelj ni najmanje pokazao nije. Da se je neovrsena posla otislo
izpred Petrinje, nije se dogodilo ni po mojem savjetu, ni po mojoj krivnji. Jer kad je 16. ko-
lovoza beglerbeg svoj tabor vise Hrastovice na najvisem brijegu udario, sto su svi vi-
djeti mogli, on da su se vojvode nase vojske sabrale u satoru kneza Zrinskoga,
da se posavjetuju. I mene su onamo pozvali. Vijecalo se je neko vrijeme, sta da se ucini.
Svima se je svidjelo, da se podsada digne i otidje. Ali prije toga jos bise po zapovijedi
nekoga drugoga, a bez znanja sviju nas ostalih, po noci tajno odvedeni topovi s onoga
mjesta, odakle se je na Petrinju udaralo. Ta je stvar u citavoj vojsci probudila sumnju,
da bi se mogla Petrinja uzeti, te je bila pocetak svega zla. Kad sam razabrao, da su nasi
spremni na povratak, nijesam ih tek opominjao, nego sam cak i zahtijevao, da se tako
naglo (subito) neprijatelju izpred ociju ne uklonimo, nego nasuprot, ako radi odvezenih to-
pova nema nade, da osvojimo Petrinju, neka smjestimo svoj logor na otoku sisackom,
odakle bi mogli i Sisak protiv neprijatelja izvrstno braniti i domovinu od pustosenja ne-
prijateljskoga hrabro zastititi, te neprijatelja, ako bi provalio, na zgodnom mjestu suzbiti.
Svidjelo se je moje mnijenje gospodinu knezu Zrinskomu, koji je isto Sto i ja svje-
tovao, samo sto su nasi savjeti malo vrijedili kod drugih, kojima nijesam bio vlastan da
zapovijedam. Cim se je dakle unocalo, odpremili su u napred kola, prtljagu, teretne konje i
druge strojeve s lumbardama, a u zoru sjeli su katafrakti na konje i krenuli na put, na sto
su ih karlovacki konjanici slijedili. Posljednji smo se ja i gospodin knez
Z r i n s k i s mjesta m a k 1 i. To je dakle uzrok moga odlazka od podsade Petrinje,
kako vasa prejasnost znati zeli. Jer kad je citava vojska otisla, da sam ja sam s ne-
znatnom (exigua) cetom svojom zaostao, bila bi to vise preuzetna smjelost nego pro-
mi§ljena razboritost. Sto se pak nije slusao moj savjet, podan mi je razlog. da se viSe ne
pridruzim buducoj vojni, ako se na bolji nacin ne udesi; jer da se ono, §to drugi grijeSi.
meni neduznomu upisuje u grljeh, ne mogu zaista ni na koji na5in podnijeti.«

»§to vasa prejasnost zeli obaznati, zasto sam se od ostale vojske kuci povratio,
neka znade za najizvjestnije, da nijesam otisao od vojske, niti sam vojsku, kako mozda
neki naklapaju, ostavio, dok se prije nijesu svi razisli (nisi prius omnibus di-
lapsis). Prvi su bo otiSli od nas Ivanicani, onda Karlovcani radi nesnosnog pomanjkanja
hrane. Poslije toga proSli su slavonski konjanici i pjesaci u svoje postaje. Drugoga jutra
poSao je gospodin knez Zrinski . . . VidivSi ja, da se je vojska tako razstrkala, zapovjedio
sam svojima, da podju cuvati povjerene im kastele. Sto se je pak vojska bez znanja vaSe
prejasnosti razisla, nije jamacno moja krivnja. Meni nije od vase prejasnosti
bila dana nikakva ovlast, da ju zadrzim u sluzbi; a koliko su vri-
jedili moji savjeti i kolike su bill cijene, dokazao je svrSetak
(eventus comprobavit).«

Medjutim je ipak minula opasnost. da bi Zagreb mogao pasti u ruke turske. Ona
Ceta od 10.000 Turaka, koja je 8. rujna robila oko Bozjakovine i Kraljevca, te se na jednu

PAPA KLEMENT VIII. SNUJE O OBCEM RATU NA TURKE.

397

TicJU'^ty

milju primakla Zagrebu, ipak se nije usudila, da udari na taj grad. Dne 20. rujna znalo se
je vec u stajerskom Gradcu, da je rumelijski beglerbeg ostavio Sisak, te po§ao u Ugar-
sku prema Budiniu, a i bosanski pasa da se je povratio u Banjaluku, svoju stolicu, jer mu
je ponestalo hrane, a vojska stala silno umirati. Ban Erdedi, kojemu su Turci za po-
sljednje vojne nemilo poharali Novigrad i 2e!in, sklonio se je 20. rujna u Jastrebarsko, a
24. rujna na Stajersku medju u Cesargrad, odakle pi§e stajerskim stalezima, da je za du-
gotrajnoga ratovanja i u kraijevskoj sluzbi potro§io sve, sto je imao u banovini, pa da bi
bio voljan prodati Varazdin. On ne moze vise ni kruha smagati za svoje bijedne kme-
tove u Samoboru. Kad su tako sva gospoda klonula duhom, nastao je pokret
medjuseljacima, daseokupeiTurcima otmu Sisak, jerceim inaCe
cbijestni Turci daviti zene i djecu.

Dok se je sve to zgadjalo u hrvatskom kraljevstvu, stigao je SinanpaSa na koncu
kolovoza s glavnom vojskom svojom u Beograd, vodeci sobom bijednoga Kreckwitza.
koji je ondje 4. rujna i umro. Okupivsi sa svih strana pomocne Cete pre§ao je SinanpaSa
27. rujna sa 100.000 momaka kod Osijeka preko Drave. U Ugarskoj zapovijedali su kao
vrhovni kapitani knez Juraj Zrinski na iugu Dunava, a Nikola Palfi na sjeveru Dunava,
dok je u gornjoj Ugarskoj (oko Ko-
§ica) bio vrhovnim kapitanom Krsto
Teuffenbach. Nad svima ovima kapi-
tanima imenovao je kralj Rudolf kao
vrhovnoga zapovjednika grofa F e r-
dinanda Hardegga, kapitana u
gradu Gjuru. Dok je Hardegg u Ko-
moranu skupljao kraljevsku vojsku,
zauzeo je Sinanpasa 13. listopada na-
kon devetdnevne podsade Vesprim,
a onda i susjedni grad Palotu. Ali na
to stall su se vojnici njegovi buniti,
pa su ga prinudili, da ih. je poveo u
zimske stanove, najprije u Budim i
Segedin, a onda na jug u Beograd.
Cim su Turci uzmakli, grot je Har-
degg Zajedno sa Zrinskim i Palfijem i

s vojskom od 40.000 momaka pohitao prema Stolnom Biogradu, te ga je 28. listopada pod-
sjeo. U prvi kraj po§lo mu je za rukom, te je za nocne navale zauzeo predgradja, ali samoga
grada nije mogao osvojiti, jer nije imao dovoljno tezkih topova. U to se bijaSe podigao novi
budimski beglerbeg Hasan Sokolovi(i (dobitnik Siska), da prite5e Stolnom Biogradu u po-
moc, ali bi 3. studenoga kod Pakozda od Hardegga i njegovih drugova tako potuCen, da je
izgubio 10.000 Ijudi i sve topove (44), dok je od krScanske vojske poginulo tek 40 momaka.
Ohrabren tom pobjedom stao je i Krsto Teuffenbach, kojemu se je naskoro pridru2io i Palfi,
otimati Turcima gradove i zamke oko rijeka Rime i Ipola. Tako je u drugoj polovici stu-
denoga osvojio dosta znamenitu tvrdinju Filck, na Sto su Turci i druge okoliSne gradove
dobre volje napustili.

Car i kralj Rudolf bijaSe se ved na poCetku rata obratio na sve strane za pomo6.
I naSao je odziva ne samo u svojim zemljama, nego takodjer u NjemaCkoj i §paniji, pa i
kod nekih manjih talijanskih knezova i gradova. Ali najoduSevljenije stao ga je pomagati
papa Klement VIII., koji je svima silama pregnuo, da se sav kr§(ianski svijet (zapadni I
iztoCni) ujedini za kri^arski rat protiv Turaka. Osobito pak bilo mu je do toga, da
za taj savez predobije vladare i zemlje na iztoku evropskom. Trcba privud erdeljskoga
vojvodu Sigismunda Batora, koji je i onako pobudom svoga izpovjednika, Spanjolskoga
Isusovca Alfonsa Carille, snovao o tom, kako da se rijeSi vrhovniCtva turskoga i pridruJ!!

PODPIS BANA TOME ERDEDA.

S iedne izprave, izdane u Varazdinu 24. srpnja
1609.

Arkiv jugoslavenskc akaiE cmrrr>cw'i

HXf^EM.fJio tfs^^-**

PODSADA PETRINJE I OBRANA NJEZINA 20. RUJNA 1596.

Po bakrorezu Ivana Sibmachera u djelu Ortelijevu (Chronologia 1603.).

A. Tvrdjava Petrinja — B. Turski tabor — C Turski Sanac — D. Rijeka Petrinjdica. — E. Straiar-

nice — F. Bijeg Turaka — G. Lenkovicevi konjanici — H. Herbersteinove Cete — I. Cete bana Ivana

Dra^koviCa — K. Krscanski tabor — L. Put u Sisak — M. Sudar Turaka s prednjom Cetom krSiian-

skom — N. Ostale kr§(Sanske 6ete — O. Petrinjska §uma.

Kod DrenCine sukobila se je s turskim predstra^ama, koje su serdaru navijestile dolazak
krSdanske vojske. I tako je na ravnici izmedju DrenCine i Petrinje do$lo dodrugebitke
izmedju krSdanske I turske vojske. Kad je to vidjela posada u Petrinji, iza§la je i ona iz
tvrdinje i oborila se na Turke. Pritisnuti tako s dvije strane nijesu Turci mogli dugo Izdr-
2ati. Prvi je poCeo bje?-ati sam serdar, za njim HodaverdipaSa, a onda ostali Turci. Bitka
svrSila se je podpunom pobjedom kr§(*ana, kojl su zarobili ostatak turskoga tabora. kao dva
velika topa, koje nijesu Turci mogli proSle nodi odvudi (na jednom je bilo arapskim slo-
vima zapisano ime Fcrhatbega Sokolovi(5a), zatim vi§e zastava, medju njima i zelenu za-
stavu Muhamedovu (vexilhim viride Machometi sacrum, aureis literis depictum). Dobitnici
su samo pol milje daleko progonili bkie&e Turke, jer su se bojali zasjede; zato je i serdar

27*

420 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

poslije govorio: »Krscani znadu pobijediti, ali ne umiju pobjedom se okoristiti« (Christianos
quidem vincere scire, victoria autem uti nescire).

Obranom Petrinje i dvostrukom pobjedom krscanskom 19. i 20. rujna 1596. minula je
konaciio svaKa opasnost s bosanske strane za ostatKe kraljevstva hrvatskoga, kao i za
susjedne austrijske zernije (Kranjsku, Korusku i Stajersku). Petrinja, koja je od svoga
osnutka bna Kroz tri godine uporistem turskim za podjarmljenje citave preostale Hrvatske
1 blavonije (,oiim bosznensium latronum aomicilium et praedonum tutissimum asylum), po-
stala je sada uz Kariovac i Senj najtvrdji braniK njihov i izlaziste za preotimanje izgublje-
nili oblasti i graaova. kaaost radi posljednjih pobjeda bila je u Hrvatskoj velika. Ocituje se
to veseije i pouzdanje u bolja vremena namah na prvom saboru, koji se je nekoliko dana
iza dvostruKe pobjede co. rujna sastao u Zagiebu. Stalezi i redovi spominju, kako je turski
car odlucio, da osvoji tvrdinju Petrinju, od koje zavisi obstanak kraljevstva (in qua huius
regni permansio consistit), i kako je poslao serdarpasu s jos dvije pase, s vrlo jakom voj-
skom i topovima, da ju biju; i da nije po veliKoj Bozjoj milosti Turcin suzbit, propalo bi
ovo kraljevstvo (actum de hoc regno fuisset). Treba stoga oslobodjenu Petrinju utvrditi i
popraviti; pa se stoga do 10. listopada od svakoga dimnjaka odredjuje po jedan radnik, a do
10. studenoga od dimnjaka po dva radnika, koji ce svaki put kroz petnaest dana rabotati.
Sabor odredjuje nadalje i druge stvari, poglavito za osiguranje Petrinje i pokupskih kra-
jeva. Napokon se stalezi s priznanjem sjecaju i junackih branitelja Petrinje. Izrijekom spo-
minju vojvodu Jurja Brestovskoga i zastavnika Mihajla Ivancica, koji su u odlucnom
casu, kad je vec i kapitan Danilo Frankol kolebao i tvrdinju Turcima predati htjeo, svo-
jom odlucnoscu i uztrajnoscu posadu hrabrili i od predaje odvratili. Stalezi zakljucuju, da
se oba junaka posebnom molbom preporuce kralju Rudolfu »radi njihovih slavnih cina i ju-
nackih djela« (ob praeclara ipsorum facinora et fortia facta), a podjedno doznacuju iz ze-
maijske blagajne nagradu od sto rajnskih forinti njima i jos drugoj dvadeset i osmorici ju-
naka, koji su se s njima u Petrinji borili. Nije proslo ni dva mjeseca, sastao se je 7. stu-
denoga opet sabor u Zagrebu. Tu bi najprije citano kraljevsko pismo, kojim bi barun Ivan
Draskovic, koji je po smrti biskupa Stankovackoga ostao bez druga, imenovan i pro-
glasen za jedinoga i podpunoga bana (pro integro bano), na sto bi od staleza za takva i
priznat. Nadalje je ban mjesto Stjepana Berislavica, koji se je na svojoj casti zahvalio,
imenovao banovcem dosadanjega viceprotonotara Qaspara Petricevica. Jednako je kapita-
nom kraljevstva mjesto Ivana Keglevica imenovan Qregorije Pethew de Qerse. Znacajna
je posljednja odredba staleza, da ban mora neke clanke ovoga sabora kao i predjasnjega
po starom obicaju poslati kralju na potvrdu (Postremo, cum in omnibus regnis, ac etiam in
hoc regno iste usus antea fuerit, ut non tantum disturbiorum temporibus, sed et foelicis-
simis statuta et constitutiones regnicolarum a sua maiestate confirmarentur; necessarium
videatur statibus, ut a domino bano praeteritae congregationis et praesentis, sub uno dato
exoediti. ad confirmandum suae maiestati, cum declaratione articulorum de exactionibus
restantiarum, ac non praestitorum laboratorum Posoniensium, exindeque pro tripla occu-
patorum bonorum reoccupantium poena, articuli mittantur).

Dok se je ratovanje u Hrvatskoj i na balkanskom poluotoku god. 1596. svrsilo sjaj-
nim pobjedama krscanskim kod Petrinje, zadesili su kralja Rudolfa na glavnom bojistu u
Ugarskoj tezki gubitci. Zacetnik citavoga rata, veHki vezir Sinanpasa, bijase 3. travnja
1596. umro, na sto je prvim vezirom postao Ibrahim pasa, surjak sultana Muhameda III.
Ni on nije mogao pregorjeti nedacu tursku u proslogodisnjoj vojni, pa je stoga bodrio sul-
tarra, da sam stane na celo vojske, koja ce oprati sramotu minule godine. Buduci da su to
i janjicari odlucno zahtijevali, rijesio se je napokon sultan, da glavom vodi svoju vojsku na
U^arsku. Foradi toga se je i oteglo vojevanje ove godine. No ni s krscanske strane nije se
zurilo. Kralj Rudolf bijase doduse za rat u Ugarskoj imenovao vrhovnim vojvodom brata
MaksimiHjana i dodijelio mu za feldmarsala Adolfa Schwarzenberga; aU vojne
pripremc i skupljanje vojske napredovalo je tako slabo, da je samo ratovanje zapocelo

KRSCANSKI PORAZ KOD KERESTESA 1596.

421

^^*f

tek u Ijetu. Nadvojvoda je najprije zauzeo Vac, koji bijaliu Turci sami ostavili, a onda ie
15. kolovoza doSao sa 36.00() momaka pod Hat van, kojim je 3. rujna i zavladao. Medjutiin
Mjase i turska vojska pod sultanom Muhamedom III. i velikim vezirom Ibrahimom dopria
do Segedina. No nadvojvoda nije se usudio na nju udariti, ve6 je uzmaknuo pod zidine
Ostrogona, poslavSi Teuffenbacha, koji ga je dosad pomagao, u gornju Ugarsku.

Dne 21. rujna stife turska vojska, brojeci oko 130.000 momaka, pod znamenitu
tvrdju J c g a r, koju je branio hrabri Pavao Nvary sa 400(J momaka (Valona, Nijemaca,
Ceha I Magjara). Posada se je izprva juna^ki branila i sve turske jurise odbijala; all kad je
ved polovica branitelja izginula, a pomo6i ni odkuda nije bilo, pobuniSe se preostali vojnici,
narocito Valoni i Nijemci, pa utanacise
s Turcima, da de izdati njima tvrdju i
svoje zapovjednike uz uvjet, da slo-
bodno otidju. No kad su buntovni voj-
nici 13. listopada zaista tvrdju predaii,
dade sultan Valonc i Nijemce posjeci, a
Magjare zarobiti. Sama tvrdja postade
poslije glavnim sijelom novoga vilajeta
turskoga, koji je obuhvatao vi§e sand-
2aka (hatvanski, filec^ki, solnocki i se-
gedinski). Dok je trajala podsada Jegra,
skupljao je nadvojvoda Maksimilijan sa
sviju strana vojsku, da podje tvrdji u
pomoc. Tako mu dovede preko Debre-
cina i Tokaja nesto ceta erdeljski voj-
voda Sigismund Batori, onda mu se pri-
druzise Teuffenbach i Palfi sa svojim
odjelima. Citava vojska krscanska bro-
jila je nekili 50.000 inomaka sa 100 to-
pova. Buduci da je Jegar u to vec pao,
utaborio se je nadvojvoda 22. listopada
izto^no od te tvrdje u ravnici kod K e-
r e s t e s a (Mezo-Keresztes) kod mo-
6vara> koje ondje tvori potok Cince. Tu
je doSlo 23., 24. i 26. listopada do vise
bojeva. Prvi dan (23.) suzbili su krScani
janjiCare i Tatare pod Dzafer pasom,
koje bijaSe sultan unapred poslao, te su
im oduzeli topove. Kad je 24. listopada
stigao sam sultan s citavom vojskom
i poslao nekoliko tisuda Ijudi preko mo-
Cvara pred krScanski tabor, bi§e i ti

suzbijeni. Dne 25. bilo je samo manjih okr§aja i pucnjave iz topova. Sutradan, 26. listopada,
stajale su obje vojske u bojnom redu, te je 6000 spahija i 4000 Tatara udarilo na kr§6anski
tabor, ali i ovi bi§e suzbiti te izgubiSe preko Cetrdeset topova. Po zahtjcvu erdeljskoga voj-
vode i kapitana Palfija dozvolio je na to nadvojvoda, da kr§canskc cete predju preko potoka i
podju u potjeru za suzbitim Turcima. I zaista su slavodobitni krSiJani prodrli do turskoga
tabora, §to je Turke tako prestravilo, da su nagnuli u bijcg, povukavSi sa sobom i sultana.
Ali sada prestale su kr§(fanske Cete daljc goniti neprijateija, vet su sc razasulc po turskom
taboru, te po^cli robiti i grabiti. Jedna tcta do§la je i do sultanova dadora, gdjo no bijahii
zaostali janjidari, koji su sasuli vatru iz puSaka i topova na ulazcde krSdane, tako da su

JURAJ LENKOVIC,

general hrvatske krajine (t 1601.). Iz djela

•Annales Kerdinandei«, koje je sastavio Fr.

Chr. Khevenhiller (t 1650.).

422 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

ovi u najvecem neredu uzmakli. U isti cas banuo je odnekle i vezir Cicala s turskim i ta-
tarskim konjanicima, te se je oborio na krscanske cete. Ove se presenetise i nagnuse u diviji
bijeg preko potoka. Stoga se prepadose i one krscanske cete, koje bijahu u logoru zaostale,
pa se i one razprsise na sve strane, ostavise sve svoje i Turcima otete topove, brojna
kola, barut i drugo Tatarima za plijen. Tako se bojevi kod Kerestesa, u kojima je pobjeda
naginjala krscanima, svrsise porazom njihovim. No i Turaka bijase toliko poginulo ili se
razbjeglo, da se o daljem ratovanju one godine nije ni spominjalo. K tomu bila je i zima na
domaku, pa se je ostatak turske vojske kuci povratio.

Iza godine 1596. obuzela je ne sanio krscane, nego i Turke neka klonulost i sumor-
nost, tako da se je slijedecih triju godina u Ugarskoj ratovalo tek od nuzde, budi da se
odrzi osvojeno, budi da se povrati izgubljeno. Krscansku su vojsku vodili Juraj Basta i onda
Adolf Schwarzenberg, a tursku vezir Saturdzi pasa, i kad je taj radi nedace izgubio glavu,
sam veliki vezir Ibrahimpasa .Qodine 1597. u rujnu podsjela je krscanska vojska Q j u r,
da ga opet predobije za kralja Rudolfa; ali radi nepovoljnoga podneblja (od 8000 mo-
maka, koje bijase papa poslao, ostalo je samo 2000) i dolazka Saturdzi pase morala je
napokon 3. listopada od dalje podsade odustati i uzmaknuti do Komorana. Tek slijedece
godine 1598. dne 29. ozujka poslo je Schwarzenbergu i Palfiju za rukom, te su iznenada po
noci nahrupili na Qjur i sre6no ga Turcima oduzeli. Tom su se zgodom krscanski vojvode
posluzili petardama, kojima su razvalili gradska vrata. Ova preotma Gjura podigla je na
novo srcanost krscana, a kralj je sjajno nagradio oba vojvode. Schwarzenbeg postao je
vitezom, drzavnim grofom i dobio nagradu od 400.000 forinti; Palfi opet imenovan bi na-
sljednim zupanom pozunskim. Ohrabreni uspjehom kod Qjura posli su Schwarzenberg,
Palfi i Nadazdi na pocetku listopada i pod sam Budim, da ga osvoje. Iza nekoliko dana
zauzeli su dolnju varo§ i oteli do 40 topova; ali gornjemu gradu nijesu mogli nauditi, jer su
Turci sve jurise njihove hrabro odbijali. I tako su morali prvih dana studenoga podsadu
dignuti. Da bi krscansku vojsku od podsade Budima odvratio, bijase Saturdzi pasa udario
na Veliki Varadin, ali nije bio srecne ruke, jer su ga hrabri branitelji (Melkior von R6-
dern i Pavao Nyary) junacki suzbijali, tako da je i on 3. studenoga morao napustiti pod-
sadu, te se s janjiCarima, koji se bijahu pobunili, povratiti u Beograd. Hrabri i poduzetni
Schwarzenberg pokusao je i slijedece godine 1599., da neocekivanom navalom i s pomocu
petarda oblada Budimom (16. i 17. travnja) i Stolnim Biogradom (9. svibnja), ali mu nije-
dan podhvat nije posao za rukom. Dok je Schwarzenberg ovako napadao turske tvrdjave,
Palfi je na celu ugarskih hajduka cetovao u srednjem Podunavlju, zaustavljao na Dunavu
i otimao turske ladje, krcate hranom i ratnom zairom, pace je u srpnju spalio i most
na Dravi kod Osijeka. Ba§ to Cetovanje Palfijevo bilo je uzrokom, da je veliki
vezir Ibrahimpasa mogao tek 18. rujna doprijeti do Budima. Zada6a mu je bila, da osvoji
Ostrogon. Ali Schwarzenberg utaborio se je s vojskom svojom pred tim gradom, pa tako
nije vezir ni pokusao, da izvede svoju namjeru. Nasuprot je sam Ibrahimpa§a predlozio, da
se stane ugovarati o miru. I kralj Rudolf jedva je docekao tu ponudu, pa je povjerio ostro-
gonskomu nadbiskupu i ugarskomu namjestniku Ivanu Kutassyju, kapitanu Nikoli Palfiju,
Melkioru Rodernu i Bartolu Petzu, da zapocnu dogovore. Ali ti dogovori, koji su se vodili
mjeseca listopada, nijesu imali uspjeha, jer nijedna stranka nije htjela vratiti, §to je dosad
osvojila, vec je trazila izgubljeno. Tako su kraljevi povjerenici zahtijevali, da Turci povrate
Jegar i Hatvan, a Turci opet, da im se ustupi Ostrogon, paCe i sam Qjur. Dok su dogova-
ranja trajala, povjerio je veliki vezir tatarskomu kanu, da Cetuje po gornjoj Ugarsko! sve
do TrenCina; ali kad se je uvjerio, da tim ne 6e kr§6ane zastraSiti, vratio se je mjeseca
studenoga u Beograd, gdje je svoju vojsku razpustio.

Dok se je kroz trogodiSte (1597. — 1599.) na glavnom bojiStu u Ugarskoj ratovalo bez
zamaSnog uspjeha, hrvatsko je kraljevstvo bilo poStedjeno od vedih turskih provala, pa
se je moglo lagano oporavljati od posljednjih udaraca. Na saborima, koji su se u to vrijeme
tri do Cetiri puta kroz godinu sastajali, odaju stale2i neko samopouzdanje i nadu u bolje

KUQA U HRVATSKOJ I SLAVONIJI (1599. i 1600.). 423

dane, pa stvaraju zakljucke, kojima hoce da zacijele rane zadate proSlih godina nesrecnoj
domovini. Tako po predlogu nadvojvode Ferdinanda rado pristaju na to, da se kod Pe-
trinje uz obstoje^u vec tvrdjavu podigne jo§ druga nova, i to na lijevoj obali rijeke Kupe
(tako zvani Husarski grad ili Huszarvar), te na saboru 18. do 20. svibnja 1597. do-
zvoljavaju i radnike za gradnju te nove tvrdjave, koja bi iste godine dogotovljena. Na
istom saboru odredjuju, da se za osiguranje Ivanica obnovi davno razvaljena i dosad zapu-
Stena C a z m a ili ZaCesam, nadalje da se poprave izgorjeli Krif evci, Qjurgjevac i jos neki
gradovi na slavonskoj krajinl. Na saboru od 26. travnja 1599. opet po 2el]i Ferdinandovoi
odredjuju radnike za obnovu grada Qumnika (Qounocz) ili Bosiljeva na zemljistu ivanicke
kapitanije. Nadalje traze polaksice za slobodne gradove Zagreb, Vara^din. Krizevce i Ko-
privnicu, koji su za netom minulih turskih provala silne State pretrpili. Osobito pak na-
stoje stalezi. da se opustjeli krajevi napuce, a naro^ito da se razbjeglim se kmetovima
omogu(^i povratak i obstanak u domovini. Na saboru u sijecnju 1598. ustanovljuje se, da se
kmetovi slobodno smiju vracati na svoja seli§ta i da se postupa protiv onih, koji bi ih pri
torn prijecili; sabor opet, koji se je sastao 1. veljace 1599. u Krapini, daje naputak svojim
poslanicima za ugarski sabor, neka porade, da nadvojvoda Ferdinand silom povrati sve
kmetove, koji potajno bje2e u Stajersku.

AH mjesto turske sile sna-
laze hrvatsko kraljevstvo u to
vrijeme neke druge nevolje. Tako
god. 1599. i 1600. bjesni u zemlji
nemila k u g a (pestis), pa hara po
narodu, koji je iza Turaka zaostao.
Na saboru 21. listopada 1599. spo-
minje se, kako je mnogo kmetskih
kuca ostalo pusto, odkad je kuga
stala harati. Na istom saboru tuze PODPIS NADVOJVODE MAKSIMILIJANA

se stalezi, kako mnogo duhovnika na pismu od 21. ozujka 1598., upravljenom

1 svjetovnjaka prije reda od tezkih na propaiatina Nikolu Isthvanffija.

boleSti Umire SamO ZatO, StO ne- Arkiv jugosUvenske akademUe.

maju Ijecnika; stoga povjerava
sabor zagreba5komu kaptolu, da
vria covjeka i vjeSta Ijei^nika Za-
jedno s Ijekarnikom §to prije moguce pozove. Novi 6e IjeCnik na kaptolu stanovati, a primat
te od stale^a godi§nju pladu po 100 ugarskih forinti. Na saboru u Krapini 13. lipnja 1600.
iztiCu stalezi, kako ved od dugog vremena (a longo tempore) kuga u varoSi Qradcu kod
Zagreba i u drugim raznim mjestima hara, a da se dalje ne §iri, naredjuju, da nitko ne
smije s trgovinom iz oku2enih mjesta izlaziti, niti iz neoku^enih u oku2ena dolaziti, jer
inaCe bit de liSen svega imanja svoga. Jo§ 16. studenoga 1600. bjesni kuga u ZagreBu,
tako da se sabor sastaje u Sv. Kri2u Zadretju, te zakljuduje, da se u ta poSastna vre-
mena (in istisque contagiosis temporibus) 2upanijski sudovi mjesto u kraljevskim varo§ima
mogu obdrj^avati I na drugim mjestima.

Druga nevoija, koja bije hrvatsko kraljevstvo, sastoji se u torn, §to i kralj Rudolf i
nadvojvode Matija i Ferdinand kuSaju, da ukinu ili bar okrnje stara prava i privilegija
njegova. Aii i stale2i budno paze, da im to ne podje za rukom. Qodine 1598. zatra2io je
nadvojvoda Mattja, da svi redovni sudci kraljevstva plate za onu godinu ratnu dadu od
svojih posjedovanja; ali bndudi da se je to kosilo sa zakonom, polo2i§e banovac, viceproto-
notar, svi pod^upani i plemidki sudci svoje Cast! i vratiSe slu2bene peCate; tek na saboru
u gradu Krapini 26. kolovoza jedva ih je ban Ivan DraSkovid zajedno s veiikai>ima mogao
skloniti, da opet prihvate svoje Casti, ali im je morao obedati, da 6c u kraija izmoliti, da ih
odrii »u staroj slobodi i obidaju* (in antiqua libertatc et consuetudine). Qodine 1599. tra2e

424 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

opet kralj Rudolf i nadvojvoda Matija, da zemaljski ustanak hrvatsko-slavonski (naime svi
duhovni i svjetovni stalezi) podje ratovati u Ugarsku; sabor u Zagrebu 21. listopada ne
usudjuje se izravno oprijeti tome zahtjevu, vece se izvinjuje tako, da ne mogu zemlje svoje
ostaviti, jer se Turci »radi spaljene Pozege« (pro combusta civitate Posegha) spremaju
udariti na Slavoniju. Ba§ ti neopravdani zahtjevi cine, da se banovci i zemaljski kapitani
cesto mijenjaju; pace na saboru, obdrzavanom u Varazdinu 1. veljace 1600., natuca se i o
tom, da bi se i sam ban Ivan Draskovid mogao zahvaliti, pa se tim povodom u naputku
poklisarima za ugarski sabor u Pozunu nalaze, da u slucaju, ako bi se to obistinilo, po-
rade, da se smjesta imenuje novi ban. Znacajno je, da se je na saboru culo i o tom, da 6e na
sabor u Pozun nakon dugog vremena opet jednom doci poklisari Erdelja; za taj slucaj
nalaze se nuncijima, da Erdeljcima niposto ne ustupe prvoga mjesta ni glasa, jer to pri-
stoji kraljevstvu hrvatskomu (Similiter etiam si Transsylvaniae nuntii in eadem dieta in
medio regnicolarum comparuerint, cum primum locum et vocem regnum istud semper in
regni Hungariae publico conventu habuit, minime locum aut vocem Transsylvanis cedant).
Napokon pozivaju stalezi svoje poklisare, da i pred ugarskim stalezima, kao i pred nadvoj-
vodom Matijom izloze, kako su kraljevine Dalmacija, Hrvatska i Slavonija vazda u dobru
i zlu stajale vjerno uz Ugarsku, te radi toga i stradale, pa da bi stoga njegovo
veliCanstvo udostojalo i ovim kralj evinama medje njihove raz-
siriti i umnozati nacinom kao u Ugarskoj(ut eisdem quoque regnis sacra-
tissima sua maiestas providens fines eorum eo quo in Hungaria quoque modo ampliare et
dilatare dignaretur).

Treca i najve6a nevolja, od koje strada hrvatsko kraljevstvo, jesu strane cete u
zemlji Zajedno s njihovim kapitanima i generalima. Nema sabora u to doba, na kojem ne
bi bilo tuzbe na krajisku vojsku i njezine zapovjednike. Najzesce su tuzbe na slavonskoga
generala Ivana Sigismunda Herbersteina, na njegove kapitane u Krizevcima, kao i na nje-
macke vojnike u Varazdinu i Ludbregu. Spominju se takodjer nasilja petrinjske posade.
dok se na Lenkovica nitko ne tuzi. Tuzbe na Herbersteina ucestale su io§ vi§e, kad je u
slavonskoj krajini na zemlji§tima zagrebackoga biskupa, slavonskih velika§a i plemida stao
naseljivati Vlahe iz turske Slavonije.

Ve6 bi spomenuto, kako su Vlasi sandzaka pakraCko-cerniCkoga i poze^koga bill
gotovi, da prijedju na kr§6ansku stranu, pace kako su pojedinci zaista i prelazili. Medju
tima uskocima ili prebjezima iztiCe se osobito Ivan Pejasinovid sa svojom bracom i dru-
govima, kojima su sudac i purgari slobodnoga gornjega varoSa Kri2eva5koga otvorenim li-
stom od 29. rujna 1596. dozvolili, da se nastane na varo^koj zemlji pod pogodbu, »da
varo§i vsemi podanki, kako su se obedali, da budu p o k o r n i«. Ali u vedim hrpama
nijesu se Vlasi ipak usudili seliti, jer su Turci, osobito nakon dogadjaja pod KHsom i Ko-
stajnicom, strogo na njih pazili, te svaki pokret medju njima guSili. Stoga su krajiSki gene-
ral! i njihovi kapitani nakon sredne obrane Petrinje stall provaljivati u tursku Slavoniju, da
turske sandzake i begove zastraSe, a krSdane da ohrabre.

Prvu takovu provalu poduzeo je general Juraj Lenkovi6 jo§ god. 1596. malo nakon
pobjede krscanske kod Petrinje. Oko 6. studenoga haraCio je on u po2ezkom sand^aku,
gdje je oko 12. studenoga spalio Vocin i do 200 turskih sela. Ve<5 ta provala, kao i bez-
uspjesni pohod serdara Ahmet Hafis pase prema Petrinji i uzmak njegov u Bosnu djelovali
su povoljno na kr§cane u citavom bosanskom paSaluku. Na poCetku godine 1597. podigli
su se Srbi u juznim krajevima Hercegovine, a vodja im je bio nikSidki vojvoda Qrdan; ali
nakon poraza na Qackom polju izmirio se Je opet Qrdan s turskim pa§om Ahmet Hadu-
mom. Srecniji i uspjeSniji bili su ustanci u turskoj Slavoniji, potaknuti provalama generala
i kapitana slavonske krajine. Tako krizevaCki kapitan Qregorije Laibacher 16. lipnja 1597.
javlja iz Krizevaca, kako je sa svojim krajiSkim Cetama nedavno Cetovao u turskoj Slavo-
niji, gdje je spalio neka sela izmedju Virovitice i Orahovice (Cepidlak, Drabnikh, Kusonje),

SEOBA VLAHA QOD. 1597.— 1600.

425

koja su dosad bila branik sand2aka pakraCko-cerniCkoga i po2ezkoga. Tom je prigodom
oteo do 1000 komada goveda, od kojih je morao pustiti jednu trecinu, jer ih radi loSih pii-
tova nije brzo odpremiti mogao. Jedan dio Vlaha, koji su prebivali u tima selima, pridru-
2io se je njegovoj Seti, povedavSi sa sobom 100 goveda i 400 komada drobnoga blaga.
Bilo je u sve 117 Ijiidi. medju njima 37 sposobnih za oru^je i 14 porodiCnih glavara, naj-
vi§e ih (11) iz Kusonja, a ostali iz StupCanice. Ti pribjezi bi§e naseljeni poglavito u okoliSu
Kri2evaca, i to u Cirkveni porodice harambase Alekse i Radoslava i kalauza Vuka iz Ku-
sonja (28 osoba), u sv. Ivanu (2abnu) porodice harambase Milije i Jurice i kalauza Ognjana
iz Kusonja (24 osobe), u Qlogovnici porodica (7 Ijudi) Vujice iz Kusonja, u Topolovcu Jurko
Aganic sa 7 osoba, u Dubravi Ilija od Stup^anice sa 8 osoba, u Qradcu 8 osoba takodjer
iz Kusonja, u Kri^evcima Stjepan i Milan iz Kusonja (svaki sa 7 osoba), i napokon u Sv.
Petru (Cvrstecu) kalauz Bergun iz Stupcanice sa 4 osobe.

Ovi pribjezi zajedno s Ivanom Peja§inovicem i njegovom dru^inom radiU su odsada,
da dovabe i preostale Vlahe svoga zavi-
Caja na kr§cansku stranu. \e6 prvih
dana rujna javija kapitan Laibacher iz
Krizevaca generalu Herbersteinu, da ce
svi Vlasi oko Vocina, Brezovice, Sla-
tine, Sopja i Mikleusa ostaviti svoje
zemlje i sela, te se preseiiti u slavonsku
l-rajinu, cim Herbersteinu podje za ru-
lom, da osvoji Viroviticu. I zaista je na
to Herberstein 7. rujna zajedno s banoni
DraSkpvicem provalio u tursku Slavo-
niju, te stao podsjedati Viroviticu. Iz ta-
bora svoga pred tim gradom pi§e Her-
berstein stajerskim stalezima 10. rujna,
kako je dan prije, naime 9. rujna, poslao
dvije ^ete svoje, jednu od 1000 Ijudi pod
Sigismundom Fridrikom Trautmansdor-
fom i kapitanom Laibacherom prema
Slatini, a drugu pod nepoznatim vojvo-
dom prema drugomu mjestu, da dovedu
u tabor sve Vlahe, koji su biU pripravni
preci na krScansku stranu. Trautmans-
dorf i Laibacher udarili su na Slatinu,
spaHli ju i razorih, kojom je prigodom
poginulo do 400 Turaka s dva odliCna

age, a na to su se pod veCer vratili u tabor, dovedavSi iz okoliSnih sela do 1700 Vlaha sa 4000
komada blaga. Sve te Vlahe poveo je Herberstein, digavSi podsadu Virovitice. iza nekoliko
dana sa sobom u slavonsku krajinu, pa ih je sporazumno s nadvojvodom Ferdinandom na-
selio izmedju Krii^evaca i Belovara u pustom kraju naokolo nekadanjega grada Rovi§(5a.
Ved 5. listopada izvje§lM0
IMI'I FuATOR I)F. ROvMANI SC

KRALJ I CAR RUDOLF.
Po savremenoj slici nepoznata umjctnika.

460 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

Slutnja hrvatsko-slavonskih staleza, da sabor ugarski u Pozunun ne ce poslovati,
zaista se je izpunila. Stalezi ugarski bijahu doduse brojno se okupili, jer su se nadali, da ce
se birati palatin i rjesavati mnogi poslovi, o kojima bi se po ustanovama beckoga mira
imalo bas na saboru odluciti; ali do rada na saboru nije ipak doslo. Nadvojvoda Matija
nije se u obce ni pokazao u Pozunu, jer mu nepovjerljivi brat nije dao punomoci; kraljev-
ski pak komisari, koje je Rudolf poslao, nijesu imaii ni kraljevskih predloga ni instrukcija.
Tako su stalezi kroz dva mjeseca zaludo cekali, da se radom zapocne, pa su se onda ulo-
zivsi prosvjed protiv takova postupka razisli. Dne 26. rujna 1607. pise znameniti poslije u
ugarskoj povjestnici Petar Pazman iz Beca pismo lavantinskomu biskupu Jurju Stoboeusu,
namjestniku nadvojvode Ferdinanda te mu izlaze, kako su ugarski stalezi kroz punih sest
do sedam tjedana zaludo u Pozunu boravili, te na dolazak nadvojvode Matije cekali. Kad
su vidjeli, da ga nema, najprije su otisli stalezi gornje Ugarske, a onda i ostali. »Sta ce biti
u buduce, tezko je nagadjati; jamacno prijeti zlo, ako se ne dozvoli sve, sto stranacki
vodje zele, a to je: da se njegovo velicanstvo zadovolji pukim naslovom kraljevskim, a
crkva katolicka da se preobrazi na nacin anglikanske crkve, sto Bog odvratio.«

Kad hrvatski poklisari nijesu imali prigode, da u Pozunu iznesu zelj3 i tegobe hrvat-
skoga kraljevstva, sastao se je opet hrvatsko-slavonski sabor 13. studenoga 1607. u b i s-
kupskom gradu u Zagrebu. Bana Ivana Draskovica nije bilo (absente a regno . . .
Joanne Draskovich bano), vec su saboru predsjedali biskup Simun Bratulic i tanovac Kri-
stofor Mrnjavcic. Bise izabrani opet poslanici, po imenu zagrebacki lektor Baltazar Dvor-
nicic Napuly i Nikola Malenic od Kurilovca, koji ce poci pred kralja ravno u Prag. Tu ce
najprije iznijeti predstavku, da sada, posto se je Ivan Draskovic p o s v e (omnimo) odrekao
banske casti, njegovo velicanstvo imenuje bana urodjenika (bano indigena) s punom vlasti
i starom slobodom. Drugom predstavkom traze stalezi, da kralj potvrdi neke saborske
clanke od 5. srpnja 1604. Potonjoj molbi kralj je napokon i zadovoljio, te je r e c e n i m
clancima dne 16. sijecnja 1608. podijelio svoju kraljevsku sank-
c ij u. S potvrdjenim clancima vratili su se Dvornicic i Malenic u domovinu, gdje su ih po-
slije na saboru 25. veljace svecano procitali i kao zakon proglasili. Tako je hrvatsko
kraljevstvo dobilo svoj zasebni vjerski zakon, skroz oprijecan ugarskomu, jer bi
njim priznata jedino vjera i crkva rimokatolicka. Uz taj vjerski zakon potvrdio je kralj i
vlaski zakon, kojim se je odredjivalo, da Vlasi placaju zagrebackomu biskupu dese-
tinu, a svojoj zemaljskoj gospodi devetinu ili terragium, pa da budu podlozni njihovoj
jurisdikciji.

Medjutim bijase vec planuo ociti razdor izmedju kralja Rudolfa i nadvojvode Ma-
tije. Kako kralj nije nikako htjeo da vrsi sve pogodbe beckoga mira i mira na uscu 2itve,
prijetila je ozbiljna opasnost, da iznova plane buna u Ugarskoj i rat s Turcima. Uz nezado-
voljne ugarske staleze pristajali su i austrijski stalezi, narocito novovjerci, pa onda i brojni
stalezi ceske krune, poimence moravski, koje je vodio ceski brat Karlo od 2erotina. Nad-
vojvoda Matija, premda nije bio sklon novovjercima, prihvatio je pomoc protestantskih i
kalvinskih staleza austrijskih i ugarskih, da spase habsburzku monarkiju od razsula, a sebi
da osigura bastinu, koja ga je patrila.

Jos 16. prosinca 1607. bijase nadvojvoda Matija sazvao ugarski sabor u Pozun za
10. sijecnja 1608. Kad je to kralj Rudolf vidio, oglasio je on 24. prosinca 1607. takodjer ugar-
ski sabor za 11. ozujka 1608. Medjutim velika cest ugarske gospode odazvala se je Mati-
jinu pozivu. Od hrvatske gospode dosli su zagrebacki biskup Simun Bratulic, dosadanji ban
Ivan Draskovic, grof Tomo Erdedi i knez Nikola Zrinski. Dne 15. sijecnja 1608. stigao je u
Po2un i sam nadvojvoda Matija, a dva dana zatim i odbornici doljno- i gornjoaustrijskih
staleza, na celu im najuplivniji protestantski plemici Juraj Erazmo Tschernembl i Rikard
Starhemberg. Vec 21. sijecnja stao je nadvojvoda vijecati s ugarskim stalezima, a onda su
Illeshazy i Thurzo ugovarali s austrijskim stalezima, poglavito u tom smjeru, da se usta-
nove beSkoga mira odrze, pa bilo to u slucaju potrebe is oru2anom rukom. Dne

P02UNSKA KONFEDERACIJA 1. VELJACE 1608.

461

28. sijeCnja stiglo je doduse pismo od kraija Rudolfa s nalogom, da se svi razidju, pa da opet
poslije na sabor dodju, koji je on zakazao; ali za to nije nitko mario. Nakon predhodnih do-
govaraiija utanacen bi napokon 1. veljace 1608. izmedju nadvojvode Matije, ugarske go-
spode i zastupnika obiju Austrija savez ili k o n f e d e r a c i j a, koja je bila neizravno na-
perena protiv kraija Rudolfa. Stalezi naime Izrijekom t.e obvezuju, da ce za sluCaj, ako bi
se protiv beckoga ili turskoga iiiira, kao i protiv njih, koji oba mira nastoje odr?,ati, podigao
kakav neprijatelj ili ru^itelj, onisvizajedno na noge ustati na obranu od
zajednicke pogibelji, medjusobno se braniti i pomagati, te svi Za-
jedno ziviti i umrijeti (placuit nobis . . . confoederare, firmumque et inviolabile
foedus inire . . . ea conditione, quod si nimirum temporis succesu propterea, vel contra trans-
actionem Viennensem et Turcicam
nuperrime conclusam, quani servare
intendimus, nobis, regnis, provinces
et patriis nostris, aut eiusdem com-
membris et confoederatis, hostis aut
turbator aliquis ingrueret, extunc nos,
ac omnes status et ordines tarn regni
Hungariae quam archiducatis utrius-
que Austriae mutuis auxiliis et sup-
petiis, nobis et nostris commembris
et confoederatis, non defuturis, sed
tanquam in communi periculo perso-
naliter insurgere, nos et nostros omnes
et singulos, ratione pacis et confoede-
rationis huius interessatos tueri, de-
fenders juvare et propterea simul
vivere et mori, teneri et obligatos
esse). Znacajno je, da s torn konfede-
racijom nijesu bill sporazumni neka
katolicka gospoda, narocito ugarski
biskupi; pa(3e gjurski biskup Deme-
trije Napragy ulozio je u ime svecen-
stva prosvjed i izjavio, da izprave ne
te podpisati. Njegovu prosvjedu pri-
druiili su se takodjer ban Ivan Dra§-
kovi(i i grof Tomo Erdedi, Tomo Na-
da2di i jo§ neki svjetovnjaci. Ali
ostala gospoda stala su rogoboriti i
prijetiti, paCe Juraj Thurzo predlagao
je, da se kao niStarije s prozora str-
moglave svi, koji ne bi htjeli podpi-
sati. Nadbiskup ostrogonski ForgaC uza sve to nije prijetnjama popustio, dok je zagrcbaCki
biskup Siniun Bratulic potajno u Zagreb pobjegao (inatura sibi fuga consulente); ost.ila du-
hovna i svjetovna gospoda redom su uz prosvjed izpravu podpisala. Qrof Tomo Erdedi i
ban Ivan Draskovic podpisali su izpravu i snabdjeli ju svojim peCatom tek 3. vcljaCe: ali
ban DraSkovie namah je zatim sa znanjem i dozvolom nadvojvode Matije poSao u Prag,
da se pred kraljem radi podpisa opravda, te u njcga podjedno izradl. da mu podijell grad
Devin na uSdu Morave u Dunav (. . . Draskovych vero Pragam purgandl animo et arcis
Deven potinndac contendcntibus).

Nadvojvodi Matiji bilo je osobito stalo, da se i hrvatsko kraljevstvo prldruii savezu
protiv kraija Rudolfa. Stoga je banu Ivanu Dra§kovi(*u dao jedan primjerak izprave o kon-

KRALJ MATIJA 11.

Po izvnrnoj slici, koja se Cuva u usarskoj ze-
maljskoj zbirci slika u BudimpeSti.

462 KRALJ RUDOLF (1576.— 1608.).

lederaciji (iia kojoj je bilo podpisano 48 ugarskih i 36 austrijskih stalezkih clanova), da ju
u iirvatsko-slavonskom saboru procita i proglasi. Ali Draskovic ponio je izpravu sa so-
Dom u l^rag, jamacno ni iie misled, da je tirvatskim stalezima posalje. Pa tako se nije. ni
na saOoru lirvatsko-slavonsKom, koji se je malo zatim u biskupskom gradu u Zagrebu
Z6. veijace sastao, iiijediiom rijecju spomenula pozunska koniederacija. Sabor je pace, ko-
jemu je opet u odsutnosti banovoj predsjeaao biskup Bratulic s banovcem Mrnjavcicem,
zakljucio, da u siucaju, kad bi se kraljern Kudoliom zakazani pozunski sabor u ozujku sastao,
imadu hrvatsko kraijevstvo zastupati jos prosie godine izabrani poklisari Mrnjavcic i Kito-
nic, te se drzati one iiistrukcije, koju bijaiiu tada primiii. Ocito je dakle bilo, da se hrvat-
sko-slavonski stalezi nijesu dali skloniti, da se dignu protiv svoga zakonitoga kralja. To je
potaklo nadvojvodu Matiju, da se izravno obrati na biskupa Sirnuna Bratulica. U vrlo uljud-
nom i ijubeznom pismu, izdanom u Becu 18. ozujka 1608. nastoji Matija predobiti biskupa
ovako: »Castni i iskreno nama Ijubljeni. Ne dvojimo, da ti je poznato, sta se je sve nedavno
u Pozunu za probit Ugarske i podloznih joj strana jednodusno odlucilo, i kako se je izmedju
Ugarske i Austrije utanacila nova koniederacija. Jedan primjerak tih zakljucaka i konfede-
racije zapovjedili smo uruciti velemoznomu Ivanu Draskovicu od Trakoscana, da ga
onamo odnese, te stalezima i redovima tih kraljevina predade. No buduci da u to ime nije
dosad nista iz onih krajeva nama pisano, sumnjamo s razlogom, da li je sto prema nasoj na-
mjeri onamo stiglo, narocito jer je receni Draskovic s nasom blagoliotnom dozvolom nakon
svrsena sabora ravno u Frag odputovao. Ako dakle preko nasega ocekivanja nije ona uta-
nacenja onamo poslao, vec ih je, sto dvojimo, sa sobom u Frag odnesao: to time tebi, kao
primasu onoga kraljevstva (tanquam istius regni p r i m a t i) saljemo jos jedan primjerak,
trazeci od tebe blagonaklono (perbenigne), da ga ne samo svagdje objavis, nego takodjer
niposto ne smetas, da svima do znanja dodje, pa da svi vrse ono, sto je zakljuceno. Saljemo
takodjer recenim stalezima i redovima onoga kraljevstva nase pismo o posebnoj i osobnoj
insurekciji, pa se nadamo, upiruci se o tvoju blagonaklonost prema nama, da tvoja briznost i
pravicnost ne ce nista propustiti, sto bi po tvojoj spoznaji moglo biti na obranu i napredak one
pokrajine«.* Nadvojvoda Matija trazi dakle ovim laskavim pismom od biskupa ni vise ni manje,
nego da uz proglasenje konfederacije podigne u hrvatskom kraljevstvu za borbu protiv kralja

* Evo toga znamenitoga pisma u izvorniku na latinskom jeziku:

Matthias Dei gratia archidux Austriae, dux Burgundiae etc., comes Tyrolis etc. et regni
Hungariae gubernator. Reverende syncere nobis dilecte. Constare tibi non dubitamus, quae proxime
in emolumentum patriae Hungariae partiumque sibi subiectarum Posonii communi regnicolarum voto-
acta, tractata et conclusa fuerint et qualisnam etiam inter regnum Hungariae et Austrian! nova
intercesserit confoederatio, cum eorum omnium paria, quin et praetactae confoederationis exem-
plar unum in specie magnifico Joanni Draskouith de Trakostian etc. isthuc deferendum statibusque
et ordinibus regnorum istorum exiiibendum tradi et assignari iusserimus. Quo nomine cum nihil
iiucusque ad nos ex partibus istis perscriptum sit, non abs re dubitamus, an secundum nostram in-
tentionem ea isthuc perlata extiterint, maxime quod dictus Draskouith ex nostro benigno indultu
et licentia absolute eo conventu hinc recta Pragam discesserit. Quod si itaque eandem conclusionem
praeter nostram expectationem minus isthuc transmisisset, secumque Pragam, quod non speramus,
abstulisset, hisce omnium paria tibi, tanquam regni istius primati, denuo communicamus, abs te perbe-
nigne postulantes, ut ea non modo ubique publicare, sed etiam ad omnium notitiam perveniant atque
iuxta id, quod conclusum est, ab omnibus observentur, efficere haud gravare velis.

Transmittimus etiam praedictis statibus et ordinibus regni istius literas nostras particularis
et personalis insurrectionis spe indubia, tuaque erga nos benevolentia freti, te nihil eorum, quaecun-
que in defensionem et emolumentum patriae istius pertinere cognoveris, pro tua solertia et dexteri-
tate praetermissurum. Quod reliquum est tibi gratia et benignitate nostra bene propensi sumus. Da-
tum Viennae Austriae decima octava die mensis Martii anno Domini millesimo sexcentesimo octavo.
Mathias m. p, Nagmihaly m. p.

Naslov: Reverendo fratri Simoni Bratulith, episcopo Zagrabiensi, ordinis divi Pauli primi
eremite, ac sacrae cesareae regiaeque maiestatis consiliario, syncere nobis dilecto.

P r i p i s a n o : 1608. 2. aprilis exhlblte sunt Zagrabie.

Nadbiskupski arkiv, Politicum, 6/76.

UQOVOR U LIBNU 25. LIPNJA 1608.

463

ioi i obci ustanak, koji bi imali prema po^unskirn zakljuccima voditi grof tomo Erdedi i Jurai
Keglevic (in Croatia dominum Qeorgium Keglevics et Tliomam Erdody magistrum taver-
nicorum). Ali biskup Simun Bratulic nije sc ni maknuo, da bi i§ta ucinio u prilog nadvoj-
vodi Matiji i konfederatima. Nasuprot se je svima silama trsio, da uzdrzi hrvatsko kraljev-
stvo u vjernosti prema kralju Rudolfu. Lavantinski biskup i namjestnik nadvojvode Ferdi-
nanda Jiiraj Stoboeus pi§e iz Stajerskoga Gradca 15. svibnja 1608. biskupu Simunu Bratu-
licu: »Netom sam primio tvoie pismo. Ne mogu ti re6i, kako me je obradovalo. Potvrdilo
mi je, §to sam prij'e i sam osjecao, da je lazna bila ona glasina, koja se je ovdje razturila o
dvojbenoj v^jeniosti tVojoj prema caru . . . To je ne samo mcnl, nego i prejasnomu nadvoj-
vodi, kojem. sam tvoje pismo dao citati. drago i ugodno, da i ostali velikaSi
onogakraljevstvaostajustalniu vjernosti prema caru (caeteros
Quoque istius regni proceres in fide caesaris constantes permanere). Bogovi neka njihovu
odluku utvrde, te udijele pobjedu onima, koji vjeru drze. O toku bratskoga razdora ne imam
druge (vijesti), nego da obima dnevice vojska u pomoc pritje^e . . . Jo§ bi mi ovih dana
javljeno, da se je i ostrogonski kardinal (ForgacJ) odmetnuo (i doSao) u tabor nevjernika
(perduellium), ali to mi se cini jedva istini podobno . . .«

Medjutim bija§e nadvojvoda Matija skupio cete svojih pristaSa u Ugarskoj i obima
Austrijama, te 15. travnja 1608. ostavio BeC i poSao na Moravu, gdje su se 19. travnja i mo-
ravski stalezi pridruzili konfederaciji. Iz Morave presao je sa 20.000 vojske u CeSku, te
je 10. svibnja stigao u Caslavu. Ocekivao je, da ce mu se pridruziti i ce§ki stalezi, ali ti s6
nijesu odazvali njegovu pozivu. Medjutim je vec prije Spanjoiski poslanik San Clemente
stao posredovati, da se braca i njihovi privr2enici pogode, pa da se u posljednji (5as za-
prijeci otvoreni rat izmedju kralja i nadvojvode. Tako se je pocJelo dogovarati i pogadjati.
i to 11. lipnja u Dubecu, zamku tri sata iztodno od Praga. Cara i kralja zastupao je pogla-
vito kardinal Dietrichstein, a nadvojvodu Karlc od Zerotina; posredovali su pak Spanjolski
poslanik i papinski nuncij. Da izvojSti §to povoijnije uvjete, nadvojvoda se je Matija s voj-
skom sve vise priblizavao Pragu, tako da je napokon premjestio svoj tabor u Sterbohol,
tek jednu milju daleko od glavnoga grada CeSkoga.

Medjutim bijase kraij Rudolf jo§ ne§to poku§ao, da odoli svome bratu. On je naime
Ivana Draskovica, koji je jo§ uvijek boravio u Pragu, potvrdio, doticno ponovno imenovao
za bana, podijelio mu za odStetu dosadanjih sluzba grad Devm u Ugarskoj, koji je dosad
ivan Keglevic drzao, a onda ga je odpremio u Hrvatsku, da okupi narod oko sebe protiv
nadvojvode Matije (ad confirmandos in fidelitate Croatorum animos dimissus est). Ali je
ban Draskovic bio lo§e srece, jer ga je na putu nadvojvoda Matija zarobio, te onda uza se
pridr2ao (ab archiduce Matthia interceptus et in castris detentus). Tako je hrvatsko kraljev-
stvo u najosudnije vrijeme ostalo bez bana. Stale2i su se lirvatsko-slavonski doduSe 4. lip-
nja 1008. opet sastali u biskupskim dvorima u Zagrebu, sazvani »pod peCatom gospodina
bana«; ali kako bana zaista nije bilo u Hrvatskoj, proglasili su svoj sastanak samo »ob<5 i m
.dogovorom« (generale colloquium), a nipoSto zakonitim saborom. kojega bi zakljuCci
vrijedili za Citavu zemlju. Ba§ s istoga razloga nijesu se ni citala. dotiCno proglaSivala
pisma kralja Rudolfa i nadvojvode Matije, vec bi to odiofcno na budu
vedim periodama. Tako dopunjuje TomaSidevu kroniku hrvatsku (Chronicon breve regni CroaUae)
t>eki nepoznati pi sac iz OmiSa u Dalniaciji, koji je hrvat&kini jezikom sastavio kratku
kroniku o dogadjajima XVI. stolje6a do god. 1563. Oiia je saiuvana tek u talijanskom prijevodu. a
§tampana <>d I. Kukuljevica (Arkiv za jugoslavensku povjestnicu, kivj-iga IV., p. 4S— 65) po prc-
pisu slavnoga historiografa Ivana Luciglo bi se nagadjati, da jc reiieni spis izvorm) lutpisao
QaSpar Alapid, potonji ban hrvatsJti.

Od domadh pisaca, koji su pisali izvorno latinsJomiKu: Schwandtner J. O., Scriptores rerum Hunga-
ricarum, tomtis II., p. 382 — 415). Osudnc borbe s Turcima oko Siska i Petrinje opisali su |u-
na^ki branitelj Siska i kanonik Nikola Mikac (»Obsldio Siscicnsis domiiM Micatii* u zbornUoi
•Scriptores reroim Hungaricarum minores* edidit M. G. Kovachich, tom. I. p. 201—205.); zatim
zagrebaCki kanonik i poslije biskup Nikola Stjepanid SelniCki (1553—1602). Posljed-
nji sastavio je dva spisa: »Historia obsidionis Sisciae* je izguWiena i!i zamctnuta, dok se ruko-
pis spisa »Historia obsidionis Petriniae et cladis Szerdarianac a. 1596« Cuva i sada u arkivn »t«re-

30*

II PRILOQ I.

backoga kaptola (Acta antiqua, fasc. 99. nro. 89). O buni Stjepana Bockaja kao i o razdoru izme-
dju kralja Rudolfa i nadvojvode Matije pisao je takodjer jedan zagrebacki kanonik, po imenu
Pavao Jagustic (1578 — ■1649.); njegov »Rerum memorahilium oompendium (1604. — 1611.) sa-
cuvan nam je u originalu u Ijetopisu hrvatsko-ugarskoga kolegija u Bologni (Chronologia col-
legii Illyro-Hungarici Bononiae fuiidati ab anno 1553. per reverendissimos rectores compendioso
ac brevi calamo rerum memorabilium inoticlam exhibens). Jagustic je i sami bio kroz vise godina
rektorom toga kolegija (1607. — 1610.), te je poput svojili predsastnilta i nasljednika zapisao ne
samo zgode zavoda, nego i druge savremene dogadjaje. Njegov »compendiuTn« zaprema u recenoj
kroinologijj listove 12. — 106. U obce imade u bolonjskoj kronologiji, koja size od god. 1553. do
1764., i drugih zanimljivih biljezaka, te ne bi bilo na odmet, da se bar u izvadku stampom priobce,
Sama kronologija cuva se sada u arkivu jugoslavenske akademije (signatura: IV. c. 8.). — Zanim-
Ijivo j'e, da je u drugoj polovici XVI. stoJjeca izasla i prva svjetska kronika ill obca historija u
hrvatskom jeziku, la napisao ju je takodjer zagrebacki kanonik, po imenu Antun Vramec
(1538. — 1587.), Naslov je djelu: »Kronaka vezda znovich zpravliena kratka szlovenzkim iezikoin
po D. Antolu pope Vramcze kanouniku zagrebechkomi. Stampane v Luhlane po luane Manldne, leto
M. D. LXXVIII«. U toj kronici imade dosta podataka i za hrvatsku povjestnicu, narocito iz god.
1528.— 1578.

Kao neki prelaz od hrvatskih povjestnicara k ugarskim cini glasoviti Nikola Isthuanffi
(1535. — 1615.), prozvan ugarskim Livijem. Rodjen od otca Pavla i majke Jadvige Qjulajeve (Qyw-
lay) u Ugarskoj, bastinio je po majci grad i posjedovanje Vinicu u Slavoniji (na zapadu od Va-
razdina), gdje je velik dio svoga zivota proboravio d umro. Bio je u rodu i svojti s mnoigim hr-
vatskim porodicama (ban Ivan Draskovic bio mu je zet), pa je jednako^ utjecao lu poslove hrvatskoga
kraljevstva kao i ugarskoga. Sudjelovao je ne samo na hrvatsko-slavonskimi saborima, nego i
u bojevima za obranu hrvatskogai kraljevstva, kao primjerice god. 1594. u borbama za Petrinju.
Njego'vo veliko djelo: »H iistori ar urn de rebus Hungaricis libri XXXIV.« moze
i mora se smatrati glavnim izvorom za ugarsku i hrvatsku povjestnicu u vrijeme prvih
triju Habsburga (1526.— 1606.). Koliko se je cijenilo i radi ohilatoga sadrzaja i radi Hjepoga latin-
skoga sloga, najbolji je dokaz, sto je, premda omasno, dozivjelo dosada pet izdanja (prvo
CoLoniae Agrippinae 1622. in folio sa pag. 532 kod Antuna Hierata, zatim god. 1665., nadalje u
Koinu god. 1685. sumiptibus Joannis Wilhelmi Friessem bibliopolae, onda opet u Kolnu 1724. i
napokon 1758. u Becu, Pragu i Trstu.) Djelo vrijedi osobito za drugu polovicu XVI. stoljeoa i za
vrijeme od 1601. do 1606., jer je pisac kao &luzbenik Nikole Zrinskoga Sigetskoga, kao tajnik
nadbiskupa ostrogonsJ:oga Nikole Olaha (1562. — 1568.), kao sekretar ugarske kancelarije i vijecnik
kralja Rudolfa (od 1572.), i napokon kao mnogogodisnji zamjenik palatina ugarskoga (od 1582.)
mnogo toga sam vidiO' i doznavao, sto je drugima bilo nepoznato. Narocito bile su mu pristupne
sve sluzbene izprave, zatim drugi brojmi spisi, kao izvjesca, pisma i t. d. Osim toga sluzio se je
i suvremenim stampanim djelima, kao primjerice djelom slavnoga talijanskoga historicara Paola
Qiovia (Paulusu lovius t 1552.) & naslovom »Historiarum sui temporis Hbrd XLV«. Ovom uzornom,
u latinskom jeziku pisanom historijom nocerijskoga biskupa sluzio se je za vrijeme do god. 1547.
izdasno, dapace je neke dogadjaje (kao primjerice o Kocianovoj vojni u Slavoniji god. 1537.) male
ne doslovce izpisao. Specijalno za hrvatsku historiju onoga vijeka Isthuanffijevo je djelo gotova
riznica; k tomu pise prijatno za hrvatsko kraljevstvo, te vazda iztice cast bana, kojega redovito
zove podkraljem (prorex seu veteri nomine illorum regnorum banus). Ali ima u njega i mana. U
jednu ruku nije uvijek posve tooan u oznacivanju vremena, te koji put premece neki dogadjaj iz
jedne godine u predjasnju ill potonju; u drugu ruku prigovaraju mu, da kao gorljiv privrzenik rimo-
katolicke vjere nije vazda nepristran prema inovjercima. A da je bio odlucan protivnik novovje-
raca, pokazao je i tim, sto je svoj posjed Paukovec blizu Zagreba darovao pO' biskupu Bratulicu
u hrvatsku dozvanim Isusovcima, i sto je rukopis svoje povjestnice povjerio znamenitom poslije
kardinalu Petiu Pazmanu, koji ga je i dao god. 1622. prvi put stampati. Pored Isthuaffija vrijede
ostaLi ugarski historicari onoga stoljeca za hrvatsku povjestnicu kud i kamo manje. AM kako ima i
u njih podataka, spomenimo ih redom zajedno s njihovim djelima. Evo ih redom: Joannis Mi-
chaelis Bruti »Ungarioarum rerum libri qui exstant«, obasizu god. 1492. — 1552., te su stam-
pane u zborniku magjar&ke akademije (Monumenta Hungariae historica, II. Scriptores, tom. 12.,
13. i 14. Pest 1863.— 1876.) ; Francisci Forgach de Qhymes »De statu reipubhcae Hun-
gariae Ferdinando, Johanne, Maximiliano regibus ac Johanne secundo principe Transylvaniae com-
mentarii 1540. — 1572.«, objelodanjeni u istome zborniku (tom. 16., Pest 1866.); nadalje Joannis
Decii Barovii (Barovius) »Commentariorum de rebus Ungaricis libri qui exstant« u istome
zborniku (tom. 17., Pest 1866.), a obuhvata povjestnicu god. 1592.— 1598. Znamenit je jos dnevnik,
sto ga je vodja ugarskih novovjeraca i potonji palatin Stjepan Illeshazy u magjarskom
jeziku napisao, i koji je takodjer Stampan u recenom zborniku ugarske akademije (tom. 7., Pest
1863.). lUeshazyjev dnevnik obaseze god. 1592. — 1603., te se iztice velikom protivstinom prema

IZVORI I POMAQALA ZA POVJEST HRVATA U CETVRTO DOBA. m

njema^kini Keneralima u Ugarskoj. Djela izbrojenih ugarskih poviestniCara dopunlujii bromi manfi
spisi, koje >e izdao Martimis Qeorjfius Kovachich god. 1798. u Budtmu u dva svezka s na-
pisom »Scrip*ores rerum Hijnjraricarum minores hactemis ipediti. synchroni. aut proxime coaevic

Odkad su Habsburgovci konaCno oblada'i URarskotn i Hrvatskom, svc su znamemttii za
povjest hrv.itsku i izvor-pisci austriiskih zenialja. Od tih je svakako prvi Slczanin Caspar Ve-
lius Ursinus (za pravo Kaspar Bernhard, 1493. — 1539.), od god. 1524. profesor beikojfa
sveu5i!i5ta za .'atittske i Kr5ke autore, a poslije dvorski historioKral kraija Ferdinand! I. i odgo-
Htelj njejfove djece. Ursinus ili Bemhard utopio se je 5. ofujka 1539. u Dunavu kod Be^a, valjda
zato. §to se nije nikako mogao pogadjati sa svojotn 2enom. Kao dvorski historiograf stao ic pisati
o borbama kraija Ferdinanda s takmaoem Ivanoiti Zapoliom, ali je dotjerao djek> svoie samo do
uklfudivo god. 1531. Izdao ga je pak sve krnje tek god. 1762. prvi kustos dvorske knjiinice
Adam Franjo Kollar s napisom: »Casiparis Ursrni Vehi de belk) pannonico libri decern. Fx codi-
cibus manu exaratis Caesareis nunc primum in lucem prolati. et adnotationrbus necessariis. di-
pk>matibus, litteris etc. ex tabulis authenticis (ide et diligentia maxima excriptis ilhistrati . .
Virdobonae 1762)«. Ne samo savremeni. nego i nx>derm povjestniCari (kao L. Ranke) hvale djelo
Ursira, ko:i je pridjevak Velius primio valjda zato, Sto je zivuiii neko vrijeme u Rimu stanovao na
hirmku Velia izmedju brda Pa'atina i Esquilina. Od potonjih histori&ra austrijskih iz»j<3e se oso-
bito Fr. Chr. Khevenhiller (t 1650.) sa svojim ogromnim djektm »Anna!es Ferdinandei
Oder wahrhafte Beschreibung Kaysers Ferdinand des Andern. In zwolf Theilen mit vielen Kupfern.
Leipzig 1721. — 1722.« Pisac doduSe prikazuje poglavito sav iivot i djelovanje kraija i cara Ferdi-
nanda II. od roroda do smrti (1578. — 1637.), ali se havi i povjeSCu njegovog otca, nadvojvode
Karla, te prikazuje dogadjaje za. vladania kraija Rudolfa; pa stoga je njegovo djek) (osobito svezke
I. — VII.) znamenito i za posljednja decenija XVI. stoljecia. SuviSe su djehi pridana dva svezka
portreta (Conterfet — Kupferstich I. 11.): u prvom su prikazana lica vladarsJtih porodica. a u dru-
gom odliCni ministri i visoki Castnici, Tako su sa^uvani portreti gotovo svlh krajiSkih generala
hrvatskih i slavonskih od god. 1578. do 1608.

I povjestnidari pojedinih pokrajina austrijskih podaju neSto gradje za historiju hrvatsku
onoga stoljeca. Tako je kranjski plemi<5 J u r a j K i s e 1 od Fu2hne napisao i ^tampom izdao 2ivot
djelovanje i smrt hrvatskoga generala Herbarta Auersperga. koji je poginuo u boju kod Buda(koga
22. rujna. 1575. Podpuni naslov spisa glasi: Herbardi Auerspergj' baronis etc rerum df»mt militi-
aeoue praeclare gestarum gloria praestantissimi. vita et mors, ad salutem et oommodum patriae
transacta, et in Coruatiae extremis finibus ad Budatschkum X. Calend. Oct. in proeHo adversus
Turcas, omnis n»emoriae crudeliss. Christianorum salutis oppugnatores gloriosissime oppetita. A
Qeorgio Khisl de Kaltenprunn haereditario ampJiss. ditionis Qoritziensis dapifero properanter
turbulenter descripta. Labaci ex officina Joannis Manlij M. D. LXXV. I u povjestraci KoruSke. koju Je
napisao Jeronim Megiser u njemaCkom jcziku, imade raznih podataka za hrvatsku po-
vjest naroCito za turske ratove. Naslov djelu je ovaj: Megiserus Hieronymus, Arwales
Garinthiae. Qedruckt zu Leipzig durch Abraham Lamberg im Jahre MDCXII. (1612). ReCeni Me-
giser bio je u5itelj i polrhistor. Rodjen oko 1553. u Stuttgartu izu5io je u TQbingenu; poslife je Wo
u ItaHji. a onda je 1590. doSao u Stajerski Qradac, gdie mu je nadvojvoda Karlo motu proprio po-
dijelio naslov »ordinarius historiographus*. Ood. 1592.— 1598. bio je rektor evangelitkogri gimna-
zi.u u koruSkom Celovcu. Iste god. 1598. protjeran bi za protureformacije pod nadvojvodom Ferdi-
nandom iz austrijskih pokrajina, te je onda poSao u NjemaCku, gdje ie iivio neko vrijeme u Frank-
furtu na Majni, a onda je postao izvanrednim profcsorom sveu£ili§ta i historjografofn (bestellter
historicus) saskoga kneza izbornika. Umro je na putu u Linz god. 1618. Pisao }e o svemu i sva-
icmu (o historiji, geografiji. filologiji), te ie ostavi<» za sobom 36 razliiitih djda (medju inim I tur-
sku gramatiku), Njegovi »AnnaIes Carinthiaec jcsu oma^no djek) (preko 1700 strana). ali vrijedc
z;i stariju povjest vrk> malo; tek za vrijeme od god. 1521. do 1610. (strana 1326.— 1716.) imadu
pouzdanijih podataka, naroiito za turske bojeve. Osobito }e potanko opisao Khevenhilkrovu voinu
d. 1578. u Hrvatskoj (str. 1604.— 1633.), za koju je prioheio i vH5e dokumenata.

Ba.*5 neprekidne borbe s Turcima pronijele su ime Hrvatske i Hrvata po zapa ie nekoliko I u Francezkoj u fraticuzkom jcziku. naroCito o pohjedi kr«-
dansko) k^xl Siska 22. lipnja 1.593.. i to jedan u Parizu. a drugi u Lyonu (J. N. Tomi<5 u Spome-
niku srp&ke kraljevske akademije, XXXI. Drujfi razred. 29.. paK. 87.-89.). BiblioKrafiiu o niemU-
kim »lete6im listidmac sastavio je magjarski spisatell Kerth^ny K. s napisom: »Unsrarn he-

IV PRILOQ I.

treffende deutsche Erstlingsdrucke 1454r-1600. (Magyarorszagra vonatkozo regi nemet' n^om-
tatvanyok.) Budapest 1880.

Sve to veci broj »l'etecih listica« o turskim ratovima u Ugarskoj i Hrvatskoj potaknuo je
napokon njemackoga spisatelia JeronimaOertla (Hieronymus Ortelius, 1524. — 1614.)^
da sastavi u njemackom jeziku citavo djelo o borbama Ugarske i Hryatske s turskom care-
vinom. Napis toga njemackoga dieia jest: »Ch r on 0 lo g i a oder historische Beschreibung aller
Kriegsemporungen und Belagerungen der Stiidte und Festungen in Hungern, Siebenbiirgen mit den
Tiirken von 1395. bis auf heutige Zeit. Niirnberg 1602.« Receni Jeronim Oertl bio je rodom iz
Augsburga, te je jos djecakom od 15 godina dosao na carski dvor u Bee, gdje je posHje vrsio sluzbu
dvorskoga prokuratona i notara. Ali radi svojeg:a gorljivoga pristajanja uz pmtestantizam bio je
iztjeran iz Austrije (1580.), pa se je onda nastanio u Nurnbergu, gdje je i umro. Na ponuku svoga
surjaka, niirnberzkoga bakrorezca Ivana Sibmachtra (Siebmachera), koji je takodjer zasnovao ve-
liko djelo o grbovima, izradio je Oertl svoju kronologiju, za koju ir.u je surjak Sibmacher racinio
potrebite drvoreze (portrete, slike gradova i bitaka). Oertl se je pri svome radu sluzio poglavito
»Ietecim listicimia*, ;?.li :i Puggerovim relacijama, pa i podatcima, koje su mu davali njegovi znanci
iz austrijskih zemalja. Poslije je njegovo djelo vise puta izdavano i nastavljano; niapokon je
Martin Meyer produljio prikazivanje do svrsetka godine 1664., te je djelo slijedece godine
izdao. Naslov ovome izdanju jest: »Ortenus redivivus et continuatus oder der
ungarischen Kriegs-Emporungen historische Beschreibung etc. . . . von Hieronymus Ortelius und
Martin Meyer. Qedruckt zu Frankfurt am Mayn bei Daniel Fievet im Jahr 1665. « U torn izdanju
u jednoj knjizi a u dva dijela potjece prvi dio do god. 1607. od Oertla, ?. drugi od 1607. do 1665.
od Mayera. I drugi dio obiluje brojnim ilustracijnma, medju kojima je i lik samoga Jeronima
Oertla. Izdavac pak citavoga djela jest »Paul Fiirsten, K'unst- und Buchhandler in Niirnberg*.

Narodi zapadne Evrope nijesu se medjutim zanimali tek za tezku borbu Ugarske i Hrvatske
s Turcima, nego i za same Turke, koji su tada prijetili i Italiji i Njemiackoj. Zanimalo ih znati
slariju p-ovjest Turaka i njihovih sultana, kao i drzavne i vojnicke uredbe njihove. U torn ih je
pogledu prvi potanje poucio Hrvat Bartol Georgijevic (gledaj o njemu radnju Cedo-
mila Mijatovica u 44. knjizi Rada jugoslavenske akademije pag. 108.— 121.), koji je trinaest godina
(1528. — 1541.) proboravio u turskom suzanjstvu, prosao veliki dio carstva turskoga u Evrop! i
Aziji, proucio vjeru, obicaje,, drzavne i vojnicke uredbe, pa i povjest Turaka i mjihovih sultana, pa
se onda s hodocastnicima iz Jeruzolima vratio u krsoansku Evropu. Pod konac 1543. desio se je
u Nizozemskoj, te je ondje poceo izdavati svoje spise, od kojih su najpoiznatiji : »De Turcarum
ritu et caereraonlis« (Antwerpen 1544.), »De afflictione tarn captivorum quam etiam sub Turcae
tributo viventium Christianorum« (In veteri Vangionum Vormatia 1545.), i napokon »De origine
imperii Turcorum eorumque administratione et discip!ina« (prvi put u Leydenu 1553., a poslije u
Wittenbergu 1560. i 1562. s predgovorom Filipa Melanchthona). Ovi spisi poplavili su ci-tavu
Evropu, dozivjeli brojna izdanja, a pojedini prevedeni su i na razne evropske jezike (na francuzki
1544., njemacki 1558., holandezki 1544., poljski u Krakovu 1548., ceski u Pragu 1567. i u Olomucu
1576.). Qod. 1552. pnsao je Georgijevic u Rim, gdje je izdao sve spise svoje u jednom svezku; god.
1555. desio se je u Napulju, odakle je pisao pdsmo poljskomu prepostu Adamu Konar&komu. Umro je
god. 1560. u Rimu.

U svojem djelcu »De origine imperii Turcarum« prikazao je Georgijevic zivotopis turskih
sultana, te je ovima zivotopisima pridodao dvanaest portreta sultansfcih u obliku medaljona. Al*
trebalo je prikazati historiju Turaka i po njihovim vlastit-m izvorima. To je pokusao njemacki uce-
nijak Ivan Lowenklau (1533. — 1593.) iz Amelbeuerna u Westfalenu. Lowenklau ili L e un-
ci a vius bio je povjestnicar i klasiicki filolog, ali se je bavio i 'orijentalnim jezicima, narocito
turskim. On je poglavito po turskim- izvorima izdao dva latinski pisana djela; jednomu je naslov:
»ATinales sultanorum Othmanidarum, a Turcis sua lingua scripti, a Johanne Leunclavio latine red-
diti,« Francofurti, prvo izdanje 1588, a drugo 1596j; — a drugomu: »Historiae musulmanae Tur-
corum de monumentis ipsorum exscriptae libri XVIII. Francofurti apud heredes Andreae Wecheli
1591.« Prvo djelo obaseze povjest turskih sultana do 1550., dotiono (u drugom izdanju) do 1587.,
drugo djelo dopire do god. 1552. Narocito u prvom djelu o sultanima ima podataka i za hrvatsku
IK>vjest, kao o pobjedi bana Tome Erdeda kod Slunja god. 1584.

U novije vrijeme nastoje magjarski povjestnicari, da iz glavnih izvor-pisaca turskih prirede
izvadke, koji se ticu historije ugars^ke (i hrvatske). Tako izdaje magjarska akademija zbornik »T6r6k
'magyarkori tortenelmi emlekek« u dva odjela; u drugom odjelu (irok), priobcio je Jo'Sip
T h u r y dosad dva svezka izvadaka iz turskih izvor-pisaca 15. i 16. stoljeca (Torok tortenetirok).
Za nasu periodu vrijedi narocito drugi svezak (Budapest 1896.), koji obaseze doba od pada Beo-
grada do pada Sigeta (1521.— 1566.), i u kojem su priobceni u magjarskom prijevodu iili izvadku
pisci: Lufti pasa, F e r d i, Dzelalzade M-ustafa, Sinan caus i Cat'b Muhamed. — Od potonjih

il:

IZVORI I POM.AQALA ZA POVJEST HRVATA U CETVRTO DOBA. y

Ijetopisaca turskih spomeiva su vrijedni Naima i PeCevi (Ibrahim efetidi PeCujlija), kojc ie
mnogo upotrebliavao Josip Hammer za svoie monumentaino djek) »OeschJchte des osmanischen
Reiches* (osobito tre6i i Setvrti svezak).

DovoIhk) podataka za hrvatsku povjest podavaju k>§ talijonski, naroiito m 1 e t a C k i
izvor-plsci. Medju njima iztiCe se Q. N. Dogl io n i sa svoiom »Historia Venetiana sino aira(nno)
I597«, koja je izasla u MIetcima 1598. kod D. Zenara. Osobito zanimljivo, ali pristrano i u prilog
Mletcima jest djelce< koje ie napisao zadarski nadbiskup Minucio Minuci s naslovom:

•Historia degli Uscochi scritta da , arcivesccvo di Zara. Co i i>rogressi di quella gente sino

all' a(nn<>) 1602c, Dielce obuhvada 63 lista, te priCa povjest Uskoka do 1. studenoga 1602; po-
slije je mletaCki redovnik i pisac poznatoga djela o crkvenom saboru u Tridentu, po imenu Paoln
Sarpi (1552. — 1623.) nastavio Minucijevo djelo do god. 1613. (Aggionta all' Historia degli Us-
cocchi di Minuccio Minucci sino all' a(nno) 1613.) Napokon je izaila jo§ jedna kontinuacija od Sar-
pija sve do god. 1616. OVenetia, Rob. Meietti, 1626). Znaiajno je, da se je poslije na§ao jedan
taHjanski trgovac, po imenu Giovanni iz Ferma (rodjen god. 1558.), koji je ustao na
obranu to!i ozloglasenih Uskoka, te >e nekako iza god. 1621. napisao spis, u kojemu ie u obliku
dialoga pobijao nepravedne prigovore Uskocima. Giovanni zivio je kao trgovac na Rijeci i u hr-
vatskom primorju punih 47 godina, te je jamaCno dobro iy>znavao Uskoke, njibov i'wot i niihove
tczn)<;. Obrambeni spis njegov ostao je medjutim neStampan, te se ie iuvao u kr- srediSnjem arkivu
u Firenci; tek 1877. izdao ga je dr. Franjo RaCki s napisom: »Prilog za povjest hrvatskih Uskoka*
(Starine jugoslavenske akademije, IX., p. 172.— 256.).

b. Monumenta (Spomenici). Za hrvatsku povjest u vrijeme prvih triju Habsburgovaca
vrijede kud i kamo vise od izvor-pisaca nebrojeni pismeni spomenici, sahranieni po a r k i-
vima u Zagrebu, Budimp^sti, Becu, Stajerskom Gradcu, Ljubljani, Mletcima i Rimu. Tu je toliko
blago sahranjeno, da se ne^e mo^i nikada do kraja izcrpiti.

Izmedju spomenika na prvom su miestu zapisnici hrvatsko-slavonskih sa-
bora (Protocolla generalium regni congregationum). Kako su se za vladanja Habsburga redovito
obdriavali salwri hrvatski i slavonski, gdje koje godine i vi§e puta, stalo se je u obliku zapisnika
bilje2iti zakljuCke (articuli) sabora, koii su se eventualno podastirali kralju na potvrdu, pa sn
onda vrijedili kao zakoni. Saborski zapisnici od 1527. do 1557. jesu koje gdje razasuti (kao po
arkivima u Bev iie
mo2e gotovo sve ni upotrebiti. \et troba tek glavne stvari izabirati. Jcdan dk) tc gradje pri-
ob(iio je §tampom Radoslav Lopa§i6 u dva izdanja; jednomu jc naslov: »Spomenlcl
hrvatske krajine. knjiga I.— III., Zagreb 1884.— 1889. (Monumenta spectantia hlstoriam Sla-
vorum meridionalium, XV., XVI., XX., edidit academia scientiarum et artium Slavorum mcridlona-
lium); a drugomu: »Prilozi za povjest Hrvatskc XVI. i XVII. vlJcJca Iz §ta-
jcrskoga zemaljsknga arkiva u Grade U€ (Starine Jugoslavenske ak«demije XVII. p
151.— 231. i XIX. p. 1.— 80.). Prvo djelo donosi gradju za historiju hrvatske I slavonskc krajine
od god. 1531. do 1737., drugo dopuniuie tu gradju za 16. stoljc je jo§ obilatu neitampanu gradju iz rcienfh J drugih arkiva, medju njom I
hrvatska pisma znamenitijih lica u ova stoljefia.

Znamenit nadalje izvor za povjest hrvatsku jesu za prva trl Habsburgovca IzvjcStaji iH
rclacije papinskih nuncija na kraljcvskim (dotitino nadvojvodskim) dvorima u BcCu. Pragu i §tajer-

VI PRILOQ I.

skom Qiadcu, zatim izvjeStaji mletackih poslanika iz Beca i Njemacke. Izvjestaji mletackih posla-
nika ili su redoviti, upravljeni na duzda (Dispacci); ili pak zakljucnj (Flmailne relacije),
kcje je p-oslanik na svrsetku svoga sluzbovanja predao mletackoj vladi. Redovitih izvjestaja (Dis-
pscci) iz Njemacke i Beca cuvaju se u drzavnom arkivu u Becu citava 303 folio-svezka, koji obu-
hvataiu gotovo tri stoljeca. Stampom je mletackih relacija dosad malo izdano. Znamenit je velik
zbornik: Alberi Eugenio, Relazioni degli am>basciatori Veneti al senato (durante il secolo
decimosesto) raccolte ed edite da . . . Tom. I.— XV. Firenza 1839. — 1863. Zbornik sadrzaje pet
ioma (1., 4., 8., 14^ 15.) relacija iz Njemacke, a dva toma (3. i 9.) iz tur&kih zemalja; u tima
svezkama itna dosta gradje za hrvatsku povjest. Veliko djelo Alberijevo dopunjuje jo§ ovo iz-
danje: Fiedler Joseph, Relationen venetianischer Botschafter iiber Deutschland u. Oester-
reich im XVI. Jahrhundert. (Fontes rerum Austriacarum, II. Diplomata et acta, XXX. Band, Wien,
1870.).

Uz ova obcenita izdanja dokumenata imade i posebnih, koja sadrzavaju gradju za osvjet-
Ijenje budr, pojedinih dogadjaja, budi stanovitih pitanja. Evo glavnijiih onim redom, kako su
svjetlo ugledala:

— Reusmjer Nicola*us (t 1602.), Epistolarum Turcioarum liber XII., XIII. & XIV...
Ex recensione N.. R. Leorini iurisconsulti, comitis palatini caesarei, et co>nsiliar:ii Saxonici. Franco-
furti ad Maenum, Anno Christi 1600.

— Stoboei Qeorgii de Palmaburgo (t 1618.), episoopi Lavantini, caesareae maie-
stati et serenissimo Ferdinando archiduci Austriae a secretioribus consiliis, nee non pro eodem per
inferioris Austriae provincias locumtenentis e p i s t o 1 a e ad diversos nunc primum in lucem edi-
tae. Venetiis apud Josephum Rosa, 1749.

— Qevay v. Anton, Urkunden und Actenstiicke zur Qeschichte der Verhaltnisse zwi-
schen Osterreich, Ungarn und der Pforte im XVI. und XVII. Jahrhunderte. Aus Archiven und Bi-
bliotheken. (Obaseze samo godine 1527.— 1541.). Wien, 1840.— 1842.

— K 0 c h M a t h., Quellen zur Qeschichte Kaiser Maximilians II., 2 Bande, Leipzig, 1857. —
1861.

— ^Fiedler Josef, Versuche der tiirkisch-siidsliavischen Volker zur Vereinigung mat
Osterreich unter Kaiser Rudolf II. 1594. — 1606. (Slavische Bibliothek, herausgegeben von F. Mi-
kiosich und J. Fiedler, II. Band, Wien 1858., pag. 288—300).

— Behrnauer dr., »Suleimans Tagebuch auf seinem Feldzuge nach Wien.«. Zum ersten-
mall im tiirkischen Originaltexte herausgegeben von . . . Wien 1858.

— K rones F r. dr., Actenmassige Beit rage zur Qeschichte des windischen Bauernauf-
standes v. J. 1573. (Beitrage zur Kunde steiermarkischer Qeschichtsquellen. V. Jahrgang, Qraz 1868.
p. 3—34).

— Ljubi6 S., Prilozi za zivotopis Markantuna de Dominisa Rabljanina, spljetskoga nad-
biskupa (Starine jugosl. akademije, II. 1870. p. 1 — 260).

— Ljubic S., Prilog k razpravi o Markantunu Dominisu (Starine IV. 1872. p. 1 — 18).

— Kostren6i6 Iv-an, Urkundliche Beitrage zur Qeschichte der protestantischen Litte-
ratur der Siidslaven. Wien 1874^

— 'RaCki Fr. dr., Qradja za poviest hrvatsko-slovenske seljacke bune god. 1573. (Sta-
rine iugosl. akad. VII,. 1875., p. 164—322).

— Racki Fr. dr., Dopunjak gradje za poviest hrvatsko-slovenske seljacke bune g. 1573
i nekoiliko izprava o hrvatskoj poturici Fnanji Filipovlcu. (Starine jugosl. akad. VIII., 1876.|, p. 243
do 252).

— Ljubi6 S., Commissiones et relationes Venetae. Tomi I. — III. annorum 1433 — 1571.
(Monumenta spectantia historiam Sl'avorum meridionalium. Volum. VI., VIII. et XI. Zagrabiae
1876.-1880).

— UtjeSenovic Ognjoslav, Izprave k zivoto^pisu kard. brata Qjorgja Utjesenovica
prozvanoga Martinusiem. (Starine jugosl. akadem. XII. 1880., pag. 42 — 128).

— R a d i c P. p 1., Izprave o bitci kod Siska dne 22. lipnja 1593. godine. (Starine jugosl.
akadem. XIX. 1887., 'p. 172—192).

— LopaSic R,, Prilozi za poviest protestanata u Hrvatskoj. (Starine jugosl. akademije
XXVI. 1893., p. 162—194). Dvadeset i §est priloga za vrijeme 1557.— 1712.

— Tomi 6 Jo v. N., Sedam srpskih pisama Cirilicom pisanih iz mletackog arhiva (iz
god. 1576., 1577. i 1603.). Spomenik srpske kr. akademije XXXI. Beograd 1898. p. 70—75.

— T o m i 6 J O' V. N., Novi podaci O' bitci kod Siska 22. juna 1593. godine. (Sipomenik srp.
kr. akademije XXXI. Beograd 1898., p. 76—89.

— Tom it Jo v. N., Priloai za pokret hriscana na halkanskom poluostrvu protiv Turaka
krajem XVI. veka. (Q. 1594.). (Spomenik srpske kr. akademije XXXI. Beograd 1898. p. 90—94).

IZVORI I POMAQALA ZA POVJEST HRVATA U CETVRTO DOBA.

— Barabds Samu, Codex epistc'.aris et diplomaticus oomitis Nicolai de Zrinio, (1534,—
1602.). I., II. Budapest 1898. — 1899. (Majryar t6rt6ne!mi eml6kek, fciadja a magyar tudomdnyos
akademia. Elso osztaly, okmdnytdrak XXIX., XXX.).

— Laszowski Emilij pi., Tri priloga za povjest Kacijanerove vojne u SlavoniH god.
1537. (Vjestnik kr. hrv.-slav.-dalm. zemaljskog arhiva III. 1901., p. 157—178).

— Jelid Luka dr., Izprave o prvoj uroti za osloboUjenje Klisa i kopnene Dalmacije
od Ttiraka g. 1580. — 1586. (Vjestnik kr. hrv.-slav.-dalm. zemaijskog arJtiva, VI., 1904., p. 97—113).

— Bo]niCi(^ p '. Ivan dr., Darovnice kralja Ferdinanda I. za Hrvatsku. Po kralj. regi-
straturnim knjiKama »Libri regii«. Zagreb. 1906.

— Klaici v., Popis ratne dade u Slavoniji Rodine 1543. (Vjesnik kr. hrv.-slav.-dalm. zemalj-
skoga arkiva, IX. 1907. str. 74—94).

— Horvat Karlo dr., Kobenzelovi izvjeeja u Bosni i Hercegovini, XXI.
1909. Str. 1—104, 313-^24).

— Horvat Karlo dr., Monumenta historiam Usoocchorum illustrantia, ex archivis
romanis, praecipue e secrete vaticano desumpta. Pars prima. Ab anno 1550. usque ad annum 1601.
Zagrabiae 1910. (Monumenta Slavorum meridionalium, edidit academia scientiarum et artium Sla-
vorimi meridionalium, vol. XXXII.).

B. Pomagala. Uz velika djela o povjestnici hrvatskoj (Kercselich A. B.: »De resmis
Dahnatiae. Chroatiae et Sclavoniae notitiae praelimJnares«, i »Historiarum cathedraHs ecciesiae
zagrabiensis partis primae tomus I.«, koja sezu do 1603), zatim ugarskoj (K a ton a Steph., Hi-
storica critica regum Hungariae tomulws XX. — XXVIII.; i Fe s s le r-Kl e in, Qeschichte von Un-
garn. III. und IV. Band), i onda o austrijskoj (naroCito Huber Alfons, Qeschichte Oster-
reichs. III. und IV. Band), o kojima ie bilo govora u prijaSnjim svezkama, treba io§ napomenuti
veliko djelo o ugarskoj povjestnici, koje je izaSlo povodom milenijske proslave. Naslov tomu djelu ie
»A magyar nemzeti tort^nete; peti svezak toga djela (Budapest 1897.) obuhva<^ povjest prvih
triju Habsurga od 1526. — 1608., a napisao ga je Ignjat AcsSdy, koji je takodjer izdao lijepu
studiju o financijalnim prilikama Ugarske za Ferdinanda I. (MagyarorszSg penzOgj'ei I. Ferdinand
urakold5sa alatt. 1526.— 64. Budapest 1888.).

NjemaCko-austrijski TX)vjestni(5ari bavili su se mnogo habsburikim vladarima XVI. stolje^a,
te su napisali o njima i obse2ne monografije. Kralja Ferdinanda i njegovo doba prikazao je Ferdi-
nand BuchhoHz u velikom djelu : »Qeschichte der Regierung Ferdinand I., BSnde I. — IX.,
Wien 1831. — 1838.« Premda je djelo u «dje kojem pogledu vet zastarjek>, ipak je jo§ uvijek osnovna
radnja o torn vladaru. Narodito >e potrebit svakome povjestnidaru deveti svezak, koji sadr^aje same
dokumente. Jednako je znamenita monografija, koju je na^usao Friedrich Hurter s na-
pisom: Oeschichte Kaiser Ferdinand II. und seiner Eltern bis zu dessen Kronung in Frankfurt. XI.
BSnde. Schaffhausen 1850. — 1869.« U torn djelu prikazan je dod4i!5e poglavito potonji kralj i car
Ferdinand II.. ali pokraj njega pri6a se potanko o vladanju otca njegova nadvojvode Karla. kao i o
kraljevima Maksinvilijanu, Rudolfu i Matiji (u prvih osam svezaka). SuviSe ie svakomu svezku pridan
K>§ lijep broj dokumenata, narodito listova. JoS treba spomenuti monografiju. koju je napiaeo
Dr. Antun Qindely s napisom: »Rudolf II. und seine Zeit, II. BSnde, Prag 1863.— 1868.€

Od brojnih djela, razprava i Slanaka, koji se vi§e ili manje Wu hrvatske poviestnice u
XVI. stoljeiu. neka budu abecednim redom spisatelja izbrojeni ovi:

— Bidermann H. I. dr., Zur Ansiedlungs- und Verwaltungs - Qeschichte der Krainer
Uskoken im XVI. Jahrhunderte. (Archiv fiir Heimatkunde von Franz Schumi, I. 1882., p. 128—144.
145—154).

— Bidermann H. I. dr.. Die Serben-Ansiedlungcn in Steicrn>ark und im Warasdincr
Orenz-Qeneralate. (Mittheilungen des historischen Vereines far Steiermark XXXU 188.1., p. 3—62).

— Bidermann H. I. dr., Zur Qeschichte der Uskoken in Krain. (Archiv fQr Heimat-
kunde von Franz Schumi, II. 1884. und 1887.. p. 174—207).

— Bidermann H. I. dr., Steiermarks Beziehungen zum kroatisch-slavon. KAnigreich im
XVI. und XVII. Jahrhunderte. (Mittheilungen des historischen Vereines fOr Steiermark. XXXIX.
Heft 1891., p. 3—125).

- RuSar Fran jo dr.. Sirenje reformacije u Hrvatskoj u XVI. stolieiu. (Vjestniit kr. hr-
vatsko-slavon.-dalm. zemaljskog arkiva, II. 1900., p. 65—77. 201—214. III. 1901., p. 218—236).

— Cut a 6 Vejsil, Kaciga Mchmed paSc Sokoiovlda, velikog vezira. (Qlasnik zemali.
niuzeja u Bosni i Hercegovini, XIX. 1907., str. 415--421). Sravnl io5 Kukuljcvie Ivan. OtasovitI Hr-
vati proi^Iih vjekova, str. 73 — 97.

Vlll PRILOQ I.

— Fest Alfred, Uskoken und Venezianer in der Qeschichte von Fiumc 1575. — 1618.
(Ungarische Revue, XII., Budapest 1892., pag, 160, 245, 530, 673).

— Q i g a n t e S i 1 v i n o, Venezia e gli Uscocchi dal 1570 al 1620., Fiume, Battara, 1904.

— Qomory v. Qom-or, Tiirkennoth und das Grenzw€sen in Ungarn und Croatien
wahrend sieben Friedensjahren VO'U 1575. — 1582. (Mittheiiungen des k. u. k. Kriegsarchivs, Jalir-
gang 1885., p. 155—178).

— Q ruber Dane, Borba Hrvata s Turci od pada Sigeta do mira 2itvu - Dorozkoga
(1566.— 1606). U Zagrebu 1879.

— Hatvani M. (Horvath), Frater Qyorgy elete (Tortenelmi zsebkonyv. Pest 1859.).

— Horvat Karlo dr., Toma Erdedi-Bakac, ban hrvatski. U Zagrebu 1900.

— Horvat Karlo dr., Vojne ekspedicije K'emienta VIIL u Ugarsku i Hrvatsku. Zagreb
god. 1910.

— Horvat Rudolf dr., Borba Hrvata s Turcima za Petrinju (1592.— 1596.). U Petrinji
god. 1903.

^Ivic Aleksa dr., Seoba Srba u Hrvatsku i Slavo'niju. Prilog ispitivanju srpske
proslosti tokom 16. i 17. veka. U Srem. Karlovcima 1909.

— J a s z a y Pal, A magyar nemizet napjai a Mohaczi vesz utan. Pest 1846.

— .lelic Luka dr., Usikoci i urote o preotmi Klisa za druge poilovxe XVI. vieka. (Qlas-
nik Malice Dialmatinske III. 1904. pag. 239—254, 329^49).

— K a sip ret Anton, Tiranstvo grascaka Frana Taha in njegovega sina Qabriela. Ma-
ribor 1909. (Poseben odtisk iz »Casopisa za zgodoyino i narodopisje VI. 1909. Maribor).

— Koblar Anton, Boji na Krajinah in zmaga pri Sisku pred 300 leti. (Izvestja muzej-
skega druztva za Kranjsko III. 1893., P'. 81—90, 121—132, 161-^-174).

— Kcmatar F r.. Die Theilnahme Hans Katzianers bei der Wahl Ferdinands I. von Oster-
reich zum Konige von Kroatien. (Mittheilungen des Musealvereines fiir Krain. Jahrgang XII.
Laibach 1899., V. u. VI. Heft, p. 142—149 u. 161—174).

— Kom^atar Fr., Die ersten Dientsjahre Hans Katzianers. (Jahresbericht der k. k. Staats-
Oberrealschule in Laibach fiir das Schuljahr 18991900. Laibach 1900., p. 5—12).

— Komatar Franz, Die Theilnahme Hans Katzianers an den Kampfen gegen Zapolya
imi Jahre 1527. (Jahresbericht der k. k. Staats-Oberrealschule in Laibach fiir das Schuljahr
1901/2, pag. 1—23).

— Loebl Alfred H. dr., Zur Qeschichte des Turkenkrieges von 1593.-1606. Teil I., II.
(Prager Studien aus dem Qebiete der Qeschichtswissenschaft, Heft VI. u. X. Prag 1899.-1904.).

— Lop a sic R., Karlovac. Poviest i nijestopds grada i okolice. U Zagrebu 1879.

— L o p a s i c R., Bihac I Bihacka krajina. Zagreb 1890.

— L 0 p a s i c R., Oko Kupe, i KoTane. Mjestopisne i povjestne crtice. Zagreb 1895.

— Ljubic S|, O Markantunu Dominisu (Rad jugosl. akad. X., p. 1 — ^159).

— Ljubic S i m e, Ob Oidnosajih medju republikom mletackom i dubrovackom od pocetka
XVI. stoljeca do njihove propasti. (Rad jugosl. akadem. LIII. p. 94).

— Mesic Matija, Zivot Nikole Zrinskoga, Sigetskoga junaka. Zagreb 1866. (Obznana
od Rackoga u Knjizevniku III. 1866., p. 590—596).

— Rack i Fr. dr., Ob obrand hrvatsko-slavonske granice u XVI. i XVII. vieku s gledista
drzavopravnoga. (Knjizevnik, III., 1866., p. 510 — 541).

— Ra dies P. v.. Die Schlacht bei Sissek 22. Juni 1593. am Fest'age des h. Achatius. Fine
Denkschrift. Laibach, J. Blaznik, 1861.

— Radics P. v., Herbard VOL, Freiherr zu Auersperg (1528.-1575.). Wien 1862.

— Rutar S., Slovenske dezele in ustanovitev vojaske Krajine za Ferdinanda I. (Spomenik
0 seststoletnici zacetka Habsburske vlade na Slovenskem'. Zalozila in na svetlo dalo Matioa
Slovens.ka. V Ljubljani 1883., p. 197—240).

— Sal am on F r., Ungarn im Zeitalter der Tiirkenherrschaft. In's Deutsche iibertragen
von Qustav Jurany. Vom Verfasser autorisierte Obersetzung. Leipzig, 1887.

— Schnurrer Chr. Fr., Slavischer Biicherdruck in Wiirtemberg im 16. Jahrhundert.
Tubingen 1799.

— Smolka Stanislaus dr., Ferdinand des Ersten Bemlihungen um die Krone von
Ungarn. (Archiv fiir oesterreichische Qeschichte. Band LVII., Wien 1878., pag. 1 — 172).

— Stauffer Albrecht, Hermann Christoph Qraf v. Russworm, kaiserlicher Feld-
marschall in den Tiirkenkampfen unter Rudolf II. Munchen 1884.

— Stauffer Albrecht, Die Belagerung von Kanizsa durch die christlichen Truppen im
Jahre 1601. Pisma i izvjestaji Petra Gasala, tajnoga pisara nadvoivode Ferdinanda, od 29. kolo-
voza do 9. studenoga, upravljeni iz kr.scanskoga tabora na suprugu ili maiku nadvojvode u
Oradac. (Mittheilungen des Instituts fiir cesterreichische Qeschiclitsforschung, VII., 1886., p. 265-313).

TRANSKRIPCIJA IZPRAVA.

— St e rn wen te r Arthur dr., Aus dcm Leben des steirischen Landeshauptmannes
Hans III. Ungnad-Weissenwolf. Freiherrn von Sonneck. (Jahresbericht des k. k. Staats-Qymna-
siums in Marburg 1884.. p. 1 — 44).

— Steklasa Ivan, Padec Krupe leta 1565. (LjubUanski Zvon, XII. 1892., str. 169—174.
286—292). Steklasa napisao je io§ za »Letopis Matice Slovenske* jfod. 1887.-1898. 2ivotopise
2ige ViSniegorskoga i Joiefa Lamberga, nadalje hrvatskih krajiSkih generala Ivana Lenkovkia.
Herbarta Turjaskoga (Auersperga), Ivana TurjaSkoga, JoSta Josipa Tuma, Andreja TurjaSkoga i
Jurija Lenkovibi!ium
comitatuum, ciuitatum, et districtuum populorum rcgni Croatie vniucrsitas, ad pcrpetuam rei me-
moriam, fatemur et recognoscimus, notumquc facimus tenore prcscntium vtiiticrsis. Cum screnissi-
mus et potentissimus princeps et ds et amicos nostros singula res. et ipsi prefate regie
maiestatis nomine, tamquam ]>leno et sufficient! nwndato ab ea suffulti. nos requisierlnt. ut suam
I'laiestatem pro nostro legittimo et natural! rege ct domino, et scrcnissintam princlpem ct tk>minam

X PRILOQ II.

domiiiam Annam Hungarie, Bohetnie, et Crcatie leginam, principem et dominam nostram gratiosis-
simam, pro nostra leg'tima et naturali regina et domina recognosceremus, illisque desuper de-
bitum fideli+atis et homagii iuramentum prestarenius, quod nos, exacte perpensis et diligenter
consideratis iuribus, quibus idem rex noster serenissimus vna cum dicta serenissima domina regina
sua consorte etc.pro sacro regno Hungarie iure bereditario obtinendo ad plenum et sufficienter
fulcitus et prouisus est, precipue vigore plurium inoonuincibilium tractatuum quos nos ex funda-
mento vidimus, legimus et relegimus, et postremo vigore electionis, iuxta decreta et sanctiones regni
Hungarie, in generali statuum et ordinum illius regni conuentu, die sexta decima mensis decem-
biis proxime elapsi, in oippido Posoniensi, rite et legittime facte et publicate, necnon attentis pariter
tot gratiis, opibus, et emolumentis, quibus nos et Croatie regnum sua sacra regia maiestas, sola
inter tot Christi-anos principes, pluribus annis, contra immanissimos Thurcas, ne nos Hlorum seua
tyrannide a fide orthodoxa et Christiana republica deficere compellenemiur, benigne conseruauit, ac
infinitis aliis beneficentiis et nos et vniuersas res nostras pro singulari sua dementia et liberalitate
sibi continue commendatas habuit. Idcirco prefa^orum dominorum oratorum iuste et honeste requisi-
tioni, tam denote, quam reuerenter annuimus^ et hodie, ante sumptum prandium, quum adihuc jeiuni
essemus, omines et singuli vnanimiter, vna voce, et proclamatione, nobis in igenerali nostro con-
uento existentibus, prenominatum serenissimum dcmanum regem Ferdinandum in verum, legittimum,
indubitatum et naturalem nostrum, et tncius huius 'inclyti regni Croatie regem et dominum, necnon
prefatam serenissimam dominam reginam Annam in veram, legittimam, indubita^am, et naturalem
nostram, et tocius regni Croatie reginam et dominam, felici omine elegimus, recognouimus, assump-
simus, publicauimius, f-ecimus,, constituimius et proclamauimus, proclamarique fecimus, per vicos et
plateas, prout tenore presentium etegimus, recognoscimus, assumimus, facimms, cons^ituimus, pro-
clamanus, veneram'Ur am^bas suas maiestates in nostrum (ut premittitur) regem et dominum, regi-
nam et dominam, omiii meliori et alacriori via, forma, jure, consuetudine, et solennitate, quibus
melius et efficatius facere potuimus, possumus, dehiiim.'us, et debernus, vna cum prestatione debiti
fidelitatis homagii iuramenti, quod similiter publice alta et intelligibili voce, vt nobis dictus reveren-
dus doniinus Viennensis prepositus, sua quoque uoce preibat, eleuatis in altum digitis, et manibus
cum summo gaudio, prestitimus, in forma, ut de verbo ad verbum sequitur, et est tale, videlicet:
Juramus et promittimus, quod ex nunc in antea erimus fideles semper et obedientes serenissimo
principi et domino domino Ferdinando Bohemorum regi, eiusque consorti serenissime domine Anne
nate regine Hungarie et Bohemie etc. dominis nostris clementissimis et gratiosissimis, tanquam
veris, legitimis, et naturalibus heredibus ac regi et regine regni Croatie, eorumque beredibus et
locumtenentibus, sine guberna+oribus; bonumque et commodum ac salntem eorum cogitabimus, et
pro virili nostra promouebimus, damna vero et preiuditia eorum, pro posse nostro, auertemus et
precauebimus, aliaque omnia et singula faciemusi que bonis subditls et fidelibus seruitoribus erga
dominum suum conueniunt, et ad que tenentur et astringuntur, quodque nullo vnquam tempore dein-
ceps aliquem alium in dominum, aut regem nostrum acceptare vel recognoscere velimus, prefer
mjaiestatis suas, eonum heredes, quodsi vero coniunctim vel diuisim comperiremus, vnam aut plures
personas, sine ecclesiastici, siue secularis status et oonditionis, que in preiuditium maiestatum sua-
rum', vel verbo aut facto, alii vel aliis, in bonum eorumdem adherere vellent, nos vbi tales res-
ciremus, continuo maiestates suas, vel superioritatem nobis per eas datam, admonebimus et aui-
sabimus, iuuabimusque omnes tales sic inobedientes ad debitam obedientiam reducere, omni penitus
dclo et fraude, remotis, ita nos deus adiuuet et sancta eius Euangelia; decantato desuper solen-
niter in ecclesia hie monasterii S. Marie visitationis fratrum minorum de obseruantia ad omnipo-
tentis dei laudem, honorem, et gratiarum actionem, cantioo Te Deum laudamus etc. cum campana-
rum frequenti sonitu et pulsatione, quo fit inter cetera, quod nos omnes et singuli vna cum here-
dibus posteris et succesoribus nostris in infinitum, sumus facti veri, naturales, tegittimi, et indubitati
subditi prefati serenissimi domini regis et serenissime domine regine nostre, ac suorum heredum
infinitum ex lumbis eorum descendentium. In quorum omnium supradictorum inconcussam et integram
fidem et sufficiens testimonium has iiteras fieri fecimus et ereximius, quas sigilis nostris solitis
partim propriis, partim communibus, perpetuo valituras, munimine roborauimus. Datum in oppido
Cetinensi in generali nostro co.niuentu in supranominato monasterio celebrato. Die prima mensis Janu-
arii anno a natiuitate domini Ihesu Christi salvatoris nostri millesimo quingentesimo vicesimo septimo.
2. (Str. 75). Ferdinandus Dei gratia Hungarie, Boemie, Dalmatie, Croatie, et c(etera) Rex,
Infans Hispaniarum, Archidux Austrie, Dux Burgundie etc. Imperialis Locumtenens generalis etc.
M.agnifice fidejlis dilecte! Com(m)is'imus Nobili fideli Nobis dilecto, Sigismundo de Dietrichstein
Baroni in Holemburg et Vinckenstein Consiliario et Capitaneo nostro Provinciali in Stiria Nonnulla
rostro nomine Tibi referenda sicut ab eo coram accipies. Que cum ex mente et voluntate n(ost)ra
veniant, Te requirimus singulari studio, ut eidem Sigismundo nostri contemplatione non solnm fidem
indubiam super hiis que referet prestes, sed etiaam Te super eisdem ita geras et exhibeas sicut in Te
confidimus, et Tuo pariter erga Nos fidelitatis officio congruit. Nostram in eo benignam executurus

TRANSKRIPCIJA IZPRAVA.

voluntatem. Datum in Civitate nostra Regali Praga Die XXV. Mensis Martii Armo domim M. D.
XX'VII. Regiwrum vero nostrorum Anno primo. h'erdinandus m. p. Ad niandatum domkii Regis pro-
prjum lo. Mainsll m. p.

3. (Str. 89). Egregiie d(omine) amice honorande. Bene novit do(minacjo) v(estra) quale res-
ponsum ipsa ex parte castri Zelyna medio domim Magistri Johamiis de Thah etc. habuerit. Quare
monemus' et hortamur e(andem) d(ominacioi>em) vestram, velit ab inquietacione et desolacione bo-
Dorum ip&orum Zelyna inmunis esse ac amiciciam pocius nostram amplecti quam ea abuti; quia
infra revisionem legitimam nos bona ipsa tanquam nobis in protectionem contra violentias data pro
viriii tueri decrevimus. Quare iterum do(minacio) v(est)ra amicicie nostre racionem habere velit
consulimus. Ex arce nostra Chasmensi in festo beati Pauli primi eremite 1529. Simon episoopus
Zagrabiensis m. p.

4. (Str, 95). Commissio propria domini Regis. loannes dei gracia Rex Hungarie Dalmacie
Croacie etc. fideli nostro Reverend© in Chnisto patri, domino Simoni episcopo Zagrabiensi ac
Regnorum nostrorum Dalmacie Croacie et Sclauonie Bano salutem et graciam. Exponitur Msuestati
nostre in personis fidelium nostrorum, Nobilium Petri de Bogacho et Stephani similiter de Bo-
gacho, filii sui, Qualiter superioribus hijs diebus Ludouicus Pekry, notorius infidelis, hostis, et
emuius noster manifestus, totalem possessionem ipsorum exponencium Qrawassocz seu Razynycza
a'Jter appellata(m), in comitatu Crisiensi existentem, habitam, de manibus eorundem exponencium
violenter pro seipso occupasset, occupatamque prae manibus suis teneret eciam modo in preiudi-
cium eorundem exponencium et dampnum valde magnum. Que quidem totalis possessio dictorum ex-
ponencium de manjbus iamfati Ludovici Pekry infidelis nostri (prout speramus) eliberi poterit, volu-
mus, et fidelitati vestre liarum serie mandamus, quatenus statim post eliberacionem huiusdem bono-
rum, prescriptam totalem possessionem Qrawassocz siue aliter Razynycza nominatam, prefatis ex-
ponentibus tanquam merum et syncerum ius ipsorum remittere et resignare, eosdemque in domktio
eiusdem contra quoslibet illegitimos impetitores et turbatores tueri et protegere velitis et debeatis
auctoritate nostra Regia presentibus vobis in hac parte concessa, iureque et iustitia mediantibus.
Secus non facturi presentibus perlectis exhibentijus restitutis. Datum Bude in (festo sancti) Egidij
Abbatis et confessoris Anno Domini Millesimo, Quingentesimo Tricesimo.

5. (Str. 133). Nos igitur JOANNES rex prefatus, onuies articulos prescrtptos, et onmia eorum
contenta acceptamus, approbamus> ratificamusq(ue) et confirmamus, ac rata, grata et firma pro
nobis et heredibus nostris habemus, promittentes in uerbo nostro regio et in fide nostra Christiana,
quemadmodam super hos reale etiam et corporale iuramentum coram prefato domino oratore ce-
sareo et commissario in hac parte ipsius cesaree et Romanorum regis maiestatum et coram consi-
liariis nostris prestitimus, omnia et singula premissa firmiter et inuiolabiliter observare, omni dole
et fraude sinistrjque machinacione remotis. In cuius rei memoriam firn>itatemq(ue) perpetuam pre-
sentes Hteras nostras sigillo nostro, quo ut rex Hungarie utimur, impendent! et subscriptione ma-
nus nostre commainitas duximus concedendas. Datum Waradini, in festo beati Matthie Ap(osto)li,
anno domini millesimo quingentesimo tricesimo octauo, regnorum vero nostrorum duodecimo. Joan-
nes rex manu p(ro)p(ri)a.

6. (Str. 203). plemenyty Izabrany poklon I pozdrawlenye neka znate kako oche tamo kwain
d<»yty nas zlwga knez Petar Sylyak za nyko zwoye dwgowanye / ko ochete od nega pwno zrazw-
myty. Zatowaz prozymo dawam bwde prepr)rwcbeii polak prawycse, 1 bog waz zdrawyh dersy dan
wchakowutwrnu 13 dan Jwny 1558. Miklows knez Zrynzky etc. plemenytomu Izabranomw knezw
mateyasw iiotarywsw I zwdchw zagrebzkomw etc prijatelw nam pochtowanomw.

7. (Str. 207). Egregie domine et amice i>)bis honoraiKie, salutem et nostri commendationem.
Conservationi arcis Zygeth et omnium in ea existentium valde gratulor, sed tanto magis, quia Do-
(nimationem) vestram vidennis esse florem nostrar- nationis, eo quod eadcm Croata est. Dccoravit
enim Dominatio vestra non solum se hoc suo celebrl facto, sed ct nos omnes Croatas. Quam-
obrem cum Deus optimus maximus eandem hue adtulerit, sa qua in re eadem nostra opera uti
voluerit, nos semper sibi paratissimos habebit, queque eiusdejn causa subire. quani una cum
reliquis isthic existentibus feliciter oonservari optamus. Datum Vienne 14 August! 1556. Vestre
dominationis frater et amicus Qeorgius Draskowyth m. p.

8. (Str. 257) .... ipsa q(uam) et bona uniuersa ad manus fiiioruCm) m«oru(m) assl-
gnar(e), q(uam) etia(m) de om(n)!bus rati<>ne(m) dar(e) debeant, et s!nt obligati. ad que om(n)l«
p(re)missa fid.e(lte)r obs(er)uan(da) om(n)es officiates meos presentcs et futuros obHgatos et oor-
porali !urame(n)to astrictos esse volo. — Item tutores ct defenaores tarn huius mci ultimi testa-
meniti, q(uam) etia(m) consortis mee cha(rissi)me. fil»oru(m)q(uc) ct fiH«ruitorum, post sacram
cesarea(m) et regia(m) m(aiesta)tem, lego et co(m)mitto revcrendissimos, spectaWlcs et mag(ni-
fDcos d(anu) p(rop(ri)a Ernestus a Molart S(igfridus) Preiner mp. Thomas
Vizkelethy mp. Tho(mas) Erdeody oomes p(er)petuus montis Claudij mp. Qeorgius Thurzo comes
perpetuus de Arwa m(anu)p(ro)p(ri)a Andreas Ostrossyth m(anu)p(ro)p(ri)a Sigismundus For-
gach de Gimes m(anu)p(ro)p(ri)a W(dalricus) a Kremberg mp. Paulus Apponi mp.

jM^*^

'Ox , /'CSS /'s5\

i&'Ji. ^Z!)^ VCV xjjy \?5/ ' vejr " vev

•*■ *pt * t$t * ^t * fit =^ tlt •*• tlt •*• tit •* tl^

^WX

^«>?

■*• tlf * tit •^- t$t * tit •*• tlf •*• m

m .1. ^9^ -d. >^?A A: >^?A A: i^?A ,K ^?A .K >S?A ,i, k^A A: >^?A A. >S^?A .K ^?A a. ^?A ^ >S^?A a. ^?A ^ ^5.%^ ,t. >S^?A 4 XWX T XW^

^•tlt^tlt^tlt^tlt^tlt-^-tlt^tlt^tlt^^tlt-^-tlt^tlt^tlt-^-tlt^tlt^tg^

^^- tit * tit * t|t •*• tit * t|t ^41^^^

^??^ 4. X9/^ 4. xw>c ,t. >s^?A 4 xw^ 4=. -9.^ 4. >?.%5 ..N. X9/; .*. i^?A 4. X9^ 4. xw;J 4, xw/ 4 x«%^ 4. ^?c * ^'.^ 4. ^"r 4 \«?x 4. ;^?^T

X^.

* t^t * t|t * t|t * t|t •*• t|t * t|t * t|t •*• tit * t|t •*• tit •*• tit * tit * t|t * Mt * f^'^: ■*• Mt * t^t •*■ -#
v«% 4, x«?4 4. xwx 4=. ^^.%^ 4. x^?A ..V X9X I x«%; 4 x« 4. X9X 4. >^?a 4, x"/. I x"/; I

-•«lf*^*. >-^?A A. i^?A A. ><9A a. >^?A A. ^?A .,. >^^A ,. k^^ .,. ^^A " "" " " "

>S^?A i. x«^ 1 xw;; L^?A 4. x<:5^'4,'xW;^ ; >spA 1 >^Pa ; k\^A X

. ''sSx /•C5\ /-{Js /^Sx - /'{5\ /r^Sx /-^Sx /•^5x .^,. ,„„, .^,, JL '" js.

*f|f^-f|^*t|f*f|f*i|f*i|>*-iif*t^

?;/* 4 ^'^.'X 4. ^VX 4. ^9/' 4. ^i^;>^ ^>^?A I X9X 4. xw/5 1 x«;% 4. X9/; I X«:% 4 AWx 4. 'x^JX 4 x^/J 4. '"^9-^ a. -9/ ;. x9/i j x«?4 J
i^ X ^"'^ X '^""^ X ^''-^ ^""^ 1 ^""^ ^""^ 1 5^*^ ^""^ ^"^ ^"'^' '^^ ^"'^ 1 ^"^ 1 '^^ ^^^ ^"'^ ^""^

*'5|^*i|f*'<|>*-<|^-*-t|>*f|f*'i^*<|>*<^

S.% 4. N«?< .X ^^-^ .c. X9X .:. ^<^.% 4. >^?A 4. X9-^ 4. X9^ 4 ^S.% 4- X«% .v X9X 4. X«?^ 4. ^'^.^ 4. ^9^^ 4 ^^.*i 4 X9-^ .i. X5?^ 4. X9/^ +.

«' • "-Ac .!. lAji ... xRji .1. iiftv 4. :l^jc A: jlwjC a :iSv .i. x^Ji. a. y^ji a., i^fcc ^ :iac ..t. *%. *. xv.L .t. i.«A. 4. i.«i a. }^Ji a. x^i

f:^'t t ^^"^ * %^ t f^^ * t§i

■*• tJiJt ■^' t-i-t * t$t •*• tit ■*■ tit * tit * tit * #^ * tit •*• #- ■•• tit •*• 'ft *• tit

s?4 \OA xwx 4. X9/J ^. X9X 4. -9/i 4 ^9-^ 4 X9X 4. X9/J 4 .-9/J .:. x9-^ 4 -9/; 4 >^'^A 4 x9/i 4 ^?A 4 x9^ ;.. x9-^ 4 X94 X

>.VS 4j. r^.VJ 4:. «\>Vs ^■. tV.VJ

vlAjC .1. i?tr ... iw'

XWj^

•r t>r.

?52(S

sSx.-y* 4-, e^fin 4.. eSV?* 4:. c>\^ 4.. X^,% 4.. X^.% 4.. c$PA 4 ^^.^ 4.
" __ »"^.> 'V* 'V' •'^» '■♦•>■ "^V .. ''^» 'V''..„.»V'» 'V-

X9X 4. X9X 4. >S?A 4, ;^.% 4. i^?A 4 X9-^

>^?A 4 ^«34 4. ^9^ 4 ^^.% ju ^9-^ 4 ^^ 4. ^9^ 4

^Ji A i^l .1. iWX 4;. iSX ..... JLSK. .=1. XT^Ji. .1.- iWjC - ".^

Mf •*• tit •*• tit * t^t

isv X ^«>^ X ^^^" I '"^ ^"" 1 ^«^ ^"" X ^^ ^""^ ^^"^^ '""^ ^«*^ ^""^ I ^"^ I ^^" X ^"^ ^"" ^"^

*-^*'i>*f|f*<|>*f|f*^-^<|f*<|^*f|f*

Pe 4 s^?Q A: X9^ 4. ^9x 4> >?^ 4 ^9/i 4. ^^% 4. ^9*^ 4 x'^.^ .4. ^9^ 4/^9/J 4 ^9rJ 4 ^^.% * 69^ 4 5S^ 4 x9^ 4 x«?< 4 x9/i 4

>.vs 4;. «Y,^ .■I-. tv.vj 4.. n?,v» ,.t. sv.'i^

• ;;t?r ^ 7;vT • T;j?T ^ TV; ' ;;?" ' 7^^ •• 7;jjr ' 7;?t ' T^r ' 7VT '• 7^r • 7vT ' '*=» 'V' * ''^v • -rv^ • ;?{?'. ' -^^
f?A 4. X9/^ 4. ^9>5 4 ^9/4 J. ^9x 4 X9fJ .1. X9/' a. k,. »^, ^^. ».*.. .A,' ^A• -A,- ^A.• '.A.' »A. «A.» »A.

^ t^^ * tit •*• tit ■*• tit •*• ti*" •* "^it •*• t«*' * i^t * td^ * t*t •*• tit * tyt •*• tit * tit * tO* ■*•

:?x ^9X ,j, X9X .;. ^9>^ .u. ?i\% .fc i^?A 4 X«;.% 4 X9-^ 4- >^.^ 4. ^9/- 4 ^9/. 4 ^9^ 4 ^?A 4. X9;i 4. >S-?A ...\ ••♦•• '^» •♦» 'V' •"^'> 'V"« ••*•• ♦•*'• '"O-'

'.=i^ 4 >sOA A. X9-^ 4. ^9/i 4. X% 4 X9/^ 4.. x«% 4 X9/ 4. x"x 4. xi 4 ^9/^ .j. ^?a .■ x«.^ ,. .^.% .. xw^ 4,

. *.Ar^ ■ ""♦■• *'^' "-A' *^' . '■■^' "♦' *.*•• *■♦■' ».♦■• *A' *♦- *'^* »♦' *.♦.' *.*•• ••^ *♦•
^> f ^> * <.|> •:}:• f|> # <|> ^t- 4|f •*• •*• <-i> -:f- -^|*> 4 ♦§> 4 <|» 4> fSf * W: * t^t * tSt * W * t|* * "*|t •*• t|*

\% 4- ^9^ 4 ^?A 4 X9X A. ^?A 4. ^s;;; ...*X9-^ 4. ^9/^ .+. ^9>i 4 ^.% 4. ^9^ 4 ^9>i 4.*X'^.?4 4. ^9*^ 4. >S^?a a-. >S^?a 4 x<^.%'4. x9/. .,

^ tit * tit •*• tit * tvt •*• tit * f%f * W: ■^- tit * t|t •* tit * W, * t^t * tpt * t|t •*• t|t * i^ * ti* ^ t^l
'PA A: X9>^ .i. ^i:.?^ 4. x<:.% ,v ^^.^ 4.\9-^'.fc. ^9< 4 X9- .4. ^'^^ V. ^9- 4 ^"^.% ^ ^.% 4*X«% 4.. x«%'4. x^PA 4.. X9/I 4. \9/i 4 ^^PA a. >^?A .v k^PA a.>^?^ 4 -9>5 ' - - * - - ' -

.}x . /CJX ^ /^Jv ^ '^•^ ''53\ ^ 7(iJ>>> . /■tSx , •(jy. , /^CS ; •(JSx /■G5x •CSx

A' *•♦•' *■<•' *■-♦■' *A' *'^' *.^' ».^' '.♦•• »A' '■^' ♦♦• *.^* '■*•• '.^' "^' ".6'* ^■^'

4. >^PA 4 X9f; .4. ^s;/i 4 X9X ^ X9;^ 4 X9X 4
^ ViS? *^ yik -^ vciV "^ Vox vox • 5%5V ^

i- 1^4t •*• tit * tit '^' tit * tit * tit •*• tit •*• tit * ^it * tit * %^ •*• tit * tit ■*■ -^ •=*

i?x 4 >^p^ 4: x«% 4. ;^.^ I X9< 4. ^?A 4. X9^ 4, AS^i J. X9X 4. "9>i I ^9X 4.. iSpA 1 x^.% 4 X9

ux T ycSi T ^i^ T yck ^: vov y vcfj "!• yc:Si ^- %^ "^ voX "^^ v6v ^ vox ^ v6x ^ vox * yi:^ : yjs

»A.. ..A» ^i«.• «A,» ^>.. 'A' «A' -.A.- " »A'

*-<^

tit * tit ■*■ tit
^ 4. ^^^ 4. x9/^'4..'x9^'4 .?9«'4'
^ "^ Vox * Vox "* Vc^* ' '^-^ *

-t-s* ^^ <$^ *- 1$> * tp*- ■*•

.;f ^ t0f * t^t - fit • t0f * ilf ♦ fit * f i

rciX

i^ t ^ t # t S-^ ^ # * ^)f 1 58! t

> ■*•

pt + <|f ♦ 4|f ^ t$> * fit * t|> * t|f * lt^ ♦

^r^^t^t^t^^^^^t^t^t

* <1

#t^l^t5^t^*^^^#*^^^lJ*il$l^

♦ jir + ^ff*

»^^ »C7^

University of Toronto
Library

Acme Library C*rd Pock«t
LOW&JMARTIN CO. tmniD

T^TF :

:3^ ^sjif . ^CV

iUI£l£lu§:l^=";'-^^ffiaeSH&1iglSsls

•I "av*? ^^i!r id T a.

Internet Archive Audio

Featured

Top

Images

Featured

Top

Software

Featured

Top

Texts

Featured

Top

Video

Featured

Top

Mobile Apps

Browser Extensions

Archive-It Subscription

Save Page Now

Full text of "Povjest Hrvata : od najstarijih vremena do svretka XIX. stoljea"

See other formats